Misli 33. stoljeća

Zagriz !!!
I jedna bijela kapljica ...

Ne, nije to što mislite... zahvalan sam Q-u što je zalio stabla kišom, on to radi bolje od nas Terranaca.
Smokve su preživjele, vrijeme je uživanja plodova.
Obožavam smokve.
Ali, sa druge strane, ne postoji ništa gore od suhe smokve: tvrda, nagrišpana i brašnasta, stvara užasnu kombinaciju okusa u ustima.

(kao da se nazire oralna fiksacija, hmm ...o značenju ću razmišljati kasnije)

Gdje je Hercule Poirot kad ga trebaš ?

"Joj, mojne nam Kluni sad popovat' i parole stavljati, koga zanimaju te gluposti ?
Totalni nedostatak ideja u posljednje vrijeme, dosadan si ko proljev. " :D

Link

Link

Link

Ne znam zašto uopće primjećujem stvari o kojima ću napisati par redaka. Jesam li ljubomoran, zavidan ?
Whatever ...
Gledam ponašanje ženskog dijela publike prije i nakon koncerta RHCP, po fejsu, čak i ovdje ...
Sve samo čekaju ga ugledati, i naravno ne žele propustiti skidanje odjeće i pogled na torzo, čak onako, vrište.
Ok, RHCP su meni teški zijeeeev, a i dotične koje dolaze na koncert radi glazbe su u manjini, prevladavaju fejkerice ... nekad su groupies bar znale pokoju pjesmu.

Ali, sve je to nebitno ... mene zanima zašto je ovakvo ponašanje danas normalno ?
Ovo su sve odlike primitivnih ženskih osoba, seksizam, bljak i zbljuv ... zašto koristim takvu retoriku ?

Zar se tako ne odnose prema muškima kad odu na koncert neke pevaljke i komentiraju i uzvikuju slične stvari ?
Oboje je jednako degutantno, ali zašto se samo muške proziva kao prostake i primitivce ?
Zašto smo dopustili da nas tako ocjenjuju ? A njima dopuštamo ono na što se same zgražaju kod nas.
Okružen sam primitivcima i primitivkama ...

Ravnoteže radi, link od Kinga iz Danske (ne iz Memphisa)

Link

Link

Link

Link - theta

Link - alpha

Gle valova ...

Link - hit za široke mase

Sljepilo vam ne gine hihihi

- edit u 18:42

Jedna poslovica i vrhunski old school Bay Area thrash metal ...

Tko ne radi, ne boji se gladi, a tko radi, ne treba ni da jede.

Link

Autor nepoznat (ili baba, ne sjećam se)
Čisto za one koji nisu baš oduševljeni top listama ...

Lutak

Nikad se nije žurio, znao je da će uvijek pronaći najbolji parking na jednom od zagrebačkih trgova za sebe i svoju gitaru. Ma koliko uličnih svirača bilo, njegove note su bile glasnije. Iako kažu da je tuga tiša od sreće, bol jače odzvanja pločnicima.
Mogao je prepoznati vrijednost kovanice prije nego poleti iz ruke samilosnog prolaznika. Nikad ga nitko nije gledao u oči. Oči plave kao dan. Tek poneko dijete bi pokazalo na njega prstom - Tata, tata, čovjek s drvenim nogama prije nego li bi ga brižni, zajapureni roditelj odvukao pokrivši mu oči dlanom.
Za oca nije znao, za majku je čuo kako ga je ostavila na tračnicama vlaka kojim je otputovala na jug. Jedine tople ruke koje je osjetio na licu bile su ruke prijateljica noći. On im nije mogao nikakvo zlo učiniti, zato su ga voljele.
Ponekad je odlazio u Katedralu, nerado. S visokog križa prijekorno ga je gledao Isus. Namrgođen i izubijan, umoran kao njegove prijateljice. Grdio ga je zbog pijančevanja i skitnje. Grdio i nagrdio.
Mislio je u sebi - Ne razumiješ ti ništa, ti barem oca imaš.
Puno mu je draži bio onaj mali Isus, obraščića rumenih od smijeha, Isusić koji nije imao pojma ni o čemu, a najmanje o svijetu i ljudima, pružajući ruke vukovima.
Večer se spuštala, a sve je još bilo kao usred bijela dana, mirisao je grad na blagdane. Ulice kao košnice, svi su nekud žurili vukući prepune vrećice, odjekivali su Zvončići, a zvijezde načas postale nevidljive pod svjetlima okićena velegrada. Malo ga je stisnulo u srcu. Mogao se večeras lijepo pogostiti, zaradio je danas dosta, davali su mu papirnate novčanice krišom, kao pacijenti mito doktoru. Trebao je otići u neko prenoćište, najesti se ostataka svećeničke večere, pogledati neki film o patnji i iskupljenju. Možda se i obrijati i istuširati. Ali ne, opet je propio sve, posvađao se s konobarima, skoro se i potukao, napravio budalu od sebe.Dokad tako?
Oči su mu se sklapale. Opet je sanjao isti san. Trčao je za vjetrom u beskraj. Pratila ga neka pjesma kojoj nikad nije uspio zapamtiti riječi, odsvirati ton.
Probudila ga je oštra bol. Prvo što je ugledao bila je slomljena gitara. Onda je vidio dva dobro obučena, blijeda dječaka. Smijali su se i divljački ga tukli. Krv je prskala po Cvjetnom trgu.
Prvi put je vidio sebe. Drvene noge, drvene štake, gitara od drveta. Nalik lutku kojeg vuku nevidljivi konci.
Kao tišina, padao je prvi snijeg.
I tad je shvatio. Te noći Mali Bog mu je dao najljepša krila na svijetu.

Phase spider ...

Link

"Hodnik je dugačak i uzak i sjajan kao unutrašnjost školjke izvučene iz dubine mora. Zastori koji čuvaju ulaz su od najmekše tkanine poput paučine, tako fine da izgledaju kao maglica na jezeru u zoru. Kako prolazim kroz zastore dolazim pred Bogove. Zidovi su srebrni i odbacuju blijedo srebrno svijetlo koje osvjetljava to sveto mjesto. Pod stopama mi je pješani mulj svetog Nila a svugdje oko sebe čujem srčani ritam Isisa. Gledajući ulazim u Komoru zvijezda Božice".

Sunca nam dajte ...

Namjerno sam kreirao sebi novu životnu rutinu ... i toliko je učinkovita da kolidira sa jednom starom rutinom ... večernjeg dijeljenja misli, tipkanja na blogu, zezanja.
Potreba, ako je i postojala, nestala je ... osjećam se odlijepljeno od ostatka, tko su svi ti ljudi ?
Komentare prešućujem, ne stavljam linkove, ne propovijedam i ne družim se ... nije da žalim.
I ne odlazim nikud, jer sam duhom otišao još ranije (čak mislim da je i primjetno) ... i sve je kako treba biti.
Smisao svega sakrio se u jednoj riječi ...

Ne sjećam se kad se probudih u ovo doba noći ... prokleti poštar.

Link - Ivan ga je nadmašio

Link - Zmaj na vratilu :P

Link - Zmaj preskače nogu (neviđeno :P)

Čim se malo ljudi opuste, treba pritegnuti remen ... nisam vam dugo ništa zabranio, stoga ... Link

Sebi sam zabranio propovijedi, prema tome, dobro ste i prošli ...

Link - ovo je idealni registar za Milana.

Umor je duboko u meni
riba u vodi, podrum u kući
umor je na rubu usne
reč upućena nekom ko odlazi
nekom ko odlazi ...

Link

Napola škiljim ... ko Škiljo iza Gvozda ...