MOJA SARA!



prođoše i dvije godine od tog našeg posljednjeg dana. na mojim si rukama, najprije utonula u san, a potom posve otišla. vet branimir bio je tvoj posljednji dom. često onuda prolazim a i ova fotka podsjeća na taj dan, zadnji naš dan. ni danas se nisam oporavila od tvog gubitka. imam pregršt ljubavi iza sebe (brakovi, odgoj djece i dr.), ali tvoja ljubav...naša ljubav bje drugačija, onako kako samo čovjek i pas mogu biti. 13 godina je puno godina i u mom životu. donijela sam te u kuću iz dumovca na rukama...imala si svega tri mjeseca. promijenila si mi život, ti si meni bila puno, ja tebi sve. kažu mi, uzmi drugog psa! nema drugih. glede toga sam ti vjerna, moja sara! ima jedan kutak u mom stanu u kojem su sve slike koje mi znače...djeca kao mala, potom njihova vjenčanja, pa unučica, pa moji muževi, moji roditelji...moja vjenčanja....ali najveća i centralna slika te moje obitelji (izgubljene i aktualne) je upravo ona, moja sara.



Uredi zapis

21.04.2024. u 22:49   |   Editirano: 21.04.2024. u 22:50   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

PRIJETNJA GRAĐANIMA (BIRAČIMA)!

dakle, petak je dan za metak...ali u ovoj iznimnoj situaciji (dno dna) valjalo bi da metak primi netko drugi!

dakle, troje sudaca ustavnog suda su jasno rekli NE mišljenju Ustavnog suda. a srž njihova priopćenja i izdvojenog mišljenja je upravo ovo:
"....Ono što većina u US RH zapravo govori u svome Priopćenju je sljedeće:
rezultate izbora ćemo priznati ako premijer bude netko drugi, a ako to bude Zoran Milanović, onda ih nećemo priznati. To Priopćenje je, u stvari, prijetnja i novom Saboru da paze što rade, i koga podržavaju. Ta je prijetnja duboko protuustavna", navode u očitovanju."

mini državni udar ustavnog suda! jer, ovdje uopće nije u pitanju Milanović niti mandatar niti premijer, ovdje je u pitanju volja 4 miliona birača koji su izabrali svoje predstavnike u Sabor, najviše tijelo vlasti RH! e sad, tko može tim izabranim sabornicima nametati koga oni smiju ili ne smiju izabrati među sobom za premijera, koji pak bira vladu tj ministre? kažu da je iznad naroda samo bog (iznad mene nije nitko) tak da ne dam da mi itko prijeti! a o govnaru šeparoviću i ostalim govnarima ustavnog suda (pola hdz, pola sdp) koji su isluženi političari prvo treba smijeniti kad dođe bilo koja nova vlast (normalno, nehadezeovska)! kao i sav taj šljam i nakupine mulja koje su se namnožile desetljećima! po meni može bit premijer i Penava (užas) ili bilo tko...samo nek se slože i odjebu HDZ s vlasti!

Uredi zapis

19.04.2024. u 17:59   |   Editirano: 19.04.2024. u 18:04   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

KATARZA...NESPORAZUM...ili UVOD U NOVE PRILOGE?

neću o izborima, jer je raja rekla svoje i sad pijunčići trebaju složit figurice i počet se igrad demokracije! za jedno 200 godina nakon prve zasađene trave (višestranački izbori) morti bumo kosili onu pravu, englesko-hrvatsku travu? ili bumo uskoro jeli svoju, suverenu travu! ali ja ovih dana doživjeh jednu svoju katarzu izazvanu jednim običnim i banalnim kuršlusom!

a potom je nesporazum ovladao svim porama. i kako to obično biva, prođu dani gnjeva, pas mater, jebemjojmater,jebemumater....pa onda šutnja posvemašnja! istina, nismo lupali vratima, ali ionako su nam ovi jučer zalupili sva vrata pred nosom. osim onih pakla!

