ROČKAS...MOJE VALENTINOVO...NAS DVOJE!
cicke Krk
mošćenica, zapjenjeno more s pogledom na kvarner
Krk
Ovih dana, unatoč buri, snijegu i ostalim nedaćama, moj ročkas i Valentinovo u slici i malo riječi! Predivno društvo, zapjenjeno more, bura dere...ali ljepote, uživanja, ljubavi i topline nije nedostajalo!
Malo Rijeke, Krka, Lovrana, Mošćenice...tek toliko koliko su vremenski uvjeti dozvoljavali. Fina kavica, fini ručkići...pomalo i staračke šetnje kako dolikuje nekome mojih godina!
fotka kojom sam započela ovaj sešn jesu cicke, kak i priliči ovam dejting sajtu! potom malo pogleda s vrhova Učke (Mošćenica i stari grad), malo Lovrana, Rijeke, Krka. Lijepi đir Kvarnerom, unatoč kijametu od vremena, osobito baš u petak na ročkas! ali volja je bila tu i nismo odustali, iako smo bili na tragu. naime, oduistali smo, pa se opet predomislili. dobra je ona stara izreka, da samo hrabre prati sreća. a nas jest...valjda i bude! puno ljubavi, topline, dobrote... Do slijedeće godine da mogu sve to u istom društvu, ništa više!
riječki karneval
17.02.2025. u 18:25 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
PRVI DAN KRAJA
ha ha...isprobala sajt confesing blog o tome koliko ću još živjeti!
https://www.death-clock.org/
pa kaže, do 80 g.! ko da su mene pitali, jer si toliko i sama želim! dakle, imam još dosta godina, pa sam počela brojati...dane! ovih dana idem ususret još jednoj godinici, pa ću to dostojno proslaviti.
iako su najavili neki kijamet za vikend, moj dragi i ja ipak putujemo sutra na produženi vikend! pa ak bude "vlak u snijegu" tko ga j*be. grijat ćemo se međusobno, u zagrljaju! istina, nosimo i rezervne dekice i svašta nešto da nam bude bolje. ali, bit će najbolje. isprva smo skoro odustali, a onda smo rekli..ma daj...kaj je avantura u 21. stoljeću otić za valentinovo u gorski kotar i na more? puni smo životnog iskustva, ljubavi i..,želje! konačno, nakon 20 let, opet imam jednog lava koji grije i kad nema sunca!
divan život, rekla bih! neki dan na kavi s frendicom s kojom se dugo nisam vidjela, kaže ona, pa kaj hoćeš, imaš sve, a stalno kukaš? niti kukam (al kukam) niti imam sve (al imam)! imam posve dovoljno i sretna sam! samo neka tako i ostane. baš nešto razmišjam da ipak hitim neku slikicu, iako se nadam da ću pokoju uhvatiti ovih dana na jadranu? fotka je mrak, kaj ne? a i život je mrak ako u njega uđe ponekad malo svjetla! upalite svjetlo, usudite se. ja jesam!
12.02.2025. u 8:34 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
NOVA FAZA-TROFAZA
jedno ili dvoje
svojevremeno sam pisala (c/p) o tri faze ljubavne veze! pa eto me, šest mjeseci nakon scila i haribda, u trećoj fazi ljubavne veze! lijepo je, prekrasno čak! uglavnom nema više svaki dan toplo-hladno, već razumijevanje, mijenjanje i činjenje...jedno drugom za ljubav! lijep je to osjećaj kad vidiš da netko tj onaj drugi se mijenja i prihvaća tvoje opaske, primjedbe, prigovore. i ti više nisi ta koja stalno nešto zanovijeta već razumije, prihvaća...različitost! i to je ljepota. ali, ono što je još ljepše su te sličnosti pače, istovjetnosti! ljubimo se, želimo, grlimo, mazimo...jednako! kao da smo dvije polovice istog tijela, iste osobe! predivno! svratih samo uz kavu nabacit par riječi. neda mi se više niti pisati ovdje, jer živim prekrasni život. i pričam o njemu s njim! samo neka potraje. ljubav, zdravlje, materijalno mi ništa ne fali (dragi me definitivno razmazio, ali i ja njega). uživamo u malim životnim stvarima, zajedničkom doručku, ručku, šetnji, krevetu...šećemo, pričamo puno, smijemo se ...samo da ne dođe neka nevera. valja biti spreman, moj horacije!
08.02.2025. u 8:28 | Editirano: 08.02.2025. u 8:32 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
JUTROM
dođe mi da se prostrem, ali...kome...čemu? samo trag u nešto sitno slova jutrom uz kavu! nisam ti rekla da poneseš onaj drugi čavao za naš lijes, ali znam da ćeš ga ponijeti! uvijek poneseš! ako ne, dodam ti ja koji svoj. mogli smo već i babilonske kule izgradit od čavala i nešto drveta. pa ipak, ljubav još uvijek stanuje ovdje. dokle?
24.01.2025. u 8:24 | Editirano: 24.01.2025. u 8:28 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
HOMMAGE, DESET GODINA POSLIJE!
ovo moram podijeliti! prošlo je deset let (kaže fejs) od moje najdraže crvene jakne! valjda sam morala ostarjeti da si kupim takvo što, jer u mladosti nisam. i plesnjaci zadnjih više od deset let su mi bili ispušni ventil (pamtim upravo ovaj armani gore na štrosu i gradecu)...bila su to krasna vremena i lijepo ih je imati u svom sjećanju! neki ljudi, događaji tog doba su već prilično dugo pokojni, stoga...nek živi sjećanje! osobito u ovo tmurno siječanjsko jutro bremenito svime što me tišti. a kako je ovo i zadnji dan dodatnog premiuma, nek ostane za lijepo sjećanje ovaj crveni omaž (hommage)!
10.01.2025. u 8:41 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
BRAVO, POTPISUJEM od A do Ž! ZLO JE ZLO, BILO ONO MANJE ILI VEĆE
ovaj autor kao da je mene pitao i kao da sam ovaj članak ja napisala! zasramila sam se svih i svega, a osobito možemo i Ivane Kekin za koju sam glasala. Nikad nisam glasala "za manje zlo"...i važno je da izađete na izbore i konzumirate svoje pravo kako ga ne bi zlorabili. i poništite listić jer od ove dvojice niti jedan nije zaslužio ništa a kamoli da bude presjednik HR. članak ispod to dobrano potkrepljuje. znam, većina vas to neće niti pročitati, jer jebiga...teško je čitat (od stoljeća sedmog kak i većina hrvata), ali ja jesam...i ne mogu se ponašati kao da nisam.
stoga, c/p ne samo linka već i cijelog članka...zaslužuje biti na mom blogu, jer ga posve potpisujem!
Zlo je zlo, bilo ono manje ili veće. U nedjelju treba poništiti listić
https://www.index.hr/vijesti/clanak/zlo-je-zlo-bilo-ono-manje-ili-vece-u-ne
djelju-treba-ponistiti-listic/2630593.aspx
FRANCUSKI filozof Jean Baudrillard postavio je prije više desetljeća dijagnozu postmoderne politike kao politike koja je izgubila sadržaj. Političke stranke ljevice i desnice se po njegovim riječima "međusobno zamjenjuju na vlasti kao fiktivne alternative", ne nudeći pri tome nikakav drugačiji politički sadržaj.
Taj fenomen nikada nije bio izraženiji u Hrvatskoj kao na ovim izborima. S jedne strane imamo Plenkovićevog pokemon kandidata, koji stalno otvara usta, ali iz njih ne izlazi doslovno - ništa. S druge strane imamo wannabe Trumpa s Trnja koji će izreći apsolutno bilo što. Pa se ne ustručava uzeti izborni slogan Franje Tuđmana i u isto vrijeme potpisnike svoje kandidature nazvati "podržislavima", uzimajući termin iz političke kritičko-satiričke emisije Prime Time.
Milanović bi bio autentičniji predsjednik HDZ-a od Plenkovića
Sam je Milanović u više navrata izjavio da bi za Plenkovića primjerenije bilo članstvo u SDP-u, dok su brojni politički komentatori često primjećivali da bi upravo Milanović bio puno autentičniji predsjednik HDZ-a od Plenkovića.
Upravo taj izostanak političkog sadržaja, stvarne, vidljive vrijednosne razlike između njih, rezultirao je "tvrdom kohabitacijom" koja se svodila na osobne obračune, što se nastavilo i u kampanji. Plenković građanima za predsjednika nudi pokemon kandidata samo zato da na toj poziciji više ne bude Milanović, dok je Milanovićeva jedina poruka da je on "jedina brana HDZ-u".
I to je apsolutno sav "sadržaj" dvojice kandidata - da nisu onaj drugi. Takva antipolitika zapravo nije nova. Već prvim dolaskom Milanovića na vlast, a ubrzo potom i izborom Plenkovića za predsjednika HDZ-a, izostanak političkog sadržaja kod obojice postaje sve vidljiviji.
Najgore je da je velik dio javnosti prihvatio antipolitiku kao "normalno" i "manje zlo"
Milanović je na vlast došao kao "socijaldemokrat", koji je potom pokušao privatizirati autoceste i donio najgori zakon o radu u modernoj Hrvatskoj. Potom je kao samoproglašeni "liberal" vratio odličja Glavašu, da bi danas kao "suverenist" zazivao ukidanje temeljne institucije suverene države poput Ustavnog suda. S druge strane, Plenković je nakon Karamarka izabran za predsjednika retrogradne interesne organizacije samo jer može - pobijediti Milanovića.
Najgore u svemu tome je da je velik dio hrvatske javnosti, ali i politike, prihvatio takvu antipolitiku kao realnost. Nešto "normalno". "Manje zlo".
Pa je tako i "nova zvijezda" političke scene Marija Selak Raspudić kampanju temeljila na poruci da je ona "jedina koja u drugom krugu može pobijediti Zorana Milanovića". Dakle, ista vrsta antipolitičke poruke. Treba tu spomenuti i novu zvijezdu krajnje desnice, Tomislava Jonjića, koji je u kampanji također koristio isključivo antiretoriku, no ta je retorika, kao i taj predsjednički kandidat, još uvijek ostala u prvoj polovini dvadesetog stoljeća.
Milanović je usisao i obezvrijedio gotovo sve
Na lijevoj strani političkog spektra zavladala je još veća pustoš. Zoran Milanović je usisao i obezvrijedio gotovo sav sadržaj i gotovo sve političke dionike. Na njegovu ispraznu antiretoriku ili "manje zlo" pristale su sve stranke (lijevog) centra, dok stranku koja bi trebala biti stožerna u formiranju i artikuliranju lijevih političkih poruka i politika već desetljećima gledamo kako isprazno životari i bori se za zrak u sjeni svojeg formalno bivšeg, ali realno i sadašnjeg i budućeg predsjednika.
Jedini izuzetak u ovoj kampanji bila je stranka Možemo, koja je izašla sa svojom kandidatkinjom i koja jest artikulirala vrijednosno-sadržajne teme. Do trenutka objave prvih rezultata.
Podrška Ivane Kekin Zoranu Milanoviću je najgori trenutak ovih izbora
Još se ni tinta nije osušila na brojevima Državnog izbornog povjerenstva, a već smo čuli Ivanu Kekin kako javnosti šalje poruku da će zaokružiti Zorana Milanovića te kako poziva svoje birače da učine isto.
Dugoročno je za lijevu političku opciju upravo taj trenutak najgori trenutak ovih izbora jer se time gubi vjerodostojnost predstavljanja alternative na lijevoj strani političkog spektra.
Stranka koja se zalaže za očuvanje javnog dobra i javnog interesa pozvala je na glasanje za kandidata koji je htio prodati autoceste i koji je branio (nezakonite) privatne interese svog prijatelja u uvali Vruji. Stranka koja se zalaže za osnaživanje žena pozvala je na glasanje za mizoginog političara koji se okružuje isključivo "dečkima", a političarke naziva "narikačama".
Stranka koja se zalaže za zaštitu ljudskih prava pozvala je na glasanje za političara koji vraća odlikovanja Glavašu i dodjeljuje ih Smiljanu Reljiću. Stranka koja se zalaže za stvarnu (a ne fingiranu, kakvu sad imamo) borbu protiv korupcije pozvala je na glasanje za političara kojemu je šef ureda bio Saucha, a ministar Varga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Možemo pristao na političku ucjenu biranja "manjeg zla"
Time je Možemo također pristao na političku ucjenu biranja "manjeg zla", odnosno perpetuirani ciklus antipolitike od kojega koristi imaju samo Milanović i Plenković. Dok društvo pada u sve dublju spiralu političke polarizacije i boreći se "manjim zlom" protiv "većeg zla" - samo gubi. Zlo je zlo, pobjedom jednog od njih društvo neće profitirati. Toga bi prvi trebali biti svjesni oni koji "idu polako kako bi došli daleko".
Iskreno, veći stupanj zrelosti po tom pitanju pokazala je Marija Selak Raspudić. Jednostavnom porukom da njezini birači imaju svoj mozak te sami znaju odlučiti što će napraviti sa svojim glasom u drugom krugu izbora elegantno je odbila biti dio osnaživanja antipolitičkog duopola. Šteta što iza njenog "centra" stoje novci ljudi bliskih bandićevcima i Željki Markić.
I što sad?
Birači koji ne pristaju na zlo i dalje imaju izbor
U situaciji smo u kojoj se afirmativni glas u drugom krugu izbora svodi na podržavanje jedne ili druge varijante antipolitike. U kojoj, očigledno, najveći dio biračkog tijela pristaje na takav odabir. I u kojoj mediji rezultate izbora reduciraju na "trijumf", "ponižavanje" ili "častan poraz" jednog od dva nositelja tih dviju antipolitika.
No, birači koji na to ne žele pristati i dalje mogu dati svoj negativan glas. Mogu aktivno odbiti podržati bilo koju od te dvije antipolitičke opcije. Mogu izaći na birališta i poništiti listić. Da postoji značajan broj birača sklonih takvoj opciji, pokazuje i anketa Indexa u kojoj je više glasova dobila opcija "neću izaći na izbore" nego Plenkovićev pokemon.
No, taj stav treba aktivno izraziti. Treba otići do tog birališta i uistinu poništiti taj listić, a ne samo preskočiti izbore. Brojka od desetak posto poništenih listića ne bi promijenila rezultat izbora, ali bi poslala glasnu poruku, kako javnosti tako i političarima te samom Zoranu Plenkoviću. Uh, pardon, Andreju Milanoviću."
Piše: Aleksandar Hatzivelkos
16:19, 07. siječnja 2025.
07.01.2025. u 17:13 | Komentari: 41 | Dodaj komentar
ZAPRAVO LJUBAV (godovi ljubavi)!
godovi ljubavi
Link
zapravo ljubav
prošlo je vrijeme...darivanja...božića, sutra će proći i tri kralja! raskitili smo danas nas dvoje bor! na trenutke, kao da je to bilo zadnje od zajedništva?
pa ipak, ljubav još uvijek stanuje ovdje. i dok je tako, bit će drugačije. samo se treba potruditi malo više. vidjeti i drugog osim sebe. ok, lako je pričati, ali....ali...godine uopće nisu garancija znanja. ja se učim vjerovati, on se uči voljeti. rekli smo si, voljet ćemo se dalje, više...dok nas ljubav i nada ne ostavi. dobar je to zajedničii pothvat. nema garancije, osim mojih usana na tvojima. nitko me nikad nije takvim usnama ljubio! sreća je to doživjeti. sreća je ljubiti. ljeti smo krenuli, jesen preživjeli i zakoračili u zimu! ha ha...istog dana (13.siječnja) i on i ja, svaki na svom stubištu, moramo čistiti snijeg! ha ha...tog dana će ga zasigurno biti!
ipak, osim songa iz ovog krasnog filma koji se već godinama vrti nekako oko ovih blagdanskih dana, stavit ću i jednu drugu stvar...zbog nekih riječi (...moje ceste nikud ne vode...bez tebe)...zbog nekih usana i poljubaca!
Link
ali, pročitah danas i jedan dobar članak, pametnog čovjeka...Porobija, doktor znanosti iz teologije! baš volim kad netko pametan potvrdi moje razmišljanje o čovjeku, svijetu, vjeri i ostalim...tricama i kučinama! ne očekujem da ćete ga pročitati, stavih ga radi reda, ili kao antipod sutrašnjem blejanju pastira, ovaca i ostalih stada od prvog stoljeća! btw sad smo u 21.!
https://www.index.hr/vijesti/clanak/ovako-je-nedavno-smrvljen-znanstveni-do
kaz-postojanja-boga/2629944.aspx
05.01.2025. u 22:56 | Editirano: 05.01.2025. u 23:18 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
GRACE PERIOD (vjera, ufanje, nada)
ruke (vjera, ufanje, nada)
Danas sam dobila grace period! Od svog liječnika kardiologa, slijedeća dva mjeseca sam dobro do nove koronarografije, a onda ćemo vidjeti?
Moj dragi je dobio malo kraći grace period (tako smo dogovorili onomad, ali čini se da dogovor više ne vrijedi, barem što se njega tiče?)! Istina, prije 15 dana sam napisala otprilike ovo:
„Odlazak Xyz. Dva tjedna zajedništva!? Straši i budi nadu, iako ne znam u što? Možda je to ipak samo izlet, ali ne na neku turističku destinaciju već u XYZ pustoš od života? A što je s mojom pustoši? Vidjet ćemo? Vratit ću se pametnija!? Da li?“
An pasan, nakon liječnikova „grace perioda“ zaputismo se na kavu! U Oculto, naš kafić! Pitala sam (normalno, bez odgovora), zašto ti je uvijek lakše otpeljati me doktoru bilo kada bilo gdje, nego li npr pozvati me u kino, kazalilšte, izlet i sl? Jer je!
Danas, dan nakon povratka napisala sam ovo:
„He he. Zanimljivo kaj sam zapisala prije odlaska! Sve kao da sam znala?! Zato me i bilo strah. Ne, nisam pametnija post festum, samo tužnija. Možda zato što sam shvatila da sam bila previše sama i tamo i da je ona tamo samoća bila nekako jednaka ovoj mojoj? Osim nekoliko dana koji su bili prekrasni i za njih je vrijedilo živjeti. Kako i što dalje? Ne znam, iako se bojim da znam. Natrag u svoju pustoš? Je li ona bolja od tvoje? Hm…još uvijek tražim taj odgovor.
Kao što rekoh, imam nešto grace perioda i valja ga dobro odživjeti! Pet tisuća koraka dnevno! Zadatak broj jedan! Znači, moram povećati dnevnu kvotu sa 3,5 na 5 tisuća! I moram početi koristiti svoje vrijeme samo za sebe, a ne na čekanje drugih! Na tu temu osobnog vremena pročitala sam danas sjajan tekst u Autografu (link u prilogu)!
Imajte svoje vrijeme, nemojte da ono ima vas. Osobito u ovim poznim godinama kada nam je ono gotovo sve što nam je ostalo! Nebitno je hoćete li ga provesti sami ili u dvoje, troje…važno je da ga prispodobite sebi, da uživate maksimalno u njemu i da ste vi sretni! Vaša sreća usrećiti će i druge. Ako pak ne, to je njihov problem! Ne dijelim sreću drugima, svatko mora svoju osmisliti. Svoju sam često zapuštala, što svjesno što nesvjesno. U prirodi žene je da ugađa muškarcu, ali onda dođe vrijeme kad ugađa sebi!
p.s. danas me cyb spomenula eksplicitno pa eto da joj i odgovorim? Dear, da bi nekog zvao u svoju kuću tj. stan (dilbera, švalera, jebača ili kaj već) moraš najprije imati neki svoj stan (dom)? Ti, koliko je meni znano, nikad ga nisi imala (kada je trebalo) jer si živjela sa roditeljima u roditeljskoj kući, a nakon smrti majke s ocem…i bratom i njegovom obitelji! Koliko znam, i danas živiš s bratom i njegovom obitelji u zajedničkoj kući? Dakle, curo, najprije štalicu pa onda kravicu! Kako sada stojiš s time nije mi bitno, jer imam svoju i štalicu i „kravicu“. Pa ako je i tri mjeseca, meni ok. Dok traje, nek traje! Ništa nije zauvijek, pa niti ja!
Uživajte u svom domu, ma gdje bio, čak i u tuđem? I ja sam bila u roditeljskom domu do svoje 18.g. potom odselila u drugi grad, zaposlila se. Opet sam se vratila roditeljima od 21 do 29 godine života (ovaj puta sa svojom obitelji tj mužem i djecom), ali sam roditeljski dom napustila ima već 40 godina! Toliko o tome tko koga zove u stan, ima svoj place ili nema i slične trice i kučine. I nemoj me mala više uzimati u usta, pliz…već sam ti to rekla…svaki put spominjanjem mene, samu sebe zakakaš!
03.01.2025. u 17:59 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
NAJLJEPŠI POSLJEDNJI DAN STARE, DOBRO DOŠLA NOVA!
advent štros(žutilo)
posljednji dan prošle godine bje ujedno i najljepši dan cijele godine! to sam shvatila danas dok je sve prošlo i došla nova! koja je uvijek ista, počinje s bečkim koncertom, već 50 let! i što reći? bilo je prekrasnih dana, trenutaka...ali i ljutnje, nerazumijevanja i tuge!
vratih se u svoj dom, koji sam pohodila ovih dva tjedna povremeno u posjetama...tek toliko da upalim grijanje i uzmem par stvari! izbivanje je završilo na plus 11 stupnjeva danas? užas, ali grijanje uključeno, srce zamrznuo i sve je opet kak ima biti! tu sam...a gdje bih bila?! tiho sam se izvukla iz našeg kreveta i zagrljaja danas popodne, ostavila zgužvane plahte (ne sjećam se od čega) i...vratila se u stvarnost.
bilo je lijepih dana /adventskih/ sa kuhanom rakijom od marelica, kuhanim vinom, buncekom i pregršt poljubaca! toliko puta sam već bila na tom zege adventu, ali nekako svaki put bje drugačije. ali lijepo. a potom je došla Stara u zebnji i pregršt optužbi, ljutnje i razlaza? šteta bilo hrane i razum je prevladao.! nevjerojatno je kako dan može krenuti loše a završiti kao najljepši dan godine?
danas, opet ispočetka! sumnjam da ću tako skoro imati tako lijepi dan? ali, prekrasno je kad imaš ruku u ruci, kad na Novu imaš koga poljubiti, zagrliti, otplesati, ljubiti se...dugo..sočno...onako kako samo ljubavnici znaju! i šampanjac se pio u dvoje, a onda usnuli jedno drugom u zagrljaju. to su stvari koje se pamte! istina, haljina bje prastara, s jednog dočeka prije šest godina koji me razgalio, i do ovog, bje moj najljepši doček ikad! normalno, uz neke detalje (vidljive i nevidljive crvene boje) za sreću. kažu, na novo leto treba imati nešto crveno! sada je i ovaj najljepši dan stare godine spremljen u ropotarnicu sjećanja uz onaj prvi, davni...ali kako kaže proust, žive dulje ..... valja nastaviti živjeti...sutra...petak još i više.
opet ću vas malo zasuti fotkicama...što mogu kad se volim fotkati. nije fer da puknem fotke i svog dragog, jer sam sigurna da bi mi kakva iskričarka uskočila u film? takvi dečki se ne sreću i kad sam sretna. znam, ne volite tuđu sreću jer biste ipak svoju koju niste imali često, ako ikad? lijepo je biti nekom nešto, lijepo je biti nekome sve.
rečenica, "ne mogu zamisliti život bez tebe" daje mi nadu da će priča trajati i ove godine. ali, tako je krhka ta ljubav i sve što čovjeka čini sretnim. dovoljan je trenutak da sve ode bestraga. ja uđoh u ovu s nadom da će biti i dalje lijepo...da ćemo biti. dođe mi da zapalim svijeću na kemnitima, ali znam da mi ne bi olimp uslišio želju. jer, tko zna, možda bih baš samu sebe najprije izdala? kakogdo, još je jedna iza, ova koja dolazi bit će bremenita...zdravljem, ljubavlju, svjetskim pizdarijama...prijetnjama opstanku čovjeka kao rase. svaki dan treba naprosto ostati...živ!
želim to još malo sebi, želim vama...a i svima nama da trajemo i budemo, najviše što možemo, čak i kad ne možemo!
Idila je završila, kao i stara godina. Danas je Nova…valja krenuti ispočetka. natočih si finog španjolskog merlota i nazdravih...danima...godinama i svim bojama života!
advent zrinjevac
nova, doček
divno je biti nekome nešto
Link
01.01.2025. u 21:06 | Editirano: 01.01.2025. u 21:13 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
RECIKLAŽA ( REZIME )
ovih dana, moj dragi i ja pohodili smo reciklažno! skupilo se ponešto otpada iz prethodnih života pa je valjalo to odložiti. ja inače, redovito čistim svoj život, ali on baš i ne bje taj. pa je valjalo prilično toga očistiti tj odstraniti. ni približno koliko je trebalo, koliko sam htjela i željela ali više nego što je on mogao i očekivao! u to ime (reciklaže) recikliram i jedan stari zapis (fejs me podsjetio na njega) od prije šest godina na današnji dan (2019.) pa ću ga puknuti i danas. mora da sam zaljubljena u svoje pisanje, jer eto, stalno se ponavljam!
no, kažu da je " Repetitio est mater studiorum" (ponavljanje je majka mudrosti).
"c/p
evo malo starog štiva za novo leto pod bor! nemam ništa nit dodat nit oduzet! Alzheimer me i dalje nije posjetio, uživam u penziji, prijatelji oko meni osim jednog dragog mi koji je u međuvremenu otišao zauvijek, vezice oliti žniranci i dalje povremeno svrate u moj život...ove godine ću opet utabanim dočekom i..... that's all folks!
(29.12.2019.g.)
danas je točno godinu dana kako sam zadnji put radila! ova godina je za mene bila poprilično teška! počelo je već u siječnju sa dvije operacije, kćeri i zeta! oporavak je bio dug i težak, no zadnjih dana je konačno dobro! konačno se vratila normalnom životu, počela raditi, osmjeh ne silazi s njezina lica. i zet je dobro, kažu da je rak izliječen!
i ja sam ljetos imala jednu bezazleniju operaciju koja je uspjela posve dobro i riješila moj problem! na osobnom planu dogodio je prijelomni događaj koji sam čekala 40 godina. otišla sam sa 1.1. u mirovinu i mogu reći da je stvarno tako dobro kako ljudi pričaju! tek sada shvaćam, ne koliko vremena sada imam, već koliko ga prije nisam imala. jurnjava je bila obilježje mog života. u ovoj sam imala i jednu vezu i dvije vezice! reklo bi se tri jebača ha ha malo jača! pregršt druženja sa prijateljima, poznanicima....sve u svemu osim djeteta, prilično dobra godina zame! čak sam se i dugova uspjela riješit zahvaljujući pozamašnoj otpremnini.
i znate kaj sam još otkrila ove godine? to da volim svoju samoću, prigrlila sam ju i uglavnom uživam u njoj! redovno odem van na izložbe, kazališta, kino, plesnjak...no više ne jurim bezglavo u društvo samo da nisam solo! istina, teško je ponekad i bolno kad nemaš s kime podijeliti tugu ili radost, ali sve više to dijeliš sa sobom! i nekako si smiren, sretan i zadovoljan! nisam još posve odustala, ali kako je ovih dana prošla i 12. godina mog soliranja, recimo da sam izgubila svaku nadu da ću srest stvorenje koje mi odgovara. što ne znači da opet neću učinit neki kompromis, neku vezicu radi sexa, radi priče ili čega got što se u određenom trenutku pokaže prikladnim?
mogu sve, ali i ne moram! to je taj dobar osjećaj, taj balans...ništa ne moraš osim onoga što želiš! definitivno, u ovoj godini nije bilo ljubavi za mene i za nekog od mene! i sve u svemu, ovo je bila dobra godina! nakon šest godina izlazaka i dočeka, odlučih ovu biti doma! bila sam karakter pa sam odoljela raznim pozivima..naprosto sam odlučila biti doma! ta predvidivost nekih događaja sve mi više paše! no, iskočim ja još uvijek tu i tamo iz svakodnevice...ko ona ribica iz vode! no izroni su sve kraći i sve pllići, a dubine sve dalje! svijest o tome pomaže mi živjeti. jedno je kad znaš tko i što si i to prihvaćaš a drugo je kad si u nesvijesti i nemaš pojma kaj ti se u stvari uopće događa jer nisi u stanju zaviriti use! osim nase i podase! svakom njegovo!
anyway, i ova Nova će biti kako doliči! i što sam starija svjesnija sam kako je novac važno sredstvo sreće! moš kupit ponešto što te veseli.....eto, u frižideru se "ladi" šampanjac neki talijanski, neko fino francusko vino, nešto janjca, sarmica pod obavezno...ostaci kolača...i bok te veseli! u stvari jedino čemu se radujem je i ovaj put novogodišnji koncert bečke filharmonije! jedino će se juhica krčkati i ometati te zvukove radeckog i dunavske plave valove...davno su mi rekli da sam morti ja trebala živjeti u nekom drugom vremenu, kad se slušao jazz, blues i kad su žene bile...dame? no ipak, draže mi je ovo vrijeme s obzirom na moju feminiziranost!
jesam li vam rekla da ću se početi baviti politikom? onako, volonterski sa žutim prslukom na cesti! iako nisam sigurna koliko i u tom društvu nisam ispred vremena? pa ipak, vrijedi pokušati! u Novu s novim entuzijazmom svih prethodnih! A kako se "Nijemac" i ja još ne družimo, valja stvarati nova sjećanja! tko zna što će biti sutra ako me on posjeti? film "zauvijek alice" mi još odzvanja u glavi..tnx no tnx! kak ono vele...činim što mogu, a desit će se što mora! sretna mi...sretna vam..Nova!
p.s. neki (slavni) razotrkivaju sise, guzove i slične im "pertinencije" javno...a je eto razgolitih se....ljudski! jer, sve što je ljudski nije mi strano!"
p.s.p.s.
ovih dana uskoro mi ističe premium pa rekoh, ajde da puknem još koji zapis dok mogu i imam plaćeno. ovo je prvi od nemjeravana dva!
29.12.2024. u 19:00 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
BADNJE VEČE (RUKE NA LEĐA)!
Moje prvo badnje veče koje pamtim bje uprvo ovdje, na iskrici, davne 2006.g. kada me kćer ulogirala na ovu stranicu! Otada sam tu, gotovo svako badnje veče. Jer, nisam vjernik tako da mi ono ništa ne znači, osim nešto bakalara na bijelo, neka čaša vina i uglavnom bez društva. Iščitala sam danas donin blog, ošla spavat iza ponoći ali kao što vidite pišem ovaj blog a davno smo zakoračili u Božić!
Što reći? U sitne sate biti budan nije nešto. Osobito ako su razlozi stupidni. No, sve u životu valja respektirati i uvažavati, pa tako i nesanicu duha i tijela! Ali, uzroci nesanice su obično dublji i sežu ne samo vremenski u prošlost već i u svakom zakutku tijela valja ju potražiti? Uskoro mi ističe premim pa je ovo moguće i jedan od mojih zadnjih zapisa, barem ovako javnih! One druge, "tajne", samo za sebe vjerojatno ću s vremena na vrijeme pisati i dalje za sebe.
I ovo badnje veče ću vjerojatno pamtiti po posvemašnjoj ljudskoj gluposti, jadu i bijedi ljudskog uma i tijela. No, unatoč finom bakalaru, punjenim papričicama, pršutu, siru i zalijevanju dobrim francuskim vinom, ovo je ispalo šit! Takav šit da ću teško to moći popraviti ovih dana? No, hoću i moram.
Ja kad nešto dogovorim, nastojim to ispoštovati. Onak, čvrste sam riječi i djela. Ali, ponekad čovjek naprosto ne vidi svrhu, jer bi ostankom samo još više se uneredio! Uneredit ću se i odlaskom, ali možda je jedino rješenje bilo ne ići.
Božićni darovi razmijenjeni, božićno drvce još uredno stoji na stolu, aranžman svježeg borovog granja uredno krasi jedan stolić, borek okićen crvenim lapicama i kuglicama (ha ha obožavam crvenu boju) svjedoči jednom grotesknom pokušaju života i suživota! Bilo bi lijepo da je bilo. A još veče prije kleli smo se na ljubav, život gotovo do smrti. Avaj!
Ona patka će sigurno biti još grotesknija sutra, a janjetina za Novu danima će se vući po zakucima stana svojim miomirisima. Ne može se i neće se nikome biti klaun, reče jedan čovo večeras iz čega sam ja zaključila da niti ja ne želim biti nikakva klaunica. Nikome, osim povremeno sebi! Zabavljala sam se uvijek sama u svom životu i organizirala i tulume, gotovo i orgije ali nikad nisam smatrala da sam klaunica. Osobito ne ona zbog ljubavi. Davno sam pisala ovako u neku sitnu uru. Nema niti sada razloga, jer ovaj circus maximus mora završiti. Kak i priliči, pod cirkuskom šatrom razapetom ovdje na zapadu grada. Cirkus je gostovao u vašem gradu cca pet mjeseci i vrijeme mu je ići doma. Dom je tamo gdje sam ja! Raspustila sam sve cirkusante, prvenstveno uključivo sebe, pa ću zagasit svjetlo i sići s trona ljubavi koja to nije mogla biti. Jer, da jest ne bi bilo cirkusanata i zabavljača, čistačica i kuharica, konobara i...i…nepotrebnih suza i pogleda (kak bi rekli moji sinjani: uništa)!
Nema slike, osim one znane o rukama na leđima (koje impliciraju poslušnost i muk)…i jedne pjesme, nekako mi baš ona pala sada u sitne sate na pamet. Bez zavjesa, meni čudan prozor, čudan kraj, tuđi ljudi, krajevi…ni emocije više nisu moje! Valja poći sad!
Link
Hotel California - Eagle
25.12.2024. u 4:21 | Editirano: 25.12.2024. u 8:46 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
INSOMNIA
u ovoj nestašici na blogu (danima već nikakvih zapisa, jad i bijeda od bloga), evo da puknem jedan svoj dobar zapis na koji me podsjetio fejs prije šest godina, na današnji dan 2018.g.
c/p
Svaka gotovo da jednako počne... pogledom u klizna krila ormara koja su u pravilu poluotvorena! I onda okretanjem u krevetu...čas na jednu pa na drugu stranu. Uvjerava me danas moj frend Đ. da to nije blagdanska depresija. Odnosno ako i jest da joj se trebam oduprijeti? Iako mi nije rekao zašto joj se ne bih prepustila? Rezultat je gotovo isti, tj nema ga. Sekvence nekih filmova ovih dana su mi došle u misao i nekako ne mogu zaspati! Jedna od njih je da je važno koga mi volimo a ne tko nas!? Gotovo bih se složila...iako je tako tužno kad nas ne voli onaj koga mi volimo? Tko nas voli, a mi ne, to nas ne boli. Više nas smeta. I nije točna V. konstatacija da je novac samo za glupe ljude? Dobro dođe i pametnima, Dapače njima je i potrebniji. Dobar je to osjećaj kad si zadovoljan i kad te ne jebe lova. I kad znaš što ćeš i koji osjećaj zadovoljstva (ali ne i sreće) njime obasuti sebe i svoj život. Ali iluzija je ..ili pak laž (u V. slučaju) reći da ljubav nije bitna. Jest...i te kako, baš sada ..baš zato kad odu svi da imamo koga voljeti. I ne može se kupiti...to je nešto, kak veli J....u darivanju. Iako ću se potruditi ovih dana naći razliku između darivanja i....davanja? Radi nesanice koja me prati...od vremena do vremena. S istim počecima i završecima...danas sam se pokušala sjetiti jednog susreta prije 10 godina. Ime mu je bilo ..B! Bilo je to na jednom kolodvoru...tad i tako...i nikad više! Ko u filmu Jack i Jill...francuzi znaju napraviti film. Život mi se još uvijek odvija ko na traci...tri dana jurnjave a potom mir i muk! s tim da ja sada određujem ritam. Bilo je i dalje tu. Kuca, iako uglavnom zalud. bilo je puno više ushita, uzleta...nije da nemam krila, nije da je obronak strahotan....samo...naprosto...to, čega nema! Iako zbog toga čega nema, imam nesanicu! Ovih dana sam promatrala zalaz...onaj zimski! bitno je drugačiji od ljetnog. kroz ogoljele krošnje drveća jedva da se probija...i brzo zađe. nebo se ne žari, samo nešto malo rumenila! no, dovoljno da obasja nebo i cijeli obzor! kao i osmjeh sretnog čovjeka. i žene!"
u međuvremnu, neka sreća mi se smiješi! možda i ja postanem ovih dana sretna žena-čovjek? valja se spakirati za taj put, zima samo što nije!
18.12.2024. u 9:04 | Komentari: 55 | Dodaj komentar
KOSTUR VREMENA
/photo credit: Aligned by Pierre Pellegrini/
kasnim par dana, ali mislim da je na vrijeme, dragi Tin (15.prosinac godišnjica smrti velikana hr pjesništva Tina Ujevića)
jer tvoja poezija je uvijek na vrijeme!
"Kamo su pale godine?
u kakvu rupu, crni jaz?
Vrati mi sebe, Gospodine,
u suši hladni mlaz.
Kamo su pale plodine?
u kakav mrak? u kakav mraz?
Od svega osta kita riječi,
taj bezutješni spomenar.
Prazninom svaka slovka zveči
i kori: ti si opsjenar.
Riječi su mrtve. Trule. Svele.
A zvuk je možda smisao.
Kaži mi, rujni arhanđele,
zašto sam sve to pisao,
na se kidisao
i nisam izbrisao?
Pala su ljeta u jaz zvuka,
pjesme su pjesnika razočarale.
Danas se liječim znakom muka,
riječi su svoju riječ rasparale.
Leti na vjetru, pljevo ljetine!
Gubi se s virom što je lud zaplesao.
Saopći tamnoj duši svjetine
sreću što sam (sa sebe) prah otresao.
Da, zvuk je možda smisao.
A smisao je nesmisao."
(T.Ujević: Kostur vremena)
15.12.2024. u 19:08 | Editirano: 15.12.2024. u 19:45 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
JESI LI PRIMIJETIO? JA JESAM!
(svijest)
Jesi li primijetio da sam odšutjela datum naša četiri mjeseca od prvog susreta? Nije da se nisam sjetila, ali nisam tebe podsjetila. I meni to više nije važno, kao ni tebi. Napredujemo u nevažnosti i jedan i drugi.
Jesi li primijetio da više ne šaljemo poruke i ne zovemo, iako ne spavaš više do podne i budan si već u osam sati zbog majstora? Jel ti „dragana“ nadomještava moje poruke u sitne sate, onako prijateljske? Meni moj prijatelj donekle, jer s njim pijem kavu i pričam skoro pa svakih par dana. Surogati ljubavi! Zar nam je to dovoljno nakon tolike naše ljubavi? Očito tebi jest. Tebe nema. Ne znam gdje si, iako znam da bauljaš između majstora i posla. Ne tražiš me, iako me trebaš, kažeš?
Jesi li primijetio da smo sve manje zajedno bilo kako, pače, nikako!
A reče koliko jučer da me trebaš?
I ja trebam tebe, ali ne kao misao da znam da postojiš, nepostojeći! Trebam tvoj dodir, tvoj pogled i dubinu tvojih plavih očiju koje skrivaš iza očalica. Trebam zagrljaj i poljubac. Tvoje riječi utjehe i ohrabrenja. Trebam našu priču, naše sate, naše dane! Tko ih je ukrao?
Nema ničega od toga?
Jesi li primijetio da sam sve tiša i utihnula? Jer, neću se više ja boriti za tebe i nas. A ti niti znaš kako niti hoćeš. Znam, pedeset godina nisi i ne znaš kako. Ja sam ti pokušala pokazati, ja sam činila umjesto tebe misleći kako ćeš vidjeti, osjetiti, znati…što i kako?
Jesi li primijetio kako odlazimo? I što si učinio da onaj naš smijeh koji toliko često spominješ, vratiš? Bar na trenutke! Ti koji si me molio da te naučim kako voljeti, jer si me zavolio. Ti koji si želio biti i molio me da budemo, da ne odlazim, a onda ti odlaziš svaki dan, nedolazeći. Ti koji si odustao od nas a da nisi niti pokušao? Jesi li? Koliko? Kako? Jel se ponekad pitaš što si činio da nas bude, osim što si me volio? Da bi ljubav stanovala ovdje, treba joj pružiti dom, utočište i svaki dan je ponovo i iznova njegovati.
Jesi i primijetio da ne stvaraš nikakve više prilike za bilo što, a kamoli smijeh?
Jesi li primijetio da je prošlo tjedan dana od zadnje moje mail poruke, na koju si odgovorio tek tri sata nakon primitka, kad je već bilo kasno za moj prijedlog iz maila?
Jesi li primijetio da više ne smišljam i predlažem naša druženja…izlete, izlaske, događaje?
Jesi li primijetio da više skoro o ničem ne pričamo osim o našim problemima (susreti i bivanja) ali ne dajemo rješenja, jer ti nisi u stanju ništa učiniti da bude drugačije, barem do sada?
Jesi li primijetio svo ovo vrijeme moje sitne znakove pažnje prema tebi? Slušam te, gledam, čujem! Kada si me zadnji put pitao, kako sam, što radim i kako ispunjavam svoje puste dane?
Kada si mi zadnji put donio cvijet, a znaš koliko mi to znači? Kupila sam si i ovaj tjedan buket prekrasnih ruža, neka ih. Sreća je u malim stvarima, jer velike se ne događaju više.
Ali, kada i ako izostanu i male, a velikih nema, čega ima?
Jesi li primijetio da si ti mene naučio kako da te ne zovem, ne tražim, ne budem, kako da te ignoriram? Ja tebe nisam ničemu naučila, jer ti si i dalje sam sebi dovoljan. Jedino što sada nisi manjkav takav kakav si bio cijeli život i kad sam te srela, jer imaš ljubav, voliš me. To što ti je dovoljna misao i neka pusta želja, a to si ti, moram i ja to prihvatiti.
Tebi je to dovoljno, shvatila sam to.
Ne, nisi primijetio! Ja jesam. Avaj, koja korist od mog primjećivanja?
Ovakvim tempom i načinom, postat ćemo znanci koji povremeno popiju kavu i pričaju o vremenu, politici i ostalim tricama i kučinama.
Ovih dana sam se slučajno vratila nekim svojim zapisima od prije 20 godina! Tako su aktulani, objavit ću ih ovih dana…tek toliko da podsjetim sebe što se zbivalo u mojoj glavi, umu ali i duši prije 20 let.
Danas mi je posve jasno zašto je i 20 godina nakon isto! Zato što sam ja ista, žena koja je u stanju boriti se i ginuti za „pravu stvar“ a to je ljubav prema bližnjem, i partneru, kad se dogodi. Nikad se nitko nije tako borio za mene!
Da malo parafraziram i citiram Tina;
„…moj pesimizam nije pesimizam nemoćnika, već pesimizam moćnika i mogućnika…takve uzvisine duha s kojih misao dodiruje zvijezde.“
„…Patnja proizlazi iz nezadovoljene žeđi (a ja ludi žeđač u mahnitom hodu) za saznanjem, što je samo druga metafora za „grabežljivost mozga“ tj. težnja za apsolutnim. Ali, apsolutno ne postoji, i rezultat traženja jest osjećaj uzaludnosti i uzroka boli. Odakle dolazi patnja nego iz traženja. Postojati znači biti žedan. Ponekad za svjetlost moraš riskirati mrak..:“
“…jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt…“
Moram izgubiti naivnost i razočaranje u ljude!
Na koncu, ne znam da li da se tješim il da strepim? Vrijeme će pokazati da li je stvarna prepreka bio tvoj posao ili je ipak stvar do tebe?
(Iako sam rekla da ovo moje obraćanje tebi neću objaviti jer sam ti sve to pročitala, ipak hoću! Da ostane traga tome što sam sve rekla i primijetila. Da me podsjeća na moje primjećivanje i pokušaje promjene. Jer, u pravu je Borges kada kaže da ono što doživi jedan čovjek, doživljavaju svi ljudi.
Pa tako će možda i ovo moje lamentiranje nekome poslužiti da razbistri svoje misli, svoju vezu…možda će neke ljude potaknuti ne samo na razmišljanje, već i na činjenje? Ako i jedna veza bude spašena od propasti povodom ovog zapisa, ja sam ipak sretna žena).
13.12.2024. u 23:46 | Editirano: 14.12.2024. u 21:45 | Komentari: 18 | Dodaj komentar
SRETNA ŽENA?
Ti nisi sretna žena, reče jednom. Al, kad ponovi, razmisliti mi je o rečenom? Jesam li ja sretna žena? Ne nisam! Jer, da jesam, ne bih brinula...niti o tebi, niti o meni. Ne bih maštala. Ne bih željala biti s tobom. Ne bih iščekivala naš susret. Ne bih toliko toga što sada činim, da te usrećim. Sretna žena živi svoj život bez puno obaziranja na sve oko sebe, jer je sretna. Sretna žena je učinila nekog sretnim i to joj je dovoljno. Žena je inače sretna samo ako su sretni dragi joj ljudi oko nje.
Zašto nisam sretna žena? Možda stoga što stalno imam surogat sreće? Sreću tražim izvan sebe umjesto u sebi. Za sreću mi je potrebna druga ruka, a ne samo moja. Za sreću mi je važno da čujem glas osim svoga. Ljudski glas.
Sretna žena ima lijepe oči, poput ovih naslikanih! To je ona ista žena, koja sada nije sretna. Je li ikada ili tada bila? Jest. Često. I sada i tada.
Ali, sreća dođe iznenada, a još nenadanije prođe. Ne možeš je uhvatiti i zadržati. Osjetiš je u trenu, prepustiš se i taman kad poželiš još, iščezne. Zbog nerazumijevanja, prijevara, izdaje, nemogućnosti, odsutnosti...milion je razloga za ne biti sretna žena. Jedan je dovoljan za biti.
kako biti sretna žena u ljubavi? Rasprši se tih sitnih maslačaka sreće po cijeloj livadi života! Ali, vjetar ih raznese ne razne strane i poneki se zaustavi, opstane....poneki odnese bujica obližnjeg potoka. Poneki završi u rupi koju je netko drugi za nešto drugo ispkopao? Tek poneko sjeme padne na plodno tlo i naraste...novi maslačak! Tako i sreća u ljubavi. Dovoljan je tek povjetarac da ju raznese u milion komadića. A opet, jedan je dovoljan da nastane novi maslačak. Tako je zapisano od postojanja.
Ljubav nas "tjera" da se dajemo, bez ostatka. A onda ostatak preraste "domaćina" i preuzme cijelo tijelo i od svega ostane samo...ostatak!
I odložim dar od ostatka onkraj puta i nastavim dalje, i dalje. Dok opet ne dođeš do neke livade s maslačcima. Sretna žena ubere ga i rasprši tisuće "helikopterića" željna igre leptirića!
Nisam sretna žena iako sam nekoć imala lijepe oči kao naslikane. Nisam sretna žena iako sam ljubljena i voljena bila to the end. Nisam sretna jer ne znam biti sretna. Kako biti sretna uz toliku sreću ljubavi? Moraš ostaviti ljubav ako želiš biti sretna, ženo!
P.s. sretnu ženu kad je nesretna zagrli njezin čovjek!
08.12.2024. u 23:45 | Editirano: 08.12.2024. u 23:59 | Komentari: 13 | Dodaj komentar