vrijeme je

Link

Link

Link

Link

Link

Tvrđava Sv. Nikole na ulazu u kanal Sv. Ante.
Sagrađena prije više od četiri i pol stoljeća,
i do danas je jedna od najvećih fortifikacija na našoj strani jadrana.
U odličnom je stanju, a obzirom da sve godine od gradnje do danas
nije uloženo ništa u njeno održavanja. Ulaz je slobodan,
a prilaz je moguć s mora i s kopna.

Link

"OLUJA"
Kostajnica-Dvor
02. kolovoza-15.kolovoza 1995.godine

Drugog dana mjeseca kolovoza 1995. godine u točno 21.oo sati stiže Zapovijed. Mobilizacija do punog sastava. Zapovijed se izvršava u roku samo jednog dana, tj. 03.kolovoza, dok je odmah slijedećeg dana izmještena u šire područje Popovače. Zadaća je pričuva Glavnog stožera oružanih snaga republike Hrvatske, a postrojbi se po Zapovijedi priključuje i skupina časnika iz dočasničke škole "Jastrebarsko" koji bivaju raspoređeni na zapovjedne dužnosti u 3. pješačkoj bojni.
Dan poslije izvršen je nadzor bojeve spremnosti od strane operativnog tima GSHV, pod vodstvom brigadira Branka Borkovića kada je ujedno izvršena i primopredaja dužnosti Zapovjednika 145. Brigade između dotadašnjeg zastupnika Zapovjednika satnika Ivice Petkovića i Zapovjednika 145, Brigade pukovnika Brune Čavića koji se vratio sa školovanja iz Zapovjedno-stožerne škole.
Istoga dana tog 05. kolovoza u 22.oo sati Zapovjednik 145. Brigade na zapovjednom mjestu Zbornog područje Zagreb (Viktorovac) prima zadaću od načelnika stožera Zbornog područja Zagreb, brigadira Damira Goršete: "Tijekom noći izvršiti prebacivanje 145. Brigade preko rijeke Save u područje sela Bobovac- sela Stremen i dijelom snaga uključiti se u napad na smjeru selo Stremen - Željeznička postaja Šaš - selo Slovinci - selo Timarci - selo Selište Kostajničko - Kostajnica."
Ranih jutarnjih sati ,točnije u 04.3o sati, šestog kolovoza 145. Brigada prelazi rijeku Savu, i to dio postrojbe na skelskom prijelazu Kratečko, a dijelom postrojbe na skelskom prijelazu Bobovac. Toga dana u 10.3o sati 3. pješačka bojna sa vodom izviđača uvodi se u borbu na zadanom pravcu u zahvatu komunikacije, te istoga dana sa 151. Brigadom, 17. Domobranskom pukovnijom i izvidničkom satnijom Zbornog područja, a sve uz potporu dva tenka 2. gbr "Grom" i 2 BOV-a 202. Brigade PZO, oslobađa Kostajnicu spajajući se sa snagama Zbornog područja Bjelovar, koji nastupaju iz smjera Dubice.
Tijekom noći 06./07. kolovoza svi dijelovi 145.Brigade smješteni su u grad Kostajnicu.
Sedmi dan vrelog kolovoza stiže daljnja zapovijed od Zapovjednik pravca; brigadira Vinka Štefaneka. "Produžiti napad na smjeru Kostajnica - selo Divuša - selo Zamlaće - Dvor na Uni, i spojiti se sa snagama Armije BiH. Za zauzimanje i osiguranje skladišta u Volinji izdvojiti jednu pješačku satniju."
Istoga dana u 11.3o sati 145. Brigada kreće u izvršenje dobivene Zapovjedi. Angažirana je 3. pješačka bojna, njena 1. satnija i POV 1. pb, izvidnički vod, a 2. pješačka bojna i POV 1. pb angažira se kao pričuva na glavnom smjeru napada.
U sudjelovanju sa satnijom "Dvor" iz 17. Domobranske pukovnije te manjim dijelovima 151. Brigade, te uz potporu dva tenka 2. gbr "Grom", dva BOV-a 202. Brigade PZO te izviđačke satnije ZPZ. Oko 17.oo sati snage 145. Brigade presijecaju neprijateljsku kolonu, usmjeravajući djelovanja u više raznih smjerova, a u cilju potpunog ovladavanja gradom. Do padanja mraka to se i uspijeva ostvariti.
Tijekom noći 07. / 08. kolovoza 1995. godine, neprijatelj razvija snage iz pokreta i u više navrata (četiri) do jutarnjih sati vrši proboj, sa ciljem izvlačenja glavnine svojih snaga preko rijeke Une u smjeru Bosanskog Novog. U svitanje postrojbe 145. Brigade trpe jaku topničku i vatru iz svih mogućih oružja i oruđa, jer ne smije se zaboraviti da se je navedenim smjerom pokušao izvući neprijatelj snage veće od korpusa, te se naše snage izvlače na pričuvni položaj oko 3oo metara prema rubu grada, gdje stabilizira crtu obrane. Za to se vrijeme u borbu uvodi 1. pješačka bojna I napada smjerom; selo Zamlaće - selo Hrtići bočno na neprijatelja, a TRD, vod MB 82 mm 145. Brigade i bitnica 120 mm iz 17. dp posjedaju VP u selu Zamlaće te otvaraju vatru po neprijateljskim snagama. Borba za Dvor traje cijeli taj 08. kolovoza 1995. godine, da bi u ranim jutarnjim satima 09. kolovoza šire područje grada Dvora u cijelosti bilo oslobođeno i očišćeno od neprijateljskih snaga. U oslobodilačkoj operaciji zarobljeno je mnoštvo neprijateljskih vojnika, dok je preko stotinu civila srpske nacionalnosti zbrinuto na sigurno. Tijekom istoga dana, 09. kolovoza brigada zaposjeda položaje uz rijeku Unu na državnoj granici sa BiH. Slijedećeg dana postrojbe 145. Brigade vrše čišćenje terena od zaostalih neprijateljskih snaga, a 3. pb šalje se u Kostajnicu pod zapovjedništvo ZM Kostajnica.
Potom se 11. kolovoza dijelovi brigade skupa sa dijelom 17. dp spaja sa snagama Armije BiH.
Slijedećih dana 12. 13. i 14. kolovoza, postrojbe brigade u skokovima vrši čišćenje istočnih obronaka Zrinjske gore na smjeru, Dvor - selo Komogovina u koje stiže 13. kolovoza i razmješta se na širem području.
Nakon ispunjenje svih zadaća brigada 14. kolovoza započinje pripreme za razduživanje i povratak kućama u Zagreb.
U akciji "Oluja" zapovjedno mjesto 145. Brigade bilo je:
- Popovača - 03. - 06. kolovoza
-selo Bobovac -06. kolovoza
-Kostajnica -07. kolovoza
-selo Zamlaća -08. - 13. kolovoza
-selo Komogovina -13. - 15. kolovoza
Zapovjednik 145. Brigade bio je pukovnik Bruno Čavić, a Načelnik stožera zastavnik Davor Kutleša. Zapovjednik 1. pb u to je vrijeme poručnik Siniša Matejka, 2. pb zastavnik Zdenko Jakovljević, 3. pb bojnik Stjepan Bebek, zapovjednik TRD-a je satnik Ivan Brkić, dok je zapovjednik POTB-a bio satnik Zlatko Rigo.
Tijekom tih povijesnih dana živote na oltar Domovine položili su: Željko Blažević, Mladen Bošnjak, Božidar Dodig, Tihomir Klobučar, Damir Vuzem, dok su trojica pripadnika nestala. Tijekom narednog razdoblja dva su pripadnika razmijenjena i živa vraćena.
Dana 15. kolovoza 1995. godine sve postrojbe 145. Brigade ponovo su na okupu i točno u 12.3o sati započinje hodnja na smjeru: selo Komogovina - Petrinja - Sisak - Popovača -Zagreb. Ne ide se odmah kućama jer je na igralištu ŠRC "Klaka" dečkima priređen veličanstven doček, gdje su svi zajedno dali oduška nagomilanim emocijama.
Sa danom 16. kolovoza cijela 145. Brigada prelazi u pričuvu, osim razvojnog jezgra Brigade.
Sada djeluje razvojno jezgro brigade, a zastavnika Davora Kutlešu zamijenio je bojnik Siniša Ratković, dok je pukovnika Brunu Čavića na mjestu zapovjednika zamijenio bojnik Željko Nikić.
Vrlo je važno istaknuti da 145. Brigada HV za cijelo vrijeme djelovanja nije prepustila okupatoru niti milimetar Hrvatskog teritorija, a u više je navrata oslobađala dijelove zaposjednutog teritorija.
Uništeno je mnoštvo neprijateljske tehnike i ljudstva od čega navodimo samo ponešto:
-jedan zrakoplov MIG 21 na Banovini
-2 tenka T-55 na JB i jedan oklopni transporter na Oraško ratištu
-1 PZT 20/3 na JB
-1 NtT 82 mm i neutraliziranje vođenih paljbenih položaja MB 120 mm i MB 82 mm na bojištu kod Novigrada (Zadar)
-dva neprijateljska kamiona na Novigradskom ratištu u području sela Narandžići.
Ovi su podaci prikupljeni putem evidencijske dokumentacije nadređenog zapovjedništva i neposrednim promatranjem.
O točnom broju neprijateljski vojnika izbačenih iz stroja (poginuli i ranjeni) nemamo pouzdanih podataka, ali prema procjenama stručnjaka i vlastitih procjena taj se broj kreće između 450-500 ljudi.
Ranjenih i ozlijeđenih pripadnika brigade tijekom njenog djelovanja bilo je 243 (dvjesto četrdeset i tri) , a tijela dva naša pripadnika pronađena su više godina nakon akcije Oluja, a to su Ivan Kovačević (Stjepanov) te Ivica Naglić (Stjepanov).

Link


BILO JE TAKO

(točno ovako, i točno prije dvadeset godina)

Brigada, odnosno taktička grupa TG-5 na Dan državnosti, 30 svibnja 1992. godine kreće na jug. Kolona od dvjestotinjak kamiona i kombija sa pridodanim tenkovima i BOV (borbena oklpona vozila), duga preko deset kilometara kreće prema jugu. Samo putovanje zahvaljujući zalaganju i uloženom trudu prometne struke i njenog načelnika satnika Dragutina M., protiče bez zastoja.
U svakom od gradova kroz koji prolazi, brigada nailazi na oduševljenje građana koji s velikom radošču pozdravljaju Hrvatsku vojsku. Do toga dana sasvim sigurno nisu ni vidjeli tako veliku i tako opremljenu postrojbu Hrvatske vojske. Nakon cjelodnevne vožnje postrojba stiže u Rogoznicu kod Šibenika, gdje se očekuju daljnje zapovijedi, te nakon tri dana dolazi pokret dalje na jug. Slijedeće zastajanje u Neumu. Nakon četiri dana stiže zapovijed za pokret, i Brigada (TG5) opet nakon cjelodnevne vožnje u koloni stiže u noćnim satima na cilj, te se smješta u objekte apartmanskog naselja "Vrtovi sunca" nadomak Dubrovnika. Nakon smještanja cijele postrojbe i njene logistike, na red dolazi ostvarenje i realizacija zapovjedi, tj. obrana južnog dijela Hrvatske i oslobađanje zaposjednutih dijelova Hrvatskog teritorija.
Dijelovi Brigade odlaze i zaposjedaju crtu obrane na liniji Osojnik-Kalađurđevići, i to zajedno sa oklopnom satnijom koja djeluje u sastavu TG-5.
Prva satnija pod zapovjedništvom zastavnika Stjepana K., morskim se putem prebacuje u sam grad Dubrovnik, te nakon smještaja u spaljeni hotel Belvedere, zaposjedaju bojišnicu na liniji Donji Brgat-Gornji Brgat u pravcu Ivanjica.
Vremena za predah nije bilo. Cjelodevna izmjena vatre sa neprijateljem. Kamenje pršti na sve strane. Dečki svakog dana sve iskusniji, a hrabrosti i srca nikada nije nedostajalo.
U drugom napadnom borbenom djelovanju, 21. lipnja posebno se iskazala druga satnija "Cobra" pod zapovjedništvom poručnika Josipa S.. U operaciji zvanoj "Tigar" dečki iz "Cobri" osvajaju položaje na pravcu Kalađurđevići-Vukovići - Kokotova glava i dalje prema tt Golubov kamen. U toj akciji pogiba vojnik Stanislav P., a od ogromnih napora i iscrpljujućih djelovanja srčani udar pokosio je vojnika dragovoljca Davorina J.
Položaje na dostignutim linijama, TG-5 osigurava sve do 23.lipnja, kada ih zamjenjuju pripadnici 163. Brigade HV. Toga posljednjeg dana na terenu pogiba pripadnik satnije "Cobra", vojnik Marijan P.
Postupno se sve postrojbe TG-5 izvlače sa prednje crte bojište, te nakon mukotrpnih više od mjesec dana iz Orašca 03.srpnja 1992 godine u 14.3o sati kreću na više nego zasluženi odmor u Zagreb.
Po dolasku u Zagreb postrojba vrši djelomičnu demobilizaciju, odnosno u isto vrijeme i popunu ljudstvom i MTS-om. Najveće su promjene uslijedile u zapovjednom kadru Brigade, te tako na mjesto zapovjednika Brigade dolazi pukovnik Tomislav T. umjesto pukovnika Otta J., na mjesto zapovjednika TG-5 umjesto satnika Damira P. dolazi pukovnik Bruno Č. Na mjestu zapovjednika prve bojne umjesto bojnika Slavka L. dolazi pukovnik Ahmet P., uz još niz izmjena.
Istovremeno se u tadašnjoj bazi Brigade u Samoboru vrši obuka svih pripadnika postrojbe.

Bilo je tako.

ZAPIS SA STEĆKA

1447. godine, Hodovo, Stolac

A se leze Krksa i Kalija na svojini, na plemenitoj u Kljucu. Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.

A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu
i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.

Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.

Ne preturi nam ovi kami,
jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne,
pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo.

Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.

1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic.

Link

Link



POSLASTICA NA KRAJU
"OLUJA"
K.-D/U
Četrnaest dana kao trenutak, kratko ali nezaboravno. Najslađi dani nakon gotovo pune četiri godine. Kronološki, gotovo iz sata u sat zapis sa sjeveroistočnog dijela banovine. Nikad većeg zadovoljstva, ponosa, osjećaja da si dio nečeg toliko važnog, da ni pojmiti ne možeš samu važnost trenutka i događaja.

02. kolovoza-15.kolovoza 1995.godine

Svi smo znali, a znao nije nitko. Drugog dana mjeseca kolovoza 1995. godine u točno 21.oo sati stiže Zapovijed. Mobilizacija do punog sastava. Zapovijed se izvršava u roku samo jednog dana, tj. 03.kolovoza, dok je odmah slijedećeg dana cijela postrojba izmještena u šire područje Popovače. Postrojba je pričuva Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske, a po Zapovijedi priključuje joj se i skupina časnika iz dočasničke škole "J" koji bivaju raspoređeni na zapovjedne dužnosti u 3. pješačkoj bojni.

Dan poslije izvršen je nadzor bojeve spremnosti od strane operativnog tima GSHV, pod vodstvom brigadira B. B. kada je ujedno izvršena i primopredaja dužnosti Zapovjednika Brigade između dotadašnjeg zastupnika Zapovjednika satnika B. B. i Zapovjednika Brigade pukovnika B. B koji se vratio sa školovanja iz Zapovjedno-stožerne škole.

Istoga dana tog 05. kolovoza u 22.oo sati Zapovjednik Brigade na zapovjednom mjestu Zbornog područje Zagreb (Viktorovac) prima zadaću od načelnika stožera Zbornog područja Zagreb, brigadira B.B.: "Tijekom noći izvršiti prebacivanje Brigade preko rijeke Save u područje sela B.- sela S. i dijelom snaga uključiti se u napad na smjeru selo S. - Željeznička postaja Š. - selo S. - selo T. - selo S. K. – K."

Ranih jutarnjih sati ,točnije u 04.3o sati, šestog kolovoza Brigada prelazi rijeku Savu, i to dio postrojbe na skelskom prijelazu K., a dijelom postrojbe na skelskom prijelazu B.. Toga dana u 10.3o sati 3. pješačka bojna sa vodom izviđača uvodi se u borbu na zadanom pravcu u zahvatu komunikacije, te istoga dana sa sudjelujućom Brigadom, Domobranskom pukovnijom i izvidničkom satnijom Zbornog područja, a sve uz potporu dva tenka i 2 BOV-a
, oslobađa K. spajajući se sa snagama ZP Bjelovar, koji nastupaju iz smjera D.

Tijekom noći 06./07. kolovoza svi dijelovi Brigade smješteni su u grad K.
Sedmi dan vrelog kolovoza stiže daljnja zapovijed od Zapovjednika pravca; brigadira B.B. "Produžiti napad na smjeru K. - selo D. - selo Z. – D./ U-, i spojiti se sa snagama Armije BiH. Za zauzimanje i osiguranje skladišta u V. izdvojiti jednu pješačku satniju."

Istoga dana u 11.3o sati Brigada kreće u izvršenje dobivene Zapovjedi. Angažirana je 3. pješačka bojna, njena 1. satnija i POV 1. pb, izvidnički vod, a 2. pješačka bojna i POV 1. pb angažira se kao pričuva na glavnom smjeru napada.

U sudjelovanju sa satnijom iz Domobranske pukovnije te manjim dijelovima sudjelujuće Brigade, te uz potporu dva tenka , dva BOV-a te izviđačke satnije ZPZ. Oko 17.oo sati snage Brigade presijecaju neprijateljsku kolonu, usmjeravajući djelovanja u više raznih smjerova, a u cilju potpunog ovladavanja gradom. Do padanja mraka to se i uspijeva ostvariti.

Tijekom noći 07. / 08. kolovoza 1995. godine, neprijatelj razvija snage iz pokreta i u više navrata (četiri) do jutarnjih sati vrši proboj, sa ciljem izvlačenja glavnine svojih snaga preko rijeke Une u smjeru Bosanskog Novog. U svitanje postrojbe Brigade trpe jaku topničku i vatru iz svih mogućih oružja i oruđa, jer ne smije se zaboraviti da se je navedenim smjerom pokušao izvući neprijatelj snage veće od korpusa, te se naše snage izvlače na pričuvni položaj oko 3oo metara prema rubu grada, gdje stabilizira crtu obrane. Za to se vrijeme u borbu uvodi 1. pješačka bojna i napada smjerom; selo Z. - selo H. bočno na neprijatelja, a TRD, vod MB 82 mm Brigade i bitnica 120 mm iz dp posjedaju VP u selu Z. te otvaraju vatru po neprijateljskim snagama. Borba za D. traje cijeli taj 08. kolovoza 1995. godine, da bi u ranim jutarnjim satima 09. kolovoza šire područje grada D. u cijelosti bilo oslobođeno i očišćeno od neprijateljskih snaga. U oslobodilačkoj operaciji zarobljeno je mnoštvo neprijateljskih vojnika, dok je preko stotinu civila srpske nacionalnosti zbrinuto na sigurno. Tijekom istoga dana, 09. kolovoza brigada zaposjeda položaje uz rijeku Unu na državnoj granici sa BiH. Slijedećeg dana postrojbe Brigade vrše čišćenje terena od zaostalih neprijateljskih snaga, a 3. pb šalje se u K. pod zapovjedništvo ZM K.

Potom se 11. kolovoza dijelovi brigade skupa sa dijelom dp spaja sa snagama Armije BiH.
Slijedećih dana 12. 13. i 14. kolovoza, postrojbe brigade u skokovima vrši čišćenje istočnih obronaka Zrinjske gore na smjeru, D. - selo K. u koje stiže 13. kolovoza i razmješta se na širem području.

Nakon ispunjenje svih zadaća brigada dana 14. kolovoza započinje pripreme za razduživanje i povratak kućama. U Zagreb.

Tijekom tih povijesnih dana živote za Domovinu položili su: Željko B., Mladen B., Božidar D., Tihomir K., Damir V. Trojica pripadnika brigade su nestala. Tijekom narednog razdoblja dva su pripadnika razmijenjena i živa vraćena. Posmrtni ostaci trećega od nestalih pronađeni su, te naknadno pokopani uz dužne počasti.

Dana 15. kolovoza 1995. godine sve postrojbe Brigade ponovo su na okupu i točno u 12.3o sati započinje hodnja na smjeru: selo K. – P. – S. – P. -Zagreb. Na sportsko rekreacijskom centru u kvartu dečkima priređen sjajan i veličanstven doček. Okupljeno mnoštvo, a ponajprije svi bojovnici, netko suzama, netko pjesmom, a neki samo šutnjom dali su oduška nagomilanim emocijama.

Nakon četiri godine došli smo do kraja, gotovo, nema više.
Kao gotovo nikad u povijesti, pobjedonosni kraj.
Ostvarili smo san.
Hrvatska.

(U tekstu koristim kratice toponima, simbolične inicijale sudionika, te ne navodim imena postrojbi iz razumljivih razloga. Tekst je uslijed korištenja kratica, inicijala, a i moga nevještog pripovjedanja, prilično teško čitati, ali sve od napisanoga dogodilo se. Baš kao što je napisano. Još uvijek ponosan, dok tipkam grudi mi se nadimaju, bio sam dio povijesti, makar i jedan od mnogo stotina tisuća, ali dio. Ne žalim ni trenutka. Dapače.)Link

veliki dan za misto, za cili kraj. iskrice more nebit, al trke će uvik ići, živile trke

Link

fascinantno,
licemjerje
svejedno za desetke djece danas umrle od gladi,
svejedno za desetke pobijenih u ime bog zna čijih interesa
svejedno za desetke stradalih na cestama krivnjom pijanih i drogiranih
svejedno za ugnjetavane, gladne, silovane, proganjane
svejedno za sve
važno je, čak izrazito važno žaliti, i to naglašeno žalovati za Amy,
jer eto jadna u trenutku je malo pretjerala, a inače čedna i smjerna bila.

Link

Link

Link


Interpersonalna komunikacija je proces komuniciranja između dvoje (ili više) ljudi, obzirom na udaljenost mogu biti:
• relativno male udaljenosti (licem u lice)
• povećane udaljenosti (dovikivanje s brda na brdo)
• generičke (proširive) udaljenosti (telekomunikacija upotrebom komunikacijskih tehnologija)
te je u tijeku komunikacije došlo do povratne informacije. (izvor; wikipedia)
Tako je u najosnovnijim crtama, prema podacima u wikipediji, definiran pojam komunikacije.
Vjerojatno je definicija točna, ma ne vjerojatno nego sigurno, ali ima samo jedan problem. Želimo li uopće komunicirati, ili nam je puno ljepše biti u pravu, čuti sebe same, ignorirati, ne željeti čuti druge.

Basna o velikoj šumi (mnogi ju vjerojatno znate, ali neka)

Ušumi velikoj, visokoj, gustoj život buja. No strah zavlada, glasine se šire, od usta do uha, od usta do uha, munjevito. Šumom se pronio glas da ogromni medvjed, neprikosnoveni gospodar cijele šume ima popis. Nitko nije siguran što je, ili tko je na popisu.
Nekog dana vuk, nemogavši izdržati neizvjesnost krene medinim tragom. Pronađe medu, i pomalo zamuckujući, od silnoga straha valjda, uptita:
„Medo čuo sam da imaš popis, jesam li možda ja na njemu“
Medo mrki se zadubi u popis te reče: „Da jesi, vuče“
Vuk se pokunji, i gledajući uvelo lišće pod nogama krene lagano natrag.
Svanulo jutro, vuka nigdje. U šumi zavlada još veće uzbuđenje i panika. Tko li je slijedeći, svi razmišljaju nadajući se da će baš oni izbjeći zloj sudbini. Lukava lija porani, te se prije svih uputi tražiti medu po još polumračnoj šumi. Nađe medvjeda mrkog, te ga bez oklišanja upita:
„ Medo jesam li ja na popisu“
Medo niti ne pogleda popis odriješito ogovori potvrdno. Lija tužno spusti pogled, te ode natrag. Prođe još jedna noć, neizvjesna i puna straha. Osvanuo je lijep dan, no lije nigdje nema. Kao u zemlju propala.
Izredalo se tako još niz drugih životinja, i sve redom nestadoše, nakon susreta sa strašnim medom, mrkim.
Dođe red ne maloga zeku, zeko otskakuta, pronađe medu te bez okolišanja upita:
„Medo ima li mene na popisu“
„Da“ odgovori medo bez okolišanja.
„Možeš li me izbrisati s popisa“ upita maleni zeko.
„Može, nema problema“ odgovori medo, uze popis i izbrisa zeku malenoga sa popisa strašnog.

San ili java, virtuala ili........


Ja nekad, mlad nestašan dječarac, igra i samo igra, tek tu i tamo krajičkom oka uhvatim sliku, vijest ili štogod već. Ali svejedno on je često u kadru. Takav.
Ja, školarac, isto mlad malo zainteresiraniji za svijet okolo sebe, pratim, gledam, naučio i čitati. On je opet tu, nepromijenjen. Isti.
Ja, mladić, počele se pipkati djevojčice, cure, žene, stalno u pokretu, ali svejedno on se pojavljuje u nekom od kadrova, nepromijenjen. Isti.
Ja, srednje dobi, radim maksimalno, obitelj, ma svašta nešto, ali njega izbjeći. Ne, naprosto nemoguće, ta on je gotovo dio naše svakodnevnice. Nepromijenjen. Isti.
Ja, pedeset i koja godina na grbi, nabacio petnaestak kila, sijed gotovo potpuno. Gotovo zreo za remont, ali njega opet ima. Ne učestalo, ali ima ga, nepromijenjen. Isti.
Sjedim, sjetim se njega, i da mi nokte vade niti jedne se pjesme sjetiti ne mogu. Ma da je i pitanje od milijun dolara. Ne ide i bog. Blokada, ili možda nikad nisam niti znao. A znam da ga ima, uvijek isti.
Ma u stvari dali on uopće postoji, dali je to čovjek ili možda virtualni lik samo?
Duško Lokin


Link

Link