srp mog djeda antuna

otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor otpor

dogode mi se ti neki segmentici neispisanih knjiga i ako dobro gledas, zbilja ih ima svaki dan, samo varijaju kvalitetom.
ali, ipak,...sve je protkano mrežom većih ili manjih grčeva. već mi se gadi to gutanje stisnutim grlom i cuclanje gnoja.
 

"tipkao sam jer sam se od toga osjećao dobro, jer nisam imao što drugo raditi, jer sam mislio da ću zapisujući, pretačući bezimeno u riječi, bolje sve shvatiti.izmišljao sam priče o svojoj majci u kaliforniji , kako živi na plaži s palmama i svaki dan šalje pisma policiji, nastojeći doznati gdje sam ja; o artu kako je utvrdio da je doslo do zabune, da mu zena i kcer ipak nisu mrtve, nego žive u dvorcu s hrpom opatica; o poštaru koji me rpegazio, kji svaki dan odnosi ljudima pisma i pakete i govori im:ja sma zlikovac, ubio sma jednog dječaka. tipkao sam jer je tipkanje za mene bilo jednako vrijedno kao i razgovor. tipkao sam jer sam morao. tipkao sam jer sam se bojao da ću nestati."
b.udall, "čudesan život edgara minta"

ovaj dan je nekako takav da jedva cekam ponedjeljak. u biti se nista lose nije dogodilo, cak sam bila na jarunu i sve..al nekak je...hm. mislim da moram izmislit novu rijec koja ce ga opisat...ehhhhh
danas sam iskusila čari brdskog biciklizma. ako je to ono kad upadnes na jako neravan i brdovit i blatnjav teren i onda moras nosit bicikl u rukama i bojat se da ne padnes u lokvu zabokrecine s jedne i lokvu sasvim obicne vode s druge strane:DD
al pa nije bilo lose uopce.plus sta su ljudi koji su se nasli nad tim sranjem bili zatečeni situacijom pa ih je bilo zabavno promatrat i slušat:))
i tako...vidjeh jednu sta je na jarun izvela u šetnju svog glodavca. nesto sivo i zubato. drzala ga je u rukama, a mene je zivo zanimalo kako ce ga kontrolirat kad ga pusti na tamo neku travu...
i tako jos neke stvari. zijev.
 
ah, da, sjetih se:)obzirom da sam igrom slucaja po dolasku na ajrun skuzila da imam jos cijeeela dva sata za solirat, odlucih krenut tamo prema zapadu pa di stignem:) a dva sata na bajku bez discmana je puuuunoooo....i uglavnom, "di stignem"...hm. put me doveo do fukodroma:DDD uglavnom, vozikam se tam po nasipu i ksuzim da nisam nikad bila u onoj sumici iza f-a, a vidla sma s nasipa da postoje neke stazice. pa sam se spustila do njih i salabazala malo po njima..uglavnom. vecina ih je bila slijepih. i nisu planski naoravljene neg su to auti izrostali zemlju:))) ahhh...tak da sam u jednom momentu odlucila skrenut bilo di, sam da se maknem od tog smeca SVAKAKVOG od tam i ...hiihi...i banula sam iz te šume na neko parkiralište pusto di je zenska neka sjedila na rinzolu i brisala klincu nos...hihiih.i jos sam upala u neke jebene brazde blatne koje su iza njih bile..hihi...al onak,samo sam se stvorila iz te šume,ja sma bila iznenadjena asfaltom ispred sebe, a ona i klinac mnome IZA sebe:))))
ja mislim da ce ga ona plasti sa mnom. kao "ak ne pojedes tu kašu, doci ce ti teta iz šume":DD
 

ja samo mislim da ak osjećaš snažnu spinaciju po glavnoj vertikali svoga tijela, da onda moraš uć u to. većina uglavnom vidi pluseve i minuseve, s tim da minuseve ima snazno podcrtane markerom i zaokružene.i uvijek ono "da, ALI"
a takva kalkuliranja i vaganja te vode do statusa ličinkice, sjetnog, paranoičnog čudovištičića drhtavih nožica od straha da ne bude povrijeđeno.
 
ahhh i  tako je jednom porukom u najranije moguce nedjeljno jutro otkazan moj prvi maj koji je trebao bit prozivljen po svim obrascima ponasanja dostojnih jednog prvog maja. aukuactrulekokoši.maodiukuac. doc cu tam na jarun i nabrat ono cvijece kaj mi treba za projekt (nazovio to tako:D) i stavit ga u zdjelicu od margarina i onda sjest kod prvih ljudi koji imaju ispod 30 i meso na rostilju. eto to cu napravit. majkuimblesavu

jel znate vi za one velike staklene boksove sa lopticama? bilo je toga po shopping centrima u austriji prije tamo nekih 15 godina. ograde oveću povrsinu staklom i natrpaju u nju goooomilu loptica plasticnih svakakvih boja i stave tobogane unutra i kućice svakakve. tamo su roditelji pospremali djecu kad bi išli u šoping, jel. i klinci bi ostavili tenisice na ulazu i đipali medju tim lopticama i po toboganu i kućicama. al bilo je zbilja puno loptica. ono, ako si omanje derište, dodje ti do dupeta skoro.
ja sam uvijek htjela ic u te loptice. oba ona dva puta kolko smo bili u austriji:)) jednostavno me fascinirala množina tih okruglih tijela i boja i ja sam samo htjela bit tamo. ne bi cak ni isla na tobogan. samo bi hodala medju lopticama.tim vise sta su one bile sovjevrsna realizacija nekih moji dječjih maštarija koje sam imala.  e. al me roditelji nisu pustili tam. ne znam u cem je tocno bila stvar. al mislim da nije bilo do novaca. jer su mi i druge neke stvari branili iz nekih svojih principa, tak da mislim da nisam nikad konzumirala loptice upravo zbog tog. zbog njihovih blesavih Principa.
i uvijek su bile dve skupine djece. oni koji hodaju medju lopticama i oni koji imaju nosnice pritisnute na staklo i ceznutljive poglede prema tom loptičavom, šarenom raju.
....
 
uglavnom,ovim logom sam htjela povuc paralelu s tom djecom i ovima kaj pišu logove i ovima kaj ih samo čitaju, al sam se zaplela u svoje traumaticno djetinjstvo....:))
 
bah

nema online.

 
da li se moze zivjet bez gornjeg dijela kičme?

i luv zagreb noću u proljeće. tamo negdje oko jedan, pol 2, kad su ljudi oko tebe dovoljno pijani da bi bili sretni, a nedovoljno da bi bili degutantni:D
i neki osjecaj integriranosti te obuzme..s onim pločama na trgu, s onim hladnim kockama za rasvjetu na kojima sjedis i koje ti hlade dupe i leđa, s onim ljudima koji dolaze iz svih smjerova  u ne previse pravocrtnom gibanju tjelesa, s onim dipsjelevima za temp koji nikad ne pokazuju istu temperaturu, s cijelom jebenom arhitekturom glavnog trga, s ramenom pored kojeg sjedis i pricas mu nesto s isprekidanim cerekom jer si previse lijena dignut pogled do ociju, s nekim dragim, poznatim ljudima koje si sasvim slucajno srela tamo..
i taj spontano dogođeni afterčić u potpunosti spere loš okus od relativno lošeg koncerta.  
 
i nista vise nije bitno....

 
imah danas dijalog s Kvartovskim Luđakom. jednim od. ne, ne s onim koji ima 190 kila i solira u setnjama kvartom s rukama na ledjima vodeci dijalog sam sa sobom.sto b' onda ustvari bio monolog :) ustvari, izgleda ko da prica s nekim prek mobitela, al nije hands free. prije mind free :D e. al ne s tim. s onim drugim. mršavim, ispijenim i hiperaktivnim. onim pored kojeg se bojiš proc da ne uspostavi neku verbalnu il fizicku komunikaciju s tobom. s onim kaj krade blagdanske ukrase iz zdravstvenih čekaonica. e, s tim.
i tako sam u suncano jutro krenula sa oba dva svoja podocnjaka do zubarke da proćaskam malo s njom oko datuma dejta, usprkos sumnji da sam fulala termin. al odlucila sam probat, kad sam vec bila u blizini...i tako je doticni (nazovimo ga šiljo) prošao pored mene sa svjim ispijenim đanskijevskim tijelom i valjda ga je kopkalo to pitanje tih 3 metra, nakon čega se okrenuo i pitao me da jesam udata. ja sam se okrenula, rekla da nisam i nastavila dalje. i onda je govno udarilo u ventilator :DDD ustvari, mislim da bi se isto dogodilo i da je odgovor bio afirmativan, al dobro. opcija da ne odgovorim nista na takva pitanja takvih ljudi mi skoro nikad nije pala na pamet:) to je vise stvar refleksa, stajaznam:)
i tako. lik se okrenuo na peti i stvorio se pored mene i mog spejsi bajka, a ja sam potiho uzdahnula. al bio je simpa nakon sta sam mu rekla da se ne, ne bih udala za njega, on je poceo nabrajat kaj sve ima, nekretnine i pokretnine:) hihi dok sam ja vezala bicikl za gelender. onda sam se nacerila i rekla da kaj ce to meni i da moram d zubarke sad. pa se on počel derat da su u čekaonici životinje i da me nece pustit prek reda i da ni ne pokušavam tak nesto i da je to ekstremni sport doc prek reda i..i..i... i svasta jos nesto:) na sta sma zakolutala ocima i krenula unutra.
a pizda se počela derat i urlat da se vratim jer da me mora pitat nekaj, onak, napol je bila zajebancija, a napol je ozbiljan bio..:)) ne znam. sam sam vidla sebe kak se okrecem i ko retardiranom djetetu govorim:"oukej, sta se derete, daj se skulirajte malo....(daj se skulirajTE:))) )...ok, ajd to pitanje pa da idem"..hihi..a onak, zvucalo je malo bahato:) al sam se cerila pa je to valjda ublazilo ma...stajaznam..ili nije?:) uglavnom, šiljo me unutar 0.00089 sec primio za zapešće koje mi je bilo na guvernalu bicikla, grčevito ga stisnuo i unio mi se u facu mrkim pogledom. o kriste. meni je sma kroz glavu proslo da jedoslo vrijeme isplate moje jezicavosti. d aje to to. da ce me sad prosvrdlat nekim tamo polutupim nožem. ili nečim organskim:)) štogod, bilo je strasno. oči su mi poprimile duplo veći promjer i napunile se strahom.
a on je rekao, tonom kao da sma mu uzela nesto sta je njegovo: ko je tebi dao plave oči moga dinama ?
hihihihihi a jebote
unutarnji monolog: jebotipsmtr (i uzdah olakšanja)
vanjski monolog: ĐIZS
al ima jos. onda je krenuo za mnom u cekaonicu uz komentar da ce on meni pomoc da udjem prek reda. a tam je bila ordinacija zubarke i ordinacija opće prakse. i 6 ljudi u čekaonici. ..hm. ne znam, mislim da su mislili da smo nas dvoje oboje ludi. upao je unutra i počeo lupat po jednim i drugim vratima, a ja sam ga povlacila za rukav, na sta je on poceo urlat da je to njegova zena tam...(?):)))uglavnom. nakon 3 sekunde su se otvorila vrata od OBIJU ambulanti, on se izmaknuo i pokazao rukama prema meni, dvije žene u srednjim godinama s bijelim kutama su mi uputile poglede krcate upitnicima, a u perifernom vidu sam imala 6 pari očiju ovih iz čekaonice na svojoj pojavi
 
unutarnji monolog: đizs, opet sam upala u zečju rupu
vanjski monolog: ja sam fulala termin, ja sma fulala termin, ja sam fulala termin
i tako je to bilo:) poslije sam biciklirala do faksa i imala filin da sam sve sanjala. ko i za onu večer prije 2 dana
 
geez, ko da upadnem u neki vremenski i prostorni đep....
 
 
 
 

zastranih. ne odoh na onaj dokumentarac. drveće je predobro mirisalo.
ideja 5, izvedba 1 :)
al bilo je lijepo, svejedno:)
mislim da onim putem do jabuke nisam nikad prosla pjeske i nikad u trijeznom stanju:D do sad:D
 

- grozno je kad si sfrčeš ostatak nogu ispod bedara i guzice i skuzis da je na radiju počeo blok trash popa, a daljinski nije na dohvat ruke
- grozno je kad se najedes graha, riže i curryja. to je grozno u bilo kojoj tjelesnoj pozi. mislim da nisam nikad bila svjesnija gravitacije neg sad. imam filing da mi želudac tolko povlači prema dole da će se spojit s jebenom zemljinom jezgrom
- grozno je kad s takvim trbuhom razmisljas da odes na rolanje i grozno je to sto ce se to vrlo vjerovatno dogodit. uvijek si nekako priustim te stvari koje dugo odgadam kad su uvjeti izuzetno nepovoljni..neka vrsta mazohizma, rekla bih:) em se mrači već, em se meni mrači od utovljenosti:)
- grozno je kad skužiš da su ljudi ispod kože krvavi, a ti ih možeš samo gledat razgoračenih očiju..kak ono...s rukama na rubovima stolca, grčevito utiskujući tijelo u nj....
- ima toga valjda još...manta mi se trenutno. e jesam krmak...brlaugh
 

ponekad me ipak probiju natruhe njegovog postojanja. oštar vršak metaforičkog, majušnog noža zabije mi se u želudac i prosvrdla po njemu par puta. fizička reakcija je refleksno grčenje trbušnih mišića i snažna potreba za cigaretom. oke, ovo zadnje nije u domeni fizičke reakcije:)
i onda se ljutim na samu sebe sta još uvijek puštam tom nožu da bode i šta palim tu cigeratu zbog njega:(

jučer je bila divnota jedna od večeri. dogodio mi se sindrom alice u zemlji čudesa, što nije već dugo. no, ono kad se nadjete u nekoj situaciji koju promatrate širom razgoračenih očiju i držeći se rukama za rub stolca utiskujete što jače možete svoje tijelo u stolicu:))) i ta situacija traje i traje i vi se vec na samom pocetku pitate kako li ste ispali iz onong ljetnog dana i kako li ste se nasli ovdje, a nakon nekog vremena fokus vase svjesnosti se prebaci s tog pitanja na: hoću li ikada vidjete svoje najdraže?
bozze, bilo je divno:) već dugo se nisam tak zašokirala:) i bilo je super promatrat osjecaje koji mi naviru i položaj tijela pri tome, pogotovo facijalnih mišića. čak mi je u početku bilo žao ko psu šta nisam jos nekog povela jer sam osjecala strasnu falidbu nekog bliskog s kojim cu moc izmjenjivat komentare na postojeću situaciju. no, mislim da je ovako bilo bolje. mislim da bismo nasim razgovorm samo narusiliTo. To sta se tamo dogadjalo... :))
i tako.zivopisna večer, uglavnom:))
 
i da. koristim malo ovog prostora pri dnu listka da napomenem da kad se kolaji da broj moba onda se prešutno pristaje na verbalno maltretiranje u bilo koje doba dana i noći. to vam je ono sta pise u ugovoru sitnim slovima na dnu stranice:DDD i kolko se sjecam, ja sam cak IZNOSILA upozorenja glede toga no ona su ocito bila OLAKO shvaćena....:)))))))
 
eh da. u mcdonaldsu se vise ne moze pišat djabe. nisam to nikad radila, al mi je na povratku palo na pamet bih mogla jednom i to napravit. ne zato jer mislim da bi to bilo cool nego zato jer sam zbilja morala na wc:D i tako sma ušetala u la-la-la stilu unutra i kriomice istražila sva vrata koja su tamo postojala, no wc nije bio ni jedna od tih, neg tam u nekom jebenom podrumu. i kad sam ga napokon nasla, cula sma onaj "kvou kvou kvou" u glavi jer je na vratima stajala obavijest da unesem tamo neki jebeni broj koji mi se nalazi na rubu računa. psmtr.tak da sma se vratila gore narucit nesto i otisla SA SENDVICIMA U WC:)))) i nisam onima za pultom uskratila jedan izživcirani pogled:) bogami nisam:) ali! dobra stavr u svemu tome je sta se mozete igrat bilo koga iz voyagera, primejrice one 7/9. jer pored vratiju stoji displejić na koji se ukucaju brojkice s računa. kako se igra 7/9? oh, pa samo si malo izravnate figuru, usučete obraze, namjestite hladan pogled i blazirano utipkate broj s racuna.
eto tako se igra voyagera:)))) ne zahtijeva puno pripreme niti društvo:D
 

ehhh, ja se ogrebala za majicu i suhe biljke i sad b' se rado odužila:)
moram smislit oduž...hm hm .....
 
(upuststvo za inteprretiranje za forsaken, znate, onog krutih i glupih stavova:P : navedene suhe biljke nemaju halucinogena djelovanja:P)