ORBITA LJUBAVI

prilike iziskuju strpljenje
i ne slušaju zapovijedi,
tijela traže mnogo više,
a mi na sto čuda što činiti,
danima tako učmali u sofi,
glođemo istrebljenu kost,
nervozno šireći paniku jer
možda na vidiku je novina,
ubijaju nas čestice mrzovolje,
krv i meso mijenjaju izgled,
površinski čini nam se nered,
a nas smo dvoje pod kišobranom,
kao jedno čini nam se bar,
ne popušta nitko i to boli,
jako boli, tenzije prelijevaju se,
zato dopusti meni da prva
oslobodim se čvora koji izgriza,
naučila sam sve zakone postojanja,
obući ću odijelo od brezinog lišća,
navući masku što dan pretvara u noć,
tu je pogodak za pravi put kad
nebom prolomit će se glas savijesti,
rosa umiti će naša umorna lica,
tada zaljuljat će se koljevka
i označiti kraj naših stremljenja....