Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Ono sto ti ja hocu reci vrijedi samo toliko koliko ti mozes shvatiti...

Ono sto ti ja hocu reci vrijedi samo toliko koliko ti mozes shvatiti...

Previse je problema tamo gdje novca nema, a jos je vise tamo gdje novca previse ima..
Totalni kolaps...

Previse je problema tamo gdje novca nema, a jos je vise tamo gdje novca previse ima..
Totalni kolaps...

Proslo je vise od pola godine otkad sam u Svedskoj. Jos uvijek nista nisam otkrila da mi je glupo i bezveze ovdje. Pitam se samo zasto je problem ovaj sistem prekopirati i u ostatak svijeta..konkretno u Hr?
Postoje svi uvjeti za to , ali klima nije za to...jel?

Ps: pozdrav svim mojim dragim blogericama i blogerima sa ovih prostora.. :).

Ne znam zasto ljudi vole isticati da su sve sami stvorili u svom zivotu...Poznam nekoliko takvih osoba , a pouzdano znam da su bas oni mnogo puta trebali i dobili pomoc od svojih najblizih. Cudi me ta vrsta amnezije...
Prvo, mislim da covjek nije otok. Nista nam se ne dogadja u zivotu bez sudjelovanja drugih. Ni dobro ni lose.. Netko nam je pomogao , netko odmogao... kroz sve to smo nesto naucili, o sebi , o drugima.
Ono lose pokusavam da ostavim iza sebe i ne zelim trositi svoju energiju na negativne osjecaje... a ono dobro zelim svim srcem sacuvati u sjecanju ...biti zahvalna na pomoci , ma kakva ona bila (ne nuzno materijalna).
Drugo, sve ima svoje razloge zasto se to tako desilo. Mozda nam je ponekad trebao bas taj odjeb da stvari sagledamo drugacije..
I zar je sramota reci- da, bas ta i taj mi je pomogao kad mi je to bilo potrebno i zahvalan / zahvalna sam mu do groba?
Sramota priznati da smo bili slabi , nemocni i jadni? Ili su jednostavno nezahvalni i tocka...

O cemu bi inace onda ? :P

Ove 3 stvari bi trebalo zadrzati za sebe :

- LJUBAVNI ZIVOT

- PRIHODE

- SLJEDECI KORAK

Onda se sjetim sta sve moram uraditi i shvatim da nemam vremena za nju.. :P

Ali i ovi koji nemaju granica su dozlaboga naporni...
Sve sto prelazi mjeru izdrzljivosti pocne da iritira , smara i zamara.
U bilo cemu, makar to bilo s dobrom namjerom.
Kako se ono kaze ?- Ni previse dobroga ne valja,
Kad se radi o ljudskoj gluposti onda tu zaista ne postoje granice.
Jedina mjera je da im postavimo granice preko koje ne smiju prijeci.
Na taj nacin cuvam i branim sebe , jer nekako mislim da iza svih tih
bezgranicnih gluposti ipak stoji losa namjera.

Dosla sam u zemlju ciji jezik ne razumijem . Radim s ljudima koje ne razumijem. Zivim u kuci gdje svi rade cijeli dan.
Dodjem na weblog nitko s nikim ne razgovara.
Tisina.
Uzivam u ovom stanju. Konacno su me svi pustili na miru. :D

"Ali zapamti da su stari ljudi davno rekli: Nije vrijeme doslo da ginemo , nego da se vidi ko je kakav . I ovo su takva vremena."
I. Andric

...i onda se pitam : sta vam je ljudi ?

U jedan kofer i jednu torbu potrpamo najosnovnije stvari koje nam trebaju da ne budemo goli i bosi. Ovo je moje 8.preseljenje. Iz grada u grad..iz drzave u drzavu.
I tako spakujes stvari na odredjenu kolicinu , a u sebi nosis sve ostalo. Uspomene , zelje, potrebe , ciljeve, planove , tuge i radosti... i sa tim kreces iz pocetka..ne od nule... nego svaki put bogatiji za ono nesto sto je samo nase, u nama ma kud isli..sa svima onima koji su ostavili trag u nama, a i onima koji su nestali bez traga...
Pa kad gledas jedan kofer i jednu torbu onda znas da to nije tvoj zivot strpan u 28 kg stvari, kojih ces se rijesiti prije ili kasnije , vec svi oni trenuci umotani u svilu sjecanja bez kojih ne zelis ostati ni pod koju cijenu.

Tamo gdje sam odavno zeljela, trebala i cekala.
No, sad kad gledam unazad mislim da se sve dogodilo bas kad i kako je trebalo.

Da sam stigla ovdje prije 2 i pol godine ne bih znala koliko i kako jako mogu voljeti tebe , govno jedno maleno.
Toliko jako da mogu otici 2000 km od tebe bez tuge i zalosti , jer moja ljubav je moja stvar. Sad ti tugujes , ne ja. A ne bi ni znao da je ova nemoguca ljubav ipak bila moguca... Sad znas sve.

Da sam stigla prije godinu dana ne bih znala koliko nisko mogu pasti i jos jace se boriti da se ponovo dignem.

Da sam stigla prije 3 mjeseca ne bih znala da ni onaj tvoj najrodjeniji / u mom slucaju otac/ nije vrijedan tolikog truda i zrtve , prije ili kasnije moras shvatiti da je svakome njegov zivot najbitniji , pa i meni moj.

Da sam stigla prije svih zelja i snova , sasvim slucajno , ne bih znala koliko je divno otici od tamo gdje ne zelis biti i stici tamo gdje pripadas....

Otišli vi u prošlost... Hvala bogu i ostaćete tamo.. čim se odjavim . :))
Kako vam se samo da? No, to nije ni važno... da vam se i dalje me ne zanima.
Zanima me samo da mi što prije prođe još 7 dana i da konačno poletim.. :))
A vi kako hoćete... :D