parablog

a možda samo čitam, slušam i upijam pogrešne autore?
woody allen, recimo. ima tisuću godina. potpuno pomiren s tim kako je život ništa drugo doli patnja. cirkusant. klaun. luđak koji je egzistenciju rješio uvaljivanjem istih fora kinematografima, a ovi ih sa svakim novim uratkom gladno kusaju. skoro kao i ja.

u svojoj "ljubavi i smrti" kaže da ako se patnja želi izbjeći, ne smije se voljeti jer voljeti znači patiti, a ako pak ne voliš, onda patiš radi toga što ne voliš. prema tome, voljeti znači patiti, ne voljeti znači patiti. ako biti sretan znači voljeti, tada biti sretan znači patiti. a patnja čovjeka čini nesretnim.

vrti mi se u glavi od ove kolorature.

i stvarno ne volim ponedjeljak. ni utorak. ni ostale dane u tjednu.

Link

ni ruske klasike.

ždralovi mašu krilima.
vjetar puše.
nema veze.
pakiraj svjetlo.

Link

:)

stari masni fašistički bankar
sa brkovima
i penisom
glatkim kao pruski štap
došao je strog i neumoljiv
kao klauzević.

i konsuela,
kao da je srela svog vilhelma,
sa nekoliko visokih frekvencija reče:
ok, imaš rat, mjkjpcu!


bila su to nedjeljna čitanja. od ostalih župnih obavijesti, izdvajamo slijedeće:
Link

netko misli na mene! tra-la-la.

Link

imam ovdje jednu bilježnicu koju sam prije dosta godina ispisala citatima iz knjiga koje sam čitala, kratkim mislima koje su me posebno zainteresirale i koje sam htjela pročitati više puta sve dok mi ne sjednu kak spada. ovaj je iz jednog millerovog romana. ažurnost mi prije petnaestak godina nije bila jača strana, pa tako znam da se radi o milleru, ali ne znam naziv romana. no nije to toliko niti bitno. evo i citata, a strica millera toplo preporučam.

"sve do sada kretao sam se u smjeru suprotnom od sunca; odsad, krećem se dvosmjerno, kao sunce i kao mjesec. bit ću na ovoj zemlji kao gost, uzimat ću od njenih blagodati i odnosit ću njene darove. niti ću služiti, niti ću biti služen. tražit ću cilj u sebi."

eto! :) čini se lako kao je´n dva tri. sigurno i jest tako :)

sretna vam nova! neka bude bolja od prethodne.

Link

Link

kada krizu adolescentnih godina
oćutim ja
reći ću sebi: dosta je zajebancije bilo!
izravnat ću grbu i obrijat ću leđa
i palčeve isto
ko thurmanova u onom filmu
i svojoj simpatiji ću reć:
došla sam da te zavedem.
padni.
sad.
ako možeš pasti danas
ne ostavljaj to za sutra.

osvjetljenje od svega 50 wata potpuno je prekrojilo svijest doktora jakova, te je ovaj osjetno promjenjen umjesto za krafnom toga jutra posegnuo za kroasanom.

Link

Link

znate ono kad najzad shvatite kako nemate život, pa odlučite izaći van i igrom slučaja upoznate genijalnog frajera? toliko genijalnog da nakon nekog vremena počnete sumnjati kako je on zapravo nečiji dupli profil i kako vas trola glavom i bradom u realnom vremenu i prostoru? e, ja ne znam. al sam pročitala danas na internetima kako se taj moment naziva paranoja po iskrici. još bolja definicija unakrsnog traumatiziranja bila bi, pretpostavljam naravno: prevrtanje sanduka sa pokojnikom. zato umjesto dugometražnih infuzija dosadnih priča preventivno se usvaja slijedeće: život je kratak, hvataj za batak!

Link

ono što se penje teži spuštanju.
ono što se spušta teži penjanju.
za ime božje, zaustavite svako zaustavljanje,
bog još nije stigao, napolju je,
pokušava da prizemlji svoju vlastitu
raketu.

Link

čitam kako je dokazano zašto ljudi lažu i jedina nit poveznica koju pronalazim među svim tim razlozima, nikako ne opravdanim razlozima, jest strah. no što je s nama istinoljupcima koji lažemo poput onog tipa iz romana koji je u stanju izaći po cigarete u papučama i bez po muke slagati znatiželjnom susjedu kako je upravo krenuo u kazalište?
postoji li nekakvo rangiranje laži, da li se različite vrste laži različito tretiraju tamo negdje na konačnom sudu (ako takvo što uopće postoji) i jesmo li mi ti koji na koncu konca već u ovozemaljskom životu snosimo najveći dio odgovornosti radi izrečenih neistina ili dobar dio prevalimo na najbližeg suradnika nit krivog nit dužnog, jer eto, suradnici tome i služe?

upit broj dva: što je bilo prije, kolateralna žrtva ili kolateralna žila?

upit broj tri: postoje li metode kojima možemo doći do takvog stanja svijesti da registriramo laž čim nam bude servirana?

upit broj četiri: kakav je to profil osobe koja laže čim zine? dal onaj koji laže čim zine, zine čim slaže?


u potpisu, zabrinuta pavi anka

kada sjedim u kinu osjećam da se osjećam kao čovjek koji sjedi pored mene i čovjek koji sjedi iza mene i čovjek koji sjedi ispred mene, kada sam u kinu ja se osjećam kao da je božić. kada sjedim u kinu razmišljam o tome kako reklame traju predugo, a ipak ih gledam sa izvjesnim zanimanjem koje u svijetu propagande nazivamo ˝izvjesno zanimanje za reklame˝. kada sjedim u kinu postajem pravi disciplinirani konzument kinematografa, diciplinirani radi toga što uvijek netko drugi viče: ˝daj stišaj to jebote!˝. kada sjedim u kinu pitam se dal je onaj negativac zapalio maketu kuće ili pravu kuću i bude mi skroz žao truda koji je uložen u pravu kuću ako je prava zapaljena. koga da pitam koju je kuću zapalio? koga? kada sjedim u kinu i gledam đejms bonda mislim si, al onako intimno u sebi, kako taj đejms bond baš i nije nešto. bio je veći frajer kad sam imala deset. tada je bio velik i svemoguć, svemogućiji nego danas. za sve je kriv đejms bond.

ovi banneri ispod/iznad svakog trećeg, četvrtog, nebitno kojeg bloga premješteni su radi slabog odaziva demokratski osvještenih građana? eeeee da, propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi, rekao bi drug chomsky.

Link

hladno, jebote. pjesnik reče da se internetima kreću samo djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca. ovo je skroz novi moment na mom putu samospoznaje. pjesnik kaže i da ih sve voli kao rođenu braću jer se i sam ponekada osjeća kao mačka s tri noge, baš kao što ima dana kada se osjeća normalan, normalan poput upravitelja stambene zgrade. pjesnik bi lako mogao biti jedan od onih kojima je rečeno da mora pjevati dok robuje, jer ha eto, robovi to rade, ali isto tako on bi mogao biti jedan od onih koji pjeva jer nema pametnija posla. no da.

Link

Link