'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

onak,zbog sebe

Hvala Bogu završila je i ta korizma.

moja odluka da se za to vrijeme odreknem bloga u zadnjih par godina donijela je neke prednosti u život.

da nismo svi isti ne treba ponavljati i da svatko ima neki svoj pogled na svijet.
nekome promjenljiv,nekome ne.

u takvim danima kad si odvojen od svijeta fizički a često i na druge načine počinješ promatrati situacije,i dobre i loše ,iz neke
dubine.
kao da si se odvojio od tijela i promatraš sebe iz drugih perspektiva.(nemojte pokušavati odozgo,prilično je naporno.)

zbog viška vremena želiš misli pretočiti (jbte,kakav izraz) u neki smisao i nešto želiš podijeliti.

u nekom trenu shvatiš da ono s čim si počeo nema baš dodirnih točaka s onim mislima koje su u tijeku.
a kako često kažu da je-jezik brži od pameti- uvidiš da je situacija zapravo obrnuta.

(pamet) misao je otišla zapravo negdje daleko ispred jezika (riječi) i pa ostaneš izgubljen u vremenu.

ergo,ovo vrijeme bivstvovanja bez bloga,donese promjene u čovjeku. i zbog bolesti i zbog potresa i svega onog što nas je u
posljednje vrijeme potrefilo dotakne se u nama neka žica

i promijeni nešto. ne puno i ne na način da se sve preokrene na drastično ali...negdje zasja svjetlost

i ovo vrijeme oprosta,bez obzira tko vjeruje ili ne,trebao bi unijeti barem trag tog svjetla u nas.

ono može biti početak nove stranice u životu i boljitak....onaj unutarnji.
jer ono materijalno može se urušiti svakog trena a kad ostanemo bez svega,što nam ostaje.

da prihvatimo svjetlost ili ostanemo u mraku svojih misli i beznađa.