ORBITA LJUBAVI

SREĆO DRHTEĆA
e moja srećo,
drhtim
od pomisli da
krećem ti u
pohode,
neozbiljno
pokretima
daješ signal
prepoznatljivog stanja,
a ja,
zabezeknutih usana,
zaustavih korak
na pragu,
nazad nema mi
više,
naprijed
sigurnost je
upitna,
previše neozbiljnosti je
u našim siluetama,
naučio si me
tako
i sad
tko me više
može ispraviti,
žurim u dahu
popiti
zadnju kaplju
jutarnje kave,
sve radim nešto
na brzaka
i trčećim pokretom
odlazim na naše
tajno mjesto,
zagrijavam gnijezdo,
drhtim
dal od hladnoće
ili sreće koja
nasmiješila mi
se na pragu
prošle jeseni,
svejedno mi je
koje boje birat ću
cipele
za krenuti na put,
ti znaš da ja najviše
volim
kolor
divljih trešanja
i okus
šumskih jagoda,
ma ja sam ti obična
mala
iz tamo neke
livade snova,
ne služim više
za primjer
svjetini
ozbiljnih
namrštenih lica,
što će mi
zajedljivost,
ne polažem
nikome račune,
samo si ti
balončić
u pjeni koju stvaram
slinom
uzavrelih minuta,
skidam se polako,
vrijeme mi više
ništa ne znači,
možda ukorit će
me Božja ruka,
pa šta,
ne bojim se uz tebe
nikoga....

Link