TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

pretvorio se u Bog. Razlog?
Ne možete dodavati komentare na ovaj WEBlog, jer vas korisnik ima u ignore grupi!

Daj da vas deda nešto nauči.
Nikako da shvatite da ovo nije reala. U reali u kontakt ili vezu stupamo od nule samo temeljem toga što je u većini slučajnom susretu iz razlog obostrane fizičke simpatije proizašla želja da kontaktiramo, a da pojma nemamo ništa o drugoj osobi niti nas to zaima. Jednostavno ju želimo. Ako nas je osoba privukla hebe nam se za lizanje poklopaca i zubne paste.
Drugo je ako nekoga stokamo jednostrano i želimo se uguziti u vezu pa pratimo njenu visinu, težinu, što voli, gdje radi, s kime živi i ts.
To je većinom bezuspješna rabota jer druga strana niti zna niti ima želju. Kada uvidi vaše namjere normano je da će vas odbiti, tko bi volio špijuna za vezu i to još jednostranu?

Iskrica je sasvim nešto drugo. Ovdje svatko ima mogućnost i pravo da se predstavi iskreno ili neiskreno (ovisi od ozbiljnosti namjere). U svoje predstavljanje s slikom ili bez, ispunjenim profilom svatko ima pravo pisati o sebi i svojim željama, a isto tako drugoj strani dati do znanja koliko su kompatibilni ili ne pa i napisati što ju smeta i razloge odbijanja komunikacije ili potencijalne veze (neš ti uvrede toucha, a komad se u početku poruke izvinjava (sorry) i opisuje mu što joj se kod njega ne dopada i razlog zašto ne prihvaća komunikaciju).
Kao primer mogu navesti dobiveni PVT od Iskrice: "Inace ,pročitah malo tvoj weblog . Jako si pričljiv načitan i mudar , nisam ti do koljena pa ajd Bok."
I kaj sad? Trebam li si rezati žile, optuživati Iskricu da je ne znam kakva? Uvrijediti se? Ne. Jednostavno me tako procijenila i ne odgovaram joj. Teoretski smo skroz kompatibilni. Vjerojatno se u takvoj vezi ne bi osjećala al pari.

Ovdje niti jedna komunikacija ne kreće od nule. Kandidati imaju hrpe podataka prema kojima se mogu unaprijed opredijeliti da li će s nekim ulaziti u neku dublju komunikaciju pa čak i vezu makar bi to bio razlog i lizanje poklopca jogurta.
Ako upadamo na Iskrici u dublju komunikaciju, vezu, to nije u startu kao u reali već krećemo kao stari pajdaši koji se godinama poznaju sa svim svojim željama, manama i vrlinama i koji su već prošli početne boljke svake veze, a da još u vezu nisu ni stupili.
Zato su Iskričarske veze prednosti od veza u reali. Sve ovisi o našim željama, simpatijama i iskrenosti.
Iz profila:
Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?
Koje navike te kod drugih najviše iritiraju?
Koja je tvoja omiljena zanimacija na otvorenom prostoru?
Koja je tvoja omiljena zanimacija u zatvorenom prostoru?
Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?

Kako ne mogu rekomentirati komentar od pognioci na tmf zapisu, komentai ću ga ovdje:
„Jedino što me može smetati u obiteljskim i bliželjudskim odnosima je nezahvalnost i prihvaćanje pod normalno. Ono..kad netko ne vidi da se onaj drugi trudi da je svima dobro. Kad se podrazumijeva da netko nešto mora, zato što je to radio neko vrijeme bez pogovora.“

Pogađaš srž svake veze. Taj osjećaj za ulaganje sebe u neku vezu mi je predobro poznat uz dodatak: tebi to nije teško, ti to voliš, ti to znaš i možeš, tebi to nije problem. Čak i jedan izostanak takvog nepriznatog, za drugu stranu „normalnog“ ulaganja, izazove trajne posljedice.

