zmajić

Smiješ se,pričaš,hodaš i brineš.
Dijete u tebi polako blijedi.
U vrtlogu života sebe kriješ.
Zaboravljaš koliko vrijediš.

KAD NE ZNAMO JESMO LI
BLIZU ISTINE ILI
NA RUBU LAŽI
ŠTA JE ISTINA
DALEKI SMO JEDNI OD DRUGIH
PREDALEKO U SVOM NEKOM PONOSU PRKOSA
A VRIJEME JE POKLON ČIJE DAROVE TEK PONEKAD UZMEMO
I TEK PONEKAD OTVORIMO IAKO NAM JE DATO NA DAR....

Zaključani u sefovima živimo
iz kutije u kutiju presjedamo
ljudi su nam kao drveće,
prolazimo i odlazimo,jurimo u kaveze.

Ne primjećujemo prirodu,
nikad ne osjetimo kap kiše na obrazu.
Ne nasmijemo se kad nas vjetar grli,
ne gledamo ljudima u oči nego u cipele.

Ubi me ova utrka za žovotom
i to sasvim skromnim.
A opet ne stižem ga,
jer nitko nije.

Znam,
da svaki dan
prošetaš stazama isčekivanja
da bi pogledala u izloge uspomena

Znam,
da svake noći posjetiš sajmove snova
i tamo me nađeš
kako idem stazama daljine

Ne budi se.Snovi nikada ne bole.

Pogledao sam tog starca,mojeg starog koji
drži stara,bijela stopala u bistroj rijeci,
podkraj života,i pomislio na njega,
iznenada i jednostavno,kao na dječaka,
dijete,mladića pred kojim je cijeli život
kao što je moj preda mnom.To níkad prije
nisam učinio.I te su se slike-očeva sadašnjost
i prošlost-spojile i on se u tom trenutku
pretvorio u čudnovato biće,ludo,istodobno
mlao i staro,na umoru i novorođenče.

Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači – dobivati.

Godinama sam bio nervozan (neurotičan). Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svako bi mi govorio: Ti se moraš promijeniti. I svako bi mi govorio kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio ma koliko da sam se trudio. To što me je najviše boljelo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspijevao. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen.

Baš on mi reče jednoga dana: “Ne mijenjaj se! Ostani takav kakav jesi! I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te takvog kakav jesi. Tako neka bude.” Te riječi su zvučale poput muzike u mojim ušima. “Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se, volim te…” I ja sam se nekako opustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom – ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam uistinu mogao promijeniti sve dok nisam našao nekoga, ko me zaista volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. “Volim te”, “rado te prihvaćam takvog kakav jesi”… kad se nekome kažu ove riječi onda njemu ili njoj čine neobično dobro

U srednjem su vijeku zmajevi često bili simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa. Također, bili su i simbol neovisnosti, vodstva i snage. Mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja. U nekim kulturama, a posebno u kineskoj, ili u okolici Himalaje, smatra se da zmajevi donose sreću

Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice i kraljeve od obične gline. Ona je miomiris toga čudesnog cvijeta - srca - i bez te svete strasti, te božanske omame, mi smo manje od zvijeri; a s njim je zemlja nebo, a mi smo bogovi.
R.G. Ingersoll (1833.-1899.)

Da mi je
Da polozim oci
Na tvoje andjeosko lice
Jos samo jedan put
Prije no odes

Da te mogu pamtiti
Najljepsu do sada
I pozeljeti
Da ti bude lijepo

Usamljen
Ostajem da volim
Svog andjela
Sa kojim dijelim
Sve osim tuge

Predano cu ti
Poklanjati srce
Svaki dan
Da znas
Da moja je ljubav
Vjecna

Mozda cu morati
Cekati neki novi zivot
Da te imam
Spreman sam na to
Jer te bezuvjetno volim

A moja ljubav ce
Svakim novim zivotom
Traziti tvoje lijepo lice
Da na njega polozi
Jedan poljubac
Malu poruku ljubavi
Velikog srca
Tvojim ocima

Kada se vratis
Uberi jasmin
Cuvaj ga u sobi
Neka ti mirise
Za mene

Sjeti se kave
Sa okusom cimeta
I toplog pogleda
Sjeti se ljubavi
Kojom si okrunjena
Sjeti se zanosa
Sa kojim sam te docekivao
Sretan sto si tu

Jedina moja
Kada se vratis
Ja mozda vise
Necu biti tu
Da te volim


Voljeti nekoga znači dopustiti mu da ode…
Sada, dok ti se čini da ostaješ bez svega,
umorna, tako umorna.
I dok još uvijek,
gotovo dan i noć
u tebi tinja: „Zašto?“
baš sada,
osmjehni se
širokim osmijehom,
onim u kojem je utkano mnogo sunca
i dobrote koja te čini spremnom oprostiti.

Sklopi oči.
Prestani ga dozivati.
Pozdravi se s njim sa malo riječi.
Neka te nimalo ne zbuni to što ti on nema baš ništa za reći.
Ne traži više ništa.

Isprati ga sa osmjehom
i velikim srcem.
Da,
srce treba biti veliko,
samo onda je živo i samo onda mu kucaje možeš čuti.
I nemoj, nemoj više misliti da je moglo biti nešto čega nije bilo.
Daruj mu blagoslov.

I pusti ga da ide svojim putovima i drugim ljudima.
A ti,
ti se okreni novom danu.
Gle koliko je sunca na prolistalim
laticama proljeća.
Otvori svoje dlanove onome što dolazi…..

Volim te…
Između dva uporednika dok provirujem glavu
Između dve žiške u slepoočnicama
U pauzama dok radnici piju čađavo mleko
I prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
Dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
Između dva daleka poređenja
Volim te.

Brodovi se ljuljaju kao poljupci
I sloj vazduha se na lepe senke cepa
U mašineriji noći
Moje srce je slično kompresoru
Naklonjenu svemu što nema veze samnom
Dok pokušavam nestati u poljupcu
Volim te.

Rudnici kamene soli u mom srcu
Zora lomi suđe od porculana
Kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
Postaću prašina ako voliš prašinu
Ti koja me tuđim imenom zoveš
Volim te.

Dolazi proleće i jednu pravu damu
Niko ne može zamisliti bez pudlice
Stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
Ja ne znam put – krijem se u tvojoj senci
Ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
Svet me izgubi, ali ti me dobi
Volim te.

Što vide slepi ne vide zaljubljeni
Pokvareni anđele; o, sneže u avgustu
Moje su ruke ostale oko tebe kao obruč
Ljubomoran na vazdušni pritisak i vodu
Ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
Odavno već svojim očima ne verujem
Volim te.

Ne bira se ljubav
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Pero Zubac

Na moje rame naslonjena
Na moje rame naslonjena
bila si mi desno krilo.
Kao da bi razastrla
svoje milo, crno perje,
dizale me tvoje reči
u svetlo i belo nebo.
Uzbđenje. Tišina.
Sad sedim za svojim stolom,
iz ramena krv mi teče,
odsutnost me tvoja boli…

Atolaguire Manuel

Biti srećan
U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Herman Hesse

Zora
Golubovi prvi lete preko luka.
Ne znam šta je, srce s njima bi mi htelo!
Kao da me davnih dana jutro srelo,
Kad sam trčo majci raširenih ruka

I pado joj glavom u krilo i meku
Ljubio joj ruku… Sav treptim ko prutke
Jasike, i hodim putanjom uz reku,
I gledam na njene srebrne svijutke.

Jutros, kao i ti, lepa reko čista,
I moja sva duša žuvori i blista,
Razleva se, raste, i hučno koleba…

Gle, vrelo joj biva sve šire i veće,
I u njezinijem dubinama sreće
Ogleda se zora i plav šator neba.

Aleksa Šantić

Ne vjeruj
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše

Aleksa Šantić

Šta ti nedostaje noćas
Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem…

BAŠ SAM LETIO NOĆAS--SVIJEĆA MJESECA ME PRATILA

aaa

Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,
koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovarala da pođemo na plažu
iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim i padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:" Jesam li ti rekao?!"
Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru,
i ti si bio ljubomoran.
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri
kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu
pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio.
Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama
Ali, ti se nisi vratio.
_____________________

I tako sjedim...
orasi padaju ...

zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
http://www.youtube.com/watch?v=xWYMS77ojJU