Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

I tak...nakon tri dana izliječila vikend Link.....
....pritom brstila ljekovito i 'nek se nađe' okokućno bilje....
Stavila u red većinu ispretumbanih čakri...onu jednu zagubljenu...našla danas i zakucala na mjesto...
Hižu bum pospremila valjda za jedno mjesec dana....
Najveći problem mi je što sam pokupila muzikaški virus...
prikeljio se ko čičak u mozak...a simptom je da ruke šarafe zamišljene žarulje....strašno...
...eto vam ga naa...malo i vama :)

Link

Link

Link

Link

Link
Link

Link

Link
Link

Nedavno je slovkan lupio blog o ljudskoj gluposti. I ostao živ. I ostao bez komentara.
Zasvrbili me prsti..al nisam stigla ništa tipnut na temu...S obzirom da je tema vječna..nikad nije kasno.
Da...glupi smo...svi redom...svi u nekom dijelu mozga imamo šupljinu ili kuršlus.
Što zbog neznanja...što zbog krivog znanja...što zbog...(nadopunite sami)...
I kad si priznamo da smo glupi...na dobrom smo putu do pameti. Na jako dobrom putu...

Pisalo se tu i o prijateljima...pa se zapitah...tko su ti ljudi koji su mi najbliži...kojima sam dala diplomatski imunitet
na putu do mene....Shvatih tko su. Jedino što zaista imam i posjedujem i kreiram je moj život. Ispred tog mog
posjeda stoji znak - ne čačkaj bez da pitaš i bez dozvole....i nema slike psa...već je slika zmaja...u prirodnoj veličini ;)
Ovima s diplomatskim imunitetom bih mogla taj svoj život (kad bi se to fizički moglo) dati u njihove ruke..bez i jedne dvojbe.
Naravno...tim svojim teretom ih nikad ne bih 'nagradila'...ali je jako dobra formula kad procjenjujem 'nazovi' prijatelje.

Malo ću i o suživotu ljudi i životinja....
Fino je raditi u gradu...ali grad je totalni užas za život. Ne samo za kućne ljubimce...već i djecu.
Stanovi su (čitaj..armirani beton) skupi....a kućerak s komadićem trave i kojom voćkom...daleko jeftiniji.
Ehh da...zaboravljam....trebalo bi se odreći...hmmm?..zaboravila...čega ono...?
Moji potomci i potomci potomaka uživaju u travi i imaju okokućne ljubimce. I uopće se ne postavlja
pitanje gdje se tko posrao...
A moj Mučer još uvijek ima jaja...i imat će ih dok god ima mene....
I jako dobro brani svoj teritorij...za sad samo uz nekoliko ogrebotina....Uči da ljubav boli...
A ptice cvrkuću...pjevuše...tamo gdje i trebaju....na krošnjama drveća....
Uživajte u predivnom danu :)

Link


“Nafaka je nešto čudno. To je sreća. Ali i nije. To je sudbina. Ali i nije.
To je ono što je od Boga dato. Ali, opet, i ne mora biti tako.”

'Nafaka je riječ koja dolazi iz turskog jezika, označava sve ono što je čovjeku suđeno da 'pojede i popije' na ovom svijetu.
Može se reći da označava sudbinu jednog čovjeka.'

Pojede se i popije i loše i dobro....probavljivo i neprobavljivo...i tvori nas..hik..štuc..
Dobrice blješte...al je evidentno da jako dobro skrivaju svoju tamu...koja je podjednaka sjaju.
Mračnjaci skrivaju dobrotu. Osobno...oprezna sam s dobricama...a mračnjacima nastojim prići s leđa ;) i na
vlastitu odgovornost...Sve u svemu...ni s jednima nismo na čvrstom tlu.
I balansiramo sa svim tim svojim i njihovim po cijenu vlastitog ludila.
Kao što reče Goethe...
'ne moramo posjećivati ludnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira'
Jadni mi. Bez doze mudrosti i duhovnosti...mene bi rogati s kozjim nogama davno otfural.
U zadnje vrijeme imam osjećaj da sam ja svoju iskričarsku nafaku dobila. I to je to.
Ali, opet, i ne mora biti tako. ;) Ali trenutno je.

Link
Link
Link

Link

Link
Link

Konačno veljača...ludača ;)
mjesečnjača za legalno otpuštanje ludosti
(nisam rekla nabijanje..već otpuštanje..)
npr. zgrabiš neku konzervu..i probaš mrcinu otvoriti bez ključa :)
uz poveću dozu ludosti..odoh dalje to plasirat po svijetu...a vi guštajte :)

Link

Osjećaji...emocije...Kako to gordo zvuči. Svaki osjećaj skriva u sebi na stotine tisuća misli.
Kako to peckajuće zvuči. Zvuči i zveckajuće.
Svaki proizveden osjećaj u nama...ostaje u nama trajno. Kao nova karika u lancu kojom se omatamo.
Samo zato jer nas nitko nije naučio kako otpuštati sputavajuće osjećaje. Potiskujemo ih s vremenom,
ali...oni su tu i dalje...ogroman lanac s kojim utamničimo vlastiti život.

Wiki veli....'Osjećaj ili emocija naziv je za čovjekovu reakciju na neki događaj, povezuju ono što nam je važno sa svijetom ljudi, stvari i događaja. Emocije nadopunjuju nedostatke mišljenja i daju infrastrukturu za društveni život. Emocije koje opažamo i o njima razgovaramo s drugima obično traju vrlo kratko od nekoliko minuta do nekoliko sati, raspoloženja traju satima, danima ili tjednima, a emocionalni poremećaji poput depresije ili anksioznosti traju mjesecima ili godinama.'

Životinje imaju neku učinkovitu tehniku otpuštanja osjećaja....
Srna mirno pase travu...vjeruje svojim izoštrenim osjetilima...spokojno i neopterećeno pase...sve dok ne šušne...
I tada započinje divlja trka za preživljavanjem....i sve svoje sposobnosti upotrijebi da ne postane nečiji ručak.
Ovaj put uspije izvući živu glavu uz par ogrebotina...ali zna da je na sigurnom. I što čini? S par drhtaja otrese tijelo...
Riješi se upravo proživljene emocije....i nastavi pasti kao da se ništa dogodilo nije....Nastavi živjeti....


Što bi čovjek učinio da je na njenom mjestu...? Usro bi se od straha...i idućih boktepitaj koliko godina bi prepričavao
svim šumskim životinjama svoj užas. Tog straha...te emocije se ne bi riješio nikad. Osakaćen...nastavio bi živjeti osakaćen život. A ja velim...ebeš takav život. Ebeš život gdje sam sebe ubiješ prošlo-svršenim emocijama.
Lažu oni koji kažu da vrijeme liječi. Ne liječi...samo potisne...potisne novim nizom emotivnih naslaga.
Sva moja duhovna putovanja i saznanja mi govore da sam u pravu glede tog. Međutim...ja ne želim biti u pravu...
ja želim biti u miru.
I...da...srna je zaista stalno u smrtnoj opasnosti. I mi smo u pravu što osjećamo to i to...Kad tad će nas pokositi..
al do tad...želim pasti u miru...
Nebitno od kog...i nebitno gdje...prošle dane polovila sam formulu...kako otpustiti emocije. I definitivno je to u ovom
mom desetljeću najbolja i najučinkovitija stvar koju sam učinila za sebe.
Vama lijep pozdrav i ugodan dan :)

Link

Link

Link

Dobar dan. Ja sam janardana i ja sam ovisnik.
Ovisnik o kavi....tj. kofeinu. Kava mi nikad nije bila....ajmo sjest...pa divanit...
Mogu je kresnut s nogu...u pokretu...u žaru borbe...il dok buljim u prazno....
Prva doza je jutarnja i najbitnija....a druga okoručkasta i tu podvlačim crtu.
Ako padne treća....ta me razbudi do idućeg jutra...
Jučer potrošila zadnju i namjerno zanemarila nabavku nove doze.
Krenula jutros sa čajićem kukicha...s kojim sam dobila sve blagodati bla bla...
Sve....osim kofeina.
I onda sam samu sebe izbacila naglavce u južinasti dan...podarivši si vritnjak
i gore uprizorenu slikicu...
U lokalnom štacunu zgrabila najveće pakiranje omiljene i upravo razmišljam
o tome...kako bi netko trebao skrenuti proizvođačima pažnju..da ovaj dragocjeni
sadržaj pakira u neuništive 'crne kutije'....(za nedajbože)..u slučaju kakve kataklizme..
Jer...nisam jedina...ima nas....A jedan dan....u svijetu bez kave....? Koma.
Bauljajući živi zombi svijet....
:))
....pa rekla sam na početku da sam ovisnik...mmmm....srk....ovisnik...mmmm...

Link

Link

Pritajeno ispratila dvijei16u, potfutrana starim prijateljskim ozračjem.
Prvu cmoksu dobila od prijateljice.....i možda je vrijeme da provjerim svoje lezbijske potencijale...
Prva dva-tri bljuvanja bih trebala zanemariti....kao što sam zanemarila prva dva-tri kamena v želucu s
pripadnikom drugog spola...prođe to..:))
Kinezi još borave u prošloj..u Vatrenom Majmunu...a s nestrpljenjem očekuju Vatrenog Pijetla.
Pet vrlina nosi kokotiček: hrabrost, dobrotu, odanost, dostojanstvo i dobru volju...
Godina po mojem ukusu.
Pa...nek nam je svima sretna...pogotovo mladom kokotu....jer ga i Mučer s nestrpljenjem očekuje..:))

Link

Link

Uživajte. Tanka sam s vremenom...al onako u prolazu...
Imam jednu želju za sve ljude.
Sve što ste dali...nek vam se vrati barem duplo. :)

Link