she is the ......

Kažu da ono u svemiru ne postoji, osjećam taj prijelaz vremenski, kao da kraj snovima dođe.
Pomalo sam tužna, bezbroj borbi za život čovjek mora proći.
A tek kad nam se naruši zdravlje, zapitamo se gdje smo pogriješili?
Pa istražujemo genetske i uvjetovane uzroke.
Često mislim na Medu Debelog i ljude sa bloga kojih više nema....
Ta agonija i išćekivanje juri mi mislima.
Tri tjedna su na kraju kao tri dana prošla, i nije me bilo briga ni za što, samo sam željela spavati, bez planova o sutra.
Ne, nisam depresivna, samo jako usporena.
Skupljam komadiće lijepih sjećanja, pa i iskrica me dugo držala.
A adrelanin mi proradi kad se sjetim da nema predaje, kao što me utješila moja prijateljica.
Ima još ulja u petrolejki, nije ti još vrijeme da....
Vjerujem da će i to proći, vibriram drugačije.Usporila sam napokon.
A mozak, nek si misli, tko će zadnji ples...
Vizualiziranje mi nikad nije bilo teško, ima li netko viška energije, na udah:)

Sreću čine mnoštvo malih stvari, kao ove
slatke delicije iz najbolje slastičarnice u gradu, a možete pogađati koja je :)




a ponekad i duhoviti detaljčić sa jutarnje kavice

Danas je nekome B -DAY
Sretan ti , sretan darling :)

Pa kad osvane poruka sa jednim slovom "K"

Što bih ja sad trebala?

Na kapaljku si sipati sve želje i pozdrave? :))

Nek ti je sva sreća i ostvarenja koja si sam odrediš, znam da možeš i hoćeš.

Dan kao i svaki drugi, ne očekujem ništa od 01.01.2024.
Mislim da je svaka sljedeća još gora od prethodne godine.

Nikad nisam kužila što to ljudi slave i čemu ta pirotehnika i silna teška artiljerija. Podsjeća me na rat.
S obzirom da mi priroda posla ne dozvoljava udaljavanje, jedva čekam proljeće.
Ono što želim je neostvarivo u sadašnjem vremenu, a nervira me. Zaustaviti kretanje ove planete.
Samo na jedan dan. Bez sjećanja.
Bez ratova, mržnje, bolesti,nesreća.
Želja za sve ,da se ponovno rode u drugačijem svijetu. Neki novi ljudi.

Link

Oprosti danas dužnima, podari sreću tužnima ,sačuvaj ljubav , vjeru i nadu.
Teži ka sreći a ne ka padu.
U srcu voli i u duši nek bude ti mir.
Nek sve ti se zlati i neka dobro još boljim se vrati


Link
Link

Link

Link

Link

Link


Link

Link
Link
Link

Link

Link

God Partical. Oh...

Nisam uvijek radoznala, no ovaj neki kratak period jesam. Ne pitaj me zašto i od kud. Podiže me neka ugodna energija, mora da sam blagoslovljena i podarena nekom predblagdanskom dobrotom.
Čak sam i sa ljudima na poslu iznimno susretljiva i blaga.
Tako slično osjećaju zaljubljenosti.
Ako se može biti bez razloga zaljubljen, onda nema analiziranja.
Neću previše o tom, uglavnom intrigira maštu. Na neviđeno.
Na telepatiji, hmmm...
Može to potrajati godinama, a da čežnja hrani dušu, punu iskričavog
medenog dodira.
Doživiš light motiv, super je ako je istovremen i obostran.Link

Link

I dok svira neka davna muzika...

Orilo se iz kvartovskog kafića,dok dečki su zdušno navijali za tvoj performans, koji nam je ujedno tjerao suze na oči.

Čak i boju glasa si znao skinuti , bio si zvijezda večeri, a znali smo da te sutra čeka put .Dobrovoljno si sa svojima dečkima iz Zapruđa krenuo na put za Vukovar.

S neba padaju dvije zvijezdice...

1991.

Zauvijek u mislima

Link

Link



Link

Pa ljubav nema granica :))

Link

Link

Link

Ali samo po niku, i to vilenjakinju:) pozdrav i tebi gorska:)
Zatišje je, i pospana sam , ne pijem ni kavu više.
Alegorija mi ko alergija, nekako smo u suživotu. Alergija mi nova na čokokade i kekse, uz citruse i konzervanse.
Nikad nisam ni sanjala da će mi to drastično promjeniti život.
Okrutna sam i prema sebi stoga jednostavno moram postaviti granice.
Što sad jesti?
Svaki dan nešto zeleno da mi pumpa kisik, meso u tragovima da ne izgubim mišićnu masu i feritin.
Od voća samo banane i šumsko voće, ananas, i sjemenke.
Svaki dan bademi i orasi. Kefiri, sir, riža.
Naporno je balansirati. Prženu i sirovu hranu ne jedem, ali i od ribe mi već zlo.

Stalno sam gladna. Kako sad da mislim na one smiješne pokrete, romantiku, i ove divne upade na pevteu?