Iz života

-Name?
-Mujo!
-Sex?
-Yes. Twice a day!
-No, no. I mean male or female?
Male, female, somethimes sheeps, but twice a day!

http://www.youtube.com/watch?v=ZvElHGvuJEY&feature=related

...kroz kapi kiše susrela sam tvoj pogled, uporan, dug...drhtale su ruke, koraci su bili nesigurni, podigla sam pogled i pogledala te hrabro...i sve riječi koje sam htjela izgovoriti ostale su zarobljene, neizgovorene...htio si me poljubiti, ali izmakla sam usne, tražeći spas, od sebe, tebe, od straha....držao si moju ruku kao nikad nitko, gledao si me kao nikad nitko....a ja sam htjela i pobjeći, i zaustaviti vrijeme...rekao si da si ponio sa sobom moje poljupce, miris, i osmjeh, ti si ostao tu, duboko u meni, i još i danas, iako je sve prošlo, suza nema više, jer sad srce plače....tvoj glas, tvoj smijeh, sve treperi u meni, nemam te, otjerala sam te od sebe, jer nikad ne bi mogao biti moj...nikad samo moj...i tražim te još, u pogledima drugih, u osmjesima tuđim....i još uvijek....oči se sjaje, ali ne dam im, nedam suzama da klize do usana, na kojima je tvoje ime, tiho te dozivam....vrati se.....

http://www.youtube.com/watch?v=0x3W6hutEj8&NR=1

jučer sam pisala, neću se ponavljati, umjesto drhtavih usana, osmjeh, zbog čega...zbog sebe. zbog još jednog dana. zbog toga što mogu nešto promijeniti, ŽELIM NEŠTO PROMIJENITI

Nada je zakucala na moj prozor.

Tiho, uplašeno, sramežljivo. Sunce je zasjalo iza njezinih leđa tako jako da sam morala skrenuti pogled. Uplaših se na tren. Da li je san? Ili mašta?! Pogledam u nju. Još je uvijek tamo. Pruži ruku i obriše mi suzu izdajicu sa lica.

Nada je zakucala na moj prozor. Vjetar je razbacao prazne listove papira moga života. Dodirne mi kosu, unese svježinu u moju sobu. U moju dušu. Uzeh olovku. Ima se puno toga napisati. Još ima snage u meni, a mnogi listovi su prazni. Polako su se nizale riječi. Prošlosti kao da nije bilo.

Bojažljivo pogledam oko sebe. Nešto me dotaklo nježno, plaho, umirujuće. Nije više bilo straha. Osmijeh je ozario moje lice, oči su zasjale onim starim sjajem.

Nisam se bojala više. Nisam bila sama. Bila sam sretna – nada je zakucala na moj prozor…..

Jutro ljudi, ili dobar dan, kako kome, pozdrav i okorjelim pripadnicima etabliranog tima, pojedincima koji sami sebe svrstavaju u nepostojeće dimenzije, misleći da su posebnost, nema formule za sreću, sami smo krojači vlastite, a danas, iako je tmurno, ja sam sretna jer vidim tu igru boja prirode, čujem kako kiša pada, mogu prošetati, mogu viknuti, smijati se….a mnogima je baš to uskraćeno, sretna sam, jer kako je netko rekao, nije sretan tko puno ima, nego onaj kojemu je malo dovoljno..vidim, čujem, govorim, hodam, živim...dobaaaar daaaan

znate što ljudi, danas sam prvi put nekaj stavila na blog, tri četiri stvari, pokušala se uključiti u neke druge, ali jednostavno svi imaju svoje spike i ignoriraju te, ima čak i podsmjeha, a fakat sam bila pristojna...valjda stvarno to više ne prolazi....hvala onima koji su komentirali moj....teško je stvarno pokrenuti i ostvariti komunikaciju....

kao nitko nikad, znao je moju dušu, moju patnju i bol, moj strah...vidio sakrivenu suzu, treptaj srca, drhtaj usana...želim vratiti to vrijeme, i sreću koju mi je dao, želim zatvoriti oči i želim da je ovo sve san....da kada pogledam da vidim osmjeh, da čujem mu glas, da me dotakne, želim samo na tren vratiti trenutak, da opet skupim snage i da mogu živjeti dalje......i obećajem, neću plakati više, vrati se.....na tren bar, vrati mi se.....

živjeti sa nekim i biti sama....i biti sama, i usamljena

posvećeno tajnovitom :), živjele plavuše :)

dani su neobično dugi, noću su pune kišesve je nekako tužno od kad u mom životu nisiviše.kao da je sve u redu, kao da još trajeal praznina razdire srce, a oči tužno sada sesjaje.tako je teško, guši me ovaj strahkao da me nema, kao da pod vodom držim dah.još te tražim pogledom, osuškujem ti glasbio si mi snaga, osmijeh, sreća, bio si mi uzdah,bio si moj spas......