postumno

Tako je zborio Zaratusti, a Narcis bi to obično potkrijepio velikim gutljajem Favorita i tradicionalnim disleksičkim bojnim pokličem "Kurva i igara!"
Poklanjam mače (Garfieldski potencijal) u dobre ruke. Ma u bilo kakve.
Danas je garant i na Limu topla voda.
Ima ko mali flex časkom?

Link

Braslav Foka je bio istinski zbunjen.
Mislim, zbunjen. Toliko zbunjen da je neodlučno zastao nad kvalifikacijom vlastite zbunjenosti.
Od svih trenutaka da ga se zamijeni za sretnim slučajem preminulog mu polubrata Igora Ugora ler plivuckanje s punoglavcima bio je najtrenutniji. Ili bar visoko rangiran na listi trenutnosti.
Nevoljko je nagazio starog šulkolegu Silvija Sipu zvanog Reset, nakon čega se svima Jednima smrknulo, što su spremno koristili za nagađanja o tome koji su Drugi kojima je osvanulo. To je, pogađate, bilo najdobro jer tako nisu bili besposleni pa nisu predstavljali đavolje igralište dokona uma na kojem prvomisnici krste jariće.
Zacijelo će od sedam već raditi kvartovski Trgoplankton - hvatao je distancu od nagađanja Braslav - a punoglavci su navikli doručkovati i slične čudne stvari. Eh, da. Doručci.
Minipunoglavac je bio nezadovoljan bratovom nevidljivošću. To je predstavljalo vrlo ozbiljan problem čija je priroda iziskivala metodologiju egzaktnih znanosti. Naredio je opću vidljivizaciju i potražio novčanik.

kad bi lara kupila patuljastog nosoroga otta
uzaludno bi bilo moliti se bogu
morali bismo ga voditi otorinolaringologu
kad bi imao ozlijeđenu nogu

kad bi te zveknula žica po čelu
vidio bi fleku bijelu
plakao bi da te nije stid
a ovako samo šutneš zid

kad bi se u šoping centru umorio tražeć skajlenders
sjeo bi na kavu di se može pušit
i fućkao si u glavi onu dobru od pritenders

kad bi se razbudio i vidio da ne treba radit
otišo bi pome sadit
bilateralne odnose gradit
i odvažno kršit rime
do jeseni svakako
a možda i do zime
i promijenit ime
kaže on
na mu sad
zli mali slon



Link

uglavnom, jesam, da, dobro ti je rekla. :D

(slika Mirka.S.Zlikowskog kako samozadovoljno trlja ruke u iščekivanju neminovnog uspjeha novog pristupa)

Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
- Tko sve radi naopačke,
tko iz praćke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?

Odgovor će uvijek biti:
- Grga Čvarak.

Al' da pitaš u mom kraju,
Zelengaju,
isto tako :
- Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?

Odgovor će uvijek biti
- Grga Čvarak.

Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom srce dao,
a čas bi se s vukom klao,
mršav, tanak ko suharak
- Grga Čvarak.




(autor.Ratko Zvrko)

Link

Nemojte svi bit kišni, znam da je kriza i nema se za koku, znam da nije bila samo vaša u snu duboku europska unija u vašem oku znam da ste zamijetili salo si na boku al ja ulažem nadiskričarske napore da ostanem budan a niko ni da bi zastavicama nekim mavo i klico nešto kao "baćo! baćo!" i slično. nebudte pederi.

(motivacijski link živahnog ritma)

Zdeslav Trlja nije bio od onih koji bi pod uobičajenim okolnostima pridavali prevelik značaj izjavama poput "ne vjeruj ljudima koji se ljute", no slučaj je htio da to bude posljednje što macchiato veli Nikoli klizeći mu u ždrijelo, uzaludno se omotavajući oko umnjaka ne bi li kupio sekundu ili dvije da se uvjeri jesu li mu sjele. S druge strane, moguće je i da nije htio. Slučaju se često događalo da se stvari ne odvijaju kako bi htio, posebno ako su imale kontranavoj. Sve je to bilo za ljude, posebno za one čiji je mentalni ustroj odražavao blistavo zdravlje pripadajućeg tipa. Bilo kako bilo, prema posljednjim se riječima ne smijemo ophoditi nehajno jer nas netko može vidjeti i kasnije ustvrditi kako smo lakomisleni te je Zdeslav suočen s istima ošutio i stisnuo usta u jumf, mudroliko klimajući glavom i misleći "uvalim im... ummm... krute".

Tako je to bilo, a ako mi ne vjerujete poslušajte AC/DC.
Link

Link

Nulašezdeset sam ti zima šaptao ima
S tristotriestri bijele ruže hranio sam puže
Stoijedanaest suza palo je na moj dlan
Jebote al je vruće
A nije ni počeo dan

Ruže i suze raskinuše prijevozničke uze
Od dvajsdvije modrobiserne suze
Do dvajstriipo suze istog tipa
Piću pivo kod Šiptara
Da ne stojim na Lokvama poput kipa

Moram samo dvajsjednu koma dvajs ruža
Ubrat tamo na sjeveru
I na selu sam do ponoći
A podsjetnik mi na serveru


Link

Svitalo je, kada je Mislav Inćun stigao na lovrečki trg. Zapravo, dvadeset i tri je mjeseca relativno često tuda prolazio, glavnom regionalnom cestom, a još uvijek je trg pamtio po onom danu kad ga je prvi puta posjetio: biska i pas na stražnjem sjedištu, crkveni toranj u pozadini i bezlično parkiralište krčme uz cestu, Tročlano društvo, inženjering, pogled prema groblju i cesti za Poreč. I tri godine su prošle od onog jutra, kada se dovukao do ove krčme kao... no, nema veze kao što: jutros je svježe, za prvim stolom građevinac ugovara posao na mobitel, za jednim od ostalih par u večernjoj odjeći, žena sa sunčanim očalama iz domene "na rubu živčanog sloma" i jajan, istinski zabrinut da će ostat bez, jel... ljubavi. Tihi su, muškarac podiže glas samo kako bi istinski povrijeđeno rekao "ali ona mi je žena", samo na dijalektu. Mislav se smiješi i na parkirališni trg polako padaju šareni baloni.
Trgova je mnogo, a dobro pamćenje za nuspojavu ima suzdržanost, trag odsutnosti u zanimanju za sadržaje tih trgova, novih i starih, zadovoljstvo pri pomisli da volan, radio i pas na stražnjem sjedištu nisu daleko. Izvana, trgove je moguće kvantificirati mjerom vremena i ništa im ne jača značaj kao vrijeme.

Link

Čim je upao u crvotočinu popunio ju je dijelom, vlastitim tijelom, masnim blijedim smeđim, gipkim i mirisom bređim popunjavanju je težio punjač se na proljetnoj kiši ježio na mentalnoj je mapi crvotočine bilježio na šapi tragovi masnog smeđeg tijela iza prozora na katu zvecka salatna zdjela olovni uteg iz kobilice jedrilice iz prošlosti vjerar puše al srao bi da je baš do kosti olovni uteg na kutu vrata načetih crvotočinom smijem se špahtlom plačem se zločinom pod nogama pulsira digresija ubrzava geometrijska progresija na seoskom groblju procesija sinkopa jen tri tri saskok s digresijske daske vrata su mokra od jutrošnje kiše ruže su polegle kokoši su se pojele misli su pobjegle ravna leđa u plavoj kuti možda kava i tuš i namigivanje puti sporo će se sušiti i još ih treba prebrusiti djeco jeste li gladni ili se pamtite siti gledajte mi gume oko očiju za vas su dva dva tri. dva, dva, tri.

Link
Link

n-ta-ta. n-ta-ta.
Link

gle stričeku s bajsom se belji ruka
onesvijest.

Silvije je bio najposlušniji muškarac na svijetu. Nešto kao superjunak s javnom moći poslušnosti. Neobično dugih palčeva na stopalima, no inače uočljivo prosječan, spremno bi poslušao svakoga, vedro i bespogovorno udovoljavajući njihovim željama ukoliko nisu uključivale nošenje premalih tihotapki.
Volio je i ići, tako da je ponekad išao čak i spontano, odmah nakon što bi doručkovao flamingose na naglo i mlijeko iz koktel čaše. Išao je i na nagovor, snubljenje, molbe, nutkanja, nagovore, dizel i izravne naredbe, osim kad bi broj mjesta na koja bi bio istodobno upućen premašivao ukupan broj objektivno postojećih ili bi mu dimenzije glave, jer bijaše pomalo glavat, unatoč čudesno malenim ušima onemogućavale apsolutnu poslušnost, no u takvim bi se slučajevima često drugog dana za doručak žderao, onako dugovrat, poput flamingosa autofaga.
Srećom, takve nevolje nisu bile česte u Silvijevom životu, premda su ljudi ponekad jako vikali na njega. Zbog vikanja se nije žderao, dijelom zato što je radio na masi, a dijelom možda i zato što su evolucijske prilagodbe smanjile uši poslušnim ljudima.
Bilo kako bilo, volio se smješkati kao da gleda zalazak sunca kad bi ljudi vikali i bili srditi, uglavnom zato što je vjerovao kako je ljudski osmijeh lijep i umirujuć. Nije se usuđivao ni pomisliti u što bi prerastala uzrujanost vičućih ljudi da je nije uslužno ublažavao smiješkom i supermoćima.
Mnogi su vjerovali kako im je prijeko potrebna pomoć najposlušnijeg muškarca na svijetu, iako nije značajnije ublažavala brutto razinu njihovog nezadovoljstva. Prije ili kasnije iz nekog bi razloga smatrali kako je nužno da obuje Borovo(TM) tihotapke u broju 44 i svi bi njihovi planovi i nade neslavno propali, nakon čega bi ga gotovo bez iznimke istodobno slali na veći broj mjesta od objektivno postojećih ili pak na mjesta koja su mu zbog relativne glavatosti bila nedostupna bez nanošenja teških tjelesnih ozljeda nominalnim vlasnicima istih.
U takvim bi trenutcima Silvije s osmijehom išao na samostalno i proizvoljno odabrana mjesta, vjerujući kako je unatoč nemogućnosti da bude apsolutno poslušan za ljude vrlo korisno da barem dijelom ispuni njihove želje, ostavljajući ih da tuguju nad planovima koji su im pali u vodu zbog Silvijevog dugog palca i čeznu za superposlušnim superjunakom kraćih nožnih palaca.

Link

Kao što se Scania skanjuje
a obzor obznanjuje da se klokan klokanjuje
Tako je novčanica od pet eura
na pročelju niskozemske banke
puštala mladice, svijetlozelene i tanke
Japanci su gradili četiri reaktora
U Turskoj,
na nogama im japanke
Klokan je ubro prevalenciju zemljopisnosti
I skakutao po karti
U kacizi pruskoj,
rima za japanke. danke.
Jezikoslovac je oblizivao sibilarizaciju
Političari su staloženo guzili naciju
Friška je kava pobrala ovaciju