postati neki drugi ...ili treći čovjek.....

i tak...
idem kuhat ručak...stavim za juhicu...istučem meso za pohanje...začinim..i sad sam sam u kuhinji i dok kuham mogu radit i druge stvari...imam krastavce za kiselit..i malo prvih feferona...i za te feferone idem tražiti male staklenke...jer se ne potroše brzo..
donesem staklenčice i bacim ih u sudoper,pustim vodu i idem ih oprat ..još jednom...
i na jednoj maloj flašici flek koji se ne skida
pogledam..ništa mi nije jasno..vidim da je prljavština simetrična... uzimam naočale...

jebote...to je zvjezdica..zlatna..ne znam kolko krakova...
??
film se vraća na početak.

ništa drugo mi nije palo na pamet ili ono šta oponaša pamet....nego taj neki dan kad je moja bivša draga kuhala pekmez od marelica...svi smo zajedno radili..i ona i naša kćer...koja je onda imala desetak godina..i sin...i ja ...čangrizavi pijani blento..
sjećam se tog dana...na žalost moju...
te zvjezdice smo ljepili na bočice sa pekmezom od marelica.
stalno smo se smijali...nešta komentirali..i opet se smijali...
i najgore je što se imaš čega sjetiti..tog smjeha...
lakše bi bilo da nema tih nekih sjećanja.
danas me gadno zabolio taj smjeh...i ta glupa zlatna zvjezdica.....
jebnmu i glupu zvjezdicu.
i vlaga ti se naseli u očima...
bez obzira šta je bilo psovanja i teških riječi...kasnije...puno kasnije....


i misliš da si drugi čovjek.
nisi

valjda zato i zaboravljam sve.... da ostanem sam i čist...ispran
treći si čovjek..i to ako imaš sreće...

https://www.youtube.com/watch?v=nlNNJryjpLo

Uredi zapis

08.07.2018. u 12:42   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

sport

https://www.youtube.com/watch?v=La1oysU_D-w

Uredi zapis

07.07.2018. u 22:40   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

aminal in me

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasno i više i dosta valjda


Link

Uredi zapis

29.06.2018. u 15:24   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

aminal in me

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasnoi više i dosta valjda

Link

Uredi zapis

25.06.2018. u 23:25   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

muzika za mog brata blizanca

i ovaj dan je dobar...kao i svaki...
gledam te ljetne guze oko sebe i čestitam si na pogledu.
inhaliram mirise i nemirise oko sebe...bez pitanja.
nije mi najbistrije tko je sretan....
i zar zaista netko treba biti nesretan....
vjerojatno treba.
neki ljudi moraju biti nesretni..ponekad sam i sam među njima.
sretan ne.
ponekad nisam....


zoooo

ustvari ...moram priznati da nemam šta reći...
danas ću to priznati...a inače vjerojatno neću..
valjda me ubio hedonizam...pola noći sam bio budan...jeo sam meso nevinih životinja i pio sok ...koji više nije sok...jer je malkice fermentirao......
i sad još i opet slušam muziku.

štaš....... sjebat do daske...
jedino mi fali danas da si zapalim nekakvu travu...
nisam sto godina...
i nije to neka stvar...al mislim da bi danas bila ok.
sutra više ne....vjerojatno..
al ko zna.....
možda kasnije zapalim susedovu štalu..
nemojte se previše čudit...to je kod nas narodni običaj...
kolko vidim...sad izlazimo na veliku scenu...
ahh
šta sam ono htio...pa i nisam baš htio...

bye







Link

Uredi zapis

24.06.2018. u 21:02   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

uspavanka za jovana m.

dragi jovica....
moram ti reći da mi je skroz drago šta se blamiram na ovijem stranicama ponovo,i da ću to učinit opet..ako mi se bude dalo ..i ako opet uplatim premijum....
kao što rekoh..jednom ...ne tako davno...što se malo ne napušiš kurca...
a jel znaš zašto ?
zato jer si skoro pa beskrajno bedast.
mislim...
pametan čovjek bi razumio da jučerašnji praznik nije slavljenje komunističkih zločina....također bi znao da nije dan mladosti...tj. dan bivšeg vođe jugoslavije...
pa bi pomalo mutan mozak razumio da jučerašnji dan nije ni dan srba ni pravoslavne crkve.
ne jovica
jučer je bio dan anifašističke borbe.
to ti je ..da ti malko pojasnim...nešta kao obilježavanje početka borbe protiv ljudi koji su se pojavili iz noćne more i počeli preuređivat granice..ljude...
ljude su uspješno pretvarali u nežive objekte...ponekad u više dijelova....
daklem...kojim kurcom izazvan si oprao po petru ?
pa nije ti čestitao dan rođenja draže mihajlovića...

s kojim pravom propituješ i pitaš druge blogere o njihovim uvjerenjima i ljepiš im kojekakve etikete ?
uvjek izmičeš kontekst...sad vjerujem da ti uopće ne shvačaš o čemu se priča ili piše..prije sam samo mislio da ne skužiš s vremena na vrijeme....al više ne...

