božićni darovi

Kajsedanas radilo?

Kisek!

Cmok!

cmokcmooo

Srkić..

Cmo!

Bija baja buf
Trif traf truf

Link

:))

Al mi nekak ne ide

Knjavknjav

Da ce se place zena izjednaciti sa placama muskaraca za 70 godina (ukoliko im place nastave rasti ovim tempom)

Pa da objektivno izbaci za i protiv?

Grozni ste u raspravama.

Ugodna večer u kinu nakon ugodnog roditeljskog (što je ugodan roditeljski znaju samo oni koji imaju sreće obilaziti i manje ugodne roditeljske sastanke. Preciznije, osobe koje imaju dvoje različite djece)
Zgodan i pomalo nedorađen dokumentarac o planinarima naturistima. Pomalo nedorađen možda mora izgledati zato što je kratak. Uostalom, sve što je sažeto mora biti sirovo malo kao..kajaznam..carpaccio? Odlično sažeto jelo a opet ne može biti glavni obrok.
Sažela i ja sad. Sviđa mi se usporedba ali sam vjerojatno fulala jer nemam blage o dokumentarcima.
Kako god, nisam htjela o žanru. Novo bizarno je tema i nakon uvoda će. Pokušavam shvatiti.

Sjedimo tako u drugom redu Stiki i ja i laganini guštamo u sažetosti mješavine sreće i žala za životom koja se materijalizirala kroz mnoštvo smiješnih (ali ne otužnih) pimpeka i pokojoj prepreprezreloj (a opet solidnoj) dojci što se zajedno bibaju na platnu. Moj prvi Zagreb docx svečano obilježava flafasta gomilica neopterećenih ljudi dovoljno opterećenih željom za skidanjem da bi potegli sa svih krajeva svijeta do Alpa. Smijuljim se dok gledam kako se zabavljaju i pokušavam dokučiti jel' staro tijelo manje vulgarno gledati ili je autor zaista toliko vješto iskrojio snimke da ne izgleda vulgarno?
Rekla bih da je prvo. Moj mozak ne može uzgojiti priču u kojoj se vlasnici tih genitalija jebu. Znam da sam u krivu al' kaj sad. Kamenujte me. Ne mogu vizualizirati i kvit. Moj mozak slaže slike na kojima ljudi samo hodaju goli i to im je gušt. Hrskam kokice i kontam kako starenje ne izgleda strašno. Zabavljaju se poput nas, samo su se malo smežurali, skratili i pustili dlake.

Kraj. Pljesak. AutorICA (bolje kužim kako se moglo pimpekima pristupiti filozofski). Pitanja publike koja su mrvu kvalitetnija od pitanja koja smo kao djeca postavljali autorima školskih lektira kad bi došli nešto svoje pročitati u školi. Ne mogu ih ponoviti ali se sjećam da je odgovarala.

Tresem kokice što su mi se ugnijezdile u krilu i spremam se ustati.
Kad..špica novog filmića (kasnije sam čula da je uvijek tako i pomislila kako sam opet negdje banula nespremna)

Tad je krenulo novo bizarno..
Ali sam sad počela kljucati i nemrem..gubim nit.
:)
(Znala sam da je sažeto moj jedini način za izgurat priču do kraja)