Pa kako, pa zašto, pa čemu to tako

Čitam kako će moguće ukinuti nošenje maski u školama i onda naletim na ovo. Pa jbt.
Ako čitate i još ne vjerujete onome što čitate, ovo je dakle službena preporuka škole roditeljima.



Da nije tužno izgledalo bi kao greškom pušten tekst na blesimetru.

Uredi zapis

14.09.2020. u 9:37   |   Editirano: 14.09.2020. u 9:39   |   Komentari: 93   |   Dodaj komentar

Ispovijed (sveta pisma mužu nastavljaju se po redovnom programu radnim danom)



Znam da je nedjelja, i to prekrasna, topla, sunčana nedjelja, ali moram napisati jedno ne baš lijepo pismo (koje kasni u polasku nekoliko mjeseci ali dobro sad) i poslati ga u vasionu neka se tamo gomba sa ostalim pismima. Evo ga:

Dragi čitaoče, primatelju ovog pisma,

Ako si jedan od onih koji se nakon dva tjedna intenzivne svakodnevne komunikacije koja vodi susretu iznenada sjetiš kako si prije par mjeseci prekinuo dugogodišnju vezu, znaj da neće ići.

Natjecati se sa ničijim duhovima prošlosti ne želim i u krajnjoj liniji ne mogu, prema tome, dođi prvo k sebi, a tek onda eventualno meni.

Je, znam da nije jednostavno prepoznati vlastite propuste i oprostiti ih samome sebi, u krajnjoj liniji pomiriti se s tim da je prošlost uvijek romantičnija no što je bila i što to doista jest, ali eto ja ti nemam čarobni štapić kojim ispravljam krive tokove.
Niti imam otvorenu školicu za razumijevanje ljudi kao takvih, niti imam gumicu kojom brišem prošle događaje, niti vraćam bivše partnere, tako da ćeš sokole morati svojim krilcima laganim preko križnog puta.

Drugim riječima, imam se kime baviti, a taj netko sam ja. Ja bi da i ti tako, ne samo ti, već svi.
Dovoljna mi je buka vlastitog biološkog sata i pomirenje u skladu s njom, stvarno ne mogu slušati još i kakofoniju "voljela me nije nijedna - a možda me ipak voljela", ne mogu, nemam kapacitete za to. Evo ja te volim, sretniče, zato ti i pišem. Iz daleka.

Isto tako znam da je veliki peh upoznati me dok si takav sjeban, ali što ćeš, nije ni meni lako naletavati na ljude koji ne znaju gdje su, a još manje zašto su.

Evo kaži iskreno, šta ne bi i tebi bilo najgore od svega da ti netko u veš mašinu sa bijelim ubaci crvene gaće od bivše(g) pa se ti takav mekan maltretiraj sa izbjeljivačima, sodama bikarbonama, venišima.
Ma neće moći, to znaju i ptice na grani.

Do vedrijih susreta, zdravo

Uredi zapis

13.09.2020. u 9:27   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

Mužu moj, imaš li moj broj?

E pa ovo je bomba od stvari, stvarčina. Za slušat radio i osmjehnut se od uha do uha kad te iznenade prvi taktovi, pa pojačat zvuk do kraja, spustit prozor i pjevat iz sveg glasa.
Je, vozimo se u autu, boli nas đon, putujemo do srca sunca.

Link

Ide i na biciklu, ja probala jutros.

Uredi zapis

11.09.2020. u 9:36   |   Editirano: 11.09.2020. u 9:37   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Bok muž,

napisao brat po jednoj društvenoj mreži pjesmu tako krasnu, tako romantičnu, a gdje će ja nego na romantiku ko mahovina na sjevernu stranu stabla, ko voda na kumrovečki mlin, ko u pms-u čokolada na žlicu, pet-šest žlica, jušnih, ovećih, pravo muških.

Moj život bez tebe je recimo zgužvan papir.
Na koji svako toliko pokušavam načrčkati ultimativnu ljubavnu pjesmu.
Sa svim oldschool klišejima i potrebnim patosom.
I pravopisnim namjernim greškama.
Onu iz 20. stoljeća.
Nacrtat ću ti i osmijeh.
Bez usana.

Moj život bez tebe je mjesto na koje se nerado vraćam.
Kut.
U kojem budeš siguran.
I koji ima svoj "marš tamo".
Mjesto za koje ne vrijedi libela nit trebaš kompas.
I kutija.
Nek zjapi prazninom.
I tuče se samoćom.
I klanja cilindrom.
I to uvijek ispadne nimalo gospodski, već groteskno.
A za poklone ne brigaj.
Njih će nadodati stranci.
Dva dinara.
Druže.

Moj život bez tebe je konzervirana slika bez parafa.
Tvoj život bez mene je mahom sapunica.
Govorim požuri.
Odgovaraš polako prešućuješ kamo.
Mislim nedostaješ.
Misliš. Misliš.
Ne znam što misliš.
I tako igramo ping pong.
Udarac amo return tamo.
Dok ne odleti loptica.
Kog si vraga čekala sva ova stoljeća i što te sprečava.

Moj život bez tebe je jebi ga.
Jebi ga.
Prost je.
I prostran. I užasan. I ružan. I fraza. I nezgrapan.
Jedak i rijedak.
Sav u žargonu.
I faking anglizmima.
Izgleda kao islužene rukavice umornog boksača, a kažeš da je prekrasan.
I završava svaki jebeni dan i svake jebene noći negdje malo prije ponoći.
I sav je nažalost i sav je klišej i sav je bezvezan.
I sviđa mi se takav, lagao bih.

Moj život bez tebe je nedovršena prosta rečenica.
U kojoj bi netko trebao zaustiti "volim"
I dočekati eho šapnutog "te".
Ali sve nekako vjerujem da ćeš opet stati sva u osmijeh.

Jednoga dana kad ušetaš u moj život bez tebe.


Eto. Pa ti sad reci. Prekrasno. Nije sva, samo dio je tu, ali moćan do kraja i nazad i onda opet. Dabogda se svi poženili i poudali i da nam dobro bude, zdravo i veselo, sada i uvijek, amen.

Uredi zapis

09.09.2020. u 12:24   |   Komentari: 57   |   Dodaj komentar

Mužićko,

Jutros mi je čaplja preletjela preko glave. (A preko čega će?) To je sigurno dobar znak.

Razmišljala sam koja mi je francuska tužnjikava pjesma najdraža jer vrijeme je oblačno i slinavo i već ima žutog lišća po putu i već jesenska magla mili na relaciji selo-grad i kako ćeš onda razdragano hrlit u novi dan kad nema sunca i kad ti je hladno za nos.
Ok, nisam ni sa dvadeset bila luda za zvukom budilice i jutrima u kojima se nešto moralo.

Zašto baš francuska? Zato.

Niti jedna od piaf iako mi je prekrasna ali i strana i naprosto nisam dovoljno zrela prepoznati se u onome o čemu pjeva, točnije, u onome što uspijevam samoj sebi prevesti, prepoznajem je u tragovima ali tek čekam na nju.

Niti jedna od brela jer sam jednom gledajući ga i slušajući dosta vjerno osjetila slani okus njegove suze i tada sam se dogovorila sama sa sobom da neću više gledati 5D drame niti u skraćenim varijantama, meni je dovoljno dramatično što mi se košara na biciklu iskrivila od težine jabuka.

Ali ova brate sestro od dassina, e ta mi je taman za ovakav dan. Ima sve. Lagane note, lagani versi, ne opterećuju više no što se može podnijeti, da ne bi bilo dosadno kroz sivilo sa energičnim orkestrom koji naglašava težinu situacije probija zraka sunca i kaže: sve će biti u redu. Link


Jer "ako i ne postojiš, ja ću te jednostavno izmislit".

Kako kul. Evo i sunca.

Uredi zapis

07.09.2020. u 12:35   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

Mačka na platnu



Netko mi je postavio pitanje u inboks da li me zanima nešto više. Pomislila sam: kako to misliš nešto više, od čega nešto više, no prije nego sam skužila da tog koji je postavio pitanje svakako ne zanima nešto više jer nije našao pola minute vremena pročitati ove zahtjevne logove koje produciram s vremena na vrijeme, pitala sam se i to dosta ozbiljno, ima li išta iznad braka u kontekstu partnerstva.

Meni je brak vrh, dopuštam da nekome ko je prolazio ili još uvijek prolazi kroz iskustvo braka nije, a zašto i kako to da ga gotovo idealiziram kao instituciju, pa zato i tako što mi to iskustvo nedostaje u redu folklornih iskustava i zato što nemam jasnu ideju kako se ustvari do toga dolazi, nisam bila u školi kad se to učilo i zato što ne znam što bi me tu moglo dočekati i koje sve izazove bi valjalo savladati da bi se to čudo održalo i iskreno se divim svakome ko uspijeva kvalitetu odnosa održati živom i zdravom.

