srp mog djeda antuna

 
hihi...palo mi je neki dan na pamet...kao, kad s nekim offlinerom sretnem nekog kog znam s neta pa me offić (??) pita poslije da oklen se znamo pa ja velim, onda bude reakcija..nekak..ne bas posprdna, al kao da taj s neta je manje frend od nekog kog znam iz,,,ne znam,,,jebene škooole, il jos bolje, od nekog kog sam upoznala u nekom jebenom kluuubu. onak, smjesak ko da velis da imas poso, pa te pitaju kak si doso do njega, pa ti velis da prek veze. pa te kao pogledaju, onak, drago im je da imas poso, a s druge strane, nije bas to isti smajl koji bi dobio da imas bez veze poso..hihi..pa sam malo razmisljala  toj analogiji i zakljucila da offiji imaju potpuno pravo hihi... jer vi I JESTE prijatelji PREK VEZE:DD

 
ovo sam nasla u novcaniku jucer. postoji mogucnost da sam to stavila vec jednom na log. tamo negdje u zimi ljutoj. hmmm.al ne da mi se chekirat...iii da. mislim da cu od sad SAMO copipejstove stavljat. kakva produkcija, to me troši:D
smrt produkciji, zivjela reprodukcija!!!! (hihi...nda :))) )
 
i nista te kao ne boli
 
dan je kao suncan
ti si kao veseo
prolazis kao ne vide te
 
svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo
 
i ti si kao sretan
 
zivi se kao u miru
ptice su kao slobodne
buducnost kao na dlanu
 
savjest je kao cista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj
 
svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo
do tebe
i do svijeta
 
i dan kao svice
i ti se kao smijesis
i nista te kao ne boli
 
(enes kisevic)

 
vezano (opet riječ "vezano":) ) za neka moja unutarnja talasanja. neka to meni fino tu stoji pohranjeno.
 
Povijest stripa
   Ideju stripa kao sukcesivnog čitanja slika možemo prepoznati u egipatskom slikarstvu, ili na Trajanovom stupu u Rimu. Ipak, na pojavu stripa najviše je utjecao Guttenbergov izum tiskarskog stroja. U 18. st. engleski slikar William Hogarth stvorio je nekoliko slikarski narativnih sekvenci - nekoliko slika povezanih protagonistima i radnjom.
Tokom 19. st. rade se ilustrirani romani u nastavcima. Zbog pojave višebojne rotacije u novinskim nedjeljnim dodacima američkih listova (Sunday Comic Sections) objavljuju se komične anegdote okružene karikaturalnim crtežom. Napokon, crtač Richard Felton Outcalt je u časopisima New York World i New York Journal počeo objavljivati anegdote i djeci iz irskog kvarta na Manhattnu; glavni lik je bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji. Povjesničari se uglavnom slažu da epizoda "Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji" (The Great Dog Show in McGoogan Avenue) objavljena 16. 2. 1896. označava početak modernog stripa.
Odjeća dječaka bila je uglavnom zelena i crvena. Dotada je tehnika tiska već bila usavršena, ali su postojali problemi sa sušenjem žute boje. U Pullitzerovoj tiskari odlučili su isprobati novu tehniku na osnovi sušila za boju na spavačici tog dječaka, pa je 5. 1. 1896. nastao Žuti dječak. Oba su časopisa, Hearst i Pullitzer, World i Journal započeli borbu oko prava na objavljivanje "Žutog dječaka" - tako je do danas ostao naziv za beskrupuloznost i senzacionalizam u novinama poznat kao žuta štampa. Antologiju stripa činili su potom Harold Foster svojim "Princom Valliantom" i Hugo Pratt svojim "Corto Maltese-om". Danas su najjače strip kuće američki "DC Comics", i crtači (slikari?) kao Simon Bisley, Ashley Wood, Frank Miller, Bill Sienkiewicz i braća Hernandez.
   U Hrvatskoj se početkom stripa smatra "Vjerenica mača" 1935. g. u ilustriranom tjedniku "Oko" našeg najznačajnijeg strip crtača Andrije Maurovića. U ratna vremena pojavljuju se i braća Walter i Norbert Neugebauer u listu "Zabavnik". Šezdesetih godina oko "Plavog vjesnika" okupljaju se Jules Radilović i Žarko Beker. Sedamdesete godine obilježila je grupa "Novi kvadrat": Igor Kordej, Krešimir Zimonić, Radovan Devlić, Mirko Ilić, Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Krešimir Skorzet, Nikola Konstadinović, Ivica Puljak, Emir Mešić. U novo vrijeme treba istaknuti Danijela Žeželja, Darka Macana, Dubravka Matakovića, Štefa Bartolića i nedavno preminuloga Edvina Biukovića.
(http://www.uazg.hr/likovna-kultura/strip.htm)
 
(primijetiti upotrebu dosad nikad koristenog smajla od strane kolajine :))

 
-houli krajst. toliko puta ispisana tema da vise nema smisla.
-ne znam sta mi znaci kad me netko zbudi i skuzi to i veli:oh, zbudio sam te, onda ja na to velim- nisi, samo sam lezala. ponekad je to istina, ponekad nije. on/a na to nikad nema nista za rec pa se onda samo osmjehnemo jedno drugom. ak velim-jesi, onda se pocnu ispricavat, a to nema smisla meni, jer sam isto tak mogla i sama mobitel izgasit da se to ne dogodi. i tako. gotovo nikad ne znam sta da kazem kad netko verbalizira spoznaju da je probudio moju osobu.
- pisem gluposti jer nesto moram radit dok cekam da mi se rucak ohladi
- palo mi je nesto vrhunsko na pamet dok sam citala djelce tao mede pooha. znam da zvuci glupo. al to su ona moja ucennja u knjiznici kad je orevise knjiga oko mene pa se nemrem suzdrzat.i ne sjedim na djecjem odjelu, da se razumijemo :P al sad se ne mogu sjetit tog. onog iz prve recenice četvrte natuknice tko zna kojeg kolajinog loga

 
osjećam zivotu u meni da kuca. koliko god na van izgledala umorno.ta-dam. ta-dam. prebaci pozornost na ritam i osluskuj ga. pojačaj.
 
ta-dam ta-dam ta-dam
 
(nemojte mi oskrvnut log aluzijama na trudnoću. molim.)
--
(nevezano za ista sta sam tu ikad i igdje napisala, al da ne otvaram novi log:))
geez. danas sam 20 TISUĆA puta htjela stavit usne na To. makar to znacilo samo slinit u nj.

 
sta sam sanjala. bilo je gro toga. zapamtih samo da sam s tim jednim sjedila na livadi podno nasipa kadli se IZNEBUHA stovri pokraj nas neki tata sa 20ak svojih kćeri obučenih u dronjave haljine. svaka s KOSOM u ruci. ne dlakama, neg kosom. onom za kosit. travu. ili živote. kako god:) i one su se stale jedna do druge i tata (ne moj. taj NEKI TATA, rekla sam vec):"tri, čet'ri sad" i ove su počele kosit.ne znam kak se nisu ozljedila jer su ZBILJA stajala jedna drugoj do ramena. pitali smo ga da sta to radi i jel poludijo. reko je:nije to nista, vjezbamo za predstavu.
meni je samo smetalo sta I OPET stojim pored neke BUKE jebene. a i bilo me malo strah tih kosica. stajaznam. izgledale su dosta...dresirano, a tata nije izgledo ko da je sasvim normalan. nije da mi se bjezalo od dvadeset luđakinja.

 
sjedimo u javnom prostoru koji je samo moj, ali to nitko ne zna. ja i gospodja koja ne zna da ne bi smjela bit tamo. no dobro. neka joj. bila je simpa, pa može.i caskajuci neko vrijeme prek mobitela privukla sam joj paznju jer sam dubokim i uzjebanim glasom, naglaska radnog naziva s-brda-sam-sišo počela onom s druge strane dočarat kakvom razgovoru sam bila sudionik.
neeE mož' to taaako, ne mož'. ajd duooođ' ti men' drugi tjedan, šta sad štas' čuekala mjesec i pol , šta sad, ne mož' to sad tako, nema smuisla, šta me gledaš, nije teb' nuiš juasno', a? vidi kkuako me glueda s tuim očima..os drugo mišljenje*oš drugo mišljenje? ajd sad cu ti ja to omogućit..maaatooo , maaatooo, maaatooo ajd duođ vamo pa joj rec' da to nema smisla
"ispricavam se, gospodicna, ali morala sam vam se nasmijat, vi ste tak dobro ono nekog oponašali na teleefon da se jednostavno nisma mogla ne počet smijat"
"znam, teta. bilo bi i meni smijesno da se ne radi o hrvatskom zdravstvu. bogami bi. "
 
 
 

 
ja mislim da je grehota pokupit nekog s autom kao ti. da pokupis nekog sa svojim imenom, svojim zanimanjem i svojim afinitetima. pokupit autostopera je najbolja stvar koja se moze dogoditi glumcu u tebi. a i stoper ce imat dobru pricu za poslije:)
istina, jos uvijek nisam imala priliku biti s te strane priče, al razmisljala sam malo o tome:) dok sam cekala da mene netko pokupi:D

 
- postoje ti neki ljudi s nekim mnogo dobrim titrajima koji te uvuku u svoj svemir i onda ti je dobro tamo. i svi vec prisutni zvjezduljci u tom prostoru titraju jednako dobro. i onda vi svi skupa titrate i dobro vam je.
- "što je pokušavala reći? zna da se ja ne brinem. ako se pojavi prijetnja pokušat ću izbjeći udarac ako mogu. ako ne mogu, suočit ću se.il planiras što čep napraviti il ise boriš s onim što ti je na raspolaganju; brinuti predstavlja gubitak vremena." R. Bach, "Bijeg od sigurnosti"
- i tako jos neke stavri koje su mi sad isceznule iz svijesti
 

 
da preduhitrim jadikovke i naricanja...hihi...zensko tkivo je PODLOZNO stvaranju celulita.sto ce rec da celulit nije nista nenormalno. estetski neprihvatljivim su ga napravili mediji. ono dupe na casopisu je retuširan celulit. ona tvigica ga nema zbog KUTA jebenog snimanja.celulit je NORMALNA pojava na zesnkom tijelu, POGOTOVO uslijed ovakvog nacina zivota koji svi vodimo, sjedilackog uglavnom.
i lampe u svlacionicama ducana su NEONSKE i to samo NAIZGLED povecava količnine i vidiljivost istog.
i djevojke koje ga NEMAJU su iznimke u dva pogleda:
a) imaju zbilja brz metabolizam
b) zbilja JAKO rade na tome da ga nemaju, vjezbaju ludjacki svaki dan itd. to im se, naravno, odrazava u sicusnom mozgiću.
i tako.
 
hihi
 
(kolajah je  popizdila skroz:) )

samo da nadjem tog debila koji mi svako malo pusta krv iz nosa. nesto cu mu gadno napravit. pun mi je kuac vise naginjanja glave i trazenja maranica na slijepo na javnim i privatnim prostorima. bilo je zabavno prvi put, drugi put i na dan kad je papa umro kad je u melinu procurilo . to je bilo kao, znakovito:))))
jebemti, da bar snifam, bar bi mogla MISLIT da mi je od tog.
sranje.
i ovo nije neki postafektivni log neg rea time log:) ne bi covjek reko koliko zanosno netko moze izgledat s palomom u nosnici.
 

okej.imam muskulfiber. muskulfiber nisam imala od osmog mjeseca kad sam se s biokova spustila sva u suzama.vraćat se doma iz spunka i tam negdje na sredini vukovarske zaklinjat se sama sebi da mi je to zadnji izlazak bez bicikla, a onda to ISTO radit samo DVADESETČETIRI sata nakon odluke je prilično poražavajuće. da sam se BAR vraćala iz tamo nekog DRUGOG dijela grada. ali ne.
u jednom momentu sam naletila na cibonu pa sam tam sjela, ne zbog tamo neke ideje da ce tramvaj doc neg sam samo htjela sjedit neko vrijeme. i ne znam sad dal da to pripisem alkoholu, ali..mislim da sam iz onog petog elementa cula lepu brenu. i sve te neke njoj srodne, al s ove strane grane.đizs. radila bi tim ljudima nesto sa štapom s ubojitim djelovanjem. ma. ustvari. ne bi. zbilja ne. hm. ali se definitivno ne bih htjela druzit s njima. osim za okladu ili u svrhu nekog eksperimenta.glazba oblikuje covjeka.od tog nemres pobjec. na onako fin, suptilan način oblikuje. ako skaces po stolu na vucu onda nesto mora ne valjat s tobom. govorim o ekstremnim primjercima. onim koji ne znaju za drugo osim onog čuda od ludnice. o takvima. ne o soft slusaocima narodnjaka. jeza me hvata.
log uopće nije trebao bit o škartu hrvatske glazbene scene i njihovim poklonicima, ali me sad misao o njima omrzovoljila.
završavam.

 
moram priznat da su se iskričari popeli na viši literarni nivo.ili sam trenutno na meti drugog profila istih:) ne znam. al nema vise onog:e mala, os se jebat, neg to fino bude umotanu u sasvim dobar prozni tekst. ne zajebavam sad, ozbiljno to mislim.

 
akademske obaveze su me natjerale hodocastit danas do daleko iza kaptola i natrag ter me iste prislilile da prodjem kroz najuži centar grada. taj čovjek je divan. leopardman, jel. oke, on je sad tam nesto hitao one čunjeve sa i bez vatre i radio stoj na stolici na visini od tri metra, al je uz to vrhunski zabavljač. bogami da. rodjen za to. krajnje drag i smešan čovek.falilo mi je 30 kuna za odvest si ga doma. a sam je reko. za 50kn u šeširu idem doma s vama. a jebote.mislim da nisam nikad bila bliže takvom nečem no danas:DD iako, u jednom momentu je bilo frkovito, jerbo je dotični tražio asistenticu.ja sma na brzinu chekirala svoj outfit i već vidjela sebe kak me povlači za ruku na sredinu kruga. mene i kittycu na ledjima:D imat nedavno ofarbanu kosu u CRVENO i  TIRKIZNU trenirku i sendvič u rukama dok nitko oko tebe NEMA sendvič u ruci, NEMA crvenu kosu i NEMA tirkiznu trenirku i UZ SVE TO jos stajat u PRVOM jebenom redu NISU stvari koje će ti pomoć u skrivanju od dotičnog kralja ulice. okrenula sma s epanično uatrag da se povučem negdje iza al mi se pgoled sudario sa prekriženim rukama tipa od 2 metrakoji nije pokazivao namjeru da se makne,neg mi se jos seretki nacerio i pitao:problemi? tocnije, postavio mi je ono isto pitanje koje sma ja posatvila njemu 15 minuta ranije kad je leopardonja trazio snažnog i velikog muškarca, a ovaj čučao iza neke babe :)))) najvise boli kad te tvojim udare:D i tako. leopard je kružio..ko leopard hihi krugom i trazio zrtvu, a meni je palo na pamet d aje mozda daltonist i da u tom slučaju nema straha za mene. osim ak nisam sad bas TOLKI pehist.ipak, nisam htjela stvar prepustit slučaju pa sam počela prtljat oko tenisica nesto iza nekih dječjih kolica koje su se odjednom stovrile ispred mene. te znirance nisam zavezala od kad sam tenisicie kupila, zato sam ih danas odvezala i zavezala DVAPUT:D i tako. na kraju je izvukao curku neku na dva metra od mene, s crvenom kosom i ultra plavim sjenilom za oči:DDDhihi. nema pojma koju srecu je imao sta sam zavezivala tenke hihi. kaj se tiče motoričkih radnji, kod mene se pokreće mehanizam socijalne inhibicije u takvim situacijama, i  ja ZBILJA ne znam sta bi mi covjek napravio jer sam SIGURNA da mu ne  bi bila u stanju bacit jebeni čunj na tu stolicu:))) a kamoli zapalit isti i bacit mu. ja cigaretu nemrem iz prve zapalit, kamoli čunj. kamoli pred 200 ljudi:))
ahhh. i tako. svasta jos ima po gradu.

 
mislim da je o njoj  ovdje u zadnjih 7 mjeseci napisano vise nego o gotovini i pontici u dnevnom tisku.u tom istom razdboblju:) jel:)
"nećeš me emocionalno angažirat", pomislila je kolajah i pocela namatat šal oko svog nježnog vrata. "nećeš me emocionalno angažira" pomislila je kolajah na prvi zapuh vjetra i "ššš" vrećice koja joj se otimala iz ruke."nećeš me emocionalno angažirat" sad je vec mantrala kad je skuzila da ide prema ducanu sa trbušnim mišićima priljubljenim uz kičmu i grčem na licu.
nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat nećeš me emocionalno angažirat
digresija o digresiji: dakle, otac je usao u sobu i napravio neke pokrete po njoj, nesto kao spremanje kreveta ili zavtaranje-otvaranje ormara poradi čega god i usput mi izrecitirao ime španjolskog gitariste s njegovim nanovijim i najboljim izvedbbama do sad uz navodenje par zadnjih albuma. na moj, tokom 23 godine vec sasvim uvjezbani, pogled pod nazivom Pogled-za-pacijenta-s-odjela-psihijatrije i jednu oprezno sročenu:"pokušala sam...ali ne mogu novopristigle informacije povezati sa ičim" samo se šeretski nacerio i otisao van.
makar potajice ZNAM zasto radi takve stvari, ipak me to neće spriječiti u verbalizaciji naredne rečenice: moj otac je sasvim lud.