Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Link


http://sretniljudi.com/cuvajte-se-plemenskog-srama-tekst-elizabeth-gilbert/

Link

Link


Bhagavad-gita 2.23

nainaḿ chindanti śastrāni
nainaḿ dahati pāvakah
na cainaḿ kledayanty āpo
na śosayati mārutah

“Nikakvo oružje ne može dušu sasjeći. Vatra je ne može spaliti, voda navlažiti, a vjetar isušiti.”

Link

Čitajući Juicy, poželim i sama zabaciti udicu.
I stoga proglašavam ribolovnu sezonu na oboritu ribu - otvorenom.
Ješke spremne. Još samo da nađem slobodnog vremena.
:)

Link
Link

Zaspala pokušavajući definirati izraz 'moral'.
Nisam dovoljno licemjerna da bih bila moralna.
Ni ne želim biti dio takve moralnosti.
Skup pisano-nepisanih pravila.....od koga?
Vjerskih institucija?...pisanih prije pedofilskih aktivnosti?
Zaštitnika mira?...pisanih nakon isporuke kontingenta oružja u nepoznatom pravcu?
Zaštitnika planete?...pisanih prije tretiranja pesticidima da bi urod bio unosan?
Zaštitnika životinja?....koji ih redovito eutaniziraju iz nepoznatog razloga?
Nas?...moralnog stupa društva...koji zbog nadrkanosti svakodnevno vodimo rat u vlastitoj kući?
I gdje postoje dvojbe da li zločesto dijete treba zagrljaj i poljubac.
Moral je za mene drugo ime licemjerja.
Uživajte....trčim na posao....:)

Link
Link

Link
Link
Link

Link

Link

Link

Link

Izmusti argumente i kontra argumente u svezi bilo koje životne situacije u cilju postizanja
zadanog cilja, pametnom nije nikakav problem. Prosječnom se čovjeku takvi servirani
argumenti učine dokazivim i smuljani je pobijeđen. Što smo naučili konfrontacijom?
Apsolutno ništa. Argumenti su do nas stigli prečicom, iako smo to i sami negdje mogli
pročitati i naučiti. Ali smo učinili nešto najgore po nas. Učinili smo ono što druga osoba
očekuje od nas. Osjećamo se poraženo. Smišljamo osvetu.Bez obzira na dokazive argumente,
svi mi imamo pravo biti u krivu. Onaj koji servira argumente, obično servira cijeli paket u kojem nisu
samo argumenti...ima tu i puno neverbalnih začina. Onaj koji preuzima paket, otkrivanjem
sadržaja doživljava reakciju, a u cijeloj toj priči postoje samo dva pitanja:
Koji dio sebe sugovornik ističe (pamet, moć, neprijateljstvo, prijateljstvo, glupavost...itd)?
Zašto mene smeta to što mi je servirao tj. zašto reagiram tako kako reagiram? Jer je
mene piknulo. Mene boli i to je moj problem. Ničiji tuđi. Pozabavimo li se tom boli, učinili
smo puno za sebe...i trebali bi oprostiti, čak zahvaliti sugovorniku što nam je detektirao slabu točku.
A sad zamislite dvije osobe u nekoj vrsti konfrontacije. Prva osoba verbalno i neverbalno
argumentima i gestama argumentira svoju pamet. Iznosi hipotezu koja je samo projekcija
sakupljenih i naučenih dokaza, pažljivo sakupljanih kroz život u cilju hranjenja i rasta
osobnih vijuga. Druga osoba sluša, gleda srcem, čita auru dotičnog prezentatora, proseratora.
Verbalna hipoteza drži vodu, ali izrečeno nema nikakve veze s pravim osjećajima i namjerama
dokazatelja. Druga osoba i dalje sluša, gleda u solarni pleksus sugovornika. Kontra argumenti
joj nisu potrebni. Druga osoba konačno progovara, pozdravi i ode jer nema dokazivih argumenata da će
prvoj osobi duša napustiti tijelo kroz šupak, zajedno sa svim dokazivim argumentima.
The end.

link?

I tako je to stvorenje rođeno. Ne svojom krivicom. Umno potkovano, ali duhovno osakaćeno
i to u mladim danima zbog svoje fizičko-umne različitosti i jer nije znalo da život nije samo s
perom po riti. Otprilike u trećoj godini skriveno ispod kreveta, samokreiralo je Velikog brata s velikom
toljagom (ego). Ali život ga uvijek nađe i klepi....i to posred nosa. Di se god sakrio, u koju god
ledenu jazbinu ili pakleni kotao ušao....život dođe i prođe pokraj Velikog, sad još većeg brata i opet
zvekne. I razbije pi*ku....., izbije zrak udarcem u pleksus....S ciljem...hajde, probudi se, živi!!
Uz svu pamet koju posjeduje biće, kreirani Veliki brat je proporcionalno gluplji. I uspješno umlati
sve one koji požele prići tom biću....podariti mu ljubav, pažnju, brigu, nešto....Jer i nešto je puno ako
se ne bojiš života. Puno posla ima taj brat. I jebeno se boji života i smrti.

Imam i ja Velikog brata. Tu je negdje u blizini...dobacim mu poneku kost na kojoj brusi zube.
Ali ja sam gazda. Držim ga ko modni detalj. I da škica moju dobrotu i spriječi je da postane
budaletina.

Nikad mi nije bilo jasno....zašto stvorenja tek smrću ožive svoju dušu?

Link
Link


Ne znam zakaj, al pala mi haka na pamet.
c/p
Haka je tradicionalni ratni poklič, ples ili izazov Maora sa Novog Zelanda.
Haka nije isključivo ratni ples, te ga izvode i žene i djeca iz zabave, za dobrodošlicu gostima,
te pri proslavama velikih rezultata ili uspjeha.

Haka vam dan.

Link
Link
Link

Link

Link
Link
Link

Link


Aura - eter - 'nešto' - to što je znanstvenicima zadavalo glavobolju kroz stoljeće,
ima svoju frekvenciju, po novom mjerljivu - zahvaljujući dr. Davidu Hawkinsu.
Prije cca 100tinjak godina, Tesla im je rekao da bez etera, tj. negirajući eter,
mnogim fizičarima njihove teorije ne drže vodu. I još puno toga im je rekao i
stoga nikad nije dobio Nobelovu nagradu. I bolje..., posvetio se napretku, a ne
kolektivnom nazadovanju. I dan danas je inspiracija mnogima u svrhu napretka...

„Alfa valovi u ljudskom mozgu iznose 6-8 herca. Frekvencija valova ljudske šupljine rezonira između 6-8. Svi biološki sistemi operiraju na sličnoj frekvenciji. Alfa valovi ljudskog mozga funkcioniraju u tom razmjeru, a električna rezonanca srca je između 6-8 herca. Pa tako, čitav biološki sustav – mozak i sama Zemlja – rade na istoj frekvenciji. Ako možemo elektronički kontrolirati taj rezonantni sustav, tada možemo direktno kontrolirati čitav mentalni sklop čovječanstva. “ – Nikola Tesla.

Hawkins,(nakon 20godina istraživanja) u svojoj disertaciji otkriva skalu i način
(uz pomoć mišićnog testa i kineziologije)
po kojoj se točno može izmjeriti ljudska vibracija od 1 - 1000.
Jer naše vibracije tj. emocije, misli, životni izbori i stavovi...apsolutno sve ima
svoju jedinstvenu vibraciju u Hz. A te vibracije tvore kolektivnu svjesnost - silu
koja nas sve povezuje.
Dalje navodi da je kritična razina za ljudsku rasu 200. To je razina gdje potrošenu
energiju vratimo. Ispod 200, samo trošimo..
Na dnu skale s razinom od 20-30 su krivnja i sram. Tuga je 75, strah 100, ponos 175.
Ljutnja je na 150.
Hrabrost je 200 i tu počinje zona istraživanja prema postignućima.
85% ljudske rase je trenutno ispod 200.
Prosječna razina ljudske svijesti je na 207, zahvaljujući kolektivnoj svjesnosti gdje
Hz moćna osoba poništava negativni utjecaj milijuna.
Ljubav je 500. Ona bezuvjetna ljubav. Kad je voljenje stanje bića. 500 je razina istinske
sreće.
Mir je na 600. Jedna osoba na razini mira poništava negativni utjecaj 10 milijuna osoba
na razini nižoj od 200.
Na razini od 700-1000 funkcioniraju osobe poput Isusa, Budhe, Krišne...
-natuknice za blog uzela:
http://atma.hr/skala-emocionalnih-vibriracija-strah-je-100-a-prosvjetljenje
-700-hz-mocna-osoba-ponistava-negativni-utjecaj-milijuna/

-proširena verzija:
Anatomija svijesti - David Hawkins

Link

Link

Kad si nekom tek opcija,...prije ili kasnije shvatiš da mu nikad nećeš biti prioritet.
Poznajem jednu opciju, gastarbajtericu, koja se iz petnih žila trudila postati prioritet.
Zbog truda je napredovala u tek jednu od opcija, ali to je proširenija verzija priče.
Nekad joj se obećavalo prioritetno rješavanje opcijskog statusa. Nakon nekoliko
godišnjica, kao utješnu nagradu ima nekoliko bonsaia. Jer on je stručnjak u
kresanju i oblikovanju. Pa dođe i kresne.
Nekim čudom (među te patuljaste biljčice), smjestio se i jedan mali buda, priznaje
ona - od jednog kojem je bila prioritet i koji joj je dozvoljavao rast.
Imala je opcije, ali je odabrala biti gejša u bonsai šumarku.
I sve je bilo - idila, do nedavno dok jedan bonsai nije uvenuo.
I to baš onaj u čijoj hladovini sjedi mali buda.
On se jako uznemirio. Nikad ga nije vidjela tako zabrinutog. Ni kad je slomila ruku, ni
kad je bila u bunilu od gripe....A pale su i optužbe da je bila nemarna...
Iznenada je narasla. Preko noći. Odrezala svoj prioritet, koji više nije ni opcija.
Vratila mu i bonsaie. Osim onog uvelog. On joj je najdraži.
I tek sad primjećuje da se mali buda smješka :)