S moje pozicije izgleda moćno kao, vjerujem, mount everest kada ga promatraš sa početka kakvog nepalskog livadskog puteljka koji vodi ka himalaji ali nikad ne znaš gdje će te uistinu dovesti jer čak i ovi nizinski putevi su ti nepoznati i ako te dovede do himalaje hoćeš li je savladati kao dobro mentalno podešen redovnik ili ćeš se smrznuti pod kakvom snježnom lavinom koju je pokrenuo lavež ko zna čijih pasa ili topot ko zna čijih konja.

Zapravo, nemam ništa protiv izvanbračnih zajednica sve dok podrazumijevaju, nemojte se sada smijati, bračne zavjete. Kako izvanbračni zavjeti kao termin ne postoje, jednostavnije mi je napisati da želim brak, sa svim što brak podrazumijeva, odnosno sa svim što slutim da brak podrazumijeva.
Ako dovoljno puta to pomislim, kažem ili napišem, možda pokrenem proces dobrih događaja koji će me približiti željenom cilju.

Želim si nekog za do kraja i mislim da je to skroz ok.

Uredi zapis

06.09.2020. u 12:16   |   Komentari: 64   |   Dodaj komentar

Mužu,



Link

Oš ti mene ženit više da se skinem ovom sirotom bloškom puku sa programa?

Uredi zapis

04.09.2020. u 11:17   |   Komentari: 211   |   Dodaj komentar

Mužek pužek!

Ako više voliš nositi tenisice i hodat po livadama od špic papaka ili još nekog goreg izuma za na noge stavit i ić u selo, ti si čovjek za mene.
Vidimo se!
Ženica tvoja

Ps. Na jednoj od ovakvih livada će nam se psi valjat

Uredi zapis

03.09.2020. u 9:25   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Dragi mužu,

evo prođe još jedan utorak.
Da ne misliš kako nisam romantična ostavit ću ovdje fotku večerašnjeg neba sa gdje gdje kojim mjesecom.


Moram sad ić spavat, zzzzzzzzz, nadam se da si svjestan koliko si sretan što mogu spavati puno.
Tvoja žena

Uredi zapis

01.09.2020. u 21:58   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Dragi mužu, volim te na stotinu jezika

Dvadesetdeveti je kolovoza i vruće je. Evo jezdim oko Otoka ljubavi sve u nadi da ću time isprovocirati dobru sreću. Prošapućem koji put "dođi srećo dobra, neću ništa loše da ti uradim".

Tu gdje voda ljubi kopno, vidim djeca se igraju loptom u plićaku, vidim žene se namaču do pupka ili upijaju na plaži posljednje zrake kolovoškog sunca, vidim muževi piju pivo pod suncobranima, poneki sjedi do sisica u vodi.

Vidim tebe i mene na otoku, otoku ljubavi.

Tvoja žena

Uredi zapis

29.08.2020. u 15:36   |   Komentari: 169   |   Dodaj komentar

Lieber Ehemann

Odvajaš li otpad? Ako da, to znači da voliš prirodu, ako voliš prirodu onda voliš i hodat po brdima i kampirat u šumama, ako si takav u kompletu mislim da nikada ničime neću moći dovoljno naglasiti koliko si mi drag.
Ako je odvajanje otpada jedino što u cijelosti nisi savladao, naprimjer šmrkavu maramicu odlažeš u papir (a i dalje voliš kampirat ili barem želiš otkriti ljepote kampiranja) - ne brini, ja ću te svemu naučiti.
Deine Frau

(Lagane note za lagane ljude Link)

Uredi zapis

27.08.2020. u 9:39   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

(Program se nastavlja) Cher futur mari, učila sam francuski

Ne ovih dana, već prije petnaest godina.
Ne trebaš baš patiti od sindroma spasitelja, ali smiješ imati potrebu zagrliti me kada je hladno i skuhati mi čaj kada sam prehlađena. Znam kazati (uz pomoć guglovog prevoditelja) i želim ti kazati samo ovo: Je prie pour toi.
Votre femme

Uredi zapis

23.08.2020. u 20:51   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

Pozor, pozor! Prekida se program traženja partnera kako bi se sudionike bloga koji naočigled posjeduju invaliditet neću reći koje vrste i razine upoznalo sa istim

Ovo je nota debilima, ostali neka ne zamjere.

Na iskrici sam od svoje 28. godine, uglavnom na forumu i blogu, pod nickovima kojima se uz najbolju volju ne mogu niti želim sjetiti lozinke. Ovaj je prvi pa je usprkos eventualnom lomljenju jezika kod čitanja lako pamtljiv. U mom dosjeu ćete naći možda i pedesetak nickova, od kojih su neki i moji, isto tako nećete naći neke koji jesu moji i koji su se stvarno dobro zabavljali bez ikakvih, jebo vas pas jer očito samo psovku razumijete, konflikata. Ja imam bijelog vuka, on vas neće jebat, bit ćete sretni ako vas i pogleda, makar i prijezirno.

Kada nisam bila ovdje, a češće nisam nego što jesam, bila sam u odnosima koji su bili ozbiljni. Nismo trajali do osamdeset i šeste, očito, ali smo trajali kvalitetno. Niti u primisli mi nije pisati ili govoriti o onome što smo prolazili zajedno. To je moja intima i ne želim je iznositi ni pod kakvim prividom anonimnosti. Za terapijske razgovore imam prijatelje.

Podržavam svaku vrst izražavanja i rado dolazim kada sam u
mogućnosti pročitati nešto artikulirano, a ono što doista volim pročitati i u čemu uživam je lijepa proza i poezija.

Nemam potrebu za isticanjem, niti sam je ikada imala, pa vjerojatno radi toga nisam uspjela steći status niti princeze niti kraljice foruma ili blogova na kojima sam bila aktivna, no dakako postoji mogućnost da me neki od morona smatra potkapacitiranom ili nelijepom. Ko ga jebe. Takva neatraktivna nisam čak predstavljala ugrozu aktualnim kraljicama, jebote, zar je moguće da takvo što uopće postoji, niti sam bila zanimljiva za klanovsko udruživanje za koje sam prije dolaska ovdje mislila da je izumrlo sa pticom dodo, prema tome idioti odjebite i igrajte se u svojim pješčanicima. Istina je da sam uspješno izbjegavala raznorazne grupacije i molim da me se ne gura silom u te nakaradne u vašim glavama formirane kalupčiće. Hvala lijepa.

Ja i moj bijeli vuk hodamo bosi po livadi i htjeli bi upijati toplinu kroz tjemena i kapke pa nam se skinite sa kuraca da nam ne zaklanjate sunce. Hvala, vrlo ste ljubazni.

Uredi zapis

21.08.2020. u 15:14   |   Komentari: 97   |   Dodaj komentar

Dragi mužu, jutro je

I čitam novine.



Pa kaže: "Razmišljao sam uvijek je li moguće proživjeti život, a napraviti najmanju moguću kolateralnu štetu..." (Drago Mlinarec)
Što misliš o tome?

Link

Tvoja žena

Uredi zapis

21.08.2020. u 9:44   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Dear future husband in law, učila sam engleski

Plus sam ti pripremila recitaciju. Ide ovako.
Kad sam s tobom kralju, care, zmaju beharam i cvjetam
kroz neki bolji filter sebe i druge gledam.
I govno mi lijepo, bol me više ne savija
i balkan mi kapetane moj bude nešto ko skandinavija.
Jo.
Ima još ali nisam ubrala sve, budem kad neću morat kuhat i prat.
Da li ti se sviđa?

Od ostalih vijesti:
upoznala sam dva šarmantna momka, jedan ima skoro dvije godine, a drugi pet. Budimo realni, ne bi niti frknuli nosom u mom smjeru da ne hodam sa psom koji im je super, ali s vremenom su skužili da se sa mnom može čist ugodno popričati.
Ne znam koji mi je draži.
Stariji mi je jučer kazao kako njegov tata ima sto godina i kako ima doma plejstejšn devet, kao da ja ne znam da devetka ne postoji, ha! Ali onakvom malom preslatkom maštovitom radoznalom cvikerašu prekrasnih rupica na obrazima jednostavno ne mogu odoljeti pa i ja zarolam slijedeći njegov primjer priču do sto. Nasmijemo se jedno drugom ko dva cirkusanta. Jel pratiš? Postavlja pametna pitanja i tako lijepo rezonira da mi je milina i čast biti u njegovom društvu.
Mlađi ima svoj način komunikacije - donosi mi bobice i plodove što su popadali sa stabala u parku, nešto izvergla na svom jeziku, prelijepo se krezubo nasmiješi i okrene se na peti, a meni jedino preostaje gledati kako ta mala guzica u pelenama odlazi po još bobica. Počela sam i ja komunicirati njegovim jezikom i istinu da ti velim - osjećam se sjajno.
Baš nam se oči smiju kada si pričamo.
A i pas ih obožava.
Pa sam mislila... Što kažeš da si nas dva najbolja druga, suputnika, suborca, nas dva mirisna jorgovana, goluba bijela složimo dijete?
U očekivanju odgovora,
Beautiful wife od yours

Uredi zapis

19.08.2020. u 17:25   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar