under construction

da sam potrgao majicu

Da ne čekam petak k’o general bit pametan kad sve prođe, evo more i unaprijed:

dobit ćemo mi te robovlasnike, osvajače i tužnih pjesama pjevače.
Tako mi kanda nešto glasovi šapću.
Ništa produžeci, ništa jedanaesterci.
Samo suze Sv.Ronija

Roni, Roni, roni suze CRsevenko, kup’će ti nana surlu, da moš plivat ispod vode.
Ideš u penziju uz navijačku tenziju.
Roni, Roni, Gang te neoprao, još od 2016. Da nisi ti tukao po Šubi, ne bi se onom Qurčiću namistilo da ućera.

Sad ćeš doma
Živčanog sloma
Srušit će ti spomenike
I mijenjat izbornike

Stigla i plima
Rima štima
Rezultat postojan
Do finala manje za jedan


Takoc
Kletva bačena
Kocka zlaćana
U boj u boj
I dobro mi stoj
Balkane moj
Livi, ništa se ne boj
Budi na svomu svoj
Na radost njoj
Lijepoj našoj


Ovo ni vrač ne očisti
Rafali već urlaju po pisti

Zaprati me za još rezultatskih dojava.

U njega vazda brtva, pa ‘vako čestitam preko plota

A, nešto drugo mi bilo napameti:

SP

Zašto su nogometna svjetska prvenstva (meni) interesantna?

Tjah..
Toliko je toga. Mogao bih nabrojati stotinu razloga. Netko drugi bi ih nabrojao još stotinu, a netko treći bi svih dvjestotinjak popljuvao jer “ima i važnijih stvari u životu”. Ima, nije da nema. Ali to što ima interesantnijih stvari ne znači da nogometno prvenstvo nije interesantno. Postoji neovisno o tome jel’ Zemlja ravna ploča, jel’ Covid19 plandemija i kud je išao teretni vlak pod koji se bacila Ana Karenjina.

Hrvatskoj je ovo četvrto svjetsko prvenstvo na kojem je prošla grupnu fazu. A ima tri medalje sa SP. Do sada 100% učinak. Baba Vanga bi rekla, ako je tomu tako, opet će.
Bra’o Baba, Al’ interesantno je što na SP ne bude uvijek što uvijek bude.
Ono leptir negdje mahne krilima, pa to onda bude tornado tamo negdje…bla
Tako su jučer sve vrsni golgeteri Njemačke mahnuli krilima u pravcu istok-zapad, da oni eto ne bi pucali odlučujući penal. Dali su da pukne čovjek koji bas nikad u životu nije pucao penal. Ali nikad u profesionalnoj karijeri. Znaci, nit ih trenira. I on je pukao. Pukao ga je visoko u gledalište ne bi li lopta ostala kao memorabilija nekom njemačkom navijaču. I pukla Njemačka. Sto je interesantno. Jer nogomet više nije sport u kojem za dvije ekipe igra po 11 igrača u kojem pobjeđuje Njemačka. Pobijedio Paragvaj. A interesantno je da je Paragvaj u kvalifikacijama pobijedio i Brazil i Argentinu. Elem, nogomet nije plivanje u kojem se takmiči napr Micheal Phelps, a par metara od njega u olimpijskom bazenu čovjek koji je zadovoljio afričku normu, koji umjesto u bazenu trenira u lokalnoj bari s krokodilima. Čovjek bi pomislio da bi zbog tih okolnosti mogao bit brži od Phelpsa. Interesantno je da ipak nije, jer cesto mijenjaju takmičara. Nekad, jelte, ipak krokodil pobijedi. E, u plivanju znaš unaprijed tko će pobijedit. Ako Phelps drži sve rekorde i na treninzima pliva 10sec brže od nekog drugog, ovaj drugi zbilja nema šanse. Šta god tog dana pojeo. A sta je još interesantno? Da Phelps drži rekord po broju srušenih rekorda, a još bolja fora da nije vise vlasnik ni jednog rekorda. “Pretekli ga neki novi pastusi brzi”, reklo bi nekad Zabrenjeno pušenje.
Dočim, nogomet, joga bonito, dakle radost igranja, pa zašto ne onda i radost gledanja igre, donese zabavu, radost, galamu, pjesmu, digod i kolektivnu depresiju.

Da mi je nać' leptira koji je mahnuo krilima Liliamu Thuramu. Taj leptir je možda nekoliko vijekova bio kukuljica. Garant je dugo smišljao kako će njegov treptaj krilima doc do lika koji nikada, ali bas nikada u svojih 142 utakmice za francusku reprezentaciju neće ni dobacit do kaznenog prostora, a kamoli do gola. I baš će tog dana, nikad prije i nikad poslije, tog dana taj Liliam na leptirov pogon, Dat svoj prvi gol Hrvatskoj u polufinalu SP-a u Francuskoj. I bas taj isti Liliam bas tog dana, nikad prije i nikad poslije, ubaci i svoj drugi gol u karijeri. I baš nama.

I eto, Brazil se provukao kroz iglene uši, Nizozemci (opet) puši-ng.
Mozda i Austrijanci naprave neko čudo.
A možda statistika Babe Vange pomete lažnog Ronalda.

Bumo vidli, rekoše slijepci :)

Sad je jednostavna matematika
Pobjeda nad Ganom i da Panama otkine neki bod Englezima.
Put do finala lakši nego ikad :))

Lako je Napravit pitu od vrhunskih sastojaka. Ni tada ne ide sve samo po sebi. Opet može ispast da fali “ono nešto”

Čitam po portalima izjave što pravih znalaca, što vojske stručljaka koji su se dokopali besplatnog mikrofona u vrijeme koje guta sve što makar gravitira kožnom balunu. Tako entuzijastično siju svoj brain-farth u nadi da će uskoro moć uzviknut #jesamvamreko

Nije lako biti izbornik ni u jednoj zemlji na svijetu, čak ni tamo gdje igrači vrijedni stotinu milijuna eura ne dobace ni do klupe, a kamoli u zemlji koja ima stanovnika nekoliko puta manje nego registriranih nogometaša nekih velesila.

I u takvim uvjetima, sa bazom koju ima, Hrvatska ima dvije medalje sa dva uzastopna prvenstva. Ako to nije svjetsko čudo, ne znam što jest. Pa zakonima vjerojatnosti, to se nije moglo dogoditi.

A dogodilo se. Hejteri kažu #nasreću
Ma jel’ baš Sreća sama upravlja? Šta radi Nesreća za to vrijeme? Ide na spa? Ide zacoprat one velesile?

Najuspješniji trener po rezultatima, jedinoj metrici kojom se može evaluirat uopće neki trener, kod nas ima stigmu kurca_od_ovce. Masnokosi, slovojed, sitnozubi katoliban, nema šta mu stručljaci ne priheftaju. Dovoljno je da neki ispodprosječni nogometaš sa svilenom maramom u džepu sakoa izvali Šatro mudru i zvučnu floskulu, da se raja povampiri i preskoči iz kolosjeka euforije u kolosjek depresije. I obratno.
Izgubili od Engleske? Katafakingstrofa
Prvo nismo izgubili nego su nas Englezi pobijedili, drugo Livaković jest maknuo nogu sa crte, treće Kane nije stao već usporio prije šuta, što je četvrto prema pravilima dozvoljeno, peto Gvardiol je ušao u šesnaesterac prije vremena, šesto da nije bilo Livakovića-hobotnice doživjeli bi potop i sedmo nije to sport u kojem NAŠI moraju pobijediti jer su NAŠI.

A osim rezultata, taj čovjek, izbornik, ima i nešto znanja i jako, jako puno čovječijeg u sebi. A to mu ova naša južnoamerička eksklava od države u sred Europe ne priznaje.

Pa krenem vuć iz sjećanja njegove dokazane “pogotke”
Prije Rusije 2018. njegov odabir Mandžukića za špicu bio je gromoglasno osporavan. “Ne bi on u Juventusu igrao beka bezveze, vikali su ušminkani fićfirići sa malih ekrana.
Kramarić je bio upitan i za klupu.
Perišića je dizao u reprezentaciji kad nije imao ni klub za koji igra.
Budimira drži u opciji već godinama iako stručljaci “znaju” da nikad ništa od njega u repki.
Danas nam šteka kralježnica sustava. U toj kralježnici Modrić, Kovačić i Gvardiol prolaze fazu oporavka nakon ozljeda. Ako ih preseli na klupu, izgubio ih je za ostatak turnira. Ako ih dobije natrag, još čuda se može dogoditi.

Klupa? Nikad jaču klupu nismo imali. Imamo 6-7 igrača na klupi koji svojim ulaskom mogu donijeti preokret.

Pa ograda: ništa je o nogometu ne znam. Znam da me veseli. I znam razliku izmedju seronja i ljubitelja.

A vjerujem Dalićevim man-manegemant vještinama i “tata pristupu” da će od onog što ima na raspolaganju izvuć neki k..

A hejteri i stručljaci? Bit će u prvim redovima rektalnog alpinizma okrene li potriba

‘nako…SP u tijeku, valja drobit malo kad nema zidića u blizini

pa zaboravim uz auta uzet ručnik, kremu za zaštitu i ruksak sa sendvičima.
Onda improvizacija

pa zaboravim uz auta uzet ručnik, kremu za zaštitu i ruksak sa sendvičima.
Onda improvizacija

Disclaimer: nikom se ne vide oči. Onda ne gledam.

