Životinjsko carstvo

U jednom malenom gradiću jednog se dana iz čista mira pojavio - nosorog! Naravno, svi se čude, svima je to zanimljivo, jedino jedan ne baš upečatljiv lik (cuga, kasni i nije baš faca), Berenger, ne pokazuje osobito zanimanje za nosoroge. U množini. Jer ih je svakog dana sve više.

Naime, ljudi postaju nosorozi. Prvo jedan službenik, pa njegova žena (iz ljubavi prema njemu, kakav god jest da jest), pa konobari, domaćice, prodavači i prodavačice, stari gospodin, logičar... Na kraju jedini ljudi u gradu budu Berenger i njegova cura Daisy. Koja ga jako voli. Ali, nemre voljet samo njega... Veli, nekak su joj lijepi ti nosorozi, u svojoj snazi, prodornosti... I kaj je uopće tak specijalnoga u tome da si čovjek? Pa i ona ponosoroži.

Berenger ostane sam. Berenger misli da [je] "sreća jako egoistična stvar". Možda zato odolijeva Daisy u nosoroškom izdanju, možda zato ne popušta pred uvjeravanjima, zamolbama, pa i prijetnjama ostalih da "se prepusti" i postane što i oni? Čak se osjeća krivim zbog njihove preobrazbe; iako bi se vjerojatno desila bez obzira na njega. Na kraju odlučuje da ne, on se ne može pridružiti krdu: "Neću kapitulirati!", kaže.

(I ne znamo što je dalje bilo. Eugene Ionesco nije napisao.)

Link

Link

Link