Vježba

Link

Ne bi se štel mešat...

Čula sam da jedu i mačke... ha dobro, kaj sad s tim?

Sigurno je to, u Hong Kongu (živjela dvije godine) nema pasa lutalica, niti mačaka.

Postoje posebni restorani gdje se ispod stola naručuju specijaliteti od pasjeg mesa.
Na njihovoj TV sam gledala dokumentarac s Korejske tržnice, to je bilo onda 1996., na kojoj su na bankinama ležali ubijeni psi onak s dlakom i četiri noge u zrak. Strašno.
Tu scenu neću nikad zaboraviti. To je neka njihova pasmina slična Akiti.

Meni je to užas, ali tko sam ja da se užasavam nad time?

Kao što rekoh "Ne bi se štel mešat..." Jeo sam svašta, ali mačke i cucke (ove četveronožne) nisam, koliko je meni poznato...
Komentari su dobrodošli.

Buga, nije to više 'normalno' niti tamo i to je ipak užas, i imamo se pravo užasavati.
Iako mogu historijski na neki način razumjeti, puno je Kineza, a malo hrane, danas ne.
Nemreš sve što se miče ukokati.

Tko je god u Divni (stara velikogorička cesta ) jeo janjetinu tamo negdje prije 1990.... pa... kako to reći... ta je janjetina često govorila strane jezike i presporo trčala preko ceste...

Janjetinu ne podnosim, ni okus ni miris.

Je, za Divnu u Mlaki se pričalo da nitko tko je uzeo janjetinu nikada nije vidio i janjeću glavu. Uostalom, u Divnu se išlo zbog drugih stvari... živa glazba, biljar, sobe na katu... a nakon devedesetih su došle i Ukrajinke.
Na janjetinu se išlo u Hrašće.

u kini jedu sve što se miče :) + šišmiši :)

Ja sam godinama s frendom tamo išao na biljar uopće ne znajući za sobe na katu, kamoli za Ukrajinke. Šta'š, glupo muško. :)))

ootd a u vrtu od divne u onim malim kućicama su živjeli vrti patuljci :)

Daj, daj, soli mi ranu malo. :))

a biljar onaj s rupama ili s gljivom :)

A eto, ja sam mislio da je to općepoznato. I zato mi je super smiješno kada danas aktualna politika divinizira Ukrajinu i Ukajinke/ce. Devedesetih sam radio za UNPROFOR, a na Plesu su bili i Ukrajinci (votka im je bila vrhunska).

krešo i ja sam radio za njih :) unprofor i prao njihove aute :)

Na Plesu?

Mislim da su na ovom prostoru Ukrajinke oduvijek dobivale punu pozitivnu pažnju. :)))

pokraj plesa :)

drugi su plesali ja sam radil :)

Više se ničemu ne čudim. Načudio sam se da je to jedno čudo. Čitao sam da se masa kožne galanterije u kini izrađuje od pseće kože. Nebi ga jeo, ali zar nije i malo janje umiljato, mlado tele dražesno, pa ga žderemo da se sve dimi. Maskiramo to malo tako što jedemo janjetinu, a ne janje.

I ne moramo ništa od tih životinja osobno ubiti nego samo dobiš komad mesa i to potpuno odvojiš od životinje/bića od kojeg je došlo...
Jedno sam vrijeme (ustvari dosta dugo) morao voditi brigu o bakinom gospodarstvu i njezine kokoši su mi pokrepale od starosti jer mi je bilo bad poklati ih. A mesožder sam; no dobro, svežder...

hm...kao čista nula (krvna grupa) moram jesti meso! volim janjetinu, teletinu (to su mi djeca uvijek govorila kako mogu to jesti jer su to mila divna bića), a potom i govedo. piceki su mi isto ok, ali pri dnu mesožderstva. o svinji ću samo reć da ju jedem par puta godišnje! no, sve ovo što jedem tvrdim da bih radije bila vegetarijanka nego li jela pese i načke! mislim, jela sam ja žabe i sve što dolazi iz mora (ili barem većinu jestivog, a probala i ove sirovine od ostriga, priljepaka i sl)...ali nekako mi ovo s pesima i mačkama gadljivo? možda zbog dlaka, nemam pojma? ili zato što sam 13 godina imala jednu ljubimicu četveronožnu?

@sara Prije bih rekao da je stvar u... nemrem se sjetiti prave riječi... kulturi? običajima? navikama? civilizaciji? Jednostavno nemamo naviku/običaj jesti meso tih životinja. Zmije, puževi, žabe, puhovi, ježevi, vjeverice uglavnom nisu problem. Štakori su već druga priča.

:)) čula sam za te priče o cuckima kaj se prodaju pod janka..

al mislim da nikada nisam došla u situaciju da mi tak šta i posluže