Laprdarij

Zanima me zdravlje, to je tema koju pratim. Zdravlje vs. bolest. Što je zdravlje, a što je bolest. Ok, na stranu definicije, nego, otkud bolest? Kod velikih epidemija opakih bolesti zna se uzročnik. Jedini problem je što i u velikim epidemijama ne umru svi, nego samo jedan dio. Dakle, znamo zašto su neki umrli, ali zašto su drugi preživjeli? Eto, mene to zanima, zašto neki ne podlegnu opasnim mikroorganizmima?

Da, kažu, to je stanje organizma zaslužno. No, što to znači? Ili, kako da ja budem među onima koji prežive teške epidemije? Naravno, nek to budem ja, no to nije moj point, zanima me što to priroda podržava, kako žive ti ljudi koji preživljavaju? Jer očito svi smo mi porijeklom od takvih koji su preživljavali, barem do fertilne faze.

A onda se to širi i na druge bolesti kod kojih ne postoje tako jasni i očiti mikroorganizmi. I opet, neki se ne 'zaraze', a neki podlegnu.

Također pratim istraživanja o placebu. "Svi znaju što je placebo, sve dok ne trebaju nekomu objasniti. " Riječ placebo najviše se upotrebljava u kliničkim ispitivanjima lijekova. U takvim istraživanjima postoji grupa ljudi koji uzimaju pravi lijek, ili verum, i kontrolna gurpa koja dobiva sve isto, jedino što u pilulama ili injekcijama ili nečemu ne postoji aktivna supstanca, ona koja se ispituje, iliti lijek. To se zove placebo.

Zatim se obrađuju rezultati i ako grupa koja je uzimala verum ima statistički značajno poboljšanje u odnosu na placebo grupu, lijek se smatra efikasnim. Međutim, događa se da se ne može postići ta statistička značajnost, jer do poboljšanja dolazi i kod one grupe koja je primala placebo. Važno je napomenuti da to poboljšanja nisu dolazila samo na psihičkoj razini, već se može pratiti promjena i na fiziološkoj, ili organskoj razini. I to se događa dovoljno često da su se zapitali - zašto? Istočnjačka medicina već sve zna o tomu, ali zapadnjačka tek mora sebi sve objasniti ispočetka.

Zadnjih desetak godina se placebo (i nocebo, to je kad dolazi do pogoršanja) ekstenzivno istražuje. Prezanimljivo! U studijama o placebu uvedena je i kontrolna grupa koja ništa ne uzima. A ostali su svi primali placebo, ali su varirani neki drugi uvjeti među grupama. Zaključeno je da uspjeh izlječenja uvelike ovisi o liječniku koji daje lijek pacijentima, kakav je on, je li brižan, razgovara li s pacijentima, posvećuje li im dovoljno pozornosti. Isto vrijedi i za negativne rezultate, ako je liječnik distanciran, nezainteresiran. To nazivaju "medicinskim ritualom".

Kad su pacijenitma rekli kakve efekte očekuju, značajni postotak, 30-40 %, razvio je te simptome. Dakle, nije svejedno kojim će riječima liječnik voditi liječenje.

Jedan tip, inače avangarda u istraživanju placeba, dosjetio se je da pacijenitma kaže da primaju placebo, jer mu nije bilo u redu da pacijenti krivo misle kakou izmaju lijek. I napravio je takvo istraživanje koje je svih iznenadilo. Naime, pacijenti iako su znali da primaju palcebo, imali su značajna poboljšanja. Još jedna potvrda da je bitna ta briga oko pacijenta. "Nije bitno što mi daješ, nego je bitno da mi nešto daješ, i kako mi daješ". Pacijenti reagiraju na brigu o njima.

Naravno, ima istraživanja koja sve to pobiju. Taj avangardni istraživač je gledao rezultate tih 'negativnih' istraživanja i složio se - da, placebo efekt ima svoja ograničenja, neki parametri nisu još razjašnjeni, to još treba istraživati. Otkrilo se da su ljudi koji lakše otpuštaju dopamin, što je genetski, podložniji placebo efektu. Pa je jedna od ideja da se u klinička istraživanja ide samo s ljudima koji teže otpuštaju dopamin. No, kako je onda u stvarnom životu, gdje ima i jednih i drugih?

Uglavnom, ako medicinski ritual utječe na zdravlje, postavlja se pitanje što je onda bolest? Imaju li bolesti izvor u - usamljenosti, nedostatku bliskih osoba?

Jučer čistim stan u koji se trebam useliti, a tom čišćenju nikad kraja. Nije samo zmazanoća nego i stvari, pa ne mogu nekomu platiti. Treba probrati, baciti, vrijedno ostaviti ili prodati.

Uglavnom, to je stan u kojem se je puno pušilo. Jedna je soba cijela žuta. Drugi dijelovi stana su manje. Takav je stan bio i nakon mojeg tate, sloj žutila koji se zavukao između svake stranice knjiga.. A tada sam još pušila i svejedno mi je bilo gadno.

Najteže mi je čistiti drvenariju, koje ima more jer je cijela jedna strana u prozorima, dvostrukim, a stan je podugačak. Neki dan sam oprala u komadu 6, i bilo mi je dosta. Jer je i ta drvenarija žuta, i fino to ide s Arfom, ali nikad kraja. A na staklu je žuti film koji treba izribati. To mi dobro dođe za ramena.

Sljedeći dan sam otkrila za drvenariju jednu izvrsnu kemikaliju, žuti DAX sprej, to žutilo se samo smakne dole u obliku tamno smeđih curaka. Malo je gadno kad ga se slučajno udahne, ali fakat dobro čisti.

Ta žuta soba ima prozor, tj. staklenu stijenu i prema kupaonici, i ja mislila da je staklo na tom prozoru žuto. A ono - bijelo :)

Slijedi farbanje te žute sobe sobe, možda bi bilo najbolje da i ostane žuta :), postavljanje laminata u njoj, i raspoređivanje namještaja, jer je sad uglavnom sav naguran, osim ormara, u jednu uređenu sobu. A onda još sitnih radova ima vječno. Stan nema centralno, no to će čekati bolja vremena.

Kao mlađa sam se selila s guštom, sada to više baš i nije, ali je dobro jer se filtriraju stvari. A bit će život klincima i meni jednostavniji. Uglavnom.

I još mi preostaje iznajmiti stan u kojem sam sad. Rok, početak faksa.

A nisam ni rigala.. bome, lijepih li izraza..

Džabe ja objašnjavam kako je 100 kn malo, kako se hrana pokvari ako se ne stavi u frižider, što sve treba doma napraviti da nas ne progutaju plijesni i ostale baje, da treba znati nešto sam skuhati, a prije toga smisliti..

I onda odu moja djeca na mjesec dana sama na more, i gle, sve to saznaju iz prve ruke! Naučilo se kuhati, kupovati jeftinije i ekonomizirati s novcem, razlikovati meso, prati veš, spremiti hranu u frižider, raspravljati i pomiriti se, ma, zadivljena sam!

Pam. Bila sam tamo. Na izvoru Cetine, pričala s ljudima koji su se prezivali Četnik, i živjeli u selo koje su zvali Četnici. Negdje kod Civljana, koliko se sjećam, bilo je to 70-tih. A to što su oni zaposjeli izvore vode, nemam komentar. Jest da je lijep posjetiteljima, ali to je sirotinjski kraj, sami kamen.



Za ovo smo se borili, danas stoje stvari ovako, vijest od prije godinu dana: "EKSKLUZIVNO: Offshore kompanija iz američke savezne države Delaware uskoro postaje dugogodišnji koncesionar izvora rijeke Cetine. - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/HRVATSKA/EKSKLUZIVNO-Izvor-Cetine
-u-koncesiji#sthash.NtRbqjmi.dpuf\"

onak, jako dobar, s preporukom, da mogu zelje ribati na tanke prozirme rezance.. Ja to inače radim nožem za krumpir guliti, pa je fino, ali mi predugo traje.

Danas treba oprezno s onima koji prošvikaju pred oluju.

LUCA (Last Universal Common Ancestor, posljednji univerzalni zajednički predak)

I tak su računskim metodama došli do zajedničkom pretka svih živih organizama, fascinantno:) Kažu, naš pra-pra-pra- i tako 4 milijarde godina unatrag pra-predak živio je na dnu oceana blizu podvodnih vulkana, bio je anaeroban, trebao mu je CO2, dušik i železo, volio je da mu je toplo, hranio se je vodikom.. i svi mi vučemo svoje gene od dotičnog otkvačenjaka :) Današnji organizmi koji žive slično LUCI su klostridije i metanogene bakterije.

Nakon LUCE smo se počeli dijeliti i granati, ali on nam je garant svima blogerima zajednički rođo.

Eto, ipak smo familija :)

Link

.. pa se neki glože, onda se situacija promijeni i presloži pak se drugi glože, i tak.. a sve i dalje ostaje u familiji. Jer - nekaj nas sim vleče, ok, nisu to krvne veze, ali nekakve jesu, čvrste..

Potpisujem. Zato jer zločest radi protiv sebe. Sam si proizvodi neprijatelje. O karmi da ne govorim. Ok, da, ne treba njemu nitko.. aha..

A drugo, zločest je zato jer ne vidi sliku dovoljno široko, pa je onda i stoga glup.

I tako se ja naviknula subotom u 6 biti u pivnici..

Kao što je poželjno preboljeti dječje bolesti dok smo djeca, tako je poželjno preboljeti gripu, barem jedanput u dvije godine. Zato jer povišena temperatura skuri i ostale začetke koječega. Poznato je da oni koji nisu imali povišenu temperaturu zadnjih 7 godina imaju povećani rizik od raka. Tj. oni koji obole od raka, za njih se ustanovi da nisu već dugo preboljeli gripu, ili imali pošteno povišenu temperaturu.

Ili, drugim riječlima, oni koji obole od gripe su zdraviji od onih koji ne obole. Recimo da svaka bolest ima neku frekvenciju, onda s gripom rezoniraju zdraviji. Ako se na nas ne lijepi gripa, znači da nam je frekvencija negdje drugdje, što može upućivati na alarm. Isto je poznato da duševni bolesnici ne obolijevaju od gripe.

Zdrava reakcija organizma je visoka i kratka temperatura. Koju ne treba snižavati, jer se onda odulji i zbuni se imunološki sustav.

Uglavnom, ja se veselim gripi, ali je već dugo nisam imala, nisam poštenski zakurila od psitakoze :(