Cvijet kraj izvora...je sjena duše

http://www.youtube.com/watch?v=kEJQ1zi51Nk

http://www.youtube.com/watch?v=qP9DVZRUXWI

http://www.youtube.com/watch?v=VhpoOexjT-M

http://www.youtube.com/watch?v=KDP2CQBwqZU

Ispod "lune" sjaj je drugačiji… osjeća se mrak sa ' druge' strane… drugačiji svjetovi.. neke druge duše love osamljene vukove…nemam vremena… život ide dalje…u zadnjem pokušaju da svoju dušu dozovem njoj samoj, akon spaljenog dana… na dnu mora živi školjka… školjka mog ljeta… tog ljeta mog djetinjstva… vizija je gotova… idemo dalje… između svjetova diše duša.. iza mirnog čela, nakon trećeg dana ...zavezala sam svoju dušu za sebe… između vode i vatre nema saveza… samo sukob… u eteru čujem glas… je li to srce sa dna mora… iz one izronjene školjke? … ne znam… prvi početak je i prvi treptaj oka… idemo dalje…

http://www.youtube.com/watch?v=66dQ1kR19hk

Jedanaest dana iza mirnog čela luduje misao. Crna ptica je doletjela kroz san i ostala. Zvijezde se ne gube sa horizonta. Čujem staricu kako me doziva mračnim glasom…sve tone u meni… iza mirnog čela luduje misao … odvojena sam od svjetla, od dana, od sunca… jedanaest dana iza mirnog čela javlja se misao… čitam knjigu života… slova su nejasna… gledam srebrnu traku svjetla što se provlači ispod vrata i nestaje… dajem ti ruku… ne vidiš je… sve je tako čudno… jedanaest dana iza mirnog čela luduje misao… vrijeme je stalo… u teškom zraku nema vibracije… sve je sablasno… idem u snove… tamo je sve drugačije… za sada…

Ova noć. Tako tiha. Iza očiju diše duša. Ljetni solsticij. Bijeli snovi. Iz mora zlatnih želja, nema me. Mjesec miruje. Prazan pogled. Promjena. Poklanjam životu sebe. Poklanja li mi život mene? Na katedrali otkucava 21.30h. Večer. Ljeto. Prozirne boje aure obavijaju moju crnu noć. Nema me. Kako prozirno i lako dobivaš sva moja obećanja. Slomljene linije na dlanu pričaju istu priču.. u pokušaju da te zaustavim u trenu, odlaziš u svoj trenutak. Ima li tu mjesta za mene? Sanjat ću san smrti i posljednji pokušaj života da me vrati na ovu planetu gdje je plavo nebo – odsjaj tvog oka. Neka noćni sati obaviju moj san dubokim sjajem večerašnjeg ljetnog solsticija.

http://www.youtube.com/watch?v=O2GX9wzqkHM&feature=related

U ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna… kad se mladost rukuje sa zrelom dobi, kad je sve tako polarizirano… ispod lipe stojim u sjeni… promatram noć… promatram tamnoplavi baršun neba… promatram koprenaste oblake… leptiri se skupljaju oko noćne svjetiljke… čujem zvuk vjetra… san polako uzima moju ruku i odvodi me svojim skrovitim stazama, a glazba mi dodiruje stopala.. ne želim se probuditi… tražim se u ovoj tišini pred san.. tvoja ruka me dodiruje… sigurno sidro u ovoj stvarnosti… u ovoj noći ljetnog solsticija, kad je tanka linija između jave i sna… plamen svijeće pokazuje tvoju sjenu što mirno diše kraj mene… lijepa je stvarnost. http://www.youtube.com/watch?v=kB624J_FIXw&feature=related

Vidjela sam san u snu… mene u sebi… žuti plamen je donosio tanku svjetlost, a zvono crkve je odlazilo u tiše tonove… iznad svijeta lebde anđeli… nema crne ptice da mi donese lošu slutnju… magla je opet koprenom prekrila srce… most između dva svijeta se spaja kad tonem u san… vidjela sam san u snu… i bezimena lica… i sebe kako lutam… odnijeli su me u čudne igre, divne priče i crno vino… sa otoka sam doplivala i ostala… čekala sam … nema crne ptice da mi donese lošu slutnju… ali još uvijek me zaziva ona starica iz tame, što tako teškim glasom želi odnijeti tvoje ime iz mog srca…ja i san postajemo jedno…crno vino ostavlja tragove na bijelom stolnjaku… čudne crteže… kroz prozor se provlači noć… mekana i fina kao ljubičasta traka što polako vuče u san u snu…

Ljetno jutro... latice ruže još spavaju... kristalna kugla ne objavljuje ništa novog, osim vedrog dana... mjesec se zatvorio u sebe i polako nestaje sa horizonta...magla na srce stvara finu koprenu... nosim sebe u sebi, polako ulazim u ovaj dan boje limuna... u dubini oka očitava se tvoje ime...gutam ledeni dah i krećem prema ovom trenutku u koji ulazim do praga... dalje ću pričekati...uz mene tvoja bijela ruka, kao cvijet u vodi... nema praznine, samo dijamantna spoznaja da je tvoja ruka uz mene... pretopila sam se u naš život.... krasno... život se živi... život se ne crta, ne piše... život se živi ... hajdemo, zlato, živjeti ovaj naš život...

dobar blog = broj komentara = ? --->  atmosfera ? = ? = određuje li kvantiteta - kvalitetu? ....> ?

Latica ruže zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a nježan baršun s njene unutarnje strane zatamnio se, jer je daleka bijela obala na koje će povesti moju dušu da se odmori. Ptice su odletjele i odnijele moje misli negdje prema istoku gdje je žuti disk objavio svoje carstvo i polako osvaja plavetnilo neba, dok jedna rijeka nemira teče ispod njega. Glas kao poklon. Pogled kao život. Oplela sam se u svoje bijele velove, a čujem kako rasplićeš nit po nit ovih mirisa lipa, što svojim krošnjama bacaju sjenu do mog balkona. Opet ta misao, tanka kao zmija i hladna kao kamen uronjen u dno, izviruje i nestaje u modrim daljinama. Iz magle moje mašte duša ipak dolazi do svojih obala pa izbjegavajući oštre stijene odmara se na pustom žalu. Kroz visoke trave kišne noći, hoćeš li me naći?

U blizini izvora zaustavila sam se na tren i rashladila srce u ljetnoj sparini. Svijest je postavila nesretnu dijagnozu, ali srce se opet slatko nasmijalo lošem predznaku, što je našao svoj krajnji cilj. Nemarna straža čuva jezgru od svjetlosnog bljeska istine u dubini mračne praznine. Neke stvari traju. Neke ne. "Neke ptice nikad ne polete…" Trajem i ja u svom beskraju i ponovnom lutanju lutanja lutalice. Zlatni zametak još nije rođen, još uvijek čeka pravi trenutak da zabljesne svojim punim sjajem. Hoće li dočekati taj trenutak u ovom životu? Nije bitno. Bitno je da zlatni zametak postoji u meni i zna kako će njegovo vrijeme jednog dana doći.