Životinjsko carstvo

jebemmu, oldshit, ne čitat više te horore, loši su za mentalno zdravlje:))

Autor: styx | 18.12.2011. u 20:28 | opcije

Reakcija na Anerakičin blog (ima me na ignoru, iako se drsko usuđuje komentirati kod mene, zahvaljujući mojoj rastresenosti i donekle nezainteresiranosti da joj pridam dovoljno važnosti zabranom):

VLASNIŠTVO osobe poništava osobu i reducira je na MANJE od bilo koje životinje: na spolni organ ili uslužnu djelatnost.

Jučer je vuklisica vodio priblesavu debatu o tome je li razlog ženskom oklijevanju da se udaju strah da će postati "služavke". Nije. Nego strah da će postati uslužna djelatnost; ili otvor za ispunjavanje nečije potrebe, nimalo uzvišenije od sranja ili mokrenja.

Vjernost (u smislu odanost, opredijeljenost da uvažimo prioritete druge osobe) stječemo ISKLJUČIVO poštovanjem te osobe i sposobnošću da joj otvorimo (ili ostavimo otvorenima) mogućnosti da namire svoje bitne potrebe. Ako MI možemo namiriti većinu njih, super! Onda će i ta osoba možda zanemariti neke manje urgentne (npr. otići u zahod kad joj se priprdi) kako ne bi narušila naše. Iliti, neće jebati sve na što se ovlaži ako zna da je to za nas katastrofa.

Isto tako, mi nećemo tražiti da ne pojebe nekoga tko mu je nasušna potreba za whatever, samopoštovanje, samoodržanje, samopotvrdu vlastite životnosti, ako to nama nije smak svijeta.

Meni tjelesna nevjera nije smak svijeta. Može mu biti prijetnja. Ali ne i kraj.

Ako uz mene ostaje živa, živahna, živuća i odana osoba. A ne pimpek. Mlohav i nepoticajan.