Stopom do Zadra

Subota. Sister i sogor me zovu da dodjem, ili sma se sam pozvao, vise se ne sjecam..uglavnom, idem i radi posla, pa zasto ne bih onda ostao cijeli vikend? Pa da, to je moja logika, poslikati sto treba navecer, i onda mlo uzivati...Gledam taj raspored buseva, jedan ide 3.5h, drugi 8h! Bokte, pa to ko da idem do Dubrovnika, a ne do Zadra!!! Taj ide preko Rijeke, a neka ga...nejdem ja s njim..i gruntam si, dal mi se uopce isplati ici busom,kad bum se fural ko kofer, i jos bum za to i platil, a kaj je najbolje, doci cu prije busa, to je garant...Vec sam se istrosil ovo ljeto, bilo je tu svega, pa si mislim, ma necu. Ovaj put idem na svoj nacin, znam princip, sve su ostalo nijanse...pustam korjenje na rotoru, mjestu gdje auti jos nisu dobili brzinu, i imaju gdje skrenut...u ruci drzim A4 papir gdje pise velikim slovima ZADAR! 
Stojim ja tako 10...15....i tako negdje na potezu do 20. minute eto ti jednog auta, usporava i ja idem prema njemu...
Odmah s vrata mi govori: nejdem ti ja za Zadar, ali mozes dio puta, mogu te ostaviti kod skretanja za Split, jer ja idem na Krk, pa idem na izlaz za Rijeku....(okej, mislim si ja, moze...) dobro, hvala velim i udjem...ispada da je gazda auta taxista, malo pricamo o svemu...klasika, ko i uvijek kad stopam...naravno, prvo sto mi je rekao bilo je. I ja sam nekad davno stopao, i znam kako je to, rekao sam sam sebi da cu uvijek stati ako mogu....
Simpa mi je bio, pa smo nastavili pricati i kad smo se priblizili naplatnima, naravno i kad smo ih prosli....u trenutku kad smo bili kod naplatnih, proslo mi je kroz glavu pitanje: ne bi li bilo bolje da sad tu sidjem, spojili smo se sa svima onima koji su isli obilaznicom, i sigurno ce biti puno stranaca koji idu u smjeru Zadra..ali ne, taman smo usli u neki razgovor, i ja pustim misao da otpliva.....
Nakon sto smo poceli zapadat u kolone i cepove..jedna pa druga prometna....polako shvacam da bu bilo zanimljivo....pogotovo kad sam vidio gdje me covjek misli hitit van!!!
Na zaustavnoj traci autoputa gdje se rava i gdje on odlazi smjerom Rijeke i Krka....veselo..a dobro, akjs ad..idem..pozdravljamo se, usput mi kaze da cu tesko tu nekog zaustaviti jer svi jure...al dobro, kajd a mu sad kazem, usosio me malo, ali sam sam si za to kriv....nekako prelazim na sredinu, i osjecam se kao da sam na formuli 1...pokusavam uspravno drzati papir sa kartonskom podlogom, ali svaki nalet automobila samo sto mi papir ne iscupa iz ruke..tu je i sunce koje polako przi....vrijeme ide, 15...20...25 min....u jednom trenutku je i plavi motorista projurio kraj mene trubnuvsi....stojim i dalje na bijeloj liniji koja dijeli autoput na dva smejra, bez kape ili suncanih naocala...ruksak na ledjima, dobro, ankon nekog vremena, na podu... papir u ruci i stojim i cekam...cekam godoa, polako postajem toga svjestan...iako iza mene stoji znak 100, i zaustavna je dovoljno duga da ja dotrcim do nekog tko bi se eventualno smilovao, nema takvih...
U ejdnom trenutku cuejm sirenu, okrecem i vidim plavca na motoru, stoji s druge strane autoputa i gleda me...polako skida kacigu, okrece se prema meni i kaziprstom me zove da dodjem...stojim tako, ati zuje oko mene u oba smjera, i mislim si u sebi: bravo majstore, ti tamo sjedis na motoru i mogao si birati na koju ces stranu stati, i mene pjesaka zoves da prelazim autoput....a nista, dajem mu znak da cu doci, usput gleam kako zuje i nikako da mi daju prostora da predjem....prolaze minute..jedna..dvije...dovikuje mi: kamo ides? Zadar vicem ja...ne cuje me, pokazujem papir...valjda vidi, ak vec ne cuje....prelazim konacno...
Prilazim mu sa smjeskom i dobar dan :)
Hgleda me zbunjeno, i pita:
Sta se desilo?
Stolirao sam u Zagrebu, i covjek je isao za Krk pa me na ovom mjestu izbacio...
Gleda me, jel znas ti da se na autoputu ne smije stopati?
Znam, ali sta da radim, ako idem dolej, gdje cu stic, mislio sma da ce ovdje usporavati, ipak je lagano zavoj, sta da napravim, pitam ja njega?
Gleda me, i kaze: odi vrati se nekih 2 km, imas tamo naplatne, mozda te neki Slovenac primi, tmao smijes stopirati, na autoputu je to zabranjeno...zahvaljujem mu se...malo mi je zao sto ima onu slabiju verziju motora, jer da ima jacega, reko bi ja njemu bez ustezanja da me odbaci do tamo...ipak sunce vec opako dere, i zasto da se sad secem po autocesti oko podneva?
Na kraju me upozorava da hodam uz rub desne strane...pali motor i odlazi....
Hodam....hodam..nikad kraja....nesto me pogadja u ledja, okrecem se i vidim okrajak jabuke.
Ima svakakvih ljudi, znam....ali da ce netko gadjati nekog tko hoda autoputm sa napola pojedenom jabukom....
Prelazim nadvoznjak i predamnom se ukazuje naplatna...fino, ima lijepu nadstrsnicu, i vec vidim da necu morati stajati na suncu...da ne radim luk od 200 m, sijecem precicom ka naplatnoj, usput vidim rovera sa policijskim oznakama, i plavca kako izlazi van....
A neka, prica se opet ponavlja....
Dolazim do naplatne, on opet s druge strane, zove me da dodjem...dobar dan! Uz smjesak naravno :)
Sta se desilo? Sta radis na autoputu?
Stopirao sam iz zagreba, i covjek me pustio van jer je isao u smjeru Rijeke, tada je anisao vas koleg ana motoru i rekao da mogu ovdje stopirati...(pa dobro, ne mora bas sve znati, kaj ne?)
Gleda me, i kaze, ovo ti je smjer prema moru, sumnjam da ce ti netko stati, ali dobro...
Nalazim mjesto pod nadstrsnicom i vadim van vec pomalo pohabani papir sa natpisom ZADAR....promet je dosta slab, prodje i po nekoliko minuta da nema nijednog auta, a onda ih se pojavi nekoliko u nizu...zanimljiv je promatrati reakcije ljudi...iskustvo mi govori da ce mi prije stranci stati, od nasih smao oni rijetki koji su i smai nekad stopirali....nemamo mi tu kuluru stopiranja kao vani....dok tako sjedim na onoj betonskoj oznaci, razmisljam i vrtim filmove sa sovjih stopiranja...a bilo je tu sjajnih iskustava..nikad mi se nije jos desilo nista lose...a vidjet cemo, vjerujem da ni nece...
Ide vrijeme...30....60....90 min, u medjuvremnu koristi wc na naplatnima da si dotankam vodu, pao je i komad kruha sa komadom pohanca...na kraju i jedna banana...da li sam ja to u banani? Razmisljajuci o svima koji su prosli kraj mene, neki sa smjeskom, neki sa nekim komentarom...puno njih bez pogleda...nekima sam se pokusao utrpati kad su nam se sreli pogledi, ali ili je bio pun auto, ili nesto...polako razmisljam da sam trebao sa jednimk od onih zagrepcana koji su prosli nazad do naplatnih, pa tamo stopirati od pocetka kad eto ti jednog kombija slovenske rege, kaze mi covjek namam mjesta, ali ovaj iza ima!
Okrecem se, i covjek mi govori da ga pricekam nakon naplatnih...staje mi kombi, covjek izlazi i radi mi mjesta na zandjem sicu, mice kutiju sa salatama, hranom, sokovima...ispred malo dijete, a naprijed on i njegova zena...fini ljudi!
Dok je micao stvari, bio je tu i njegov fotoaparat, ne znajuci sta ce s njim, kazem mu:
uzmite ga vi sebi, ja cu se osjecati bolje....
Pricamo o svemu, doticemo se svega, osim politike, a i nju navlas diramo i zakljucujemo da je ona samo plod nasih politicara, jer mi ustvari nemammo nikakvih problema...kad su izbori, onda uvijek nastane neka frka...ugodno mi je s njiima, ne gnjave me, pricamo ako nam se prica, ako ne...gledam kroz prozor, slusam radio na slusalicama...nude me sendwichem, ne treba, hvala....sokom....ma pravi ljudi...
Nakon nekog vremena na izlazu sa autoputa dvoje mladih reklamiraju Lidl i dijele nam ledene cajeve, daju ih meni, ja stopiram, meni treba,  kaze Slovenac..hvala, uzet cu jedan...
Dolazimo na more, polako se priblizavamo mjestu gdje cu ih napustiti, jer oni ne idu u Zadar. Ostavljaju me kod krizanja za murter, znakovito, dva tjedna prije, nasao sma se u istoj situaciji, tada su mi stali sa velikim kombijem dvoje mladih Belgijanaca i odbacili me do Biograda. Biograd je i ovaj put moj cilj, tamo mi zivi frendica, pa sam je mislio malo posjetiti prije odlaska u Zd. Opet me evo na suncu, srecom, iako je 8. mjesec, nije tako jako...inace bi imao vec neke posljedice od tolikog izaganja zutoj lopti...
Stojim, ide polako vrijeme...5...10..15 min..i eveo, netko staje...odmah s vrata on ce meni:
Nejdem ti u zadar, ali te mogu do Pirovca ako zelis....moze, hvala, velim ja i upadam...
Decko mojih godina, novinar....zivi u zg, ali ima roditeljsku kucu u blizini...usput se doticemo stopanja, i on je naravno nekad stopao...pricamo i o www.gorivo.com
Kaze da neke ljude svake godine tako vozi kad ide na more, jednu obitelj....velim da sam znao cesto ici na njihovu stranicu, ali da se nisam nikad uspio dogovoriti, ili mi nije pasao termin, ili ti ljudi nisu tada putovali kada bih ja trebao....i tako..pricamo o svemu....u jednom trenutku mi kaze da me ne moze odbaciti do Zd, ali moze do Biograda....pa hvala, kazem ja...nisam to ni ocekivao, ali hvla puno...spominjem kako su plaze u biogradu dobre, on na to da on ne voli guzvu, vise manje mirnije plaze....dobro...malo tisine, kao da se nesto naslucuje..i onda odjednom prgovori: idem se naci na jednoj takvoj plazi sa dva prijatleja, hoces li sa nama?
Sve mi je istog trena jasno, kome nebi...kazem mu da nisam zainteresiran, ali da svaka cast na otvorenosti, da su mi se upucavali vec, ali nikad u hr. Na to ce on da to nije upucavanje...da, naravno velim ja...(u sebi si svoje misli, ali cemu raspravljati sa covjeku koji u krajnjem slucaju nije nista kriv, i jos mi k tome radi sulugu), usput kaze da oni nebi nista radili na toj plazi, ipak je dan...ja si opwet svoje mislim....priblizavamo se Biogradu, i on me ostalvja na banzinskoj uz ispriku da me ne moze odbaciti do grsda, ali da sma za 10 min dole u centru, samo ravno prema moru...zahvaljujem se, i rukujemo se za rastanak...
Silazim u grad, dan je ko iz filma, kao uostalom i cijeli moj zivot...
Dolazim na kolodvor, gledam kad ima bus za Zd, i vidim da imam nekih cca 2h do zadnjeg busa koji mi odgovara....trazim frendicu, ali subota je, i jos k tome neki praznik...ccc, ne radi se, a na mob mi se ne javlja...idem malo obici kafice, pa na plazu...uvaljujem se pod neko drvo, guzva na plazi...pokusavam je dobiti na mob, nista....
Crtam malo, izlezavam se..i onda bacam u more....super je, nit vruce, nit hladno, iako mene temperatura nikad ne dira, moze biti i debelo ispod 20, nema problema..jednom sam se u Zadru kupao 22.10.,  jednom u americi na raftingu naon cega me neka amerikanka pitala: are you from Alaska? Jednom u Turskoj u 1. mjesecu....ak je ore, tu sma i ja, ne da bih se samo    setao, moram umociti peraju...
Nakon dolaska u Zd, obavljenog posla zbog kojeg sam i isao, nalazim se sa sister i sogijem, prespavam kod njih, odradjujem masazu i refleksoterapiju, te isto ponavljam i sustra, sister je u 8. mjesecu trudnoce i nije jos bas lako penjati se uz stepenice na zadnji kat prekrasnog stana sa pogledom na grad...
U medjuvremenu je i mali Charlie dosao na svijet, evo vec ima tjedan dana....
Jednom ce citati pustolovine svog ujaka...mozda u web, a mozda i u nekom drugom, ukoricenom izdanju...  :)
 
 
 
 
 
 
 
 

02.10.2009. u 14:50   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

pozdrav psino!!!
:)

Autor: Bageera   |   02.10.2009. u 14:57   |   opcije


pa di si ti bageerice?
nema te nigdje..i cisto sumnjam da si imala snage i zivaca procitati ovu moju kobasu..da ne velim, kulenovu seku (danas je ona u modi) :)))

Autor: shark   |   02.10.2009. u 15:07   |   opcije


aaaa, jesam... danas sam se potrudila!!
:)

Autor: Bageera   |   02.10.2009. u 15:09   |   opcije


znači , vrijedilo je, netko naslijeđuje moje pute!

Autor: politikant   |   02.10.2009. u 21:50   |   opcije


Dodaj komentar