Zaljubljena u život

u trenutku kada se gasi vrelina sunca
a svitanje uranja u dubinu postojanja
osjećam prolaznost svega ljudskog u meni
čujem otkucaje srca
pjesma djetinjstva mazi moja sjećanja
vidim majku kako me pozdravlja ...
i dok pružam ruke
u želji da zaustavim još jedno umiranje
nebom zablista sazviježđe Oriona
a ja se prisjetih trenutka
kada si me ostavio na peronu željezničke postaje
i ne rekavši ni riječi
nestao
u tvojim očima
prepoznala sam šapat vremena
na peronu te bezvremene stanice
ušli smo u treperavu suzu našeg neba
i zauvijek ostali tamo
u čekaoni sna koji traje
rođen u meni u osvit zore
na vrhu svete planine
gdje rosa suzama svojim
blagoslivlje naše snove
začete i stvorene
da bismo koračali uzdignute glave
prema suncu
ljepotom i lakoćom postojanja
posijao si sjeme ljubavi i vjere u život
i uveo me u san o vječnosti
u kojem se sretna budim

d.r., autorsko djelo