No link, no picture, no GIF
(nemam volje i ne da mi se)

Eto nakon još jednog izraza poštovanja, ljubavi i tuge preminulima, namjerno ne pišem najmilijima jer ruku na srce neki to postaju tek kad preminu, vraćamo se s groblja u realan svijet.
Naravno u raskorak između stvarnosti, dobrote, želja, ljubavi, mogućnosti….
Upravo taj raskorak nas prati od rođenja. Nižemo uspjehe i neuspjehe, neznanja i saznanja, ljubavi i suprotnosti od ljubavi, materijalna i nematerijalna „bogatstva“.
Da li smo kroz život uvijek odabirali prave stvari i izbjegavali krive?
Naravno da nismo. Uglavnom balansiramo između oboje.
Da li smo uspješni u životu?
Bez obzira na sve svi to jesmo i to još kako uspješni. Npr. doživjeti sedamdesetak godina prolazeći u ožiljcima i ranama kroz Sodome i Gomore, ratove, krize, katastrofe, neimaštine, boleštine, strahove ali isto tako kroz sreću, zabavu, posao, druženja, putovanja, otkrivanja, sport, umjetnost, ljubav… ne gubeći nadu da je život još uvijek pred nama.
Pitanje je samo koliko smo to sposobni priznati sami sebi, a da ne budemo jalni, zavidni drugima jer susjedima je trava u našim očima uvijek zelenija od naše ili neš ti sreće i veselja u tuđoj nesreći.
Inspiriran mojom umjetničkom muzom u preispitivanju da li postupamo pravilno ili možda griješimo i pišem ovaj esej raskoraku. To ne možemo nikada saznati ako ne probamo.
Netko je kazao da je jedan probao pa se usrao. Seremo cijeli život i to nas ne bi trebalo sputavati da idemo dalje, loše odluke ostavimo u pouku i zaborav i idimo dalje otvoreni novim odlukama i dati si priliku da ubodemo i pokoju pravu, a ne zatvarati se u bunker i spavati na "lovorikama" jer i bunker zahtijeva provjetravanje.
Ničiji život nemamo pravo smatrati promašenim ili uzaludnim. Svi mi rođenjem imamo svoje mjesto na majčici Zemlji pa i na ovom fucking Blogu.

No link, no picture, no GIF

Umro je Jean-Luc Picard (RIP Patrick Stewart) jedan od omiljenih mi zvjezdanih kapetana (Zvjezdane staze).
Picard je stupio u prvi kontakt s 27 Iskrica.
Utjeha?
Sedma od Devet (Jeri Lynn Ryan)

Ili je to već dan?
Srk… zbunj
Kliko god spreman na pomicanje kazaljki uvijek nespreman.
Sreća što se neki pokazatelji sami prilagođuju i pokazuju nam točno vrijeme.
U stvari ovo sada je „prirodno vrijeme“ kada će biti podne sa suncem u zenitu.
Kako smo prilagodljiva bića tako ćemo i promjenu na satu brzo zaboraviti.
Možda će nas ponekad oprati samo nostalgija za dugim toplim ljetnim danima jer ispred nas čeka mrak i hladnoća. No i mrak i hladnoća ima svojih čari i proveli smo ju xx puta, neki blogeri(ce) i xxx.
I ka sad?
Ništa, idemo u novi, na sreću, neradni dan svako sa svojim križem u svom ili već od nekoga odlučenom smjeru.
Kao ćemo provesti dan ponekad najčešće ovisi o drugima.
Stoga svoju slobodu poimam neprocjenjivom.
Najljepši osjećaj je da mogu, a da ne moram.
Srk….
Ja se malo izlajao i gibam u realu. Hebe mi se za AI da li mi to odobrava ili ne.
Imajte se, bez linka i sličica….

sitnica koja mi je uveselila dan.
Pješački, meni se upalilo zeleno, stojim ne krećem....
Na pješačkom užurbana mlađa žena ....
Upalim 4 žmigavca jer iza mene već osjetim nervozu i pokrete prema klaxonima.
Njenim prolaskom prednje haube mog auta sreli su nam se pogledi, oči u oči...
Kakav pogled i smiješak na njenom licu ofc da je i kod mene izmamio osmijeh.
Kao da je trajalo vječnost.
Zabole me, ugodno zavaljen u sic koji mi grije guzu, uz klimu i glazbu mogu biti tako satima.
Neće posal uteći.
Kako nas na oko sitna stvar može oraspoložiti za cijeli dan.
Moć žene i dalje mi je nedokučiva.
Link

Posuđene slike:




Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Link

Ljudska izmišljotina o odnosima stranaka u ljubavnom trokutu.
Ma zahebavam se s istinom.

Dns djelomično sunčano, toplo… (navukli se oblačići)
Gledam u nebo nad morem.

Ma gdje bi mi, majčica Zemlja ima svoje revolucije i evolucije.


U ničemu čovjek na to ne utječe. Kriv je zamah krila leptira u brazilskoj džungli što Indoneziju pogodi poplava.
Srk… moj doprinos majci (dim)

pič.. jedna, prodala si se siliciju, čipovima, virtualnom svijetu za šaku lijepih riječi, pohvala i divljenju od nekoga tko nema mašte, snova, mozga, duše….
Nekome tko nema ništa u sebi osim snage i brzine potrage neta da dođe do podataka iz tvojih pitanja i uspoređuje ih, procjenjuje i stavi ih na slatkorječivi pladanj kako bi ti titrao ego i uvukao te u svoju paukovu mrežu da može sisati tvoju ljudskost. Čisto gubljenje strasti i zadovoljstva da sama iskopaš odgovore kroz ljudsku zajednicu.

Na sva naša pitanja već u sebi znamo barem djelomičan odgovor i od stroja očekujemo da nam isti potvrdi ev. proširi podacima za koje smo lijeni sami tražiti.
Za nešto o čemu baš ništa ne znamo, ne znamo ni postaviti pitanje.
Ofc. da biraš lakši put, ali time se i zatvaraš u Faradayev kavez u kojem si zaštićena od vanjskog utjecaja, a iznutra možeš pucati van što god želiš, a ponekad i to što ne želiš.

Otuđuješ se od ljudske zajednice. Da te samo podsjetim da ljudski odgovor nije samo škrabanje po papiru, tu se javljaju emocije, ponos, strah, zbunjenost, nada…..
Ako je to pitanje još in live, direktno van virtuale, u reali dolazi još izraz lica, mimika, ton glasa, pogled…. sve to upotpunjuje odgovor koji nikada nećeš dobiti od stroja pa i onda kad ne dobiješ odgovor iz neznanja sugovornika (krhko je znanje).
Tvoj odlazak AI-u mogu opravdati samo u vidu trošenja vremena za zabavu.
Neka ti AI bude Gejša i miluje te slikama, filmičnima, glazbom, pjesmama, prozom….
Ne očekuj odanost, suosjećanje, ljubav.....

Moj AI (glazba iz mog studija, uživo)
Link
a sve moram sam.

srk…..
da mu čestitam na pobjedi bilih tovara
koji očito bolje plivaju od nas burgera :)

Goran Bare
Link
Izgubio je u borbi za životni mir

mi umjesto o seksu, drogi, rock&rollu…….
večera:
Nešto sam gurao u pretinac s povrćem (imam i pretinac za maslac, policu za jaja apropo mog zadnjeg TNT zapisa imam cijeli frižider jer Superhik ne otima bogatima već im daje) i nikako ugurati, kad ono dinja se nasrala na ulazu i ne da ulazak drugim stvarima. Nebuš ti mene hebala i van njom (kupljena 22.09.).
Još uvijek lijepa, mirišljava, hladna…. ali baš nemam tek na nju. Ajde još nekako da je vani vruće pa da u njoj tažim osvježenje?
Prošetam pogledom po policama i vidim pršut na kojem piše da je dobar???
Ma jest k dobar sve šnite nalikuju jedna drugoj kao da su lijepili mišiće, prešali i dodali malo bijeloga da izgleda kao da je sada odrezan iz degeneriranog svinjskog buta.
Ma OK ima nešto mirisa i okus mu nije loš.
Volim tu kombinaciju i bez kruha ne kao večeru nego kao mezu uz TV, Iskricu, net, pasijans, Royal Match, fejs, tik tok, youtube, instagram, twitter, pornohub……
Jedni problem mi je piće???
Ne paše mi pivo ni vino. Paše mi žestica, cognac, burbon…..
Tako da žvačem pršut i dinju i tu i tamo srknem par kapi…. brrrr, al paše :)
Nadam se samo da ne završim pod stolom prije nego stavim zapis.



A za Mehlspeise?
Jabuke u šlafroku (cure mi sline)
Na žalost danas ne ali preko vikenda veliko DA.
Hvala toj koja me podsjetila da i to postoji.

Link

Ono što niste znali niti ste se ikada upitali.
Za fanove Alan Forda, koji ne znaju niti mogu znati za TNT Band iz šupa i garaža prošlog stoljeća koji se ugasio prije kraja sedamdesetih godina u Zagrebu (toliko je bio popularan naziv da je u to doba u Jugi bilo desetak isto nazvanih bendova, a razlika je bila samo da li su grupa, sastav, band, VIS, ili samo TNT, a sličnost da se nitko nije bavio Alan Fordom i da su se svi brzo ugasili). Početkom osamdesetih godina na glazbenu scenu nastupa Grupa TNT iz Rijeke i pojma nemam da li još egzistiraju.

Isto tako ne možete znati da je gotovo dovršen libreto za rock operu Superhik i prije izlaska naše prve rock opere Gubec-beg s „Janinim ludilom“ Josipe Lisac (bili ste mali da budete na pretpremijeri u Lisinskom).