no, kad su ljudi normalni (čitaj, stari) onda dođu k pameti i zgruntaju pizdarije, kako svoje tako i od onog drugog. pa se neki ohlade, a oni drugi dođu do usijanja...a zna se da hladna voda hladi usijano željezo! i dogovorili smo primirje, paktirali ga čak. ne i patentirali, ali bumo. makar samo na riječima. u dobroj vjeri, ko što su i glasači izašli na izbore u dobroj vjeri...a ovi sad nek kemijaju! tko vam je kriv kaj niste kartagu ne samo porazili već i razorili. neka se horde i pljačkaši zalijeću i slijedećih četiri godine! što se mene tiče mogu i četiri puta četiri! po meni nisu imali niti one prve četiri.

a glede novih priloga, nadam se da će ih biti. ne moraju biti kao prošli vikend, ali smiješi se slijedeći. bit će zanimljivo. čak i sama misao da ću biti gdje ću biti, bit će dovoljna! klasa optimist, iako sam ovih dana bila prvak u pesimizmu. ne znam jesam li više preferirala hičkoka ili agatu? imali su svi negativci svoje uloge. klaun je prema njima beba. no, svršilo je sve preko šnicle i arsena. kojem se potom pridružila i lili (ona od neko veče). i skladno smo se rastali, uz poljubac do...preksutra! tako je lijepo biti nekome nešto i kad je taj tebi nešto. do prvog nesporazuma? nove katarze? hm...sinusoide su srž života...malo gori, malo doli! eppur si muove

a. dedić: pravilna ishrana
Link

Uredi zapis

18.04.2024. u 23:06   |   Editirano: 18.04.2024. u 23:10   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

PLESALA JE JEDNO LJETO?

btw nemam trenutno što pisati...naprosto živim...iznenađenja (lijepa)...sranja...ljepote....sklad! ali, život jest sve to! nakon dugo, predugo vremena...netko mi se uvukao u misli, tijelo...do nedostajanja mi! no, u tome i jest poanta i ljepota...biti zajedno i dati si prostora. hm...bliži se ljeto...pitam se kako i koliko ću s tobom? već mi je sada previše...vruće! no, kao i obično u životu, nije sve niti do nas. na toliko toga ne možemo utjecati, ali na ono što možemo, trebali bi. dobro je znati razliku. kad, ako ne sad?

tek toliko, da sam bila ovdje....
David A. Stewart - Lily Was Here ft. Candy Dulfer
Link

Uredi zapis

14.04.2024. u 22:34   |   Editirano: 14.04.2024. u 22:36   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

OKUS LJUBAVI!

volim francuske filmove! volim filmove pune okusa (hrana), boja...cijelo vrijeme cvrkut ptica u francuskoj 1880 i neke, prekrasni pejzaži, kadrovi, kamera...a i ona i on! film okus ljubavi odgledah večeras u dobrom društvu i uživala sam. istina, malo su pretjerivali sa hranom, jer su non stop jeli...a kad francuzi počnu spravljat hranu, to je fešta. a dokoni ljudi tog nekog doba u današnje doba zvali bi se žderonje! ali, danas ljudi u malo čemu znaju (i mogu) uživati!

lijepo je imati s kim otići u kino...nisam bila par mjeseci (zadnji put u kinoteci odgledala zadnji film w. alena). pisala sam i ovdje o dotičnom, al se više ne sjećam jer me nije baš me oduševio. pao je dogovor za slijedeći put u kinu neka komedija!

ja koja dobro kuham i jela sam svašta, i vani po restoranima diljem hr i vani, te doma kuhala gotovo sve što sam i vani jela, zabezeknuto sam gledala sva ta francuska jela, te delicije koje možemo samo sanjati! i dobro je jer ne volim pretjerivanje u ničemu, pa niti u hrani. uvijek su mi na pameti gladni kroz stoljeća dok su ovi i ovakvi iz filma žderali!

no, hrana je ljubav i kuhajući uvijek sam pružala ljubav! zato i ne volim jesti sama. a ni film ne volim gledati sama. prilika za sjesti u Muzeju suvremene umjetnosti, popiti neku cugi prije i odgledati film. publika posve drugačija od uobičajene publike u cinestarima...zvuk dobar i ne preglasan, osobito jer nema šuškanja s kokicama i ostalim kino pertiencijama! zato i treba otići u Metropolis kino ili u Kinoteku. tamo se puščaju filmovi ko nekad! otiđite, "studenti" (kak nam je tepao ovaj čovo na blagajni) imaju popust i mogu kupiti kartu za ciglih 2 (umjesto 4) eura! lijepo je okusiti ljubav ponovo!