ako te netko nešta pita...nikad ne odgovoriš na pitanje.
ja sam ...budala par puta odgovorio na tvoja pitanja,priglupo misleći da je logika jača...pa daš bar malo si dati truda i razmisliti o tome o čemu laprdaš...
moja greška.
svaki tvoj odgovor ..post.. je samo još jedna uvreda temi i sugovorniku koja nije u nikakvoj vezi sa pitanjem ili odgovorom sugovornika.
ti sipaš gluposti sam sebi u lice...
i još se veseliš tome.
to je sasvim ok...al nije mi najbistrije koje psihičke traume stoje iza toga...i da se razumijemo...nije me ni briga.
neobjektivnost nije bolest...ali u tvom slučaju bi poslužila kao dijagnoza...
dakle...
da ti objasnim na rečniku kojeg razumeš...
siđi do reke i utopi se...

jer...koliko tvoj život uopće ima smisla ...

evo ti i prigodna pesma ,na jeziku koji razumeju svi....

Link

Uredi zapis

23.06.2018. u 12:24   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

izgubljeni

uhvatih se jednom da hodam po visokoj travi i žutoj neravnoj zemlji
sa strane je nasip obrastao travom
ja sam na zemlji...i hodam po njoj
treba mi više od dva ,tri trenutka da shvatim gdje sam...i još par da mi nije jasno skoro pa baš ništa...
koncentriram se na disanje...udah kroz nos..izdah na usta...
lagano pokrećem auto testing
koža mi je mokra od znoja,vruć sam,nisam još žedan
noge ne malo bole ,znači da hodam već neko vrijeme...ne prebrzo.
sve je otvoreno i vjetar lagano struže po meni
pogledam mobitel
slušam snimljenu muziku oko četrdeset minuta
sad sasvim otvaram oči i bez stajanja gledam u nebo i daljinu
i konačno znam gdje sam

doma

sve to je moje doma
i te zelene biljke koje kosim...jedem...gazim...
i ta žuta zemlja..krta i masna
prekriti će jednom i mene
i to bit će još jedan dom za putujuću dušu i teško tijelo

i bit ću doma

Link

Uredi zapis

21.06.2018. u 22:31   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

tako je govorio

ističe mi pretplata
nisam siguran da ću je produžiti
u stvari..
nisam siguran u ništa.
još gore....
jesam.

malo duševne muzike.

Link

Uredi zapis

19.06.2018. u 23:03   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

sastanak u samari

samo slušam muziku.

Link
Link

Uredi zapis

18.06.2018. u 18:34   |   Editirano: 18.06.2018. u 18:36   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

poročan.

...za ubit se...
moram...jednostavno moram...priznat kolko sam pokvaren...iskvaren...zao i neobečavajući...
i ..jopš stopedesetpetstošesnajstitridesetpet krivih stvari....ja.
JA
..pokvareni ja...

teško je uopće odredit od čega krenuti.
štajaznam...
...razveden sam...volim seksanje...ne volim obaveze...dobro kuham...volim zemlju i sve šta raste na njoj...volim čak i ljude ponekad...iako sve rijeđe...volim i djecu...i životinje...i meksikance.....
dobro..nije baš da volim..al mi je sve ok...
ne volim se nikome zamjerit bezveze...jer se sjetim koliko sam težak i nagao ponekad..
ne zamjeram nikom brzo...jer opet... znam kakav sam.....ponekad čak i razmislim prije nego šta nešta izvalim...ili napravim..iako mislim da će me proći ta glupa navika.....jednom....

....da...upravo me prošla...

kajaznam...
sjeti se ono nekad kad ste se voljeli...da ne kažem seksali....sjećate se onog mirnog stanja kad ste predobro da obrišete znoj sa sebe...i ne smeta vas tuđi...kad vas vuku neki životinjski mirisi zaostali na vama...i vama...kad zaronite u tuđu kosu...vrat...grudi...i umorno se i iskreno nasmijete sami sebi i njoj/njemu...i toplo je...

nananananananananananananan ( imam prste u ušima )

ma ..ne počinju nikakve istine u krevetu...al mogle bi ...
ponekad da....maa lažem...neke istine počinju u krevetu...neke i završavaju.

a koliko istina počinje bračnim ugovorom ???

danas zbilja lupetam bez veze....
nemojte mi zamjeriti... a ako želite....slobodno....





