even cowgirls get the blues / ljubavna pjesmica
Link
kada krizu adolescentnih godina
oćutim ja
reći ću sebi: dosta je zajebancije bilo!
izravnat ću grbu i obrijat ću leđa
i palčeve isto
ko thurmanova u onom filmu
i svojoj simpatiji ću reć:
došla sam da te zavedem.
padni.
sad.
ako možeš pasti danas
ne ostavljaj to za sutra.
29.12.2012. u 9:58 | Editirano: 29.12.2012. u 10:05 | Komentari: 15 | Dodaj komentar
halogene žarulje u službi iluminata
osvjetljenje od svega 50 wata potpuno je prekrojilo svijest doktora jakova, te je ovaj osjetno promjenjen umjesto za krafnom toga jutra posegnuo za kroasanom.
Link
23.11.2012. u 4:04 | Editirano: 23.11.2012. u 4:47 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
mara pogibejžik: "daleko je pensilvanija"
22.11.2012. u 0:29 | Editirano: 22.11.2012. u 0:30 | Komentari: 75 | Dodaj komentar
.
znate ono kad najzad shvatite kako nemate život, pa odlučite izaći van i igrom slučaja upoznate genijalnog frajera? toliko genijalnog da nakon nekog vremena počnete sumnjati kako je on zapravo nečiji dupli profil i kako vas trola glavom i bradom u realnom vremenu i prostoru? e, ja ne znam. al sam pročitala danas na internetima kako se taj moment naziva paranoja po iskrici. još bolja definicija unakrsnog traumatiziranja bila bi, pretpostavljam naravno: prevrtanje sanduka sa pokojnikom. zato umjesto dugometražnih infuzija dosadnih priča preventivno se usvaja slijedeće: život je kratak, hvataj za batak!
Link
20.11.2012. u 17:19 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
čitanja petkom o kaufmanovom šampionu ispod propisane težine
ono što se penje teži spuštanju.
ono što se spušta teži penjanju.
za ime božje, zaustavite svako zaustavljanje,
bog još nije stigao, napolju je,
pokušava da prizemlji svoju vlastitu
raketu.
Link
16.11.2012. u 7:06 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
upit vlastanu
čitam kako je dokazano zašto ljudi lažu i jedina nit poveznica koju pronalazim među svim tim razlozima, nikako ne opravdanim razlozima, jest strah. no što je s nama istinoljupcima koji lažemo poput onog tipa iz romana koji je u stanju izaći po cigarete u papučama i bez po muke slagati znatiželjnom susjedu kako je upravo krenuo u kazalište?
postoji li nekakvo rangiranje laži, da li se različite vrste laži različito tretiraju tamo negdje na konačnom sudu (ako takvo što uopće postoji) i jesmo li mi ti koji na koncu konca već u ovozemaljskom životu snosimo najveći dio odgovornosti radi izrečenih neistina ili dobar dio prevalimo na najbližeg suradnika nit krivog nit dužnog, jer eto, suradnici tome i služe?
upit broj dva: što je bilo prije, kolateralna žrtva ili kolateralna žila?
upit broj tri: postoje li metode kojima možemo doći do takvog stanja svijesti da registriramo laž čim nam bude servirana?
upit broj četiri: kakav je to profil osobe koja laže čim zine? dal onaj koji laže čim zine, zine čim slaže?
u potpisu, zabrinuta pavi anka
14.11.2012. u 8:48 | Komentari: 29 | Dodaj komentar
lirski sastavak o tome kako sam sjedila u kinu
kada sjedim u kinu osjećam da se osjećam kao čovjek koji sjedi pored mene i čovjek koji sjedi iza mene i čovjek koji sjedi ispred mene, kada sam u kinu ja se osjećam kao da je božić. kada sjedim u kinu razmišljam o tome kako reklame traju predugo, a ipak ih gledam sa izvjesnim zanimanjem koje u svijetu propagande nazivamo ˝izvjesno zanimanje za reklame˝. kada sjedim u kinu postajem pravi disciplinirani konzument kinematografa, diciplinirani radi toga što uvijek netko drugi viče: ˝daj stišaj to jebote!˝. kada sjedim u kinu pitam se dal je onaj negativac zapalio maketu kuće ili pravu kuću i bude mi skroz žao truda koji je uložen u pravu kuću ako je prava zapaljena. koga da pitam koju je kuću zapalio? koga? kada sjedim u kinu i gledam đejms bonda mislim si, al onako intimno u sebi, kako taj đejms bond baš i nije nešto. bio je veći frajer kad sam imala deset. tada je bio velik i svemoguć, svemogućiji nego danas. za sve je kriv đejms bond.
10.11.2012. u 10:26 | Editirano: 10.11.2012. u 11:53 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
ček,
ovi banneri ispod/iznad svakog trećeg, četvrtog, nebitno kojeg bloga premješteni su radi slabog odaziva demokratski osvještenih građana? eeeee da, propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi, rekao bi drug chomsky.
Link
08.11.2012. u 17:30 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
ma.
hladno, jebote. pjesnik reče da se internetima kreću samo djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca. ovo je skroz novi moment na mom putu samospoznaje. pjesnik kaže i da ih sve voli kao rođenu braću jer se i sam ponekada osjeća kao mačka s tri noge, baš kao što ima dana kada se osjeća normalan, normalan poput upravitelja stambene zgrade. pjesnik bi lako mogao biti jedan od onih kojima je rečeno da mora pjevati dok robuje, jer ha eto, robovi to rade, ali isto tako on bi mogao biti jedan od onih koji pjeva jer nema pametnija posla. no da.
Link
07.11.2012. u 19:27 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
stjuart
rekoh mom prijatelju stjuartu
što i nije bilo njegovo pravo ime
rekoh mu, stju, pazi kamo voziš.
zaboga.
Link
Link
Link
30.10.2012. u 19:49 | Editirano: 30.10.2012. u 20:05 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
reci mi kako se osjećam
englez je otvorio brzu liniju za ispovijed "ruf mich an". kada ga je jedan novinar pitao zašto se pri radu ne služi materinjim jezikom, on je odgovorio: "zato što se uslijed nepredviđenih, nazovimo to tako - tehničkih poteškoća, mogu prebaciti na jezik u kojem briljiram". "hoće li vas tada klijent razumjeti?", uporan je bio novinar. "postoji malena mogućnost da hoće", odgovorio je englez, podigao slušalicu i javio se na tečnom njemačkom: "ja, warten auf sie".
( Link )
20.10.2012. u 10:53 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
jeste li vi čuli za tuli kupferberga?
nisam ni ja. do jučer. našla u nekakvoj knjižici njegovu teoriju gađenja gdje kaže kako su nam odvratne one stvari koje ne možemo usvojiti i koje još ne znače neposrednu opasnost. pa kaže kako je hitler u minhenu 1923. samo odvratan, dok je pak hitler u minhenu 1938. grozan (a ne ´39-te?). skoro kao i mikelanđelo, koji po njegovoj ocjeni nije samo grozan, već se nalazi nekoliko stepenica više pa je, kaže kupferberg, grozan kao neka armija koja maršira. razlog tome vjerojatno leži u grmu.
nego, na drvetu znanja našla sam jednu mnogo zanimljiviju crticu koju je ostavio u amanet mojo magazinu. rekao je da nitko tko je živio u pedesetima nije mogao niti pomisliti da će osvanuti šezdesete. prema tome, nada uvijek postoji. kaže on.
no da skratim: mislim da sam se zaljubila.
Link
17.10.2012. u 6:33 | Editirano: 17.10.2012. u 6:38 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
plus, minus
Link
šta radiš to?
ladno računam.
mani karakterizaciju.
kaži što ćemo poslije?
baš to računam.
kaži bolje m u ć k a m ili
b u ć k a m.
bez mašine nema računa.
sad mozgam. plan će se ispiliti.
ko si ti da varaš?
ćuti. bude fino.
f. vejlen za rojters.
14.10.2012. u 1:08 | Editirano: 14.10.2012. u 1:14 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
najkraći monolog ikada
´a kratiš vrijeme, je li?´ (ne, jebote, proučavam mehanička svojstva betonskih konstrukcija. daj pogledaj ovaj krasan komad armiranog betona visoke vlačne i tlačne čvrstoće. veličanstveno!) pa mi opali jednu edukativnu zidarsku: ´nemamo onda o čemu razgovarati´. i zapečati pljuvačkom onako kaubojski, usput: ´završili smo´. kul. tip je garant nekakav superjunak. samo što to još ne zna. le frustr.
Link
10.10.2012. u 20:44 | Komentari: 3 | Dodaj komentar