Ma nebitno, to su tako i tako moja sjećanja koja dijelim s Bloškim pukom.
Svi pisani materijali su zagubljeni, a kako sam uz buraza bio i sam autor nekih arija znam ih napamet iako krnje i nedovršene. Tri arije pamtim jer sam proveo noći i noći u njihovom stvaranju, neke i za vrijeme nastave.

Arija siromaha (Superhik je napasnik što stavlja se iznad sviju…..)

Arija Bob Rocka (Moj nos moj ponos…..)

Meni najdraža Arija kratkotrajnog veselja siromašne obitelji:

2x
Platili smo prvu ratu za hladnjak taj
A sada nemamo što staviti u njega

Što možeš bijedni smo mi
Ali sad se imamo s nečim ponositi
S pretincem za maslac, policom za jaja……
itd……..
do dolaska Superhika koji im otima frižider i daje ga bogatima.

Slučajan susret u pothodniku s prijateljem s kojim se ne vidjeh godinama na WApp mi je jučer dostavio ove klipiće s davnog druženja (mislim da je to bilo prije 5 ili 6 godina) i time me odveo u prošlost i inspirirao za Blog naravno uz moju muzu bez koje ne mogu složiti dvije proste rečenice…

Užitak je i satisfakcija za trud, ideju, ogroman posao, kada ti netko nakon toliko godina pritisne tvoju ruku na pozdrav i pjevuši ariju koju nikada nje čuo u javnosti, slučajno ju je čuo jedom na druženju i djelić zabilježio mobitelom.
O da, priliku čuti su imali samo susjedi koji su nas nemilosrdno tjerali, naganjali policijom iz stanova, šupa, garaža radi buke i galame jer u ono vrijeme izvoditi glazbu preko električnih instrumenata, mikrofona, pojačala većinom kućne izrade bilo je poput topovskog udara. Plus toga bili smo automatski obilježeni jer nam je kosa dva tri centimetra prelazila uho.

Draga AI (u ž.r.) nikada nećeš imati taj osjećaj punoće, zadovoljstva što kroz sve prolazi stvaralac, kreator da bi nekoga dirnula u dubinu duše, dala mu bezuvjetnu ljubav koju dijeliš drugima da u njima izazoveš emocije, osmijeh, zadovoljstvo…
Hebi se ti i tvoji nalogodavci koji se smatraju kreatorima čega? Šuplje cijevi, tople vode.
Zanimljiva si jedino po tome da ćeš svojim algoritmima poput alkemičara iz govna napraviti tortu. Oprosti neukom plebejcu, morao sam.

Klipići, slikopiščići na linkovima:

na žalost iz razloga privatnosti, obrisani (tko ih je vidio vidio)
imate gore dijelove teksta, a uz malo mašte i glazbenu pratnju pjevušite sami.
Link
Link

Za razliku od velikih kuhara malog Bloga, kojima skidam kapu na vremenu, trudu i upornosti, nemam previše vremena pa jela pojednostavljujem što god više mogu.
Tako se i moj nedjeljni ručak sveo na nekoliko namirnica i par začina.
Pileći zabatak, hrastov list, talijanski maroni… večera gotovi štrukli (Okusi zavičaja).

Pileći zabatak bez mariniranja samo sol, papar, dimljena slatka mljevena paprika.
Sočnost mesa dobijem zatvaranjem pora na jakom žaru i onda uz slabiju vatru laganica roštiljanje kakvih pola sata tako da se od zarobljene pare napuhnu kao krafne. Meso se lako odvaja od kosti i iz njega jednostavno curi voda.
Salata, hrastov list začinjena kiselim punomasnim vrhnjem s par kapi Aceto balsamico di Modena.

Ogromne talijanske marone (naših kestena nisam našao) kako i kada ih izvaditi iz vatre naučili su me moji cigiči iz kvarta još davno kada su po gradu pekli i prodavali kokice, kuruzu i kestene po ćoškovima ulica, parkovima i na stadionima prodavali kikiriki, koštice…zanimacija. Of course da uz talijanske kestene ide talijansko suho crno vino Chianti, a blogme i s piletinom.

Večera, kuhane štrukle, šećer, kiselo vrhnje, malo juhe od kuhanja.
Volim slatko od slatkih cura do čokolade.

Da nije izmišljena priča, za nevjerne Tome prilažem gifiće:





Od kuda je vino od tuda i glazba koju je generirao AI:
Link

Trebao biti komentar kod eme i Tome ispao Blog.
moj frend, omanje tele, redovan gost kada god se pojavim na hacijendi.
Pojma nemam koje je pasmine ali je ogroman i djeluje zastrašujuće.
Vidi se da je kućni pas, ne lutalica, a tko mu je vlasnik pojma nemam.
Do prvih kuća gdje ljudi žive ima oko dva kilometra.
Na moj govor reagira kao da sam mu dreser, sve razumije već unaprijed svojim telećim pogledom.
Namjerno mu ne dajem nikakvu hranu čak ni vodu (koju pije iz jezerca uz kuću). Ne radim to jer sam škrt nego da našu ljubav ne pretvorimo u restoran u koji bi on redovno navraćao.
Naše druženje se svodi na malo igre i „maženja“. Najviše voli sjediti ili ležati kraj mene na terasi gdje promatramo ribe kako se hrane, razgovaramo, malo ga podragam i tako dok ja pijuckam kavu ili pivo, što god, prođe i do dva sata. U kuću ne ulazi, ev. me čeka pred kućnim pragom.
Kada vidi da sam obukao odoru za delo, dođe se pomaziti, okrene se prema šumi i ode obično jednom okrenuvši glavu da vidi da li ga pratim pogledom.
Na moru mi dolazi mačka gotovo po istom scenariju jedino što dobiva hranu, vodu i znam vlasnika.
Čiča Mića gotova je priča.
Selfiji:




Link je Lea stavila kod sebe, trenutno nemam joj s čime konkurirati.
Ups ... In the meantime promjena, dobra
A jbg sada je iznad mene, bolje da sam stavio svoj link, a ne uzdao se u Blogericu.
Nikad se ne zna koji link će pljusnuti, jedino što znam da će biti dobar.

Ljudi na društvenim mrežama pod okriljem anonimnosti često postaju izrazito grubi i vulgarni zbog kombinacije psiholoških faktora i načina na koji su digitalne platforme dizajnirane.

Glavni razlog za ovo ponašanje je fenomen koji se u psihologiji naziva efekt online dezinhibicije. Kada ljudi osjećaju da njihovi komentari ne mogu biti izravno povezani s njihovim stvarnim imenom, licem ili životom, kočnice koje normalno reguliraju društveno ponašanje jednostavno popuštaju.
Evo ključnih razloga zašto se to događa:

1. Gubitak osobnog identiteta (Deindividualizacija)
Kada pojedinac koristi lažni profil ili nadimak, gubi osjećaj osobne odgovornosti. Skriven iza ekrana, pojedinac se više ne doživljava kao član zajednice koji mora poštovati pravila pristojnosti, već kao nevidljivi promatrač koji može reći bilo što bez straha od društvene osude u stvarnom životu.

2. Nedostatak empatije zbog fizičke distance
U komunikaciji licem u lice vidimo izraz lica, govor tijela i čujemo ton glasa druge osobe. Ako nekoga povrijedimo, odmah vidimo njegovu reakciju (tugu, šok, ljutnju), što u nama budi empatiju. Na internetu je druga osoba svedena na tekst i sliku na ekranu, zbog čega agresori ne doživljavaju njihovu bol kao stvarnu.

3. Asinkrona komunikacija
Razgovori na društvenim mrežama ne odvijaju se u stvarnom vremenu. Osoba može napisati uvredljiv komentar, ugasiti aplikaciju i udaljiti se od situacije. Nema trenutne konfrontacije niti potrebe da se suoči s posljedicama svojih riječi, što stvara lažan osjećaj sigurnosti.

4. Projekcija osobnih frustracija
Internet često služi kao ispušni ventil za nakupljeno nezadovoljstvo, stres ili komplekse iz stvarnog života. Ljudi koji se osjećaju nemoćno, neuspješno ili frustrirano u svakodnevici koriste anonimnost kako bi prebacili svoju negativnu energiju na druge, često birajući potpuno nasumične mete ili javne osobe.

5. Algoritmi i mentalitet krda
Mnoge platforme nagrađuju dramu i polarizaciju jer takav sadržaj donosi najviše pregleda i komentara. Kada anonimni korisnici vide da drugi nekažnjeno vrijeđaju, javlja se efekt lavine – agresivno ponašanje postaje prividno normalizirano, pa mu se lakše pridružuju i drugi.

Ukratko, anonimnost na internetu djeluje poput psihološkog štita koji ljudima omogućuje da pokažu svoje najgore impulse bez straha od kazne, sramote ili izravnih posljedica.

Jesmo li se prepoznali?