ORBITA LJUBAVI

probudih se,
podbuhlih očiju,
samo ravna crta
na obzorju
mojih
čežnji
mislila sam,
treba mi tek
tišina
i miris
plavog jorgovana,
možda
pokoja
ptica pjevica,
a onda, čujem
neki klik,
kucanje,
na vratima
ugledah
plavog anđela,
gledao me ravno u oči,
smješkao
blaženo,
tepao mi kako
navikla nisam,
pribojah se
u času,
navikla u zadnjem
tromjesečju
na urlike,
i tresak,
ali poljubac
koji sletio na moj
blijedi obraz,
podigne me,
zatreseh krilima
i dignuh se
poput ptice feniksa,
zar stvarna je
to slika
rajskog vrta
u kojem volim
obitavati,
sama,
slikati oazu
nepoznatog
bilja,
slušati frulu
pastira
i gledati stado
na ispaši,
zaigraše duša,
zanijemih,
dal od sreće,
ovo je valjda
dekada
za koju kažu da
obistinit
će se moje
želje,
ne sve,
samo one,
moje i njegove,ostvariti
pa onda
sretno nam bilo
i dokle
trajalo....