Hey Google, find me beautiful man eyes
Pa ću ih ja turit na blog kao svoje


Bruka il’ sramota, pitanje je sad

Romane, nema drpanja u mraku

Prije pojašnjenja pojma Dunning-Krugerovog efekta, možda nije loše utvrditi što je činjenica. Ili još preciznije, znanstvena činjenica. Proces nastajanja znanstvene činjenice je dugotrajan i u tom procesu završnu riječ imaju oni najkompetentniji. Inicijalnu tezu, hipotezu, može postaviti bilo tko.

Hipoteza – pretpostavka koja je nastala iz promatranja nekog ponavljajućeg događaja
Eksperiment – hipoteza se provjerava u strogo kontroliranim pokusima i bilježi se uočeno
Replikacija – sada dolazi do uključivanja kompetentnih. oni ponavljaju pokuse i dobivaju iste rezultate
Recenzija – hipoteza i rezultati pokusa se objavljuju javno i podložni su analizi NEOVISNIH kompetencija
Konsenzus – Većina kompetentnih se dogovori da usvoji NOVU znanstvenu činjenicu i ona vrijedi do nekog novog proboja, saznanja, promjene konteksta, čega god. I opet to novo prolazi isti put do znanstvene činjenice.


E, sad se približavamo Dunning – Krugerovom efektu. On je svojstven ljudima kod kojih ego daleko nadmašuje kompetenciju. Njihova znatiželja ih dovede do interesantnog podatka i već nakon prvog čitanja, bez provjere izvora, bez dugog promišljanja, bez evaluacije pročitanog, bez pretpostavke da možda nisu razumjeli dobro, bez, ako ništa drugo kulturnih ograda tipa „mislim da..“ ili „čini mi se da..“, propovijedaju svoju mantru glumeći genijalce i svaku suprotstavljenu zdravu logiku, irelevantno jel' opravdana ili ne, počaste kategorijom „ti si ovca, pa te šišaju“. Kada ih se upita za izvor informacije, kada se hipoteza banalizira i dovede do 1+1=2, uzmu nedokazivi autoritet „Bog mi je rekao…“
Od hipoteze do propovijedanja „činjenica“ u jednom koraku. Bez obzira jel' prosvjetljenje došlo iz nekog Reelsa, Tik-Toka, web stranice koju administrira kognitivno zbrčakana osoba, nebitno. Dakle, svojevrsni paradoks, da ljudi šturog znanja jednostavno nisu sposobni evaluirati svoje „znanje“. Vrijedi i u obratnom smjeru, ljudi velikog znanja vrlo često sebi postavljaju ograde da možda ne znaju dovoljno.

Uglavnom, da sad ja ne laprdam o tom efektu. koga zanima, naći će gomilu potvrda i osporavanja teze. Ako ga zanima, naravno.
Otkud sad ovaj zapiš tute, na opskurnoj dejting platformi? Pa, na stranici su ljudi, a ovo je pojava koja je svojstvena ljudima, pe eto. Upalo mi u oko

kada bih dobio zadaću da u jednoj rečenici sažmem meritum tvojih objava, taj sažetak bi zvučao otprilike:
„Ja sve napravim super, one nestanu, kme-kme, a ja se stalno čudim zašto.“
Pa sad mrvicu rašireno:
bude komunikacija super, ja predložim izlazak iz zone komfora, ona prekine komunikaciju, kme-kme.
Dogovorimo se nać, ja dođem, ona ne dođe, kme-kme.
Nađemo se, super pričamo, ona se više ne javi, kme-kme.
Nađemo se, super pričamo, čujemo se opet, onda naglo prekine, kme-kme

Dojam:
meni se činiš kao osoba koja očekuje nešto zauzvrat zbog toga kakva je. Što je samo po sebi paradox. Valjda si kakav jesi zbog sebe, a ne zbog drugih. Pa se postavlja pitanje, jesi li zaista takav kakav se prezentiraš? Mani se čini da nisi i da je to ono zašto osobe nestanu u nekoj početnoj fazi zbližabanja.

U svom zadnjem postu ti sam daješ odgovor a i komentar od Eše (res, non verba) ti mogu biti ključ. Samo što si ti odlučio da je AUTENTIČNOST problem kod drugih. Prije bi bilo da je tvoja vlastita autentičnost uzrok tvog kroničnog nezadovoljstva raspletima.
Kad opisješ sitiuacije, polomiš se da objasniš detalje. Raspredaš nadugo i naširoko o nebitnom (možda samo da zamotaš nešto) O transferu emocije nigdje ni traga, ni tvoje ni tvog dejta, kandidatkinje za dejt. Poput pravog Cpt.Obviusa navodiš očito. I onda to još pojašnjavaš.

