postumno

Što grunge rekla je
A tekstura je legla na nju
i plastičnu loptu za plažu
s 8 (slovima:osam) krišaka u primarnim bojama
I tek je tada sazrilo ljeto

Hej, vidim nam instance
U molu na kojem je Duggy utisnula šape
Oslikanoj peći u Vojvodini
Thompsonovom gonzu
(A krenulo od pornografije!)

I od soli na njenim sunčanim
Kristal, za instancu
Rakija, da opkorači
distancu
Kao figuru

Fig. 1
Figueras
Da putujemo?
Zacijelo imaju jednu smokvu
Koja je predivno daleko
I gdjegod je zapišem
Imam jednu ideju

(Iza nje je još jedna)



Link

Da jušto sada je muoralo takat padat kako munjeno, a priek na Barate svieti sunce kako diblje. Me ne bi ne preveć jadilo da nis ubeća minjen da ćemo puoj hitat uni frizbi za breki. Je dobro da smo se segutra šli hitit jeno malico na Lim ma seeno bi mi rabilo jeno malo sada se rashitat da mi ti pulaštri ča san ih pojie pasajo zduolon. A ben, ću ga puštit jeno malo neka ubija i nabija još po ten vrage a ku ne ferma brzo ćemo se nakrgat va veturino pak gremo priek dragi na Barat. Jeno malo prvo san pensa da kako so tolike farfali jušto spouod smokvi se zavukle i pak saki put kad pasan za van z kuorti letijo na se kraji i ne moreš neanke da si prokljet a da ti jeno malo ne pobegne kako daš se smejat kad unako deset od njih ti koli glavine zaletujo a se neki šari i liepi jušto. A ma. Nu jedan hip da mu tega vraga ud Kupanije Ud Ašašini nadenen na uni drugi... a bi moga anke unega ud pamići puoj zvaz, sada za da je domu priša već pak da vidimo ča je s tien kamiuonon za Porieč...

Tog je jutra još od jutra osjećao da bi mu se brk mogao dati u trk. Zabrinjavajuć osjećaj. Stavio je odmah iza njega odjeljak s venecijanerima kroz koje fercera neonska reklama jer je tako imo majkhamer a on je isto imo brkove i neobične osjećaje. Povezivala ih je osjećajnost. Kad je to obavio pomislio je da bi sad rađe breskvu nego polustrukturiranu metodu rastegnutu na Likertovoj ljestvici unatoč tome što Likertica uvek ronza da nek si kupe svoju. Čak mu je i rečenica smrdila ko stara čarapa od tog. Za razliku od breskve. Breskve lijepo mirišu. Posebno vinogradarke. I bilo ono kaj nije volio pit al je rado njuškao, Beldežur. E, ti su bili skinuli miris breskve samo tako. A kad je bio mali onda se išlo na more cjelodnevno i breskve u portabl frižu bijahu given. E, njih bilo fora bacit u more. I onda pojest u vodi. Pinku posoljene. NEki su rekli da je vaki i onaki ša soli breskve al on je znao latinsku poštapalicu koja nije bila duga pa ju je znao i onda bi on reko latinski i moš se jebat. Kad je neko bio u krivu na latinskom. Jel tako tako je. Hvala.

Ljubičica vanilija mačići
Ništa snaha zmija ništa svračići
Ptičice cvrkuću na krovu
i Fućko je dobio Disneyevski stilizirano obličje
Da ne bude samo glas
koji olako dođe na Zao
što najbolje zna drug Mao
i učas se sklupčaš
vičuć sveudilj Hu! Bang! Yao!
a nisi ni znao
pa nisi lag'o nisi krao
Kusur si uvijek ostavljao
Klonio se teških riječi teških djela
Čak i posnih i nezačinjenih jela
Pa jebemu evo vam bedž i zastavica
U oku mi plavu gle odražava
se lastavica
Lahorom mi stope dišu
Nemojte mi njuškat
Lakat
Mislim
Ono
Fakat

Pokušao sam peći tampone u pećnici unatoč jasnom slikovnom prikazu koji je sugerirao da se time hrane američka djeca izviđači tako što ih peku na ražnjićima iznad logorske vatre. Tampone, ne američku djecu izviđače. Kad je obrok bio pripravljen, potomak je upitao možemo li uplatiti misu zadušnicu za Caspera i frendove, što sam otklonio pritisnut neimaštinom te djelimice motiviran određenim proturječjima koja proizlaze iz naručivanja zadušnica za duhove, čak i one slatke poput rastopljenih tampona. Zatim smo pojeli nekoliko sirovih tampona dok sam stjecao uvide u budućnost video igara.

Naime, video igre koje zahtijevaju igrača evidentno postaju stvar prošlosti, budući da iziskuju pretjeran angažman, što može biti iscrpljujuće za nejačad u razvoju. Alternativa su kreacije koje nakon jednog klika na proizvoljnom dijelu ekrana zahtijevaju pasivno praćenje lančane reakcije, što pomalo podsjeća na one Adamsove napredne upravljače elektronskih uređaja koji funkcioniraju tako da korisnik "mahne u načelnom pravcu kontrole". Sjetih se fataljista koji pika lišće po parkovima onom motkom, a bogami i pachinka, pa nevoljko jošter jednom priznah da su Japanci oko stoljeća ispred nas te u primozgu počeh razmatrati mračne planove kako preduhitriti konkurenciju i uvesti flipere koji se sami igraju.

Otvara se mogućnost da najzad nadmašimo čak i đaponezere tako da posjetitelji nemaju pristup automatima, već koriste drivethrough sustav u kojem na prvom prozoru uplate igru i zatim voze do semafora koji ih obavještava o broju osvojenih bodova. Abonenti ostvaruju razuman popust uz dodatnu pogodnost dostavljanja rezultata na mobilne telekomunikacijske uređaje. S vremenom bi se, u ovisnosti o uspješnosti ovog poduhvata, iz Japana moglo uvesti nekoliko automata u edukativne svrhe, čime bi posebno proaktivni korisnici dobili priliku upoznati se s tehnikalijama vezanim uz njihovu omiljenu igru.

A sad, jel da spavam il da kahvu kuhvam?

Serif font na starom lapu. Stare šale kao izmet na sapima. Ohlade se, stvrdnu, pocrne, otpadnu s novom dlakom.

Kratkovidnost teško pritisnula staru tetku Bonu Fide pa nerado daleko od kuće ide. Podcijenjeno šutke isplati s vrata sitnim iz ljubičastog novčanika s kopčom na metalne kuglice, pa zatvori i zakračuna, a ljeto je.

Teška je kad je uplašena. Laka je kad je uplašena. Presvlači se bez ogledala, prepuni ormari stare odjeće, predugo pamćenje Prazni ormari i dugo pamćenje. Vjetar, jebote, vjetar zviždi uz Šavrićeve pante. Šuti dugo, pa zabode štampanu serifnu riječ uz nečije rame i ništa se ne čuje doli vjetra iz rane, pa i sama zvižduće da odagna usamljenost. U društvu zvižduće da prizove samoću. Ona se jedina privije uz svaki ritam poput svile.

Tetka Fide ide s tržnice punih cekera i gleda sat na crkvi. Gargoyli joj se raduju, jer ponekad odbaci ceker i ulice se nahrane peršinovim lišćem i trešnjama. Nakratko, pod suncem ljetnog prijepodneva. Grize đumbir i misli na otvorenu cestu, prijateljicu i ljubavnicu.

Rebara isturenih, zdjelice u zraku. Sokovi ljeta. Jeseni. Zime. Proljeća. Ljeta.
Zauvijek je, gladna ili sita. Gladnoj su rebra privlačna, struk loman. Sita je mirisnija, meka, vlažnija. A cesta će je voljeti zauvijek.


Link

de pritipliz, jel ima kakvo fino rješenje za pristupat s WIN 7 računala na računalo s XP. ili, oćel virtual PC s XP-om bit opcija ak je na tom XP-u program koji moram prek neta otključat (odnosno, oćel mi prepoznavat to ko stroj na kojem je program otključan)

LJubavi moja jedinaaaa! Ne. Oć reć, vruće mi je. Prognan sam na laptop. Ne iz Izraela šajesjes, al ono. Da je bilo iz Izraela garant bi mi neka gamad more rastavila sam zato da prelazim prek suhog ko dijete iz disfunkcionalne obitelji pogođene rastavom. Mora. Nije noćna mora nego rastava mora. Mislim, što se mora mora je. Ili nešto. Skoro da mi dođe, al sreća da sam. I tako to. Guba ovo. Ko ono kad pale gume u mjestu. Bio je lik u crtiću paligummi nešto. Onom critiću s Jurićem. Al ne onim koji je vlasnik Jurić interijera neg drugim skroz. Di bi moglo bit ladno a da nije šoping centar. zakaj ne rade klizališta ljeti? Čemu sve to? Ima neko broj od Jar Jar Binksa? Ja bi se sprijateljio.

Ponekad ponudi one iščašene tuleće signale. Crvotočine za putnike.

Vještina gubljenja nije neka zahtjevna shema;
toliko je toga ispunjeno namjerom
da bude izgubljeno da tragike nema,

Izgubi ponešto svakog dana. Prihvati da nema,
gubitak ključeva doma, loše utrošen sat.
Vještina gubljenja nije neka zahtjevna shema;

Zatim vježbaj gubiti dalje i brže. Nema:
mjesta, ni imena, ni gdje si ono trebao
putovati. U ničemu od toga tragike nema.

Izgubio sam majčin sat. A gle! nema,
ode mi zadnja, ili predzadnja, od tri voljene kuće.
Vještina gubljenja nije neka zahtjevna shema.

Izgubio sam tri grada, lijepa. I veće stvari,
neke domene kojima sam vladao, dvije rijeke i kontinent.
Nedostaju mi, ali tragedije nema.

- Čak ni gubeći tebe (šaljiv glas, gesta
koju volim) neću lagati. Očito je da
vještina gubljenja nije neka zahtjevna shema
iako se može činiti (Napiši to!) tragično.



(E.Bishop, manje-više)

11 uboda nožem u vrat i prsa. Obdukcija utvrdila da je uzrok smrti samoubojstvo.

Nije vic. Budi mi silan... :D

Pelargonija. Cvijet. Mobilno.
Mandarina. Drvo. Nije mobilno. Posebno kad naliješ još pedes litri vode u njega.

kolka je temperatura vode na bundeku? :/

Silava je bila uredna žena. Kad god je polazila u šetnju pomno je u stanu zaključavala bicikl s dva lokota i rezala kožu podlaktice pravilnim i odmjerenim pokretom na lijevoj i desnoj ruci kako bi bilo praktičnije zaderati je koliko je bilo potrebno da si zajaše na leđa i prihvati trake kože poput uzdi spuštajući se kroz prozore kroz koje su u plavu sobu nadirali bršljani i kašalj. Pogledaj me u oči, govorila bi. Pogledaj me u oči. Uvijek bi me bilo strah i uvijek sam je volio, a ona je plaćala debitnom revolving karticom s fiksnom kamatnom stopom i minimalnih 5 posto mjesečno kriške nestraha za papier mache koji smo gutali gladak i sjajan (da, kao oljušteno tvrdo kuhano jaje) i zatim se smijali bacajući laktove niz stepenice i gledajući kako nepredvidivo odskakuju. Ja i ne znam zašto je se sjećam ali upleo sam ljetne gume oko grla i razuma da mi budu nježne i trokute od podlaktica da pišu naopako V udarajući o kavez rebara pa kašljem i kašljem i stao sam samo da pomilujem vrijeme i ispilim otvore u aritmiji za busenove jagoda i.

Link

-Hm, pomisli Milivoj pročitavši mail štono ga doniješe vile Hjuletpakardovke no ne otkri tu misao već upita Rusalku kako ga Zora-djevojka bje uputila:

-Dalmatinsko začinsko bilje za 400. Biljka na m, obično je kisele, ima okus po limunu i moru.

-Motar, kano iz podlaktice će Rusalka pa nastavi ko ga od njenih braše i kakav bijaše, sveudilj za sudoperom uz alatir sude peruć.

-De't men' reci možemol ga digod pronać jal sirova jal kisela, moga bi šagod bodova prikupit kod Zore-divojke a morebit mi ga i skuva… nagađaše Milivoj kadli se usred nagađanja od dijalekta zuhrovskobrlićkog umori ničim izazvan. Dobro, na dvije trećine. Rečenog. Nagađanja.

