ORBITA LJUBAVI

anđele plavi, moj anđele ukras srca,
ostavi me noćas samu, ne slušaj dušu
dok u suzama grca, pusti me, ne pitaj
ništa, želim noćas biti sama u svojoj tuzi...
lagano mi samo krilima miluj usne,
možda vrati mi se osmijeh širok kao
nekad...pusti me, vjetre da odmaram
od težine negativnih misli, da vragolasto
poskakujem u slobodi kao nekad u djetinjstvu,
na livadi ispod neba boje lana.....
i ti, što ispred mene stojiš kao križ života,
što predstavljaš se prijateljem, a umjesto
odgovora, suze prizivaju plač, puste me samu,
samcatu da noćas sjedim osluškujući tajne mora,
školjki i radujem se svatima morskih sirena....
očekujem razumijevanje, nadam se samo slici
koju duguješ mi anđele odavno već, želim je
vidjeti na mom stolu, opipati na krevetu od ruža,
želim konačno napisati priču, u kojoj TI si moj
junak jedini, hrabar, pozitivan, baš onakav kakav
potreban je da roman u iščekivanju bude savršen....