Link

Uredi zapis

16.06.2018. u 12:39   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

koliki mi je kut gledanja ?

nastojim ne biti tužan
nemam niti zašto biti tužan.....nemam baš nešto razloga nit bit vesel....
dakle danas sam nikakav...ili ...nisam baš nekakav.
čitam...
i sam sebe....pogledam ta sva nadjebavanja....
i sve mi manje sve to ima razloga i značaja....smisla...
zrele žene koje žele bit curice u bijelom...lupaju šakom po stolu i viču...oću ljepog i ovakvog...i onakvog...
i baš oću...
....možda ne znaju da je ljepota u oku promatrača....a i malo zdrave pameti nije na odmet...
nema veze
zreli ljudi pol hektara sigurni u svoje teorije ...nauke...religije...
sigurni ...
pametni koji traže podršku lajkića...i postavljaju samima sebi pitanja koliko su ....
šta ???

nisam tu da solim pamet nikome...i sam sam grintav....i vaki i naki...

neg ...valjda me nešta drugo ždere.
znam da svaki dan ljudi umiru...razboljevaju se....umiru u mukama grčeći se kao male bebe sa suzama u očima i imenom boga i bližnjih na usnama....
ljudi jednostavno odlaze...mi ih zaboravljamo ..kao što će i nas zaboravit.

čujem jučer da se dijete...treći razred srednje objesilo zbog neuspjeha u školi....
i sad ne znam šta više da kažem...
niti o politici,niti o društvu,mobitelima,reklamama,nastavnicima,roditeljima,...
nama...

u biti...nema veze.

Link

Uredi zapis

15.06.2018. u 9:23   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

jedna sekunda

opet trpam uši muzikama raznim
buljim u dubine neba
usta su nijema
ali ruke su mi se naučile pjevati...
zemlja se ne miče ispod mene
samo stoji mirno
pritišče mi stopala odozdo
naočigled šuti...
ali vrišti svojim mirisima...
voda.

Link

Uredi zapis

12.06.2018. u 23:29   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

miusic...

bem ti...
jedan od većih promašaja u mom promašenom životu je što se nisam naučio svirati...pjevat sam nekad znao,,al svirat se nikad nisam naučio...big mistake.
mislim ..zbilja .... ne znaš da češ u zrelim godinama žalit što nisi više vremena trošio na učenje samo za sebe...
za svoj gušt...

sinoć bio pod mamuticom u nekakvom kulturnom centru na koncertu tradicionalne makedonske pjesme...despina ...iz pule...
pa nije da sam se malo iznenadio...nego jako puno...
pošto sam se tamo našao zbog poziva frendice...koja pjeva....nisam očekivao takvu usaglašenost...muzičari..profi....voditelj/dirigent pinkicu pretenciozan...al nije uspio upropastiti događaj....
sve u svemu ..jupi..
čak smo dvije druge frendice i ja znatno spustili prosjek godina publike.....nas tri frendice.... :)

https://www.youtube.com/watch?v=GNx4EbTu10w

Uredi zapis

08.06.2018. u 21:13   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

labuđi pjev....valjda.. :)

umoran sam...
umoran sam i imam kes od uha do uha....:)))
sad sjeo poslje ručka i kuhanja...naravno ...za komp.
nisam baš puno popapao...jer sam umoran....i bole me natkoljenice...i leđa...
boli me još neki kurac.... :)
pogledao krevet....kriminal...pogledao drugi put...još gore....
nemam snage ga taknut.....
noćas ću spavat tko zna gdje...

drago mi je priznat,,,mai...da nisi još u pravu za ove vremešnije muškarce....
il ja nisam dovoljno star...
a i sjetio sam se danas skylaba i njegovih opservacija trajanja seksualnih odnosa....
ja zbilja neznam kaj je on jebo...i zašto...
mislim da je spominjao nekih pet minuta...valjda.....ko neki prosjek...
pa jebem mu...za to se ne isplati skidat...kamoli obavit neku higijenu...

i tak..mi odradili...po skaylabu....a šta ja znam...jedno godinicu...
možda manje...
.Link

Uredi zapis

02.06.2018. u 16:46   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

vrt to tauzend

samo da dodam....
mislim da nisam ni u čemu lagao il obmanjivao....volim zemlju i zeleno .... biljke i povrće...doduše ..više gledat nego jest....
al...
neću na ovom blogu pričat o uzgoju biljaka...rastu i zaljevanju...
još ono malo jebačkog dostojanstva nije ljepo rušit s tekstovima o okopavanju vrta....koga zanima...isto mi ide na neku stvar opisi fizioloških ili zdravstvenih potreba/problema vaših životinja mi spadaju u istu košaricu....
naših....
samo bih skromno htio doznačit da je moj prošli blogek ... samo odjek mojeg stanja..misli razmišljanja...tog dana ...i tog vremena.
nekak mi je vrt ... mislim "vrt"..poslužio kao temelj za opisat kakva emotivna stanja prolazim (O)..iako je sve što sam napisao istina.
pffff.... kolko truda da opišeš nešta šta nikoga ne zanima.....

dakle....savjeti o vrtu...na pvt..
ostala sranja .. na blog..

prvig deset sekundi...ostalo zamara....
https://www.youtube.com/watch?v=wf73xqZvk6k

https://www.youtube.com/watch?v=H_F3FOcnQ3Y&t=35s

Uredi zapis

31.05.2018. u 18:47   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar