ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

16.09.2008. u 23:52 | Komentari: 37 | Dodaj komentar

koliko treba za sreću..

malo.. sasvim malo.. evo živ je.. to je dovoljno.. i ja sretna.. a sad bih mogli nazdraviti u to ime.. uzdravlje za život!

Uredi zapis

16.09.2008. u 18:09 | Komentari: 6 | Dodaj komentar

..prave i krive.. kako netko tko je bio pravi.. najednom postane krivi.. ma nije na jednom.. ili je fakat.. neki put se pretvorba odugovlači.. a koji put u trenu se izokrene.. kada počne prestajati biti pravi.. čim nestane komunikacije..
..sjećam se ushita cjelonoćnih razgovora.. drhtaja do sljedećeg susreta.. ili u ovim prostorima do prvog.. pogledi.. riječi.. slučajni dodiri.. nadanja.. snovi.. ma prekrasno.. kao je lako olebdjeti..
..i onda puf.. nestane.. di.. što.. kako.. na licu zbunjeni izraz.. srčeko bubino.. odmah rukom.. i ono staro tko zna za što je to sad dobro.. a možda ih tek ubi prejaka riječ i preiskreno srce..

Uredi zapis

16.09.2008. u 16:23 | Komentari: 19 | Dodaj komentar

tra la la la... dobrooooooooooooo jutroooooooooo

idem se ubiti.. moj život nema smisla.. samo se ne mogu odlučiti da li da to učinim s predumišljajem ili bez njega.. u prisustvu boga.. ili bez njega... a i Lucifer je nekak loše volje ovih dana kak se čini.. sad eto više nemam niti volje ubiti se.. možda ću samo malo reckati po sebi pa ću si od kožice napraviti futrolu za naočale one crne za varenje.. jer sam si oči iščupala neki dan.. a ove stranice čitam pipajući po monitoru... jednostavno.. osjećam.. uf.. neka memljiva čemernost tulavoga astigmatizma u konstelaciji sa lacivnom putenošću trulih jajnika podno bruha na jajima... mi treperi pod zelenkasto crnom plijesni koja mi se cijedi niz uši... hm ... možda da to ispoham.. oš doć na ručak? mislim ak se ne ubijem prije...

Uredi zapis

16.09.2008. u 10:24 | Komentari: 23 | Dodaj komentar