Možeš kineski telefonski imenik izverglat napamet i reć suštu ISTINU, ali to ne znači da si bio ISKREN. Iskrenost podrazumijeva i emociju koja prati riječi.
Možda ti osobe ne znaju ili ne žele objasnit razloge, ali pretpostavka je da im antene love NEŠTO. Možda te ne žele uvrijediti ako ti kažu tako nešto jer si eto bio pristojan.
Pristojnost je kurac od ovce. Ne služi ničemu osim nekom kao prividu reda. Pristojnost vrlo često bude bunker u kojem se sakriju osobe koje skrivaju emocije. Koji god da je razlog skrivanja. Opozit od ljubavi nije mržnja, već potpuni izostanak emocije. Zaključanost. Pristojnost se tu fino maskira.

Eto, rekao šta sam imao na temu. Moš sad drvlje i kamenje po meni, tko je mene šta pitao, tko sam ja da te komentiram. Hint: neki imaginarni lik s dejting sajta kojeg boli kurac oš se ti sad durit ili ćeš promislit o pročitanom pa SAM ZA SEBE zaključit šta ćeš s tim.
Uglavnom, taman da i jest sve tako kako sam napisao, boli te đoka.
aj

..bit će opet ‘41.

Just sayin’

Pa jeb’la vas sve odreda ‘41., ‘45, ‘91., ‘95…
Jebali vas ustaše i partizani
Eeeeej, stoljeće prošlo :)))

Ajd’ konačno prihvatite da smo mi svi isti ljudi. Nikakve razlike nema. Sve nas pogone isti nagoni. Svi nastupamo pod nekim plaštom koji nam služi da pokrijemo zločine.

NDH u samo nekoliko dana organizira logore. Eeeeeej, u samo nekoliko dana????? Pa to je jebeni logistički zahvat. Hitlet pisao pisma Musoliniju da na kraći lanac stavi svog majmuna.

FNRJ u samo nekoliko dana organizira sistematska smaknuća. Zakopava u jame, zazidava u rudnike. Neselektivno sve redom. Osveta nije skalpel nego sablja.

U čemu je razlika?
Nema je. Oba zločini.

U čemu je sličnost?
Oba zločina su organizirani od države.

I stoljeće kasnije ljudi se gađaju svojim mentalnim brabonjcima čiji je plašt uzvešeniji, Smradelićeva težnja neovisnosti ili Brozovo tumačenje biblijskog oka za oko. Zločin ne opravdava zločin, mislim se ja.
Da bih ga u tim okolnostima vjerojatno i ja činio, božemioprosti vjerujem da bih. Pobio si mi cijelo selo i svu rodbinu? I ćuki si crijeva izvadio? Ma rafalno se svetim. Ali bih, nadam se bio svjestan, da sam počinio zločin.

Na samom izvoru zla, nakon kapitulacije Njemačke, pogubeljno je 12 “organizatora”. Sve skupa oko tisuću streljanja u narednih nekoliko godina. I svi nakon SUĐENJA!!!!
Tisuću. Jedna prosječna jama negdje u slovenskim brdima…

Dokle god nišanimo kao snajperisti samo ono što nas zanima, nemamo pravo pozivati se ljubav, a vlastitu mržnju pokrivati plaštom.

Pa da se osvrnem i na blošku dijareju koju svesrdno i ja nadopunjavam. Nema nikakve razlike izmedju Done i Vase. Oboje govore istinu. Samo svaki svoj dio. Onaj drugi dio je pod plaštom, jel’te.

Nema nikakve razlike između Romana i Đure. Đuro govori sa pozicije gdje je srce na mjestu. Roman postavlja vrhunska pitanja koje Đuro ignorira. Pa jbmu

Jedino sam od Krelca pročitao komentar zdravorazumski. Respect Kre

Za 15 godina je opet ‘41.
Flyngpicketu će bit 71 tada.
Nadam se da necu i dalje čitati po portalima čiji plašt je uzvišeniji. A valjda ću još čitati. Zašto ne bih. Pa imat ću 6 godina manje nego Juicy_mama danas.
Just sayin’


I Tak, osjećajte se slobodno nabaciti i vi pokoji mentalni brabonjak.

Za ljepši san, evo prijedloga za stilske vježbe. Zamislite si da ste Ilir kome u goste dolazi miroljubivi i pravedni Hrvat…

Just sayin’