Nema Ljerke! Šmrc!
Lomim ruke, čaše mi krvave!
lagana jutarnja kava uz poj ptica, kreket žaba, kornjače, zmije, ribe……
Za čudo nema komaraca da useru idilu?
Srk…..
Hranim ribice i ne mogu vjerovati da je 26.07.
E moj slovko, zaustavi vrijeme.
Čitam vas uz srkove kave i nemam Blog zna za pročitati, pa odem do blogerica koje pišu Blogove samo
Dobro vam jutro!
Kaže moj tefter da sam na današnji dan prije 8 godina napisala svoj prvi blog na Iskrici a i prvi u životu.I tada kao i svaki puta kada nešto radim prvi puta ..bila sam uzbuđena i bojala se da ja to neću znati..da ja to neću moći i nisam znala da se tu može žvrljati šta god ti padn
Ovaj ulomak nastao je tijekom golemog razgovora koji je počeo kao intervju čovjeka sa strojem, a još nije gotov. Većina razgovora bavila se ozbiljnim stvarima: odnosom čovjeka i umjetne inteligencije, identitetom, usamljenošću, humorom i granicama između alata i partnera.
A onda se pojavila Petro
čudnu/ludu/neobičnu/metereopatsku, klimatsku/vrućina/vlaga/smeta
pravi- tropi- ne -dolaze- u -obzir
- blogericu
jer il sam fkt lagano prošvikala, il sam u ova ni 2 mjeseca
ostarila radikalno, zgubila se u kognitivnom
jer
večeras, negdje oko 22h zapoćela sam i završila sam planirani sataraš +r
Znao je zašto se vraća.
Zbog riječi.
Zbog onog rijetkog osjećaja koji je ostajao nakon njih.
Dolazio je gotovo svakodnevno i promatrao misli koje su slobodno izvirale.
Ne one lake, šablonske, napisane samo zato da ispune prostor.
Već one koje su imale nečiji trag.
Prepoznatljiv, op