Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Je najljepše buditi se... živjeti.. misliti...disati.. raditi...šutiti...plesati...planirati ...pričati...gledati ... brinuti...pjevati...hraniti se..igrati se...svađati se... miriti se ....ljubiti se i voljeti se... :)

"Zlo je često jače od dobrog. Zlo je dio naše prirode; lako je biti zao, banalan, spontan; zlo ne iziskuje napor ili otpor. Zlo uvijek bira prečicu.
Dobro je, naprotiv, dug put, usamljenički, neravan i težak, nerijetko neshvaćen; to je put na kome se često posrće...
Ne postoje dobri, postoje samo svjesni ljudi koji prihvaćaju taj put, ljudi koji odbacuju površnost konformizma i zamke predrasuda, koje često rastu u umovima naizgled slobodnih pojedinaca, takozvanih 'antikonformista'.
Dobro je često veoma ozbiljno. Ignorirati to saznanje znači sebe osuditi na život u spoljašnjoj i ispraznoj sferi egzistencije.
Ne može se biti dobar zato što je to u modi, zato što nam to odgovara ili jednostavno iz lijenosti.
Dobrota je put koji podrazumijeva disciplinu i uzdržanost, promišljenost i snagu.
Jer, dobrota, kao i ljubav, traži snagu, ogromnu duhovnu snagu."
Suzana Tamaro

Ko zna koliki su nam kapaciteti . Neograničeni nisu , a nisu ni zanemarivi. Kako smo različiti u svemu , tako su nam i granice izdržljivosti , tolerancije , shvaćanja i sposobnosti različite.
Ne znam točno o čemu to ovisi , ali nekad mogu više, nekad manje , nekad moram puno , a nekad mi se ne da ništa. Nisam svaki dan ista.
Posao je posao , odradi se , sa ili bez zadovoljstva , znaš da ga umjesto tebe ne može nitko , jer je to tvoja obaveza.
OK. Čim rastištiš tu činjenicu , nema više borbe u tebi.
Postoje obaveze koje se odrađuju u hodu , rutinski , neočekivane , poznate i nepoznate. Tu se možemo rasporediti .
Hvala bogu, odrasli su sinovi , pa se ponekad volim praviti blesava , tupa i neuka - prebacim na njih obavezu , nek' se uče i snalaze. Kakvi god bili početni rezultati , s vremenom će biti sve bolji , jer će se izbrusiti kroz praksu. I tako s godinama , oni će sve više , ja sve manje, jer se moje granice tako pomiču.
No , što je sa našim unutarnjim svijetom?
Je li to beskrajan svemir ? Ili i to ima svoje granice ?
Naravno da ima.
Koliko god želim samo lijepe osjećaje , oni ne traju vječno. Dođu i oni koje ne volim. Ali, shvatila sam , odavno , dok god ih ne otpustim iz sebe oni neće dozvoliti onim lijepim da dođu.
Moram im napraviti mjesta.
Pa i kanta za smeće se napuni . Treba to smeće baciti, isprazniti, reciklirati , inače ću se usmrditi i ogaditi svu okolinu.
Kad to sve lijepo pospremim u sebi , očistim i raščistim znam da sam spremna za ono lijepo što dolazi.
I tako si punim škrinju uspomena i bogatstva...baš to, bogatstvo je proživjeti što više toga , dati sebi šansu da pomakneš granicu na višu stepenicu. Nema - ovo sam doživjela, proživjela i to je to.
Zašto da moj unutarnji svijet bude ograničen na samo neke ljude, samo neke doživljaje ?
Puno toga si dugujem . Puno sam se dala nepovratno gdje je trebalo i gdje nije , bez žaljenja.
A moje je samo ono što nosim u sebi.

Rekli bi onu konstantu: sve je relativno...Kad to netko kaže, tek onda vidim da nije sve relativno. Mentalno shvaćanje.

