srp mog djeda antuna

njihove oči gledaju
stisnuti kapci
crvena šarenica
zelena maglica oko njihovih tijela
i para.
gledaju te, čitaju te, provjeravaju, kompariraju
nokat na malom prstu duži od ostalih
doci ce ti
usred noci
baciti mrežu na tebe
omotatit te sajlom
ko u onoj sceni u "brazilu" onog pajtonovca
neces znati sto te snaslo
oni su tu
kontrola misli, kontrola misli
imaju svoje male obavjestajne sluzbe i svoje male sefove
doci ce svdrlajucim svrdlom i izbusiti ti mozak
oni imaju misljenje, oni imaju misljenje!!
i imaju skepsu i imaju predrasudu
ohhh daaaa!!!
budite na oprezu blogeri, budite na oprezu
oni su svuda oko nas
i medju nama
 
(pogledajte sebi najblizu kljucanicu. cija li se ono zjenica gura u toj rupi podno kvake? be aware, be very aware!!)

 
bio je to put do pakla i natrag:) u jednom momentu me uvatila panika jerbo mi je palo na pamet da je krajnji cas da smislim Svoje Posljednje Riječi ali mi to nije polazilo za rukom. sve sto mi je padalo na pamet bilo je "cvrčim" i "pulsiram". a s time se ne moze slozit bogznašto...
roditelji su se vratili iz šume s medikamentima (koje, pak, nisu kupili u sumi, jel:) ) i majka je pokazala vidnu zabrinutost glede mojih 39.5 . ja sma na to samo rekla, poluotovrenih očiju, okrenuta na bok, ukočenog pogleda fiksiranog na nepostojeću toču u daljini:"ne birni, majko, sve je dobro dok mi je razum zdrav", na sto bi bilo lijepo da je ona kleknula i izmolila tri očenaša i 100 sitnih dušica, al ona uopce nije teatralna osoba i ne radi nista anegdotalno tako da je samo preokrenula ocima i ostavila mi čaj na stolici do kreveta. nakon toga sma ja počela buncat nesto o zatajenju vitalnih funkcija, prikopčavanju na aparate, i konačno, eutanaziji, al je ona rekla da "nema vremena zabavljat me i da mora rucak spremat"
ĐIZS. nema vremena zabavljat me?????? kao da se ja ZABAVLJAM na pet stupnjeva do 40!!!!
na kojoj temepraturi se umire?

a sta da radim:(( a njih 38:((( moram sutra ujutro na nekaj kaj me zanima jako....://

mislim da imam ovisničku krizu:D ono, neee da mi se vise bit gore. sad jesam, jebiga, jer nemam izbora nekog. al danas mi se definitivno islo van navecer. makar samo u neku besciljnu setnju kvartom. makar po kisi.
ma.
 
noćas se moje čelo žari,noćas se moje vjeđe pote...što drugo očekivati na 37.6....? mislim, mi si uzimamo neka tamo iiimeeena i pod njima pričamo. i imamo izraze simboličke i verbalne za emocinalna stanja i tonove...đizs.  

