srp mog djeda antuna

zadnjih 18 sati postojalo je tisuću razloga zbog kojih sam se htjela spojit na iskru, al sada su svi oni isparili.
tako je to kad odvalite dio akademskih obaveza:D
ahhhh. zijev.danas u mocvari festival kratke priče u devet. after u 11. to bi bilo zanimljivo otic vidjet. samo me grozi onaj nasip od dva i vise kilometra:/ postoji vise solucija za savladavanje istog, a da nije nogama
- uzet mamin bicikl koji ima ispustene gume i nije vozen 15 godina
-uzet bratov skupi bicikl i bojat se za njega cijela dva sata
- uzet role i nosit ih poslije pod rukom i klet
-uzet auto i osjecat se odgovorno zbog njega i ne pit
-uzet Prijatelja S Autom
-neke alternative? kajakom do drugog mosta? no, tko ce veslat natrag uzvodno???

 
:) nnda.
a sta ja znam. imam neki poriv za neverbalnom komunikacijom:)))
 
loš odabir medija, definitivno:D
 

empirijski je potvrđeno da se proljećima dogadaju počeci mojih ljubavnih priča. s te strane nekako imam povjerenja u zivot jerbo me stvar jos nikad nije iznevjerila. sad mi ostaje samo da raširim prste i spojim korijene prstiju lijeve i desne ruke i vrtim palčeve jednog oko drugog.
to je nesto kao i sa psihopatima koje srecem na ulici. jednostavno znas da ce ti se dogodit barem dva po godisnjem dobu. ostaje ti samo da stoički čekaš kad ce se dogodit i promatras na koji te sve način to pogodilo.
no, uslijed nekih okolnosti i nekakvog tamo mamurluka skuzila sam da meni u biti ne treba decko. partner. zivotni drug. muzjak. skuzila sam da sam nekak preopterecena vlastitim potiskotinama i njihovim manifestacijama, traumama iz djetinjstva i čvrovima na tamo nekoj psiho-špagi, tak da ustvari i nemam neku zelju ulazit u neki tješnji kontakt s jos jednim snopom čvornatog užeta. ili jos jednim sjemenom s potencijalom da naraste. nekako...ne. prije nisam imala nikakvih kriterija oštro zacrtanih glede toga, no sad ih imam. bogami da. nesto vrlo zdravo. i vrlo zrelo.
stocerec da mi ustvari ne treba decko neg guru :DDDDDD

to znam po dvije stvari. prvi put nakon dugo si nisam kosu posusila fenom. druga je ta da je tata reko:stavi mlijeko u frizider, sad su poceli topliji dani.
 
eto. to kad se dogodi onda znam da je zatoplilo za ozbiljno.
 
bijah na jarunu nesto kao rolat i vidjeh na Mjestu Koje Volim covjeka kako pisa uz drvo. to mi se nije svidjalo. al dobro. pisaju psi, nek pisa i on. onda sam otisla do kraja staze i tamo nesto kao gledala u vodu i kad sam se vracala tip je JOS UVIJEK kao pisao uz drvo. il ima problema s mjehurom il je opako navlačio kožicu. ja bi stavilana javne travante povrsine natpis:zabranjeno drkanje. mrzim ljude koji drkaju na dijelu prirode koja nije zavedena u katastru kao njihovo vlasnistvo. to zbilja mrzim. (mozda i vise od kranjskih)

(motiv iste nije financijske prirode neg da vam bude dobro vani)
daklem. iz ne znam kojeg razloga nekolicina ljudi s kojima sam pricala izrazila je negativan stav prema stand up komediji. ono sta se od nedavno dogadja na savi vikenzima. ne znam kak je u hemingwayu to funkcioniralo, al tamo je sasvim super. plus sta je sasma besplatno i ne trebas nikakav dress code zadovoljavat:D
pregrizite neutemeljene averzije i idite vidit.
papillon, petak-subota od 21h il tu negdje
 

ono kad kazem da mi nije bitno di gledam film neki. serem. bitno mi je. to sam skuzila sad kad sam gledala kino ponudu zagreba. to konstantno radim, al sam sad osvjestila si to tek. da u momentu kad mi se na monitoru pojavi kaptol i branimirova, da odma srolam misha dole. panichno.
ustvari. nije mi bitno di gledam film. bitno mi je di ga NE gledam.

 
loše u nevirtualnim izlascima je to sta opcije ignore NEMA
 
jebomeovećipas, al ja tu pivu vise necu pit. ne vise od dva komada.od vina drugi dan mozes sve radit, polako i u malim količinama, al sve mozes radit:) pivo ti dan psolije privlači glavu prema dole i nešto se gadno trga u njoj. bah.

moram si promijenit budilicu na mobu.od kad sam je ponovno aktivirala, dogadaju se iste stvari kao i kad sam je tek počela koristit. od nje se počne plesat. ne znam dal se i tijelo miče, al je u snu čujem i počnem plesat. i pjevušit. i UVIJEK pomislim:iii, kakva je ovo zika dobra. i okrećem se oko sebe da vidim oklen to, a na nekoj kao livadi sam sa suncem i drvećem u daljini. a u melodiju su ubačeni i cvrkuti ptica pa u snu tražim ptice i vidim tamo kao neke ptice pa ih idem dohvatit rukom. al dohvatim mobitel i zgasim ga.
vec tri dana kasnim na predavanja:D
 
ermmm...AKO vas kojim slučajem zanima gdje je jitterbug sad hihi on vam je u krevetu. leži u krevetu i meni je sad to urnebesno smijšno:DDDD i vama bi bilo da znate razlog ležanja:DDDD
(man'te me se seksualnih ideja vezanih za to:P)

 
ehhh ni discman, ni bajk, ni zub
"ajd daj mi jednu"
"kaj ni cigarete nemas?"
"ni cigarete"
"pa jebemu miša..ni medu, ni zeku, a?"
"ni medu, ni zeku"
 
(hello kitty je naziv za jos jedan kolajin modni eksces)
 
ja u načelu nemam ništa protiv i jednog stvora na zemlji, ali me se vrlo lako može nahuškat na crnce ako me se prislili da slusam ono njihovo repanje, hiphopanje i arenbiranje.i da nre bi ispalo da generaliziram citavu tsvar, ne bih napravila nista nazao BILO KOJEM crnu. trazila bih ciljano upravo izvođača pjesme. a ak postoje neki sutpnjevi kod kukluxklanovaca koji se očituju nijansama bijele boje, brijem da bi dobila na kraju čina fluorescnetnu kukuljicu. jebomepas ak ne bi.

i sad dok paklena bol žari i širi se cijelim tijelom razmišlja o masnim mišićima jučerašnjeg nešto-kao-pileta, o tome kako je od Njega puno naučila -prije svega da je vise nitko i nikad ne izbaci iz balansa (bar ne jako), o jednoj sta je trenutno sretna i o sebi koja to nije

bijah ipak na Tu :)) al super je bilo. ko da slusas neki tamo kazalisni komad za koji si sam scenarij napisao:D sam sam stala na na štok sobe i s blagim cerekom iščekivala da spusti rolete do kraja i veli krucijalnu rečenicu:D. i nisma SAMA sjela neg sam ČEKALA da mi veli. jer volim forme:DDDD
 
ehhh ljudi...dobar je ovaj život:)))
 
eh da. zaboravih.jos jedna stvar za u kategoriju StvariZaKojeNeZnasStaDaMislis..tipa bananko i okus šafrana...sojino mlijeko. okus kao..hm...sasturgana unutrasnja strana kore tamo nekog drveta kojem s enesto strasno dogodilo. ili: karton natopljen nekom jako čudnom kišom.
 
uglavnom, zanimljivo dosta.
 

 
onaj moment kad čelične maske padnu i kad tudjem prstu pustis da ostavi otiske na tvom mentalnom plastelinu....ehhh :)
 
(toliko za sad)

kad sam ja bila mala, upala mi je tračnica u oko. istina, infinizetimalan dio iste. ali tračnica.i teta mi je gledala oko kroz  onu mašinu di ona bude na jednoj strani, a ja na drugoj s naslonjenom bradom na Tu. znate ono, velim vam :"nasloni bradu Tu" i upre prstom u Tu.
 i veli teta:imas nesto u oku. s tracnicom u oku je tesko uputit pogled koji ubija, al mislim da mi je uspjelo. vanjski monolog:"znam. " unutarnji monolog:"nisam dosla da mi uspostavis dijagnozu jer ZNAM da imam ..hihi..neki kuac u oku:DD"
i onda je uzela magnetizirani štapić i čačkala po njemu. u tome su bile pozitivne dvije stvari. tj jedna sigurno i jedna možda.sigurno je bilo pozitivno to sta nisam morala u školu ić. možda pozitivna stvar je bila da je taj dio štapića bio pozitivan pol magneta:D
i tako je čačkala i čudila se da oklen mi metal u oku i tako je to trajalo neko vrijeme. ja nisam ništa rekla. sta se kaže u takvj situaciji:eh, da, vidite.lijep je dan....
onda me odvela u drugu sobu di mi je jedna druga teta natrpala u oko ..ne znam..nesto kao svinjsku mast.i rekla:sad ce sve bit u redu. bit ce vraga sve u redu,pomisli kolajah i za kaznu im se za takvo neragumentirano pretpostavljanje bolje buducnosti, onesvjesti. jednostavno VOLIM privlačit pozornost. prvo sam čula vlakove da idu prema meni, pa sam razmisljala:o bozze, vlakovi. nije dobar znak. onda se sve počelo lagano crnit. ja nisam bila ziher dal bi im sad trebala navest vizualnu il auditivnu komponentu vlastitog stanja, pa im nisam navela nista neg sam se samo otkačila od svijesti hihhihi. poslije nesvjestice bude super jer te glava naglo prestane bolit i sav si lucidan nekak. zato su se one SAD (vrijeme za ruznu rijec) uzjebale i počele skakat oko mene..hihihi...ahhh drage neke žene.
uglavnom. od jucer opet imam nesto u oku i ne da mi se sve to opet prolazit. makar nije bilo lose iskustvo. onako, u anegdotalnom smislu:D
 

 
ima ta neka grupacija ljudi, žemskinja, za koje sam "mala". tj. "e, mala". ehhh. al njima to toleriram. kad su drage i sve:)

 
intenzivno druženje s gornjih sedamnaest :/
hm.