Uredi zapis

12.04.2024. u 22:38   |   Editirano: 13.04.2024. u 8:11   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

ČOVJEČE, ZAR I TI! (tako vonjaš po čovjetini)

ponekad nam se život nasmiješi tako da ne moramo sve sami. pa tako pročitamo ili čujemo nečije mislie koje su identične našima. netko kaže upravo ono što bismo sami, ali još i bolje! toliki su pisci učinili da sam čitajući ih, uzviknula, eureka! pa oni su to bolje napisali od mene, bolje se izrazili...kako je to predivan osjećaj sresti biće koje misli...osjeća...razmišlja. brainstorma s tobom! a stefanofski je u ovoj emisiji upravo to učinio. inače nije moj đir, ali me frendica upozorila da pogledam "u svom filmu" (danas bje repriza a dajem i link) i jesam. i nije mi žao! upravo čovjek kojeg sam nekoliko puta i uživo imala prilike slušati kako maestralno prebire po žicama, danas me oduševio i u svom promišljanju!

osvrnut ću se (po meni) na njegova najvažnija promišljanja!prvi i najvažniji zaključak je da ljudstva vrsta ne napreduje! napreduje tehnologija, ali ne i čovjek tj ljudska vrsta. i nadalje se ratuje kao prije stotine godina, i dalje se ubija, nema empatije, tolerancije, ljubavi. te sinusoide ratova i stradanja pa onda uspona vječne su otkad je čovjeka. tehnologija ne može zamijeniti čovjeka, unatoč AL-u.

jedna rečenica mi se naročito dopala: tražeći dobar život, život nam je prošao! ambicije, stres...ta trka za dobrima u 30-tim godinama košta nas izgubljenog zdravlja kasnije. trka za novcem i izgubljeno vrijeme umjesto da smo radili ono što volimo a ne što moramo! i složila bih se s njim...status penzionera je najbolji! radim ono što volim a ne što moram.

nema bliskosti, a celebriti kultura preplavila je sve pore društva. ta kultura postala je institucija, i dok ne dosegnemo dno (a blizu smo) nećemo krenuti gore! ta harmonija i kaos kozmosa događa se već 50 godina...i nikako da se preokrene trend kaosa u harmoniju.

zdravlje...jedino je zdravlje važno...barem meni u ovim godinama (i on ga se dotaknuo kao bitan čimbenik života)! govoreći o svemu ovome gore, ne mogu ne osjetiti da naokolo srećem upravo samo takve ljude...trče i jure za novcem, poslom, imanjem...a bivanje može čekati? ne može i ne smije! ako toga nisi svjestan sa šest banki, nikad niti nećeš biti. žalosti me to kad gledam ljude oko sebe i vidim to što oni ne vide. ne mogu im ja pokazati put, jedino što mogu jest skinuti šešir!

Link
Link

Uredi zapis

10.04.2024. u 22:34   |   Editirano: 10.04.2024. u 22:43   |   Komentari: 29   |   Dodaj komentar

BLAGOVANJE NAŠE SVAGDAŠNJE!



lijepo je jutros doći na blog...ko u dobra stara vremena...danas...jučer...imaš što čitati, komentirati...onako, osjećaš ko da šećeš ulicom punom ljudi...kao da su svi iznijeli svoja blaga na blagovanje sebi i drugima!