i tako sam se ja dana probudila, instrumentom za to namijenjenim utvrdila povisenu tjelesnu temperaturu, stavila kapuljacu i jos neke krpe na sebe i otisla do doktorice. unaprijed sma se veselila susretu jer sma zadnji put isto bila u subotu i dežurna zena je bila toliko namčorasta da ju je bila milina za gledat i pricat s njom. dodjoh u cekaonicu u kojoj nije bilo NIKOG i pokucah na vrata na sto mi sestra otvori i veli da pricekam malo jer da imaju pacijenticu neku unutra. i ja velim "dobro" i nastavim setat u krug po cekaonici i citat plakate za sprej za nos i nesto o nekim preparatima za alergiju. uto se pojavio neki mladac od kjih 26/27/28 godina, jedan pd onih kakve bi svaka majka htjela za zeta, lep, crn i zgodan :) i pozdravi me zvonko i glasno. ja sma pomislila :
a) covjek je jako sretan
b) covjek je cjepidlaka i zahtijeva da po ulasku u zatvoren prostor pozdravi svakog i da njemu svatko odvrati pozdrav
c) covjek je samo lud
d) nije mi palo na pamet da bi mogo bit dežurni doktor:D
i odvratih mu pozdrav. nakon toga me pitao, leprsavo i sretno, da sta radim tu. "oke, definitivno ovo pod c) " pomisli kolajah i oprezno odgovori:ceeekaaam red za doooktoriiicu. a on na to: a sta vam je? . "oke, ako je maloprije i bilo ikakve sumnje d aje odgovor pod c) netocan, sada te sumnje vise nema", prodje joj kroz glavu i odmakne se od njega pazeci da joj najblizi zid štiti leđa. onda je doticni skuzio da ga zbunjeno gledam pa mi je reko da je doktor:))))  akaj sma ja mogla znat. obicno su doktorice neke gojazne, a nisma jednom vdila poremecenog nekog ko je pokusavao stupit u razgovor sa mnom, POGOTOVO u cekaonicama zdravstvenim:)))))
 
apropo svega navedenog, članak iz national geographica, ožujak, 2005. :
"..potreba za manicnim pisanjem (hipergrafija) inace je simptom manicne depresije, manija i drugih poremecaja ponasanja. najcesce se povezuje sa epilepsijom sljepoocnog reznja, poremecajem koji moze izazvati pretjerane religiozne osjecaje te osjecaj da su i najtrivijalniji dogadaji puni iznimnog znacenja i kozmicke vaznosti. nazalost, ospjednutost pisanjem u osoba oboljelih od hipergrafije ne znaci i povecanje spisateljske nadarenosti.tipicni su rozivodi hipergrafije tirade zloglasnog theodorea kaczynskog zvanog unabomber ili verbalna suhiparnost nekih internetskih dnevnika (blogova).."
 
hihi. eto.
 

zijev. nekak po navici moram lupit jedan vecernji:) makar nemam materijala.
opet plovim po valovima Povisenih Tjelesnih Temperatura. jer sam se rolala u utorak. onaj kad je jako puhalo. eto mi sad. i sjedila na klupi. onda kad je jako puhalo. i onda se jos malo rolala. onda kad je jako puhalo. i ...ma.
votevr.
glava mi je opet nafilana šmrkljama. osjecam se ko oni pajaci kaj su ih na moru prodavali. no, oni kaj imaju tijelo od spirale neke, a drvenu glavu i onda ih ta glava stalno preteze pa pajac izgleda ko da se prekobicava non-stop.
e tak mi je nekak.

jesam ja osvetoljubiva? oduvijek sam mislila da nisam. ono, dogodi se nekaj i pustim stvar da ode. ne vracam se na to vise. progutam. il zalim doticnu osobu il mi je smijesna. il doticna ne egzistira vise u mom mentalnom sklopu nakon sto mi nestane iz vidokruga. no, stvari se mijenjaju ocito. da sma srela onog susjeda onaj dan kad mi je bicikl sjebo mislim da bi me preklinjao da prestanem lajat. u onoj svojoj ruznoj trenirci i slapama smeđim. ....jucer me pokrao konobar. kod kojeg svaki jebeni dan pijem kavu. a prica se da zna uzet malo, ovak, sa strane. i zakine me za lovu frajer. a svaki dan sam tam. skoro svaki jebeni dan.
pada mi tolerancije na pizde. na licemjere. na sitne duse. s jedne strane, time mi se otvara citav jedan novi spektar razmisljanja, razmsiljanja u cilju mozebitne osvete..nista strasno, sitna pakost, djecja psina....no to ce vjerovatno sve ostat samo na rijecima, na bizarnom intermezzu izmedju dvije teme, na cistom inteligibilnom nivou. s te strane je oke. al pitam se di je ona moja indiferentnost prema tome. prema takvima.
od kud tolko mrznje u meni?(ponekad)
 

eh. ..mislim da se nema vise sto reci sad...
 
(oh, ne, nije ovo dear-john-mail :) za tak nesto bi mi ipak trebao odlazak u neku komunu:)) očito:)) (i to uopce nije smijesno:))) )

ne zelim sad da ispadne da samo jamram, al meni zbilja smeta ovaj vjetar:/ je da nije sad jaaako zima, al mi smeta i sta ja sad tu mogu. vjetar nije prirodno stanje. nije prirodno da ti kosa stoji horizontalno,paralelno sa zemljom. bogamu. od njega je zima i ne mogu se druzit s prijateljima u prirodi  i ne mogu bit na vodi i ne mogu se rolat :( 
i stavih si kemiju na glavu (ne U glavu:P) i razmisljam o tome kak mi to prodire ispod kutikule i kak mozda dobijem rak od toga. bah.
 
kad vec matrone i ose spominjete, to me podsjetilo na maticu i pčele:) ...igrom slucaja svaki ponedjeljak se zateknem u terranovi, tam u ilici...hihi..tam na onom prizemlju di su police nabacane posvuda po prostoriji pa ljudi oko njih hodaju napred, nazad, lijevo ,desno, dijagonalno...i tako.iritantno dosta. pogotovo ako si pratnja i onda cekas naslonjen na jednu od brojnih polica s majicama s onim bojama kakve imaju sladoledi na moru od kojih vam se dize zeludac (ako ste normalni) .  e pa samo to. podsjetili su me na pcele. i od tog uvida stajanje u terranovi vise nije naporno ko prije. stovise:D znate ono kad pcele oce priopcit drugim pcelama di ima cvijeca pa onda dodu medju pcele i pocnu plesat oko njih u svim smjerovima, onda ove potvrduju da su primile informaciju pa i one plesu, onak, naoko suludo, al znanstvenici su sve to fino promatrali pa su zakljucili da si oni prenose te poruke. i tak. nekad si u gavi slazem dijaloge koje vode ti ljudi pokretima dok prebiru po policama .al samo nekad. ako sam dobre volje. eto.

i ruka na bedru za privlacenje pozornosti, dok gledam odsutno kroz prozor autobusa. i rijeci s opojnim efektom. i lice za koje znam da se smije..po očima.
komadićci.
 
(vapijem za utapljanjem)

danas sam hodala s rukama u djepovima i posudjenim discmanom i takva usla u 13icu cija zavtarajuca vrata su me prakticki ODBACILA van. ne znam na koju foru sma uspjela iscupat jednu ruku iz djepa i copit se za stangu.
bijah na reviji veceras, igrom slucaja. bas sam si razmisljala nekaj..pa zakaj ja ne bi bila model. p kaj..tam malo dodjes, prosetat se i kaj. ove prve kaj su isle su hodale isto s rukama u djepovima. to mi dobro ide. ni one nisu znale hodat u stiklama. i to mi isto dobro ide.mogu vrlo vjesto ne znat hodat u petama. i skoro ni jenda nije cice imala. i to mi ide.
 
i sta ja sad ne bi bila model?  sutra cu nazvat frenda u tim vodama i pitat ga da mi sredi nekaj.
bas ocu.

vjetar je ono
čemu ne možeš uteć.
 
bojte se vjetra i kada sunce nosi. dok mi je puhao u glavu i tijelo razmisljala sam o postanku prvih drustava i tome kak su si oni gradili kuce da se od doticnog zastite

a veli on meni: "drugi put kad mi tak s biciklom izletis pred  auto, dobit ces batina od mene" :))))
a čoek ima 40 godina. i jos uvijek ne zna sta znace one bijele crte na cesti. a ja volim gledat ljude kad ih uzmu emocije pa se izgube totalno u njima i ne mogu se kontorlirat. onda uvijek ovak nekaj smijesno izjave:) pa sam mu se iskreno nasmijala i rekla:"dogovoreno" :)))
spank me, bejbe :)))
 
al jednog dana su tvoje oči same priznale
da htjela bi da sam s tobom
dok spava grad
i kako da sad nazovem taj sjaj sto izdaje
da poci cu s tobom sad ili bilo kad
dugo ti si to od mene krila
i nasla uvijek nove zaklone
al svake noci isti san si snila
da si ti meni mila
i da mi dajes sve
 
ovo je jedina stvar koja mi ne preskace. psmtr.

sad me sjetila tu jedna neceg sta sma htjela jos davno pitat. jel itko od vas tu koji jeste takvih kakvi jeste haračio magic chatom pred tam nekih 5 godina? mislim, mozda se znamo:D ja sma, iskreno, sumnjala na pikea da je jedan od one grupice ljudi prljavih misli i pokvarene mašte koji su bas dobro legli covjeku tamo negdje iza ponoci:) al s obziorm da je taj tad imao tolko godina kolko ih pike sad iznosi, valjda onda nije:)
ah, gdje su svi ti ljudi, bogamu.zivopisna čeljad:)
doslo je proljece. znam to jer kukci raznih dimenzija ulijecu u sobu i sjede..tj..hm..okače se na moj narandzasti zastor. oke im je on nekak. stajaznam.
 
dobar je taj moj narandzasti zastor.
 
boli me glava.
 
eh da. JOŠ mi je nešto palo na pamet. ja se nisam dugo poenjala po drvecu. ...ustvari, nisam se ni ko klinka bas nesto penjala po drvecu. a kad su ova gradska sva neka visoka bez grana. bah. osjecam se zakinuto.
(imala sam prije sat vremena snazni poriv osjetit koru drveta pod prstima)
 
 
 

ah. omeksala sam. unutar tri dana bila sma na rubu suza zbog jednog monologa, jedne smrti i jedne predstave.
 
apropo zadnjih rijeci doticnog...eh. palo mi je na pamet koje bi moje zadnje riejci bile. i kak bi to uspjela uopce izvest. mislim, kaj, izgovoris ono nesto sta mislis da ti je zadnje i cekas da umres i to je oke ak umres ubrzo nakon tog. a sta ako ne? stajaznam. ja bi ibla u dilemi dal jos nesto rec il ipak sutit jer mozda to "jos nesto" ne stignes rec do kraja, a nema goreg od ostat zauvijek nedorecen:)) to ne bih podnjela. ja sigurno to ne bi uspjela. umrla bi na pol recenica. umrla bi valjda u jednoj od digresija. bah.
bas bi tjela umrijet prirodno. ne tam poginut negdje il se zadavit necim il tak nesto. ono, fino da umrem, u miru, ko čoek:D najgore sta bi mi se moglo dogodit po tom pitanju bi bilo da umrem u snu. pa daj zamislite užasa.umires jednom u životu i onda to PRESPAVAŠ!!!
 
hihi. a koemntar izvjesnog jitterbuga na moju gore navedenu izjavu je bio: "nnnda. kakve sma sreće, to bu se bas meni i dogodilo" :))))))
smešan momak.
(btw falši queen krajem šestog po cijeni subotnjeg izlaska, u sarajevu, i ramirez krajem četvrtog u tvornici i to dugme po ko zna kolko na ljeto. i tako svasta toga)
 
znate ono ckad nosite nausnicu pa vam se kosa omota oko onog straznje dijela iste? e pa ja sma jednom dugo to nosila bez skidanja i omotalo mi se dosta kose i kad sma je napokon skinula imala sam poveci grumen toga tam. i onda sma ga skinula s nausnice i zgledal je ko perlica neka. pa mi je palo na pamet da si tak uzgajam te kosate perlice i prodajem. jel bi to islo? a mislim, da vam netko veli da ima tam neke narukvice od , ne znam, devine dlake, to bi kupili, jel da? ne kuzim razliku.