-Da si mi bar jučer rekao, ima ga na Zvončacu tamo gdje ste se frizbijali. A teško da ćeš ga na pazaru nać, dugo to nisam vidjela, nije ti baš nešto, onako, više za folirat furešte…


(trisavršenocentriranaasteriska)


Osvanu novi dan i boginja započe štonavat srdžbu Ahila, sina Milivojeva, neizvjesnošću glede odlaska na kupanje izazvanu. Tek što se Sunce pridignu i zlatom zasu ružičasti plastični znak cara Tekoma ponad balkona palače, Rusalka zapjeva drugi glas o tuzi Grkinja nedepiliranih, neutreniranih, nedefibriliranih i okolnostima dezorijentiranih te Milivoj najzad ustade bacivši sjenu preko carstva pa odlučno cijuknu lijevo i desno: Aj zajebi kupat ćemo se u Istri za koji dan (to lijevo) i Rusalko nebudi ponosni rivni peder, šesna si naskroz, nađi mi samo od muža ti neke gaće za u more pa da se giba (to desno u pravcu alatira na kojem Rusalka kavu kuvaše).

Ahil stavi podlakticu na čelo i zagleda se gorko u tmastu i neizvjesnu budućnost, ali desni cijuk ipak urodi plodom. Te pođoše.

Ronio je Milivoj zdušno surlom po pijesku Bača kad mu objasniše kako se za motarom traga i da se takova hajka pizzi gin u južnijem krajevima naziva te ne vidje ni sunca ni mjeseca ako ne računamo zvijezde i Tvitije pri kontaktu s pijeskom surle mu plemenite štono grčki profil razvijaše dok se po plićaku razbijaše, ronio je sedam dugih godina sveudilj na želju što na duši Zori-djevojci ležaše misleć i ne žaleć surle ni sintakse rvacke.

Najzad mu Rusalka nedaleko tuša ukaza na čmrljiv busen u betonu. Čupnu ga i prožvaka malo. Sunce dobi šestoro blizanaca raznih boja i nesta sela, hrasta, ograde i Domaćih, a namjesto Rusalke i Ahila sina Milivojeva ukazaše se klaun iz cirkusa Dumbova s perom galeba sinja u ruci i otac Kung Fu Pande no ne prenesoše mu nikakvu bitnu poruku.

Hm, jedva limunasto, sasma dosadno – pomisli Milivoj. Začu i roditelje Rusalkine kako cinično i nimalo mistično zbore o motaru. Umorni starješine štono im se vjera natanko stala izvlačit. Motar je prava stvar. To je ono što je falilo svim obrocima. Šaumpite s motarom postat će hit. S motarom će svako jelo izrazit svoju bit. Ma odi vrit, opet pomisli Milivoj jer bje misaone prirode, pa frcnu biljčicu preko ramena i sjede popit kavu i zapalit. Na odlasku ipak čupnu još malo motara da mu se nađe bar dok ne domisli priču.

Uvečer kad Ahil, Rusalka, Malik Tintilinić i Jazon pozaspaše, Milivoj otvori poker na Fejsbuku i baci ga kao kost parazitirajućem logičkom umu da je žvače na drumu i stane oprezno na klackalicu. Je li motar bio ono što Zora-djevojka i on gdjekad njuše negdje van tanjura delicija koje je iznosila? More i limun? Ma da, i kopito i svježa ilovača i miris kalopera. Jela kojima ništa ne nedostaje. Ubaciti listić ludila. Tamo neki ubacuju listiće zlata u hranu da im bude bolja. Koja je razlika? Moramo li sami sebe prevariti i zaboraviti da smo se prevarili da utažimo tanak žalac gladi nad punim tanjurima? Nismo li uživali u zalogajima istina koje se ošućuju ili zasipaju motarovom pjenom, bivajući korak bliži odbivši ih zanijekati? Motar nije ono što nedostaje, motarevu pjenu rađaju strah i umor da nam ponudi predah.

Gušter podno terase, dotad nevidljiv na tlu, strugnuo je u visoki busen kad su grančice pale pokraj njega. Na klupici pod uličnom rasvjetom osmašica se pravila važna pred prijateljicama. Ovo će ljeto ići u Španjolsku. Kasno je, ujutro mora voziti.