ORBITA LJUBAVI

pišem da te tražim...pišem da te nađem
da te uzmem...da te imam...u njedrima
noći i koljevci dana...
pišem da me zoveš imenom miline,
da u meni odvrneš ventil ljubavi...
jer.....jer bez nje sam ogoljena Djeva,
Duh straha...hladna stijena...isušena zemlja
bez plodova s okusom tuge......

dozivam danonoćno hodajući uzbrdo...
teškog koraka izbodenih tabana...možda ipak
nazire se...možda ukaže se barem djelić tebe,
tvoje sjene...čujem, slušam, usne postaju vrele,
puni se kljetka...puštaš mi neke rokerske note,
a nije baš da ljubim taj stil ali poštujem trud i vraćam
da vraćam duplo...tko zna možda i mnogo više,
još me muči samo nada...to je ta gmizava zmijetina
koja često razočara do bolne istine...hoće li me
ovog puta ipak zaobići i dati mi cijelog tebe....
hoću li napokon umjesto upitnika tetovirati !