a...d...v...e...n...t

Akachristian voli Isusa ~! ♫ ♥ Pomozi mi učiniti ovaj svijet boljim mjestom ♥ ♫(druga fotka druga pjesma)
Link
I Pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja je izlazila od prijestolja Božjega Janjetova.

2 Nasred ulice njegove i s obje strane rijeke drvo života, koje rada dvanaest plodova, dajući svakoga mjeseca svoj plod; i lišće od drveta lijek je narodima,

3 I više neće biti nikakva prokletstva. I prijestolje Božje i Janjetovo bit će u njemu, i sluge njegove klanjat će mu se.

4 I gledat će lice njegovo, i ime njegovo bit će na čelima njihovim.

5 I noći više neće biti, i neće trebati svijetla od svjetiljke, ni od svijetla sunčanoga, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i kraljevat će u vijeke vjekova.

6 I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite. Gospod Bog proročkih duhova poslao je anđela svojega, da pokaje slugama svojim, što treba brzo da bude.

7 I evo, dolazim brzo. Blagoslovljen je onaj, koji drži riječi proročanstva ove knjige!"

K. forum Link

Jeremija 29,11-14
Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam
- riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće:
da vam dadnem budućnost i nadu.

Link

Link sanjajte ribice........:)) Link

Jedino gledateljstvo na koje treba misliti.
Link Link
U povijesti je sporta zabilježeno mnogo poznatih imena pojedinaca koji su doprinijeli svojim djelovanjem. Ali tu povijest svojim zaslugama pišu i oni čija imena nitko ne pamti. Među njima je i Bud Wilkinson, trener nogometnih momčadi na sveučilištu u Oklahomi.

Naime, Wilkinsonovi su dečki iz godine u godinu bili igrači najjačih momčadi u Sjedinjenim državama 50-ih i 60-ih godina. Njegove su nepobjedive ekipe konstantno nanosile poraz svojim protivnicima. Nakon što je otišao u mirovinu, novinari su došli k njemu da napišu feljton, jedan sažetak njegovoga djelovanja u sportu. Između ostalog, staroga su trenera upitali i ono što je svakoga zanimalo - Što on vidi kao tajnu svojega uspjeha? Kako mu je polazilo za rukom da nezaustavljivo serijski stvara nadmoćne mlade sportaše čije su momčadi iz godine u godinu ostvarivale uspjeh? I evo što je Bud Wilkinson odgovorio:

"Kada nogometaš izađe na teren, oko njega se nalazi mnoštvo različitih promatrača. To svaki igrač zapaža i to jako utječe na njegovo ponašanje u igri. On, na primjer, može tada zaigrati za mnoštvo koje plješće i uzvikuje, boriti se za njihovo odobravanje ili može sve to zanemariti i igrati samo za jednu osobu, recimo za svoju djevojku.

Nadalje, igrač može dopustiti i da druga momčad diktira njegovu igru. Drugim riječima, ako protivnik igra prljavo i vara, to može početi činiti i on. Kada nogometaš pređe tu granicu svoje koncentracije, to nije dobro.

Drugi, opet, dopuštaju da njihovi suigrači određuju kvalitetu njihove igre. Ima i onih koji se usredotoče samo na sebe, žele biti zvijezde.

Moji dečki, međutim, znaju da postoji samo jedna osoba koja promatra igru i koju stvarno zanima što se zbiva na terenu - samo jedna osoba kojoj trebaju ugoditi svojim igranjem, a to sam ja. Bez obzira na pljeskanje ili zvižduke, snagu protivnika, korektnost sudaca ili igru njihovih suigrača, ja sam jedino gledateljstvo na koje oni trebaju misliti. Kada svatko to zna igra tako, oni su tada složni, daju sve od sebe i pobjeđuju."

Jednako tako se priča trenera Wilkinsona može primijeniti na život bilo koga čovjeka, a osobito kršćana. Mi smo oduvijek okruženi mnoštvom promatrača i sudionika naše životne utakmice. Od djetinjstva za nekoga pjevamo, zbog nekoga učimo, za nečiji se dar trudimo. Kasnije za nečiji osmjeh živimo, za plaću se znojimo, zbog djece sve podnosimo, za nečije odobravanje činimo i ono što nikada ne bismo pomislili. I svatko od njih na svoj način utječe na naš život, na naše djelovanje, pa tako i na naše rezultate, bili dobri ili loši. I sve to prolazi, pa i mi s vremenom. Konačan rezultat obično doživimo kao neuspjeh života. Ali nam zato Biblija usmjerava pozornost na samo jednu osobu koja, kako kaže stari trener, "promatra igru i koju stvarno zanima što se zbiva na terenu - samo jedna osoba kojoj trebaju ugoditi svojim igranjem". Piše: "Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Začetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom". (Hebrejima 12:1-3)

I dalje dodaje apostol, kao vjerni igrač svojega nebeskog trenera i suca: "Što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem... da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova". (Filipljanima 3:11-13)

Želite li odgovor na pitanje u čemu je uspjeh života? U žargonu iskusnoga trenera Wilkinsona, a iz srca Isusa Krista, to bi izgledalo ovako: "Bez obzira na pljeskanje ili zvižduke, snagu protivnika, korektnost ljudi ili život vaših bližnjih, ja sam jedino gledateljstvo na koje trebate misliti. Kada to znate i živite tako, vi ćete tada dati sve od sebe i pobjediti."

Victory Link

Link

Link ............................................................... Link


-Bog je, čini mi se besmisleno, izabrao biti siromašni seljak.i jos k tome Židov,
pripadnik beznacajnog naroda nasuprot vlasti moćnog Rimskog imperija

-U prvome stoljeću nije bilo Interneta.Objaviti se cijelome svijetu bez tehnologije nije bilo bas promisljeno

-Izloziti sebe u slabašnom tijelu jedne nemocne bebe,u svijetu prodanom demonima je ludost i preveliki rizik.

Čak i prema standardima prvoga stoljeća naše ere Izrael je bio jako mala zemlja. Usporedite samo veličinu Izraela s moćnim Rimskim imperijem, koji je u to vrijeme bio veći od Sovjetskoga saveza u vrijeme hladnoga rata. Ako je Bog već trebao postati čovjekom, nekako nema smisla što je izabrao Izrael da se tamo pojavi.

Štoviše, Židovi nisu baš bili cijenjeni. U gotovo svakome razdoblju povijesti Židove se gledalo kao tvrdoglave, samovoljne i nepokorne višim vlastima. Oduvijek su bili meta zlostavljanja, nepovjerenja i vrijeđanja, ma kako to nepravedno bilo. Daleko su bili privlačniji junaci nalik grčkim božanstvima ili plemenitim Rimljanima. Čak su i neobični orijentalni mudraci bili daleko bolji izbor. Ako je Bog imao namjeru postati čovjekom, zašto je baš odlučio doći kao Židov?

U naše je vrijeme komunikacijska tehnologija omogućila čovjeku da brže spoznaje, proučava i utvrđuje povijesne događaje i ličnosti. U prvome stoljeću nije bilo ni telefona ni televizije, radio ili satelitske komunikacije, nije bilo vijesti ni informativnih emisija, a ni Interneta. Ako je Bog trebao postati čovjekom, izgleda besmisleno što je izabrao upravo prvo stoljeće za svoj dolazak.

Ako je Bog već imao namjeru postati čovjekom, najmanje što je mogao učiniti bilo bi da počasti visoke društvene slojeve svojim prisustvom. Nezamislivo je da bi on izabrao nekog drugog osim najuzvišenije dostojanstvenike, najmoćnije političare ili najbogatije obitelji da u njima prebiva. Ako bi izabrao siromašne, gotovo sigurno bi postao metom ljubomore i straha moćnijih. A to nije taktično. Ipak, ispunjavajući svoju namjeru da postane čovjekom, Bog je, čini mi se besmisleno, izabrao biti siromašni seljak.

Planirajući da postane čovjekom, Bog je morao imati u vidu i to da se postavlja u vrlo opasan položaj. Zamislite kako Bog sebe izlaže postajući slabašno tijelo jedne bebe. Kakve li prilike za Sotonu! Neprijatelj Boga i ljudi je mogao razvezati sve zle sile i frontalno napasti u namjeri da uništi Stvoritelja, i to jednim potezom. Da bi izvršio plan otkupljenja grešnika, Bog je imao nevjerojatnu zadaću da ostane živ, da ostane bezgrešan i provede sva naučavanja neophodna za novi savez između sebe i ljudi. Da je pogriješio samo u jednoj točki, cijela bi konstrukcija propala. Ako je Bog namjeravao postati čovjekom, izgleda besmisleno da je to činio pod tako velikim rizikom.

Pa i mi ljudi, primatelji njegova spasenja od grijeha, nismo dostojni. Ako je Bog trebao postati čovjekom, trebao je uzeti u obzir samo najfinije, najplemenitije i najvrednije među nama. A takvih nema mnogo. Pa čak i oni koje smatramo tako uzvišenima zapravo to nisu. Mi smo svi u temelju svojega bića sebični i pogrešivi, čak i kada mislimo najbolje. Ako je Bog trebao postati čovjekom, čini mi se da tako nešto nije trebao poduzeti za stvorenja kao što smo mi, ljudi.

O, ludosti Božja! Kako si divna i veličanstvena! U Novome zavjetu piše: "Jer je Božja ludost mudrija od ljudi!" Zato razmislimo o Božjemu utjelovljenju. Osobito je prilika za to tijekom Božićnih blagdana. To je vrijeme kada proslavljamo činjenicu da je Bog odložio mudrost onakvu kako je mi poimamo te umjesto toga slijedio svoju ljubav. Ljubav prema vama. Ljubav prema meni. Mi slavimo tu nevjerojatnu činjenicu da je Bog ipak postao čovjekom. Došao je kao najsiromašniji među siromašnima i najbespomoćniji među slabima. Nadalje, izvršio je nemoguće u svakoj točki svojega života, u svakoj pojedinosti i tako omogućio vječni život najbezvrednijemu čovjeku iz izopačenoga čovječanstva.

Ludost je Božja nesagledivo mudrija od ljudske mudrosti. Hvala Bogu za apsurdno postupanje njegove duboke ljubavi prema nama.


Bill Hallsted

Link
idem,a zelim vam ugodan ostatak dana
:)

Poznati je Hollywoodski časopis donio dirljivu i poučnu priču o Kathryn Lawes, ženi poznatoga nadstojnika zatvora Sing Sing, Lewisa Lawesa. Njezina je smrt bila točka na sedamnaest godina posebna ozračja u tome zloglasnome zatvoru. Za tih sedamnaest godina nije prošao ni jedan jedini dan, tvrde svjedoci, a da Kathryn nije ušla među osuđenike, izopćene iz društva, u njihovo dvorište, zatvorsku bolnicu, radionice i sobu za posjete. Namrgođena, bezvoljna lica bi se ozarila dok bi ona prolazila. Raspitivala se brine li zatvorenik 10298 za svoju obitelj; kako se osjeća mladi i nemirni 23804 otkako su ga zatvorili iza čeličnih vrata? Jednostavno, bez pretvaranja koje bi oni otkrili u trenutku, ona bi saznala kako je tim ljudima i brzo djelovala da pomogne. Ona bi odnijela, ne poslala, hranu, odjeću i novac obiteljima koje su ostale bez hranitelja kada im je otac uhićen i zatvoren. Nastojala je da pisma ohrabrenja iz takvih obitelji stignu do mladih beznadnih prestupnika. Mnogo je dolara našlo svoj put iz njezine novčarke do džepova tek oslobođenih ljudi, uplašenih pred slobodom.

Svatko je mogao osjetiti gustu tminu koja se spustila na Sing Sing te noći kada je vijest o njezinoj smrti brzojavljena od ćelije do ćelije. Slijedeća je vijest bila kako će se njezin sprovod održati u crkvi izvan zatvorskih zidova. Zatvorenici su se dogovorili i poslali predstavnika nadstojniku zatvora. On ga je, u ime stotina ožalošćenih, zamolio da im dopusti odati joj posljednju počast. Lawes je pokretom glave šutke odobrio.

Noć prije ukopa, južna su se vrata Sing Singa polako otvorila. Tiha je kolona krenula kroz ta vrata u mrak. Ubojice, lopovi, dileri, zločinci svih kategorija izlazili su iz zatvora i kretali se prema nadstojnikovoj kući, oko pola kilometra odatle, bez ijednoga čuvara. Nitko nije kvario tu urednu kolonu; nitko nije pogledao desno ili lijevo, prema prilici za slobodu. Osjećalo se u zraku da bi bilo koji pokušaj bijega završio trenutačnim ubojstvom od ruku ostalih iz ožalošćene procesije.

Kada su stigli u nadstojnikovu kuću, zatvorenici su jedan po jedan obilazili oko lijesa Kathryn Lawes, zastajući koji trenutak da upute tihu molitvu. Zatim su vani ponovno oformili kolonu i vratili se iza hladnih zidova u svoje mračne ćelije.

Čelična vrata, tornjevi i visoki zidovi ponekad nisu dovoljni da zadrže ljude unutra. Ali snaga dobrote je jača od bilo kog materijala ili prepreke.

Nema čovjeka koji nije osjetio u srcu dodir nečije dobrote. Kako se pokajnički osjetimo kada netko pokaže ljubaznost prema nama onda kada to od te osobe uopće nismo očekivali. Kao roditelji znamo izgrditi dijete, a onda u njegovim blagim očima i promijenjenom ponašanju vidjeti dobrotu koja nas dirne. Upravo je sličan pristup bio jedini koji je Bog upotrijebio da dopre do našega srca i promijeni ga."

Z.B.

Link

Link
Hvala sto ne kment.jer to ne zelim.Pusa svima :))

Link laku noc :)Link
Link

evo naseg Watersa[navodnici"
Mnoge zanimljive životne priče stvaraju popularne novinske članke. Tako je devedesetih godina vozač kamiona Larry Walters bio zvijezda nacionalnih vijesti zbog onoga što je učinio u okolici Los Angelesa. 33-godišnji Larry je imao naviku svoje vikende provoditi u svome dvorištu, južno od zračne luke Los Angelesa, gdje je u omiljenoj stolici za ljuljanje promatrao što se zbiva u njegovom susjedstvu. Po navici bi jeo sendviče s maslacem od kikirikija i pio Pepsi-colu. Baš i nije imao uzbudljiv život.

Jednog je dana teška dosada potakla Larrya da nešto poduzme. Nije imao namjeru promijeniti svoju naviku. Samo je želio uzdići se na malo veću visinu i imati bolji pogled na susjedstvo. Zato je odlučno otišao u veliki grad, kupio 45 velikih meteoroloških balona, rezervoar helija i dugačko uže. Procijenio je da bi ga baloni napunjeni plinom mogli podići oko trideset metara iznad zemlje, odakle bi mogao pratiti što se događa u oblasti više od kilometra uokolo.

Tako je Larry najprije pričvrstio stolicu za zemlju. Zatim je balone napunio helijem. Jedan po jedan je vezao za rukohvate svoje omiljene stolice. Kada je bio gotov otišao je u kuću i donio Pepsi, sendviče te svoju staru lovačku pušku kojom je namjeravao bušiti jedan po jedan balon dok se ne spusti na zemlju. Zavalio se koliko je udobno mogao i zamolio susjede da prerežu užad koja su ga držala. "Idemo!" povikao je i oni su ga oslobodili.

Ali stvari se u zraku nisu odvijale onako kako je to zamislio jedan dokoni vozač kamiona. Umjesto na procijenjenih 30 metara Larry je uzletio do visine od gotovo 4000 metara. Pitate se zašto nije upotrijebio svoju pušku? Bila je neupotrebljiva jer se prestrašeni avanturist objema rukama čvrsto držao za svoju stolicu.

Larry Walters je sada imao mnogo bolji pogled nego što je očekivao. Nedaleko od njega se iz zračne luke upravo uzdizao veliki DC-10 krcat putnicima, čiji je pilot javio kontroli leta da u zraku vidi čovjeka na stolici za ljuljanje. Na to su brižni kontrolori zapovjedili pilotu da odmah vrati avion na tlo i javi se na liječnički pregled. Putnici su kasnije izjavili da su bili preneraženi onime što su vidjeli.

Konačno, netko je poslao helikoptere da izbave Larrya. Vlasti su zatvorile zračnu luku i preusmjerili sve letove na susjedne piste dok su se oni pozabavili s čovjekom u stolici za ljuljanje koji je sličio privjesku na 4000 metara visine. Kada su ga na koncu spustili, odmah su ga okružile TV-ekipe, policija, vatrogasci, spasilački timovi i veliko mnoštvo radoznalaca. Bio je to glavni događaj.
"Jeste li se uplašili?" upitao ga je jedan novinar.
"Pa, zapravo i nisam", odgovorio je Larry.
"Planirate li to ponoviti?"
"Ne."
"A što vas je, čovječe, natjeralo da to uopće i poduzmete?"

Larry je malo razmislio i zatim jednostavno odgovorio: "Pa, nisam mogao samo tako sjediti na jednome mjestu ne poduzimajući ništa."

Z.B

necu odgovarat na komentare i tocka...:)stvarno necu,slickam se samo(sad cu vas hakirati...:))
zbilja ne trebam komentare,samo vase dobro raspolozenje,gdje god da jeste...zelim biti sama,hvala(dodjem ja k vama:) a opicena sam ponekad..a stas...uups [Bas ste dobri,hvala vam na razumijevanju:)))

Link Link Hope Link

Link
Link

Matej 24:14
"Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak."

Marko 16:15-18
Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.