Povuci nas za prst :))))

:*

Uredi zapis

26.12.2015. u 23:28   |   Editirano: 27.12.2015. u 9:00   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Evo me van, Stiki :)

:-*

Uredi zapis

26.12.2015. u 20:57   |   Editirano: 26.12.2015. u 21:09   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Sretan Božić :)

Divno spontano i..divno divno :)
Link

Uredi zapis

25.12.2015. u 8:02   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Evo i mene, Kre :)

:-*

Uredi zapis

23.12.2015. u 23:10   |   Editirano: 26.12.2015. u 21:09   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

Huh..

Dug dan

Uredi zapis

23.12.2015. u 17:14   |   Komentari: 68   |   Dodaj komentar

hehe...

Uredi zapis

18.12.2015. u 8:30   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

I veceras ste bome u revijalnom tonu virtualnog autizma

-kmek kmek
-kmuk kmuk
-kmak kmak

Alo?
Godina završava za par dana, ne život.

Uredi zapis

16.12.2015. u 21:32   |   Komentari: 166   |   Dodaj komentar

Mai, nebitna je boja. Najbolji nacin za nosit rublje (za zene u godinama) je:

Sam nek je čisto.

Uredi zapis

16.12.2015. u 17:16   |   Editirano: 16.12.2015. u 17:42   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

Božić pred vratima

A ovdje nitko ne priča sa susjedima.
Pa..grozno.
Evo neš divno

Uredi zapis

15.12.2015. u 12:28   |   Editirano: 15.12.2015. u 12:43   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

:)

Uredi zapis

11.12.2015. u 8:35   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Evo vam od Nikolice neš fakat lijepo

:*

Uredi zapis

06.12.2015. u 21:57   |   Editirano: 07.12.2015. u 7:46   |   Komentari: 86   |   Dodaj komentar

Kroz naocale

Mai cmok!
O-O

Uredi zapis

05.12.2015. u 20:11   |   Editirano: 07.12.2015. u 7:45   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Malo kopipejsta s neta. Vidim da je zlica spomenula :)

c/pmoji prvi susreti s internetom. počinjem zezanciju s dečkom iz drugoga grada. 250 km udaljenosti. nakon mjesc dana s neta prelazimo na mob. ja se zatelebala ko idiot. međusobno si izjavljujemo ljubav ni ja ni on ne možemo vjerovati kako se sudbina poigrala s nama

prvi dogovoreni susret otkazuje zbog obaveza na poslu. dan ranije. oke, opravdano. drugi dogovoreni susret otkazuje jer ga je strah da mi se uživo neće svidjeti. oke, prelazim preko toga. mišek se ustrtario od silne ljubavi pa ga naravno razumijem.

bliži se nova godina i pada dogovor kako ću ja kod njega na par dana. na dan putovanja ujutro (dok u torbu trpam donje rublje koje sam kupila specijalno za tu priliku) mi javlja kako kako je pao dogovor da s frendovima ode na more pa će se oni ljutiti ako ne bude išao s njima. ja prelazim preko toga, jer za svoju ljubav mogu još malo izdržati. ng čekam sama jer mi čitava ekipa otputovala.

mislim valjda ćemo valentinovo provest skupa. dogovaramo susret i njegov dolazak kod mene. kupujem parfem. preskup. tri dana prije od njega ni traga ni glasa. pet dana nakon valentinova se javlja kako je s frendovima bio na skijanju.

nakon par mjeseci on inzistira na vikendu na moru koji ćemo provest skupa i napokon našu ljubav pokazat svijetu. na nebesima sam od sreće. pakujem se. planiram put kod njega odakle ćemo skupa na more u hotel koji je rezervirao. dva dana prije puta od njega ni traga ni glasa. pet dana nakon toga javlja se s porukom: "oprosti. uplašio sam se."

planiramo ljetovanje skupa. sva moja ekipa odlazi na more, a ja ljeto provodim čekajući i brinući se šta mu se dogodilo kad se ne javlja, a sve smo dogovorili.

iduće dvije godine (da! 2 godine!) sam provela "u ljubavi" s tipom kojeg nikad u živo nisam vidjela. bezbroj dogovorenih susreta i bezbroj njegovih opravdavanja i bezbroj mojih suza i nadanja kako će se on napokon prestat plašit tolike silne ljubavi među nama pa ćemo jednog dana živjet u kućici ucvijeću. večeri sam provodila za kompom ili buljeći u mob jer sam čekala da se on javi.

nakon ohoho vremena bila sam poslom u njegovom gradu i javim se. u međuvremenu se on kao par dana ranije naljutio na mene jer nemam strpljenja za njega i ne razumijem kako je njemu teško zbog tolike udaljenosti među nama. on pristaje na susret. skoro padam u nesvjest. pokupio me autom, otišli kod njega u stan, poševili se, pusa na rastanku. on žuri na momačku kod frenda navečer. dogovaramo susret drugi dan. drugi dan ja naravno čekam na kolodvoru vlak za kući, od njega ni traga ni glasa. zovem. niš. on šalje poruku kako sjedi kod kuće i plače i od silne ljubavi me ne može doći ispratiti jer ga rastanak ubija i srce će mu pući od siline emocija. u vlaku sam plakala tri sata, al još odlučnija kako ću svoju ljubav izvest na pravi put i pokazat mu kako ga nema čega biti strah. ništa me ne može zaustaviti.

nastavljamo komunikaciju putem moba i neta idućih par mjeseci. jednog dana mi opet predlaže susret i ja naravno pristajem. pakujem se. sjedam u auto i krećem. kad stiže poruka da je u bolnici i kako se nećemo vidjeti. panika, užas. neće reći u kojoj niti šta mu je. ja luda od brige. on isključuje mob i ne javlja se idućih 10 dana. napokon se javlja i govori kako ima rak i kako umire i nitko mu ne treba i još svaki dan plače zato što me ostavlja samu u ovom okrutnom svijetu. ne pristaje na nikakve susrete. ja luda. ne jedem. ne spavam. uzimamm tablete za smirenje. ako moja ljubav umre ni ja nemam razloga za život.

nakon par dana lutajući netom na istom onom sajtu gdje samo se mi kao upoznali javlja mi se ženska osoba iz grada blizu moga. šok. nevjerica. moja ljubav se nedavno oženila. imao je curu pune tri godine. sad će postati otac. i redovno zajebava žene po netu. skupa samnom furao je istu priču protekle tri godine sa još dvije cure. nema rak niti išta slično. a onaj dan kad smo se poševili on je zapravo išao na svoju vlastitu momačku zabavu.

Uredi zapis

05.12.2015. u 14:27   |   Komentari: 80   |   Dodaj komentar