she is the ......

Link

Neke odbacuju bogatsvo zbog ljubavi, neke žele samo megapopularnost na portalima, i naravno ekscentrično
natjecanje u ljepoti.. Lijepo je tada naglašavati kako je oko nas sve predivno., i mi se uklapamo u tu sliku , pa makar provizorno i trenutno.

Meni pada na pamet, kao i uvijek ništa mi ne pada...

Da nikad neću biti žena svojih godina, ali neću zato bjesomućno tražiti partnere po virtuali, samo da se javim sa svojim
prehitilo me , ali u rikverc navodima :))

Tek toliko da me ne zivkaju sa skrivenih brojeva, sve sam starija i ružnija :)))

I luđa, nadasve. Mrzim riječ naprosto, to mi kao šamar na entu prostotu., u hrvatskom vokabularu, mislim da ne postoji ta riječ.

He, heee heeee !!!


Drž se Kid, budi svoj :))

Link

Brišem zapise, i preskačem svako malo neki.

Pa nemam srca, kaže mi dragi da dugo razmišljam i brzo odlučujem.
To je valjda bio početak multiple, znala sam da sam prebrza u odlukama, no nije me diralo.Tada sam bila ludo sretna .
I kako da obrišem sad sve te drage ljude, kao da nisam nikad dijelila vibru sa njima?
Predložio mi single da kad posjećujem bankomat razmislim o jednoj njegovoj genijalnoj ideji, a ona je zbunila me naskroz.
Mogla bi se primjeniti danas recimo :

" Ako nagovorimo sve u Hrvatskoj da na isti dan traže sav svoj novac koji imaju u banci da im se isplati možemo upropastit sve banke i sami sebe ;) "
No, single ne možeš to očekivati od ljudi, vidiš da ni maske ne prolaze.

Nanizala sam ja toga, možda da ipak preselim sve to na neki oblačić.
Živimo u virtualnom svijetu, tamo nema boli, barem ako si solo i ne komuniciraš previše s ljudima.
Biti promatrač je dosadno nakon nekog vremena, jer povuće me sklad i kaos koji si priželjkujem i oblikujem dan za danom.


People saythere is no diference
between
COMPLETE & F I N I S H






but there is!
When you marry the right one
you are COMPLETE
And when you marry the wrong one,
you are FINISHED
And when the "right one" catches
you whit the "wrong one"
you are
COMPLETELY FINISHED

And thatis your English lesson for the day
Link

Link




Link

Svim ljudima kojima je dobrota u srcu.

Lijepo , ostanite takvi :)

Napisala sam toliko prica koje sad vec zaboravljene su , utisnute na nekom mjestu sa okusom imaginarne pobjede nad
proslosti , i treptaj , trzaj...dok sa desnim klikom misa obrisan je prostor zadnjeg tvog selfia na mom kompu.
Puno sam puta upijala tvoje rijeci, tako znacajne a nevjerojatno iskrene, barem si zelio ostaviti taj dojam.
Umorni od puteva. zagrljeni do vjecnosti, ravnodusni na sadasnjost.
Ljudi ne znaju zasto maske izgledaju velicanstveno na nasim licima. Nek ne padaju zbog drugih.
U tami svjetlost svijeca daje neku blagost licima, dirnutom poetskom rijecju naglas , zaspat ce i najmanja sumnja
u sutrasnje budjenje.
Dom je tamo gdje mi nitko ne moze razbiti snove, gdje se smijemo u dvoje, grleno do suza padajuci sa kreveta.
Vrijeme ne daje odgovore, lagali su te, kao i mene , zamjenjujemo samo granice izdrzljivosti, malo popustis i nema te
Zadrzis pred blagdane lijepe uspomene, makar imas stotinu drugih zamjena da ustrajes u pravednosti.
Ucinilo mi se da otisak tvog poljupca na prozoru,
ipak ostavlja neki drugi andjeo, no tama skriva obris lica.
Kao da sam samo sanjala, kao sto i sanjam prve snove.
Ne sjecam se niti glasa tvog, lagat cu sebi dok hodam ulicom gornjih padina
Lazes zlatokosa, lazes , spremajuci se na put bez cilja.

Bizarna situacija u mnogocemu
Toliko bizarna da sicusnost se ne da rascjepkati na dijelove.
Razmisljam o nekoj ludoj povezanosti sa virtualnim svijetom i dogadjanjima u njima
Ima tu lucidnosti, autizma i svih kategorija visedimenzionalnosti poretka na grupe ljudi.

Nerazumljivo vecini citatelja, ako se nadovezujemo na teme bit ce dramaturgije i zapleta
Svi smo mi gradjani ovog planeta. Bog je ipak dao ljudima na svoju sliku i priliku da upravljaju tim planetom, a ne sotoni.
Zato je sotona ljut, to je njemu nedokucivo, a izdaja ga kostala pozicije u savrsenom postojanju.
Zato mi treba vojska angela,onih sto mare a ja ih vidim kao energiju zaokruzenu u osmicama, moj put su osmice,
moj broj je osmica, moja ljubav je nerazumljiva tami. a bez nje nece biti ni svjetla
Biti ona i on, bez sexualnih obiljezja, to je bozanska teznja ka savrsenom covjeku.

Zena koja daje uzitak mora biti postovana , da bi ljubav vratila.


Zato ne volim skucene prostore i mozgove sa osvetoljubivim nagonom, U reali bi se takvi zasramili svojih djela.
Vjerujem da je samopomoc adekvatna kad zakaze ljudskost. Ako se unistava sustavno svijet u kojem zivimo, i bas nas briga za ostale, imamo srecu da imamo obitelj . Trebalo mi je da shvatim sto mi tako dugo trebalo da spoznam ljudstvo.
Zeljni moci, uzitaka i egocentricnosti. takvima vidim nesretne iz nesretnih obitelji, a traze taj davno izgubljeni gen.
Gen je cudesan, za sva vremena. S njim nema zezancije.
Moja majka je moje dijete sada.

Volim oluju, doticaj sa golim kamenom , prirodom koja dise kroz moje pore.
Svaki dan dok se vozim , osjecam prisutsvo nevidljive sile , obavijena je u mikrosjecanjima na proslost.
tisucama milja nek mi bude ljubav daleko, a meni je samo miris dovoljan na nju.

Ne vjerujem u kraj ljudskosti, ne pored svih tih glasnika.
Osjecam se snazno dok vjerujem, i nema zla kojem cu pripasti.

sodomo i gomoro, nes na me nikada :)))))

Link
Link


Link

" prosut izmedju redaka, ne ostavlja mjesta ravnodusnosti "

to je poruka koju sam dobila od nepoznate osobe, laz ili istina?
Ja znam tko sam :)))
On ima iluzornu sliku o meni naspram mog pisanja na blogu.


Svi posjedujemo sarm, za nekoga smo neodoljivi , dok ne kazemo prvi put ono sto se drugoj strani ne svidja.
Oprastamo mnoge stvari kad smo zaljubljeni, ili ne.
Pada mi na pamet slika koju imamo o sebi.

Postoje 4 slike:

1.Ono sto zelimo biti
2.Ono sto mislimo da jesmo
3.Ono sto stvarno jesmo
4.Kako nas vide drugi

Mislim da nas obiljezava cesto pogresno ovo pod brojem 4.
Neki put su ljudi odlicni u procjeni, od prve, ili s vremenom dobe sasvim krivu sliku, jer ima ne dajem sansu.

zrcalo



zaustavljeno vrijeme
uoblicilo je
uklesani lik
u kip

nevidljive misli lete
dok jedna rijec
razbije nam
iluziju

osmijeh
tvoj


Link

nemam pojma od kud mi ova pregaca :)

plavo zeleno zlatne, belj!!!!

Ovdje mi se nikad nije cinilo kao mjesto za nekakvu ozbiljniju vezu, tim vise sto znamo da je preveliko
trziste i lako se dolazi do novih partnera. Zar samo ja imam onda nedostatak povjerenja?
Sve krene od te nevine, slatke kavice, ajmo cisto neobavezno , otpetljamo malo humora, dobacimo
nase zelje i situaciju kakvu smo zamislili, za neko vrijeme evo nas ludi smo od srece :)

Onda , jednog dana otkrijemo da smo prebrzo utrcali citamo, pisemo, trajemo, planramo, i sumnjamo u buducnost.
Kazu mi ti isti ljudi, samo se opusti i uzivaj. U cemu? U tom trenu da ne zaspim i uljuljam se u svoj san
onaj koji mozda nije i njegov, ne mogu se ja opustiti.

Sad kad kazu da veza virtualnog para traje par mjeseci, plafon je recimo 5-6 mjeseci, koga mi zelimo, ili trebamo
zapravo?

Zivjeti i prezivjeti dan, ali bez opterecenja da li smo zaista htjeli da to traje?
Mislim da se izgube najcesce oni sto stvraju mrezu virtualnih rezervi, bez da ih emocije okrznu, odlaze lako , kako
su i dosli.

Link