Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

... u ozbiljnoj komunikaciji .
Kad se sprdam i laprdam nesuvislo prolaze svi organi i nus produkti.

Ali ponekad oni jedinstveni organi točno opisuju osobu , karakter , nivo i stupanj razvoja.
Pa kad on meni zvizne svoju mudrost - ''Ne seri ! A ako baš moraš odi na wc , a ne po meni.''
Onda ja njemu onak' sočno i narodski dam smjernice - ''Ne pregovaram sa pizdama , javi se kad evoluiraš u neki kurac.''

Bilo je to u vrijeme kad se još umjelo platonski voljeti.
Rekao je: "Napiši mi nešto. Bilo šta, samo nek bude dugačko, da dok čitam, izgubim bar pola sata dosadnog života. O čemu god hoćeš, samo mi napiši. Ako te ne mrzi, penkalom, tako ti je ljepši rukopis. Ja ću poslije prekucat', da mi se vremenom ne obriše. Ništa me ne pitaj, samo mi nešto napiši, onako, svoje, što samo ti razumiješ..."
Pisala sam.
Šesnaest stranica, toga se sjećam. I ni jedne jedine riječi!
Znam da sam upetljala topole i Templare, Drinu i Filozofski fakultet, ljubav i agresiju.
Pa onda, brvnaru na obali jezera sa tako providnom vodom da se mogu posmatrati ribe u zagrljaju sa algama.
Nisam pisala o sebi, ništa nisam opisivala. Pustila sam ruku i penkalo da rade šta im padne na pamet plešući po papiru vježbanke na crte.
Ja sam uglavnom plakala u sebi.
Odlazili su svi, pa i on. Bez ideje o povratku. Zauvijek. Mijenjao je državu; jedan propali život za mirno životarenje.
Ja sam ostala jer nisam bila uvjetovana da odem.
No, to nije tema.
Znala sam da ne mari mnogo za pisanu riječ. Sve knjige je zvao "lektira", u novinama je čitao samo politiku i sport ali zato je znao nepogrešivo pročitati ljude.
"Mračan ti je ovaj lik!"- govorili su mi oni koji ne znaju prepoznati svjetlo ni da im rokneš 200 volti u oko!
On je na to ostajao ozbiljan i klimao glavom.
"Mračan sam ti ja lik, Sunčeva svjetlosti"
Poslala sam vježbanku punu riječi.
On je meni, posle cijele decenije, jednom, oči u oči , izgovorio svih 16 stranica.
Točno i lako. Kao da priča bajku.
Zadržao se koliko je bilo potrebno da mi prepriča mene, i još toliko da ćuti i gleda me.
Onda je otišao.
Nikada mi nije rekao da me je volio.
Jedino sam za njega sigurna da jeste.
JMM

1. Svaka djevojka uvijek mora znati dvije stvari: Šta i koga želi.
2. Što je djevojka lošije, to treba bolje da izgleda.
3. Htjeli mi to ili ne, u životu muškarca postoji samo jedna žena. Sve ostale su njena sjenka.
4. Ne volim duge sakoe – tijekom razgovora s muškarcem ne vidim kako me on tretira.
5. Parfem o ženi kaže više nego njen potpis.
6. Nemojte se udavati za čovjeka s novčanikom za sitan novac.
7. Nije me briga što mislite o meni. Ja o vama uopće ne razmišljam.
8. Ako želite ono što nikada niste imali, morate raditi to što nikad niste radili.
9. Ne postoje ružne žene, postoje samo one lijene.
10. Žena se brine o budućnosti dok se ne uda. Muškarac se ne brine o budućnosti sve dok se ne oženi…
11. Brinući se o ljepoti, treba početi od srca i duše. U suprotnom nikakva kozmetika ne pomaže.
12. Žena koja ne koristi kozmetiku ima previsoko mišljenje o sebi.
13. Suzdržati se kad smo uvrijeđeni i ne praviti scene kada nas boli
14. Niko nije mlad posle 40. godine, ali neodoljivi možemo biti bilo kada.
15. Sve je u našim rukama, zato ih ne smijemo dići.
16. Starost nas ne štiti od ljubavi, ali ljubav nas štiti od starosti.
17. Svojim stilom odijevanja izazivala sam podsmijehe okoline, ali u tome se i sastojala tajna mog uspjeha. Nisam izgledala tako kako izgledaju svi.
18. Prava sreća je jeftina. Ako za nju morate da platite visoku cijenu, znači da je riječ o prevari.
19. Ako ste rođeni bez krila, nemojte ih sprečavati da rastu.

.....dolazim do zaključka da muškarci više lažu.
Nema šta ne lažu :
-Koliko nemaju vremena - a imaju.
-Koliko imaju godina - a nemaju i obrnuto.
-Koliko mogu- a ne mogu.
-Koliko ne zarađuju - a zarađuju.
-Koliko ne piju- a piju.
-Koliko ne troše bezveze- a troše.
-koliko ih nije briga- a jest.
...i tako dalje bla..bla...


Al' , kao i sve ostalo mi to radimo bolje. :)))

To tako ide s godinama kod žena ? Zajedljivost ? Kritiziranjem svega , svakoga i svačega zbog onog čega više nema , što je vrijeme odnijelo i donijelo?
Nema to veze sa vremenom ni godinama , ali ima sa karakterom .
Ne moraš biti super pametan da shvatiš kako svako vrijeme u našim životima ima svoje prednosti i mane.
Ali bi trebali biti dovoljno pametni da s vremenom shvatimo kako nije potrebno naglašavati tuđe mane da bi pokazali svoje prednosti .
Žene su tome sklonije , možda zato jer teže prihvaćaju svoju starost .
Poznajem puno žena koje divno stare , koje divno nose svoje godine , uz koje ide mudrost bez zajedljivosti , bez zlobe i jala .
Takve žene plijene , privlače i zrače .
Možda netko uživa da rastjeruje sve oko sebe , pljuje i gazi . Ne ulazim u to , jer svakome je njegovo pravo.
Ja samo znam da ono što pričamo o drugima zapravo više kažemo o sebi.

Ako sam išta sigurna onda znam da od svakog mog planiranja, zamišljanja , priprema za spektakl neće biti ništa !
Odem u detalje , razradim svaku sitnicu , prije i poslije , a ono sve samo ne to.
Očekivanja veća od stvarnosti ? Ili samo očima gladna?
Ista stvar se dogodi i kad očekujem najgore , ne bude to fijasko godine .Odjednom se izmigolji nešto na šta nisam računala, a dobro.
OK. U strahu su velike oči.
Kako god okrenem moji scenariji su totalni promašaji.
Najbolji su faktori iznenađenja. :))

Iznad mene lebdiš,
poput kapljica magle…
Tvoje ruke na mom licu,
moje lice u tvojim zjenicama …
I kišna kap koja
niz tvoju kosu klizi,
liči na pahulju koja se topi…
I to traje koliko i tren,
koliko i treptaj…
Zvižduće vjetar, obavija te,
zaboravljajući da su
moje ruke ljubomorne
i tako gladne tvoga tijela…
I ta neravnopravna borba
moja sa prirodom traje i trajaće,
mada je pobjednik poznat...
Ja nisam od onih
koji će lažirati rezultat,
učiniće to neko drugi umjesto mene,
oni kojima su oči
pune odsanjane prošlosti
i postojeće samoće,
oni koji Dantea pitaju uporno:
''U kom smo to krugu?'
J. Aleksić

Jedan je seljak predvečer sjeo na prag svoga doma i uživao u svježem povjetarcu. Pored njegove kuće zavojiti je put vodio u grad. Slučajni je prolaznik opazio seljaka i pomislio: “Ovo mora da je neka lijenčina. Ništa ne radi i cijeli dan sjedi na pragu.”

Malo kasnije prolazio je drugi čovjek i pomislio: “Seljak je pravi don Juan. Po cijele dane sjedi, gleda djevojke u prolazu i zadirkuje ih.”

Najzad je prošao šumski radnik te pomislio: “Ovaj je čovjek zacijelo marljiv radnik. Trudio se cijeli dan i sad se s pravom odmara.”

O seljaku koji je sjedio na pragu svoga doma doista nemamo podrobnijih saznanja. Možemo, međutim, mnogo toga zaključiti o trojici ljudi koji su prolazili: prvi je bio lijen, drugi ne baš dobar čovjek, a treći je bio marljiv radnik.

Bruno Ferrero

Link
Link
Link

Nešto me kopka- početi igrati loto ili ne ?

Zašto vidoviti ljudi nikad ne igraju loto ?

1. Ne obećavaj kad si sretan.

2. Ne odgovaraj kad si ljut.

3. Ne donosi odluke kad si tužan.
..................................................................

Čini se jednostavno . Ali nije.
Najčešće upadam u ove zamke. Pobrkam stvari i onda žalim .