laganini

14.01.2014. u 2:10 | Komentari: 5 | Dodaj komentar

.

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Uredi zapis

12.01.2014. u 22:44 | Editirano: 13.01.2014. u 2:11 | Komentari: 2 | Dodaj komentar

*

Link

Uredi zapis

11.01.2014. u 22:52 | Komentari: 8 | Dodaj komentar

Reče mi netko nedavno.
I da, zaista su fora. Kad se jednom izgovore.
Lako je tada, kad se izgovore, vagati njihovu težinu, analizirati njihove boje i doživljavati njihov smisao.
I tako bi zaista uvijek trebalo biti. I bilo bi, kad bi ljudi govorili ono što uistinu i misle.
Tada bi sve bilo lako.
Unatoč tome, što mnogi od nas podosta nespretno i često vrlo zbrkano, poslože riječi u nekakvu cjelinu (takve su im valjda i misli), to je u redu.
Tu se još možeš snaći.
Osjetiš kovitlac koji izbacuje te emocijama nabite i zbrkane riječi.
Ako i ne uhvatiš smisao, što je čest slučaj, barem ti je jasno u kakvom je stanju onaj koji ih izgovara.
Moš se prilagodit. Moš čak pokušat i izreći nešto što ti misliš o tome i na taj način dati svoj doprinos. Pokazati da ti je stalo.
Tako bi trebalo biti.

Nije uvijek tako.

Mnogi ne govore ono što uistinu misle.
Neki ne govore ono što žele reći.
Ima i onih, koji uopće ne govore. Ili misle da govore a ustvari samo ponove već izrečeno.
Jedno je svima zajedničko.
Svi vole čut.
Neki samo sebe.

Slušam jutros, kaže pjesma: Riječi su djela.
Složio bi se, mada i sam često sumnjam u takva djela.
A šta je sa neizgovorenim riječima?
Postoje li i one?
Naravno da postoje. I te su riječi djela.
Vrlo rječita djela.

Dobro jutro svima

Link