www.roker.bloger.hr

  "Kako bih joj rado dotakao nogu" pomišljao je kako da prekine ovaj štrajk u glavi.Nemir od prestanka štrajka ga uvede u san.Probudio se rano,vatre u kaminu je nestalo,golomrazica se uhvatila na stakla a Marjina umotana noga je bila preko njegove.Okrenuo se,Marja je spavala njemu okrenuta,lica zagnjurenog u jastuk.Polako se izvukao  da je ne probudi,plaknuo obraze ledenom vodom i uključio grijanje..Odlučio je skuhati kavu i pripremiti doručak.Jutros je bio bistrije glave,"jutro je pametnije od večeri" ,kako je netko rekao.Odlučio  je ovo smrznuto jutro odmrznuti uštipcima,treba samo brašno i ulje kao i pola sata dok se ne probudi cimerica.Iskrao se u market po sitnice za doručak i vratio se za 10 minuta.Još je spavala.Umijesio je tijesto,ugrijao ulje i miris vrućih uštipaka uskoro je ispunio prostoriju.Pristavio je i kavu.Stojeći tako i vadeći jedan po jedan uštipak iz tave,prisjetio se dilema od sinoć.Kako bilo da bilo,pomislio je,lijepo mi je,a ako je i njoj,dileme nema.
-Ovo nije fer,čuo je kako se proteže Marja ..
-Dobro jutro.
-Razmazit ćeš me,ustvari,već si me razmazio,govorila je trljajući oči,što to lijepo miriše?
-Uštipak,reče Dino na hrvatskom budući nije znao kako se kaže na engleskom.
-What?
-Haha,ne brini,to je nešto što ne znam kako se kaže na engleskom,ali znam da će ti se dopasti.
-Već mi se dopada,osmjehnula se a Dino joj je već donio šalicu tople kave u krevet.
-Ovo ti je da se smiriš i ne ometaš kuhara do doručka..Za deset minuta vrući uštipci su bili na stolu,Marja se digla,noga je puno bolje.Otok je skoro nestao.
-Čuj,rekla mu je,od sad i ja kuham,kupujem,radim,može?Samo se osmijehnuo.
-Idemo poslije doručka u laganu šetnju uz jezero da vidimo kako noga podnosi,pa u market u snabdijevanje za 4-5 dana,može?
-Yes,ser-zadovoljno je uzviknula daveći se uštipcima..

 
 
 
Ugasio je Dino svjetlo,ruke stavio pod glavu i gledao u strop,finske noći nisu tako tamne i još uvijek se nije navikao na njih.Sjena plamenih jezičaka  iz kamina igrala je po stropu kao na filmskom platnu.Muzika s radija je pogodila atmosferu,simfonija kao skladana po sjenama na stropu.Marja mu je na pedalj i ne izlazi mu iz glave.Mogao bi samo pomjeriti nogu prema sredini i kao slučajno je dotaknuti.No,da joj je do toga pomjerila bi je i ona,pomislio je.Okupirala mu je mozak u štrajku,cijelo popodne ne umije smisliti ni jednu suvislu rečenicu.."Pusti život da teče",javlja se djed iz dubine..E moj djede,pomisli Dino.I Marja ne spava,okrenuta ne lijevi bok sluša Dinino neravnomjerno disanje ,radoznala je kao nikad u životu što je u glavi momka koji je s njom pod istom plahtom.Mogla bi ga dotaknuti nogom praveći se da spava,mogla bi "u snu" prebaciti ruku preko njega,mogla bi i ništa ne poduzimati.Ali neće.Teško joj ide u glavu da na pragu 21 stoljeća igra igru zavodjenja iz prošlih vremena,ili se igra s njom igra,svejedno.Teško je zamisliti,ali je lijepo osjetiti,sama sebi je priznala.Da joj je netko pričao samo bi se nasmijala kao dobrom vicu.Od ove igre ne znoje se samo ruke,ili ne trepere leptirići u dnu trbuha već cijelo tijelo treperi,igraju damari,jezik trne kao u pijanstvu,svaki pedalj tijela je aktivan pa ako bi mu dotakla nogu,prebacila ruku preko njega,bojala se da bi i čarolija prestala.Da li je njoj svejedno ili se znoji kao i ja,pomislio je Dino.Prijalo mu je ovo znojenje samo ga je bio strah da Marja ne pomisli kako je neodlučan i nezainteresiran.A  jest zainteresiran.Ne pamti da mu je mozak ovako itko zaposjeo.

Sto godina će se sutra napuniti kako se slavi 8.mart.I to je lijepa tradicija.No,znaju li žene zašto se slavi Dan žena?Misle li one da su rak,leukemija,pušenje pa kao dan borbe protiv raka,ili pušenje,postoji i Dan žena?Ja mislim da većina misli jer ako misle da im taj dan treba skuhati kavu u krevetu,ili kupiti cvijeće onda su promašile.Moja se ulica nekad zvala ulica Roze Luxemburg,nova vlast ju je ukinula i dala ime pjevačice..Roza Luxemburg/1871-1919/ nije bila ni boljševik ni desničar,borila se za radnička prava kao rijetka žena medju muškarcima iako je bila invalid.Zaslužna je da današnje žene očekuju kitu cvijeća za 8.mart ali nije se ona za to borila već da se izjednači položaj žena i muškaraca.A što su uradili komunisti a i ovi danas?Propagiraju Dan žena kao i Dan borbe protiv raka dojke,kao i dan za zaštitu dupina,ili Dan borbe protiv pušenja..I zanimljivo,svi na to pristaju,žene za pusu i kitu cvijeća a muškarci zato jer sve svoje grijehe u 365 dana isperu jednim karanfilom i dva poljupca..Roza Luxemburg je skončala udarcem kundakom u glavu od strane njemačkog podoficira Otta Wilhelma Rugea,današnje žene,nasreću,neće i ne smiju doživjeti njenu sudbinu,ali moraju se trgnuti,prezrivo odbaciti pusu i kitu cvijeća od partnera i sindikata i nastaviti se boriti za izjednačavanje prava žena i muškaraca.Ne smiju dozvoliti da ih se izjednačava s rakom dojke ili prostate..I ne zaboravite Rozu Luxemburg,ona je za sve to zaslužna..8.Mart,na stotu godišnjicu obilježavanja proslavite dostojanstvenije i bez kiča i ne samo zato što je to i rokerov rodjendan...

 
 
 
Samopouzdanje je kategorija o kojoj se malo  gdje uči u školama,a važnija je od matematike.Rijetko tko priznaje u kumunikaciji da mu nedostaje samopouzdanja,ali iskusno oko lako uoči taj nedostatak.Ispoljava se i neuroznim kretnjama,očima,govoru,postupcima,odlukama,oblačenju..Ne znam koji spol više pati od nedostatka samopouzdanja,mislim da taj nedostatak nema spolni predznak ali se različito ispoljava kod žena i muškaraca.Imam osjećaj da je po žene pogubniji.Siguran sam da su i anoreksija i bulimija produkt nedostatka samopouzdanja.¸Kako smanjiti taj osjećaj?Raditi na sebi,učiti,upoznati što širi spektar ljudi i karaktera i shvatiti da i drugi ljudi imaju mana i vrlina,putovati,vjerovati da si jedan/na i poseban/na i da ima ljudi kojima se kao takva/av dopadaš..Ako trenutni partner nije u tebi otkrio vrline,to ne znači da ih nemaš već da te taj partner ne poznaje .I ne zaslužuje,ja bih rekao...Znanje i spoznaja o sebi je najbolji način za stjecanje samopouzdanja.

Nemojte mnogo razmišljati kad pravite djecu. Vi ih samo napravite a ona će poslije razmišljati sama.
 
D.R.

 
 
 Marja je bila radoznala što će se izroditi iz ovog putovanja,ali nije bila nestrpljiva,željela se opustiti nakon naporne godine i uživati u tjednu pred njom i situaciji koja joj je donijela ovog zanimljivog bosanca.Nikad nije srela muškarca koji se toliko zaštitnički i nenametljivo odnosio prema njoj,uvijek se pitala gdje rastu takvi tipovi.I Dinu su zaokupljale slične misli.Ništa nije ukazivalo da će doć u ovaj položaj.Nije htio kršiti pravila tvrtke i zemlje kojoj će biti zahvalan do kraja života,ali nije se htio odreći simpatija koje je u sebi gajio prema curi čija je noga skupa s njegovom na tabureu,umotana u oblog od octa,
-I mi imamo narodne lijekove,sad mi padoše na pamet,prekinu Marja tišinu,za ovakve otekline koristi se oblog od sobove masti.
-Zgodno,kad ja uganem nogu ti ćeš mene liječiti sobovom masti,prihvati Dino razgovor,
-Mislio sam ti predložiti da ostanemo u ovoj brvnari preko praznika,svidja mi se ovdje,a i tvoja noga nije za putovanja.-
Wow,oteo si mi riječ iz usta,i meni se jako dopada,a i majstor si za vatru,ovu u kaminu,bila je dvosmislena zarumenjevši se,što od piva što od vrućine nastale Dininom blizinom.Bacio je pogled prema bračnom krevetu.
-A spavanje?
-Ne brini,nasmiješila se,neću ti ništa.
-Pao mi je kamen sa srca,prihvatio je zajebanciju,namjestit ću plahte i pokrivače a Marja se polako pridigla i odšepala do kupaonice.Sama sebi se smiješila u ogledalu jer se ne sjeća kad je imala ovako rumene obraze.Ni hladna voda nije odagnala boju s lica.Bila je zadovoljna sobom i situacijom.Vrativši se zatekla je Dinu kako namješta plahte.
-Biraj stranu,rekao joj je ne okrećući se prema njoj jer se malo sramio svojih užarenih obraza..
-Desno,ako nemaš ništa protiv..
-Prodato,baš volim lijevu stranu.Namjestio je muzički program finskog radija i otišao u kupaonicu dopustivši joj da se presvuče bez njegova prisustva.Umivajući se pokušao se pribrati i smisliti nešto da ne ispadne papak,kako su na faksu u Sarajevu govorili za frajere "s brda",ali mozak nije radio.Ništa.Zero.Na um mu pade opet njegov djed i ono "pusti život da teče".Kad se vratio ,Marja je već bila na svojoj desnoj strani,pokrivena do brade.Dino je stavio dva drveta u kamin,otvor dimnjaka podesio na lagano gorenje i kao po razbijenom staklu dovaljao se do svoje strane kreveta."Pusti život da teče",bubnjale su djedove riječi u glavi iako stari mudrac nije mislio na ovakvu situaciju kad je smislio tu mudrost..
-Laku noć,promrsio je u bradu gaseći svjetlo.
-Laku noć,laknulo je i Marji..

utorak, srpanj 15, 2008 Hey Joe...10 /Finska/    
 
Brvnara je imala spremište s drvima i ugljenom,uredno naslaganim,pa je Dino pripremio vatru u kaminu dok je Marja čvrsto spavala s umotanom nogom na tabureu..Prošlo je više od godinu dana otkako je bio zadnji put u ženskom društvu pa je želja da negdje ne pogriješi izazivala nemir u duši.Nikad nije bio agresivan prema djevojkama i samokontrola je bila odlika njegova karaktera.Pored kamina je bilo uputstvo na engleskom što mu je pomoglo da pripremi ventilaciju dimnjaka da dim ne bi napunio prostoriju.Trudio se biti tih i nadao se da će Marja spavati dok sve ne bude spremno.Pizza u pećnici je bila gotova pa ju je isključio i ostavio unutra da se malo prepeče jer je volio hrskavo tijesto..Vatra se polako rasplamsavala i ugodna i mirisna toplina je ispunila brvnaru.Pucketanje borovine je davalo neopisiv čar atmosferi i Dino je postao nestrpljiv,sve je spremno a žao mu je probuditi je.Privukao je niski stolić ispred sofe u kojoj je Marja lagano hrkala blago zabačene glave unazad.Probudio bi je poljupcem,ali mu se to činilo preambicioznim ..Izvadio je pizzu iz peći i Extra strong Koff pivo i sve to uredno servirao..Možda je miris probudi.Ništa.Lagano joj je dotakao dlan da se ne preplaši .Otvorila je oči..
-Ahh,sorry,Dino...Wow.Iznenadjenje je bilo potpuno.
-Sanjam li ja to?
-Ne sanjaš,ali si umalo mogla prespavati večeru .Baš sam razmišljao kako da te probudim.
-Ne mogu vjerovati da si sve ovo napravio.I vatru si pripremio?
-A sad ću pustiti i muziku,reče i gurnu CD u liniju ispod TV aparata.
-Hendrix i Hey Joe dobro idu uz pizzu i pivo.Tek sad je skužila stopalo umotano u ručnik s čudnim mirisom.
-Što je ovo?
-Ne brini,to je lijek moje bake,pomoći će ti,samo miruj i uživaj.Gurnuo je pizzu pred nju,natočio pivo u čaše i nazdravio.
-Za tvoje ozdravljenje,za moju prvu zimu u Finskoj,za ....Zastao je.
-Za nas,pomogla mu je i kucnuli su čašama..Osvrtala se oko sebe,gledala vatru ,pa svoje debelo stopalo,pa Dinu..Djelovala je zadovoljno.
-Imaš li djevojku?upitala ga je iznenada..
-Nemam,zašto pitaš?
-Pa čudno mi je da muškarac koji sve ovo zna nema curu..Smijali su se oboje njenoj upadici..Pala mu je na pamet ideja da ostanu ovdje preko Nove godine.Onako iznenada gledajući sjenu vatre na drvenim gredama brvnare pomislio je kako je ovo idealno mjesto za odmor i doček Nove godine..Ako i Marja tako misli,zaključio je u sebi.."Sutra ću joj predložiti",pomislio je i otpio pivo krišom je promatrajući.Promijenio joj je oblogu na oteklinu i uvjerio se da "terapija" napreduje.I Marja se složila da je oteklina manja i bol nestala..
-Večera je izvrsna,pohvalila ga je,muzika fantastična,kamin...Nemam riječi ,oduševljena je bila Marja.
-Drago mi je da uživaš..I Dino je jednu nogu podigao na tabure uz njenu,izvalio se s pivom u ruci uživajući u njenom zadovoljstvu ..I svom,naravno..
 
/nastavlja se/

Pusti život da teče..9    
 
 Naravno da je lako napisati kako se čovjek osjeća kad mu se netko dopada,ili ne dopada,ali doživjeti takvu situaciju,imati tremu,htjeti ispasti cool,Dini nije nimalo lako.Ova putujuća avantura u koju je Marja upala igrom slučaja ,iznenadila ga je.Nije o njoj razmišljao na taj način,plašio se i da pokaže više no što je uobičajeno da ne bi prekršio pravilo koje ne dozvoljava sexy avanture u firmi medju uposlenicima iako mu se Marja koja je sjedila tik uz njega nimalo nije činila sexy avanturom.Marja je primijetila što ga muči ali ni ona nije imala rješenje jer je zatečena osjećajima koje nije očekivala.."Najbolje je pustiti da sve teče samo po sebi",sjetio se Dino riječi svog djeda koji je tako pojašnjavao svaku poteškoću koja se pojavi jer je čovjek preslab da se sa životom bori.Treba mu se prepustiti.
-Dobra ti ova tvoja kava,trgla ga je iz razmišljanja,a i moja noga je bolje od tvoje masaže..
-Hvala ti,i ja sam bolje jer si tu zahvaljujući tvojoj povredi.Preporučam da se što manje krećeš da otok na stopalu nestane.Dirnula ju je njegova briga ali je uživala jer rijetko moderna žena dodje u sličnu priliku i odlučila se prepustiti..
-Idem u kantinu donijeti nešto za večeru,predložio je,želiš li vino ili pivo?
-Pivo,osmjehnula se zadovoljno..Izišao je i uputio se u obližnji market .Kupio je smrznutu pizzu i par konzervi piva jer je izbor slab i dućan je namijenjen ribarima s malim prohtjevima.Iznenadio se kad je uočio ocat na policama i uzeo jednu bočicu.Vrativši se u brvnaru zatekao je Marju na istom mjestu kako spava.Tiho,da je ne probudi stavio je pizzu u pećnicu,uzeo ručnik iz kupaone,natopio ga octom i polako,omotao Marjino stopalo i gležanj.Prisjeti se svog djetinjstva kad mu je majka često stavljala obloge od octa ili rakije za razne povrede i upale..Marja je čvrsto spavala a miris pizze u pećnici pomiješan s mirisom octa ispunjavao je brvnaru.Električno grijanje nije bilo baš učinkovito i odlučio je naložiti vatru u kaminu.Baš ga je zanimala njena reakcija kad se probudi..

Brvnara 8  
 
  Marja je šepajući došla do vrata kolibe-brvnare i otvorila ih.Bila je to ukusno i skromno uredjena brvnara s osnovnim namještajem i bračnim krevetom što je Marji bio povod da kroz smiješak predloži da  ona spava na sofi pred televizorom..
-Tko kaže da ćemo spavati noćas,Dino je prihvatio zajebanciju i pokazao da i on ima duha iako mu je godilo Marjino podbadanje jer mu se dopadala i kao žena i kao novinar..Odložio je putne torbe na pod i sjeo glumeći umor..
-Imam ti nešto reći,htio je dati veći značaj riječima,ali ne znam otkud da počnem,rekao je Dino ozbiljno je gledajući..
-Što se desilo?-Marja je zabrinuto pogledala u njegovo ozbiljno lice..
-Pa...S tobom je izuzetno zanimljivo,ne mogavši je više držati u neizvjesnosti Dino se nasmiješi,iskreno ..
-Uh,baš si me preplašio,nasmiješi mu se Marja,ali ne raduj se prerano,tek smo pol dana skupa.
-I ti si zabavan,priznala je,i krajnje neobičan,drago mi je da si došao u Finsku i da sam te upoznala..
-Wow,sad ćeš me još i izljubiti,šalio se.
-I hoću,u dva koraka je došepala do njega i spustila mu poljubac na usne ne žureći da se od njega odmakne,ali dovoljno toplo da atmosfera bude bolja nego su se oboje  nadali .Ni tamniji ten nije uspio sakriti blago rumenilo na njegovom licu.."S ovom curom se osjećam dobro",pomislio je u sebi,postajala je iz časa u čas ona karika koja mu je nedostajala.
-Vidim da šepaš,rekao joj je vidno raspoložen,sjedni i odmori se a ovaj balkanac će ti skuhati kavu od koje ćeš čak prestati šepati,veselo  je dometnuo pridižući se i tražeći posudje u maloj kuhinjici. Naravno da nije očekivao da će ovdje naći kavu  pa ju je ponio sa sobom još iz Lahtija.Marja se spustila na sofu i povrijedjeni gležanj podihla na tabure jer joj se taj položaj činio najbezbolnijim..Dino je pronašao posudu i pristavio  pravu tursku kavu koja koja mu je nedostajala a nadao se da će je i Marja prihvatiti jer nema instant kave sa sobom.Čudio se sam sebi kako ima malu tremu u konverzaciji s Marjom,nejasno mu je zašto mu se usta suše više nego ikad prije,nije sebi htio priznati ono što je bilo jasno iz aviona..Miris kave ga je oraspoložio a i Marja je uočila i pohvalila ugodan miris.Našao je neke velike šalice i servirao.Marja je i dalje držala povrijedjenu nogu na tabureu s vidno nateklim stopalom.Dino je prišao,izuo joj cipelu i lagano počeo masirati oteklinu.
-Moram se brinuti za tebe,šalio sam se za kavu,liječi samo ako se usporedo masira,ohrabrivao je sam sebe .No Marja je uočila njegov interes za nju i godilo joj je.Ne pamti kad je neki muškarac s njom postupao ovako brižno i gentlemanski.Miris kave i ugoda laganog masiranja bolnog stopala sugerirali su joj da će naredne sate i dane provesti s užitkom..
-Eto,sutra ćeš biti sposobna za vožnju čamcem po jezeru,otok na stopalu će spasti,rekao je i sjeo tik uz Marju,srknuvši kavu..
-Hvala,poljubila ga je još jednom u obraz..I njeno lice se malo zacrvenjelo..
 
/nastavlja se/

Ribarska koliba..7
 
 -Koju muziku slušate vi u Bosni?-pitala je Marja vadeći Hendrixa iz CD playera želeći saznati malo više i o Dini.
-Nema pravila kod nas,mi slušamo sve sem simfonija,ali ja samo rock i ono što na rock sliči..
 -Prodato,veselo će Marja uzimajući Dire Straits iz gomile prženih CD-a..
-Samo što mi rijetko kupujemo originalne CD već ih sami "pržimo" pokušao je Dino pojasniti činjenicu da nema ni jednog originalnog CD u autu,
-U ovom autu sam samo ja "original" i moja suputnica..Dopao joj se način na koji Dino pridaje važnost njenom prisustvu .Činilo se da se vratila u djevojačko doba svoje majke slušajući ga kako joj uvijeno pokušava "uvaliti" kompliment..Sama sebi priznaje kako joj se dopada ovaj "starinski" pristup i odlučila se prepustiti nečemu što je gledala samo u crnobijelim filmovima.Alkohol u Finskoj je kod mladih ljudi prilično prisutan pa je i u "osvajanju" prilično pokvario romantiku te joj se Dino učinio kao osvježenje u tom pogledu.Uz laganu vožnju i glasnu muziku pojavila se i tabla KUOPIO i kraj vožnje za danas.
-Ja častim hotelom danas,moram ti se odužiti za iznimno ugodan dan..
-A ne,nisam još toliko skandinaviziran da dozvolim ženi da plati ceh,sorry,ali i moje zadovoljstvo tvojim društvom je iznimno.Dovoljno je što me kao slijepca vodiš ovom lijepom zemljom.Ja plaćam.Znala je Marja da se s tom balkanskom muškadijom ne isplati prepirati i prepustila se zadovoljstvu.Dino je bio oduševljen brojnim jezerima u okolici što je Marja uočila i predložila da pokušaju naći smještaj u ribarskim kolibama za iznajmljivanje.Nije doba ribolova pa im se možda posreći.Bila je u pravu,u agenciji su im ponudili kolibu na samoj obali 5 kilometara od grada za stotinjak finskih maraka.Dino je bio oduševljen kolibom i kad je parkirao pred njom poljubio je Marju i čvrsto je zagrlio.
-Barem nećemo morati spavati na jednom krevetu,podbadao ju je.
-Jesi siguran?-prihvatila je zajebanciju.
-Nisam,odgovorio je vadeći prtljagu iz auta,ali me nije ni strah..
 
/Nastavit će se/

 
Marja je uzela svoj ruksak i krenula s Dinom na sjever.Napomenula mu je da je sjever slabo naseljen i da pripremi neke zalihe neuobičajenih stvari za zemlju od kud on dolazi.Bio joj je zahvalan i sam se sebi čudio kako je odlučio sam krenuti na put o kom ne zna ništa.Marjina povreda gležnja ga je spasila od njega samog.Na izlazu iz Tamperea natankao je do vrha,pokupovao sitnice neophodne za život na krajnjem sjeveru i krenuo.Prepustio je Marji izbor muzike a ona je bez oklijevanja stavila Hendrixa..
-Gdje ćemo spavati,i kako?-upitao je Dino ne znajući s koje strane da započne.
-Ima hostela na tom putu i to nije problem,a kako misliš kako?
-Pa,mislim,hoćemo li uzeti zasebne sobe,i to...Zbunjen će Dino.
-Haha,čula sam za vas da ste sramežljivi ali nisam vjerovala,nasmijala mu se Marja,ne brini se,mi finci smo racionalni ,ne razbacujemo se novcima bez potrebe,spavat ćemo i na jednom krevetu,ako je jeftinije.
-Samo pitam,pomirljivo i zadovoljno je prihvatio njen odgovor.
-Pod uvjetom da ne hrčeš.dodala je Marja spustivši mu dlan na koljeno ..Trnci ga prodjoše iako nikad na Marju nije pomislio na taj način.
-Samo ti vozi i ne brini ništa,sve dolazi samo po sebi,ili ne dolazi,pokušala ga je umiriti.Sve će biti OK..Bila je vrlo ugodna suputnica,otvorena i vesela.Nije joj bilo teško odgovoriti ni na jedno pitanje a podučavala ga je i finski jezik.U gradiću Jyvaskyla su ručali i nastavili prema gradu Kuopio gdje će prenoćiti.
Nastavit će se

Krstarenje Finskom..5
 
 U petak,22.prosinca Dino je krenuo u 100 km udaljen Helsinki dočekati sestru na aerodromu.Gledajući s terase slijetanje Rayan Aira srce mu je lupalo.Susret je bio presentimentalan za moje književne mogućnosti.U 2 sata vožnje Azra mu je ukratko opisala kako je oduševljena Irskom i kako ima priliku ostati u toj zemlji.Željela je čuti njegovu priču od početka ali Dino je samo govorio o Finskoj,o budućnosti,o tome kako majku dovesti kod sebe.Spremio joj je večeru i pričali su satima.Azra je postala prava žena,komunikativnija je nego prije,vidjelo se da zna što želi..Tri dana su prošla u trenu i Azra se morala vratiti jer je uz studij i radila,a jeftina karta Rayan Aira predvidjala je povratak na Štefanje.No,važno je da su uspostavili kontakt i ubuduće će se češće sastajati..Ostatak od tjedan dana odmora Dino je iskoristio za probno krstarenje Finskom u svom Volvu.Božić je te 1992 godine bio hladan ali bez sniježnih padavina pa je obilazak nekih od 190 000 jezera na škrtom sjevernom suncu bio i lijep i zanimljiv.Svratio je u Tampere na zabavu tamošnjih novinara na koju ga je pozvala kolegica Marja koja je bila dvije-tri godne starija novinarka i jedna od prvih koje je Dino upoznao na YLE.Našao ih je u nekom motelu gdje su danju imali takmičenja u skijaškom trčanju a noću se ludo zabavljali.Marja je povrijedila koljeno i bilo joj je dosadno pa je  oduševljeno prihvatila Dininu ponudu da mu pravi društvo u krstarenju Finskom jer ionako ne poznaje zemlju i društvo će mu i te kako dobro doći.Ujutro rano su krenuli na sjever gdje dan traje mjesecima..Noć takodjer..I Novu godinu će dočekati negdje u Laponiji.U domovini Djed Mraza.
 
 
/nastavlja se/

Dolazak u Finsku..4
 
Oduvijek je Dino maštao kako će kupit Volvo i neće vozit stojadina pa makar ne imao auta.Nikad ni u snu nije pomislio da će Volvo biti svaki drugi auto oko njega.I kupio je Dino jednoga,petšest godina staroga,na kredit jer su mu svi govorili da je glupo davati cash za auto.Htio je imati auto kad mu Azra dodje u posjet,htio joj je pokazati pola Finske,pokazati kako je sretan i uspostaviti s njom odnos koji su imali dok su bili djeca.Azri je on bio idol,uvijek se prijateljicama hvalila svojim bratom,a Dino je bio ponosan na nju jer je bila svoja i samostalna,ni njemu nije dala da se miješa u njene odluke,samo je rado poslušala njegov komentar..Bližio se 22.prosinac kad je trebala doći na aerodrom u Helsinkiju pa je Dino zamolio svog šefa Jyrkija da mu da 2 dana više od novogodišnjeg odmora da bi ugostio sestru.Jyrki je bio oduševljen kako mu je Dino govorio o sestri jer finci ne pokazuju emocije u tolikoj mjeri što ne znači da ih nemaju..Rekao mu je da je od tog trena slobodan i nek mu se javi 3.siječnja ..Bio je 21.prosinac,zima,led,hladni baltički vjetar,ništa to Dini nije smetalo.Poljubio je zapanjenog Jyrkija u čelo i istrčao van.Na ulici se sam sebi smiješio,pao mu je na pamet i Amidža s forama o gumama ,Haris s "japanskom" Nokiom,kolege Seppo i Ninna koje je naučio da tečno izgovaraju "nema problema"ali su slovo "r" izgovarali dvostruko a on bi im samo odgovarao "Nikad od vas bosanca" što je njih nasmijavalo ... Ne pamti kad je bio ovako sretan..I dalje se smiješeći ulicom k'o "lud na brašno"kako je znala kazati baka Hana, uletio je u supermarket "RIMI".Htio je ipak sam napraviti barem prvu večeru kad Azra dodje,iznenaditi je.Naučio se sam hraniti i kuhati za ovih par mjeseci i taj osjećaj samostalnosti i neovisnosti ga je radovao.I kolege s posla su hvalili njegovo umijeće jer je hrana koju je Dino spremao za njih čista egzotika..Ali Azra je najdraži gost do sad i još nije odlučio ali "bosanski lonac" je rezervna varijanta ako ne smisli nešto boljega..Dopremio je sve namirnice u svoj stan,napunio frižider,nazvao Azru  da provjeri je li sve po planu..Jeste..
 
Nastavlja se

Dolazak u Finsku..3
 
Prošla su četiri mjeseca boravka u kampu u Lahtiju i društvo se počelo polagano osipati.U prvom valu mladi ljudi koji su brže prošli rehabilitaciju i socijalizaciju a po zanimanju su obrtnici,dobili su ponude za poslom u Tampereu,Turkuu,Helsinkiju i naravno,u Lahtiju.I Haris kao je strojarski inženjer prihvatio posao i tečaj jezika u Tampereu a Dino je u drugom valu dobio stan i posao u Lahtiju.Završio je prvi stupanj na tečaju finskog jezika što mu je pripomoglo samo da lakše čita saobraćajne znakove i da se snalazi u javnom prijevozu.Stan koji je dobio bio je fantastičan za njegove pojmove,udoban i komforan samački apartman od šezdesetak kvadrata skoro na obali jezera Vesijarvi.Posao mu je ponudjen isprva kao suradnik finske javne televizije YLE u edukaciji njihovih novinara koji dolaze u ratne zone na Balkanu,a poslije,kad svlada jezik i kao novinar.Bio je presretan što mu je omogućeno raditi u novinskom poslu što samo govori s koliko pažnje finci prilaze izbjeglicama s Balkana želeći da se osjećaju kao kod svoje kuće.Plaća je za Bosanske pojmove bila basnoslovna i teško se privikavao na činjenicu da je plaća tajna o kojoj ni s kim ne smije razgovarati ..Njegova južnjačka srdačnost i bosanska sklonost humoru ga je u kratkom vremenu učinila popularnim kod kolega koji ni sa čim nisu pokazivali da je novi i da im smeta što ne govori finski jezik.Jedan dan u tjednu je odlazio na treći kanal YLE koji je emitirao na švedskom jeziku i educirao i njih za rad u ratnim uvjetima. Nedostajali su mu prijatelji,majka i sestra,svaki dan se čuo telefonom s Harisom koji se takodjer izvrsno snašao u Tampereu.  Dino je izbjegavao česta druženja s prijateljima iz logora i iz domovine jer je to samo otežavalo privikavanje na novi život a i budilo je i ružna sjećanja koja je želio potisnuti iz svog života. Upoznao je i par djevojaka na poslu ali se čudio kako u radno vrijeme svi izbjegavaju bilo kakve kontakte koji nemaju veze s poslom.Oduševljavala ga je liberalnost mladih ljudi kao i mirnoća u komunikaciji.Šest mjeseci nitko na njega nije podigao ton,svi su srdačni i pristupačni.. Oduševio ga je i njegov susjed iz P, Amidža/svi su ga tako zvali/, koji mu jer pokušao objasniti na svoj način kako su finci dobri ljudi.Kaže kako ne trebaš ni kupovati gume za auto u Finskoj,možeš se snaći džabe.. -Kako?-Dino će iznenadjen. -Pa fino,veli Amidža,odeš u salon gdje prodaju aute,uzmeš jedan na probnu vožnju,odvezeš ga u garažu,skineš mu gume i staviš stare pa ga onda vratiš u salon,oni ni ne gledaju,pravi su mi ti finci-oduševljeno će Amidža.. Dino se samo srdačno nasmijao dobrodušnom prijatelju koji ne shvata da se oni neće s njim zamarati. I tako,Nova godina i Božić su bili pred vratima,plašio se samoće u to vrijeme ali ga je obradovala sestra Azra da bi mogla doći u posjet i biti 3-4 dana. To je još jedna dobra vijest,poželio se sestre,beskrajno.Nije mogao dočekati taj dan..
 
/nastavlja se/

Dolazak u Finsku 2
 
 
 Apartman u koji su Dino i Haris smješteni bio je skandinavski jednostavan ali maksimalno funkcionalan.Ni jedan ni drugi u svojoj domovini nisu bili siromašni,ali ovo su smatrali luksuzom iako "pad kriterija" o standardu mogu zahvaliti boravku u logoru koji ovdje nećemo ni opisivati.Program njihovog zbrinjavanja obuhvatao je i organizaciju vijeća koje će ih predstavljati pred vladinim i drugim institucijama i Dino je jednoglasno izabran da ih zastupa. Malo se protivio, jer po prirodi je samozatajan, ali svjestan da njegovo poznavanje stranih jezika i obrazovanje može samo pomoći prihvatio se dužnosti.Činjenica da će funkciju obnašati samo za boravka u skupnom smještaju olakšala mu je odluku.Haris mu se zahvalio na odluci da prihvati dužnost i obećao pomoć i podršku u svakom pogledu.Budući su kao studenti živjeli po studentskim domovima i kao podstanari,lako su uredilai svoj apartman i dodatno ga opremili sadržajima koji će odisati duhom Bosne na dalekom sjeveru.Dino je,na sreću,imao fotografije majke Mine i sestre Azre pa ih je postavio na radni stol,pored kompjutora koje im je donirala Nokia.Majka je ostala u P.ali je naknadno saznao da su je prijetelji i susjedi u tajnosti prebacili u Sarajevo i da je na sigurnom.Sestru Azru je rat zatekao na studijama u Zagrebu i u vrijeme kad je Dino završio u logoru Azra je upravo polagala zadnji ispit na trećoj godini FPN.Medjutim,budući nije imala stipendiju i odjednom je postala stranac s drugačijim statusom nego do sad,Azra je iskoristila mogućnost i aplicirala na poziv Irske vlade te nastavila studij u Irskoj,pa je Dino jedino s njom uspio održavati kontakt.Oca je izgubio još u osnovnoj školi,stradao je u prometnoj nesreći.Harisova priča je puno tužnija i on nema nikakvu informaciju o roditeljima,bratu i sestri ali se on bavio sportom i bio je od prilično "tvrdog" materijala pa nije previše pokazivao svoju muku.Uz to,bio je i prilično discipliniran vjernik što mu je,vjerojatno,pomagalo da održi duševni mir.Dobro su se slagali ,imali su i zajedničku kuhinju i salon s TV aparatom,kuhanju nisu bili naročito vješti,ali su obećali da će se truditi jer im skandinavski pristup prehrani nimalo nije oduševljavao.Haris nije bio vičan ni informatici pa mu je Dino pokazivao osnove uporabe računala i pristup internetu.-Nemoj mi se smijati,jedne večeri će Haris.-Zašto?Dino je očekivao neki Harisov šaljiv pristup novoj situaciji ..
-Ja sam cijelog života bio ubijedjen da je Nokia japanska firma,sad me malo sram..
-Haha,dobra ti je ta,ali nisi sam,i ja sam ispočetka tako mislio,ohrabri ga Dino..Razgovarali su o tome što ih je snašlo i shvatili da su dobro prošli,složili se da optimizmu moraju dati prednost i što prije se uklopiti u redovan život.
-Kužiš li ti išta ove Fince?-Haris je često pitao jer ni jednu jedinu riječ nije razumio.
-Ne kužim,Dino će,ali prvo što ću napravit je da ću počet učit Finski jezik jer druženje samo s našim ljudima i govor rukama nas nikud ne vodi..Raspitao sam se,za desetak dana dovest će nam nastavnike finskog i psihoterapeute.Život u Finskoj može početi..