igra na ispadanje

Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu
i kada se čuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug,
i kome bi mogli da pišemo pismo.

Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama. Pismo bi mu pisali a njega nema.

Miroslav Krleža

uplatiti stotinjak kuna na unicefov račun za žrtve neke katastrofe.

( hoće li to baš nekome pomoći, ne razmišljam, ali se JA bolje osjećam)


ustupiti mjesto u javnom prijevozu trudnici ili staroj osobi.

(veću nelagodu-ja sjedim, a slabiji stoji, zamjenjujem manjom)


dovesti, odvesti, dočekati tuđe dijete, uskočiti kao dadilja.

(hvala, puno si pomogla, spasila si me- MENI godi)


pokloniti.

(ti uvijek imaš najbolje ideje- JA cvatem)


priznam i altruizam bez sebične podloge.
(ako me netko uvjeri da postoji)

"marljiva kokoš nađe posla na svakom gnojištu"

voće ili povrće?

wikipedija kaže povrće, a na drugom mjestu piše orašasto voće.

hm..

povrće uglavnom raste u i na zemlji, voće na stablima, grmovima.
kikiriki najprije raste na gmu, a kasnije se plod pod težinom mahune spušta u zemlju.

a jedno dijete mi ne da mira.
ne prizna obe kategorije.

a ja u japankama i majici kratkih rukava jedem danas pobrane i netom spečene kestene.

širom otvoreni prozori.

mirisa jeseni ni od kuda,

samo okus koji vežem za magle i hladne dane.

mama

kćer

prijateljica

domaćica, kuharica, slastičarka

bivša žena

nadređena na poslu

podređena na poslu

bivša partenerica, ljubavnica, priajteljica

kupac (ne znam imenicu ž roda)

susjeda

vozačica


naravno da ih ima još, ali sasvim je dovoljno da posluži kao primijer da jedno ne isključuje drugo.

a hoće li biti nadogradnje u oplemenjivanju, pozivnim reakcijama ili ću iz svega izvlačiti samo negativno, moj je izbor.

kao i posljedice.

isto tako moja djeca su mi najveća, nemjerljiva i neusporediva, ali ne i jedina ljubav.

živimo zajedno, volimo se i svadimo, ali nismo isti i jedno.

ne učim ih da su centar svijeta, savršeni i bez mane. jer nisu.

kao ni ja.

"ne očekujem ništa pa se ne mogu ni razočarati"

mantra

lijenih.

glupih

i
ili

ispodprosječnih.

tinejđeri su nemogući zato da roditeljima ne bude teško kad napuste gnijezdo.


ali meni je teško!

ili bar svjedožbe osnovne škole.

(kad je odličan bio zaista odličan.)

i da,

inteligencija na zemlji je konstanta.

stanovništvo raste.

dočepala se trećeg dijela trilogije milenijum i više mi nije napet iskrica blog.

imala leptiriće.

one imaginarne koje nitko ne vidi,
ali pitaju, je li to novi ruž, frizura ili šminka koja daje blistav ten?

još duže se nisam dobro poseksala.

stvarno, bez svjedoka, ali s opasnošću da netko naiđe.

svi imamo standarde.

u odgoju,
kod odabira odjeće, obuće,
knjige ili filma,

načina stanovanja,

u poimanju veze.

koliko ste spremni ići ispod samopostavljene letvice?

smijeha.

optimizma.

vremena.

zanimljiva komunikacija.

....kupanje!


kao i svakog srpnja, vrijeme je za plažu, bazen ili kadu.

u badiću ili bez.

stupnja na mojoj terasi na istočnoj strani.

tko zna što li ću sve propustiti odlukom da ne izlazim iz stana do daljnjeg?!