Autor: MedoDebeli 11.09.2015. u 9:44 opcije


odmah bih ti odgovorio samo da shvaćam što pjesnik htjede reći

Autor: krelec 11.09.2015. u 9:46 opcije

Link

Raky- jutroooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ispod peke.
Slova- pijem pivo u parku , fukušima se raspada , evo se kraj mene nešto miče- komarci ili ljudi ?
Herod- Georgi- Pasemi- tema je ljubav i nebumene niko (za)jebal.
Anima- ihaaaaaaaaaaaaaa, il sam pukla il sam samo vesela..ustvari sam umorna.
Plavapotočnica- Bruce. Link.
Vega- ručkić, krčkić sebe , vas ne čitam , znam da ste glupi.
Mai- opet sam ga osjetila , ponoviću ili neću , po Aniću .
J.mama- pretrčala sam 39 km , mislim da me prati neko u poršu.
Jimi- pogađalicaaaaaaaaaa !!!
Krelec- ja se čudom čudim .
Ilyja Ch. - zalijepila mi se guza za oči.
Perce- Link. Fotka.
Eternis- niste mi dorasli intelektualno (osim vege of kors) , fizički vas nabijem iako nemam potrebu za tim, odavno.
Božićna- srk...zijev...
Meija- priča o tri prijateljice koje to nisu.
Coco- Uticaj energije i čakri kod odabira tapeta.
Purpurna - Djeca , kako prije, tako i poslije- sreća.
Janardana- voda, zemlja, vatra , zrak....
Was- tugo moja... ljubav.... pogled..............................................
Cyber- anđeli i ja. Link.
Pacijent- koma..koma...koma.
Rex- nabijem vas ! 500 puta... kitica...opet nabijem vas... kitica.
Darling- možete mi popušiti !
Biserna- svi ste vi djeca cvijeća.
Oči boje duge- što je meni ovo trebalo ??????

..vrijeme , vrt , cvijeće , šetnje ,čitanja , odmaranja ...
Ovih dana ću provjeriti koliko imam još tegliti do mirovine .
Sve je ovo strka na minute , sve više obaveza za što manje vremena .
Dani su se pretvorili u zbroj obaveza koje moram obaviti , jer pouzdano znam da sutra za njih nema mjesta ni vremena.
Mjeseci lete od 1. do 31. To su rokovi koji se moraju ispoštovati. I tako 12 puta... kad se okreneš prošla godina.
U toj zbrci negdje između dana i noći , početka i kraja mjeseca uleti par lijepih trenutaka.
Al , to nije dovoljno ... ustvari je premalo i sigurno će ostaviti posljedice koje ću osjetiti u mirovini... aaaah....

Za istjerati stvari na čistac potrebno je :
- gola istina
- hladna glava
- nešto tvrdo u rukama

Vrijeme je ipak najveći neprijatelj.
Nekad nešto kažeš prebrzo , pa se sapleteš o riječi.
A nekad opet to učiniš prekasno .

Ž. L.

Reče netko , jel to Dustin Hoffman? Meni je to savršeno rečeno, jer je to savršeno točno. U tu skupinu razočarenja spada i spoznaja da su neki spremni učiniti nama nešto što mi ne bi nikada drugome , ni neprijatelju ,(ne)poznatom, neovisno radilo se to iz puke zabave , zlobe , pakosti ili straha.
Kad to sve dolazi od osoba s kojima nismo emotivno vezani onda nas ni ne potresa iz temelja , više kao neki oblak prašine koji padne na nas u prolazu , otresemo i idemo dalje. Tužno koračajući svjesni da smo i to osjetili na svojoj koži.
Međutim , kad to dolazi od osoba s kojima gradimo odnose , vežemo živote , ispreplećemo vrijeme i prostor onda su to ozbiljne stvari i to nas vrati bar nekoliko koraka unazad. Vratimo se na početak priče i počnemo slagati sliku iz druge perspektive. Puca povjerenje , puca ljubav , ruše se mostovi , nestaje svijet koji smo do tada živjeli.

To jest žalosno , ali nije nemoguće prihvatiti. Peče ta spoznaja ko vatra u nama , ali sagori , ostane gorak okus dima u ustima , pljunemo i krećemo dalje..

Ne znam kako ti isti jebivjetri (muško/ženski ) žive sa tim , jer je to njima obrazac ponašanja , niti me zanima , ali meni godi spoznaja da nisam ta kategorija , ma koliko bila glupa u svom šarenom svijetu punom boja .
Nitko mi ne može oduzeti moju srčanost , moju odanost , moje ''osloni se na mene kad god ti treba , jer sam tu zbog tebe '', moju ljubav koju ti poklanjam , moju snagu koju ti dajem jer mogu, želim i hoću .
Možeš samo to sve skupa zajebati i odjebati.

A to se desi prije ili kasnije samo je pitanje vremena.
Lijepo se kaže- možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš.
Ili si igrač ili igračka . Trećeg nema, a lopta se okreće, jel da?


PS.
Ovo nema nikakve veze sa iskricom, blogom i bloškim sraćkama , kojih se klonim odavno.
Samo sa mojim životom , dođem istresem i idem dalje.