Uredi zapis

09.04.2024. u 8:30   |   Editirano: 09.04.2024. u 8:31   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

IMA LI JOŠ UOPĆE NADE ZA NAS?

ok, sagi i izidea su iznimka koja potvrđuje pravilo! ima sretnih ljudi koji su se ovdje sreli i trajali (eto, moja kćer i dvadest godina)! ali...ali...ima jedno veliko ali. uglavnom ne traju, uglavnom priče završavaju i prije no što su počele. od nerazumijevanja...prijevara...laži. jer, on je npr. bio dugo u braku i jedino što zna funkcionirati tako...ona čeka uvijek kad on dođe! ili on zna da je ona tu, makar je i daleko. ili ona zna da je on tu iako on to ne želi.

sve su to priče jedno te iste priče koja se zove veza! i čekaš cijeli dan da te nazove, jer bi htjela. i on se javi i misli da ti samo njega čekaš. ti nesporazumi u stvaranju neke priče više počivaju na nesporazumima nego li da stvarnom suglasju. on želi sex a ti samo dodire a do sexa ti više nije ili obrnuto, on ne može a ti još bi. i ima još milion razloga zašto ne. možda uvijek prevagne onaj milion i prvi, koji kaže da. a onda preispitujemo...zašto nije odgovorio na moje eksplicitno pitanje? pa on kaže, daj nam vremena? kao da će se s vremenom on ili ja promijeniti? možemo li prihvatiti jedno drugo kakvi smo. a ne sviđa nam se toliko toga. ali ono što nam pašej e nenadjebivo.

dobar razgovor umjesto sexa, sex umjesto razgovora...sve se to isprepliće. a onda, ko grom iz vedra neba, poneka pogrešna riječ, gesta...povrijediš ga, povrijedi te. i nije ko u braku, svako ode samo na svoju stranu kreveta i jutrom opet sve ispočetka...zajedništvo sim pa zajedništvo tam. kad dvoje ne žive zajedno i ima svaki svoj dom (ili barem pokušaj) uglavnom nakon svakog vrhunca (bilo fizičkog bilo mentalnog) treba sići...otići u drugu ulicu ili još gore, posve drugi kvart, na drugom kraju grada ili drugi grad. pa pada kiša pa ti se neda naći s njim, pa te ostavi čekati zbog posla cijeli dan i očekuje da ti njega očekuješ. željno čak. pa kad i ako to izostane, jer taj dan nisam haj naj...i eto riječ po riječ...odi ti u pičku materinu, jebem ja to, kaj si on-ona umišlja etc etc.

i čemu uopće se upuštati u takvo što? zar samo zato što bismo htjeli, smjeli, mogli...ko nekoć u dvoje? a proteklo je toliko vode ispod savskog mosta da se više niti sami ne sjećamo kakvi smo to nekakvi, sretni? i što nas čini sretnima? jel to dodir bez kojeg ne možemo? ta nisam prosjak da molim? jel to poštivanje a stalno mi pričaš viceve u kojima žena baš i nije svijetla točka? jel to galantnost i nonšalantan odnos prema novcu? nećeš me time dobiti, iako ga ja nemam. što to imaš dati? što ti imam dati? ima li sve to uopće smisla? što najprije strada? ego! i pičkaraš, i šalješ ga u kurac...a onda kad se pojavi na vratima, kad nazove...zaboraviš sve, jer pogled govori da si mu draga...da mu značiš? dokle može ići naša glad za čovjekom...ženom? možda je zdravije ništa ne započinjati...tada barem znaš da nećeš stati na pola puta, pa se preispitivati, pa njega...pa prošlost...pa budućnost. ima li je uopće.

ok,često nemamo pametnija posla pa se prilijepimo...jer kad nemaš s kim podijeliti radost, kad nemaš kome reći nešto što ti je važno, razgovor prekrasni naš nasušni...opsesivno počneš to priželjkivati. pa ti to zamagli vid, pa ga vidiš bolje nego kaj je, pa prespituješ sebe...pa njega, pa važeš....pa odeš u pičku materinu u svoj toj pogibeljnoj raboti da poželiš opet biti sam! kako je dobro ne misliti, ne očekivati, ne željeti?

i koja je to nada uopće, za nas! ima li sve to uopće smisla? i reče prijateljica, nemreš imati sve? ali, ja prije ne želim ništa nego li sve. jer, kad dobijem nešto, želim sve! kad nemam ništa, znam da je to sve. svaka ribica kad iskoči iz vode poželi vratiti se u nju, jer ugiba. što je more a što žal na kojem se nasukaš? može li jedno bez drugog. znam da ne može, pa ipak desetljećima nekako baš to činim, uvjeravam sebe da mogu. a onda kad to ostvarim, shvatim da ne mogu! jebeš mene...priznam, pa mi oprostite! opraštam i ja sebi. lijepo je kad neki traju, ali na koncu...kompromis? abdikakcija sebe? ne mogu ja to stalno. postalo mi je važno da ja trajem. mogu te čekati, mogu te trpjeti u nekim sitnim stvarima, mogu ići ispred tebe, iza tebe, ali mogu i moram biti ja! jesam li ti too much? uglavnom jesam, ali nevjerojatno je kako to shvatiš kasno...prekasno...kad već postane dramatično? volim dramu ali ne tragediju. a muški likovi su baš tragikomični...ko u hamleta, samo što se omletovski ponesu.

nek ih vrag odnese, tako mi mlijeka u prahu, ne trebam ih...ne želim ih...al, sutra kad me zagrliš...sve će ishlapjeti i ispariti ko i većina ovog života. valja biti spreman,moj horacije!
ovo je ko mala noćna muzika!
Link

Uredi zapis

07.04.2024. u 23:20   |   Editirano: 08.04.2024. u 9:01   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

BLUE UP (PILL)


pitate se kakve veze ima ova livada obrasla zlaticama sa viagrom? naime, večeras sam odgledala jedan dobar film (snimljen prema stvarnim događajima i počecima "male plave" tabletice).

nisam znala da su dotičnu počeli istraživati i laboratorijski ispitivati upravo zbog dijabetesa! poglavito onog u muškaraca koji izaziva impotenciju (fala bogu kod žena ne, ali njima to ionako nije toliko važno). i film me fascinirao kako je zorno pokazao što muškarcima znači ta impotencija (tema o kojoj se inače ne smije javno pričati)? bje to prije ciglih tridesetak godina (1989.g.), što je opet zanimljivo, jer većina mladih misli kak je "mala plava" postojala oduvijek.

dobar film me potaknuo da večeras nešto sitno napišem na blogu. a i ova zelena livada osuta zlaticama me podsjetila na jedan drugi "nasukani" brod (fotku čuvam za ljeto)! stvaran brod na suhom vezu koji čeka skoro porinuće u more? nekako me taj stvarni brod podsjetio na ovu priču o maloj plavoj iz filma. da ste gledati film, možda biste i pokopčali. a možda ipak samo ja kopčam? ljudi su se ubijali zbog nemogućnosti mogućnosti! žene su očajavale, jer ako mislite da nema ništa gore od impotentnog muškarca, ima! žena koja s takvim ima posla! ne jednom sam bila u prilici skužiti takvog muškarca! nije teško? naprosto ne smije muškarac piti uz viagru jer tada potencira srčani udar! no, kako je malo slatko zadovoljstvo must have, često dečki ne haju! pa ih onda kolpa lijepa smrt!

često apstrahiramo te muške probleme jer je to sramota, to nije za javnost, muškarac prestaje biti muškarac etc etc...gluposti! sex je važan, ali ima toliko toga važnijeg! kao npr. voditi brigu o svojoj prostati? nažalost, često nam se događa, tek kad nešto izgubimo, počnemo cijeniti! cijenite život i ljude koji vam ga pružaju...dok su živi...dok su tu...dok smo tu...dok možemo! stoga, ne treba kartagu razoriti, ali brod valja porinuti! MOŽEMO mi to! kako sam od male plave i broda završila (da ne kažem svršila) na Možemo, ne pitajte! al jesam i budem, ma koliko mi šutjeli o tom!

Uredi zapis

06.04.2024. u 22:24   |   Editirano: 06.04.2024. u 22:26   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

POVRATAK OTPISANIH


Bez riječi!
(Rajska cesta-plaža Haludovo, Krk)

Uredi zapis

03.04.2024. u 18:14   |   Editirano: 03.04.2024. u 18:36   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

MAH, MAH

A nije onaj zrakoplovni već samo mašem i pozdravljam bloško pučanstvo s mora (krka)

Uredi zapis

31.03.2024. u 14:42   |   Editirano: 31.03.2024. u 14:49   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

PAUKOVA MREŽA SREĆE!



"Nije normalno niti je moguće biti stalno sretan. Sreća je trenutak, vrhunac nečega, jedan dio života", kaže psihologinja.
"Nekako je toksično odbijati cijeli drugi dio emocionalnog spektra. Za nas ljude posve je normalno da smo u patnji, u tuzi, težini, ljutnji… i to je u redu. Život je kompliciran i ustvari je umjetnost naći neki balans u svim emocionalnim sadržajima i u svemu što nam se događa. Ključ za dobro mentalno zdravlje stoga nije sreća kao konstanta nego je to sam put kojim idemo i kako njime koračamo"

Ovaj citat sam izvukla iz članka koji je niže dolje u linku! I to je bit…normalno je i moguće biti povremeno sretan. Možemo to vježbati svaki dan. Ja to činim zadnju godinu dana i baš mi nekako uspijeva!

Ovih dana mi je godišnjica mog ponovnog samačkog života! Nekako mi se čini (možda mi se samo čini) da je to jedno od najsretnijih razdoblja mog života? Baš sam nekako uživala i bila sretna zadnju godinu dana u tom povratku u svoj dom koji sam napustila prije sedam godina! I ponovo sam ga stvarala u malim sitnim stvarima. I uživala. I hvala onima koji su mi pomogli, a bilo ih je. Da me nije kćer raspižđivala, bilo bi to vjerojatno najljepše razdoblje mog života! A i onaj moj bivši mi je par puta digo živac, a trebalo mi je skoro pa godinu dana dok sam ga u sebi poslala u krasan kurac!

Jer, neke stvari ne skontaš odmah, treba ti vremena da to provariš i shvatiš! Meni dugo treba da nekog izbacim ko uljeza iz mog života, ali kad to učnim, nema natrag! Mi škorpioni smo osvetoljubivi. Kaže moja frendica kaj se bavi okultnim i horoskopima da ja imam strašnu i snažnu energiju, volju…gotovo da bih mogla pomicati…ha ha…noževe! Nisam ju pitala dal ih mogu i bacat?
Šalu na stranu, danas sam čitala jedan članak s kojim sam se poprilično složila (link u prilogu)! Znam ja da vi sve znate (ko i moja doktorica od kćeri), ali ja još uvijek učim, ponavljam i saznajem! Pa sam ovih dana razmišljala o svojoj sreći i tome što me čini sretnom. Između ostalog (osim godišnjice) ovih dana imam i jednu mjesečnicu (a nije menga)! Mjesec po mjesec, možda će nešto i biti od nas vodenjaka? Kakogod, treba sebe činit sretnim, ali ne uz pomoć drugih već sam sa sobom, a drugi onda dođu, ostanu…ili odu. Skoro pa svaki dan iznova. Bilo što bilo, važno da znamo što to jest što nas čini sretnim! Pa je mene danas npr usrećilo spremiti punjene lignje u pećnici! Jbt tko za samog sebe radi jadranske punjene lignje? Ja! I nije mi bilo teško, jer sam uživala, uz čašu crnjaka! Bolje crnjak u čaši nego li u duši!

Cijenim duhovitost, makar in vino veritas, ali i duhovnost! Tako je rijetko sresti ljude koji su ti i takvi! Da se vratim na ovu prošlu godinu. Nije poanta imati kule i vile već sebe obasipati srećom! Konačno sam prestala jurit zadnju godinu…za svim i svačim! Za zabavom (plesnjaci) i izlascima, za svojim muškarcem, za prijateljima! Svela sam sve na pravu mjeru. A poznanike obrezala ko što se čini u proljetnoj rezidbi. Ovo proljeće sam to još malo doštucala i moj booty call se baš smanjio! A malo sam podrezala i svoje prijatelje tako što više ne skačem na njihov mig, kad zovu, kad nešto trebaju.

Sad gledam tko meni kaj može dati kad ja trebam, za promjenu! Naprosto sam život podredila sebi. I kćer sam uz tešku muku ovih dana dovela u red prema sebi! U stvari, sve je stvar naše percepcije! I sretna sam! Ne zbog tamo nekog vodenjaka koji mi se pojavio u životu niti zbog relativno solidnog materijalnog života (to je važan preduvjet da si osiguramo sreću i dobar život). Poanta je da u sebi presložiš i posložiš ono što te raduje. Nadam se da će netko ipak pročitati ovaj tekst iz linka?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/studija-sreca-je-navika-koja-se-moze-na


uciti-na-znanstveno-potvrdjeni-nacin/2548286.aspx

Uredi zapis

25.03.2024. u 23:03   |   Editirano: 26.03.2024. u 8:28   |   Komentari: 47   |   Dodaj komentar

KORIZMENI BLOG -OSVRT UNATRAG, POGLED UNAPRIJED!




nedjeljnjim jutrom, u domu svome, ponovo čitam I.A. (sada bez fotki) i mogu reći da je čovjek prilično precizno secirao blog i dugogodišnja događanja na njemu! citirat ću ga u jednom:

"Sitnicavi komentara ..
od sitnicavih osoba ..
koji nemaju nesto svoje za napisati ..
ili ne zele nista osobno napisati ..
stvar je navike na blogu ...

Mozes presutiti ..
ili ih uvrijediti na osobnoj razini ..
da im cak gle cuda ..bude krivo
sto si tako grubo odgovorio .."

kako sam često i sama bila predmetom cipelarenja vegine bulumente (marta, kjele, T.J., krelec a kasnije i styx) dobro se sjećam tih okršaja! ovaj pokušaj "dovođenja u red" I.A. ovih dana je macina vodica prema ondašnjim čoporativnim nasrtajima na pojedinca! zašto se osvrćem na to? pa možda zato što se mentalitet blogera gotovo nimalo nije promijenio, jedino što su sada okršaji rjeđi i bezidejni! još uvijek se raspravlja o nečijoj frizuri, nečijim stolnjacima, vjerskim opredjeljenjima umjesto da se raspravlja argumentima o nekoj temi? puritanci su uvijek na iskrici trčali počasni krug, ali zadnjih pet godina to tako bode oči da je teško gledat.

ovladali su neki nemušti ljudi i ljudi bez identiteta (kak veli I.A. na mnogim sajtovima ti ne daju niti blizu ako ne staviš svoju fotku). ljudi koji se boje i stide sami sebe. i toga kaj su uopće ovdje! licemjeri svake vrste. oni o sebi ništa ne pišu ali sve znaju o drugima. i sveudilj spominju druge, umjesto da pišu o sebi? svima nama su uvijek zanimljiviji drugi i njihove pikanterije nego li vlastite (čast izuzecima koji pišu o sebi)! ali, blog je jedna vrsta dnevnika...a zna se da u dnevniku pišemo o sebi, svojim uvjerenjima, svjetonazoru, sexu, ljubavima, problemima. sve ono što je osobno mjestu je na blogu. normalno, ne sa pojedinostima i u granicama dopuštenog. sexi ali ne i prostački, ljubavno ali ne uvredljivo. dragi blogeri, davno ste izgubili svaku mjeru, da postoji admin ne bi vam uopće dopustio da pišete ovdje, zato što ne pišete i ne spadate u blog. možda prije u story rubriku ili tik tok. tamo su ispraznosti pod normalno. ali, publicum ko publicom...skandira i kliče upravo najvećim i najkrvoločnijim životinjama! coloseum na maximum, pravi circus maximus!

a vrijeme je korizme, suzdržavanja, čišćenja i ljudske dobrote? ima li toga u vas? mislim, ja ne moram (iako želim) jer nisama vjernik i polažem račune samo sebi! što mi je ovo trebalo? pa možda stoga što je nedjelja, uz kavicu bez dobrog društva brigam tuđu brigu! i trkeljam. ja to barem priznam, a nisu me tukli. barem ne u ovoj dobi. i nisu me korili jer nema tko. teško je biti nevjernik. moraš sve sam...i griješiti i odriješiti. i kuditi i oprostiti. nema utjehe ali zato ima prave mjere. sam si ko prst. u tom smislu shvaćam I.A. čovjek se ogolio, pokazao neke fotke koje mu znače (ko vama cvijeće, šljašteći valovi i slične pizdarije), čovjek ima svoj stil, svoj život...svoj je! meni više smetaju licemjerne sirovine koje se skrivaju iza građanštine i uljuđenosti a utopili bi te u žlici vode. osobito ženu, jer muškarci u osnovi jesu takvi. koristoljubivi (glede mesa) a žene glede egzistencije. primati (ha ha igra riječi jer je u pitanju imenica a ne glagol) samo takvi. koliko smo se odmakli od tog? možda se opet sve više približavamo izgledom (botoksiranje usnica u žena) kao i ponašanjem (uporno selfanje dok hodamo ulicom)?

da se razmemo, nije u redu stavljati tuđe fotke javno, ali svi vi koji to svaki dan činite (skidate nečije fotke s neta), činite isto ili slično? u čemu je razlika je li na slici nečija guzica, pimpek ili pička? ona ista vagina koja je prešućena u udžbenicima? nisam za pornografiju, nisam za nuđenje genitalija...ali ovo na blogu što je dotični I.A. objavio je njegov uradak, njegovo viđenje svijeta...njegovog. možemo o tome misliti kaj oćemo, možemo mu to i komentirat ili ne pa time izrazit svoje neslaganje, ali ismijavati nečije ozbiljno devijantno ponašanje nije lijek? uvijek sam mislila da je lijek razgovor...s vjernikom da ga uvjerim da je glupost vjerovati u ovce i pastire u 21.st, sa nepismenim da je glupo da ne razumije i ne zna čitati i pisati i time propušta ljepote svijeta, sa apstinentima sexa u životu da je to najveća ljepota koja je data čovjeku, lažljivcima i licemjerima da time najviše varaju sebe, šezdesetogodišnjacima da si nađu ženu al pari svojih godina a ne 20-30 godina mlađe...etc etc

eto, ja malo umlatih jutrom ovdje umjesto maslinovim grančicama, sve zarad mira...u sebi. a kad ga imaš u sebi, onda ga širiš i drugdje. iako mislim da najprije svatko smiri i umiri sebe (ili razbuca)...za dobar život potrebno je i jedno i drugo! osobito za suživot! dakle, mogu reći što hoću i koliko hoću a koliko i zašto se tko pronašao u tome, nije moja stvar a još manje problem! svakom njegovo!

Uredi zapis

24.03.2024. u 9:13   |   Editirano: 24.03.2024. u 9:28   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

BLUE LIFE


Ovih dana u gostima (po nuždi a ne po volji) kod kćeri ponad Kaptola! Lijepog li života,što sam joj i rekla! Treba cijeniti dobro u životu jer ako ne, desi ti se loše. Unučica koja postaje sve više mlada dama, ne može se nauživati bake! Lijep je osjećaj kad si voljen i dobro došao! Čak je i kćer malo manje našpanana? Pitam se koliko dugo? Pa smo tako večeras, nas tri generacije put festivala svjetlosti! Noga(stopalo) me boljela za popizd...al sam izdržala. Kod Ameli malina koktel (mala je naručila bezalkoholni koktel), Ameli torta ćerce i Jozefina za mene. Čak sam bila spremna platit ubera od Kaptola do rotora al sve bezec? Dovukle smo se busom doma, moja ljubav je zaspala kraj mene...i ujutro će se probuditi uz svoju baku. To dijete me tako voli, i ja nju, ljubav je obostrana jer ima neka tajna veza ko ova plava večerašnja šuma puna divnih čudesa! Sutra konačno domu svome! Kak veli ježurka, meni je draži moj skromni dom!

Uredi zapis

22.03.2024. u 22:17   |   Editirano: 22.03.2024. u 22:45   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

OVOG PROLJEĆA!


(iz moje arhive, ususret festivalu svjetlosti)

divno je biti nekome nešto!
Link

Uredi zapis

20.03.2024. u 22:22   |   Editirano: 20.03.2024. u 22:59   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar