Čovječe, kakav blog!

Lijepo sam napisala u profilu da se s vama gomoljima dopisivati ne želim.
Svejedno, entuzijast mi pošalje poruku:
"AVANTURA???"

Pa srećo moja ti bi jebo a antifriz ulijevao ne bi.
Ti bi da se prašimo a račune od HEPa i Ličkih voda plaćao ne bi.
Vrlo teško, a obzirom da si 175cm visok zaista i nemoguće.

Puf nogom u šikare Podvelebitja- this is Sparta.

Gledam svoje starce u nekim godinama prema kojima idemo svi, i zaključila bih da apsolutno nije važno.
Tu su jedno za drugo, jesi popio za šećer, jesi popila ti svoje, dive se unučadi, dragocjena su podrška, nama i jedno drugom.
Potpuno je bespredmetno što tata ima ogroman nos (hvala, dvaput sam operirala svoj :))) ili što mama ima vene na nogama.
U suštini, ne vjerujem da bi išta promijenilo osim praktično otežalo, da je jedno od njih nedajbože nepokretno ili se raspada itd.

Ja imam 39 godina.
Situacijski, godinama me muškarci nisu zanimali a nisam sigurna ni da me sad zanimaju.
No u slučaju ljubavnog odnosa, još uvijek mi je nezamislivo da taj odnos ne sadrži tjelesnu privlačnost.
Neću u overkill i tumačiti što nije privlačno, što odbija itd.
Napomenut ću da u estetskom smislu nisam zainteresirana za savršenstva i lutkaste momke.
Ali imam to nešto što mi je privlačno i što me seksualno potiče.

Bilo je u mom životu situacija kad je falilo tog kod muškarca.
Ali bih, jer me nešto drugo očaralo/zavaralo, istolerirala.
Kao tipa kad ti pukne palačinka ali iako je puknuta staviš malo više pekmeza i bude najbolja.
Neke... kombinacije... koje bi se meni u datom trenutku prevodile kao prihvatljive.
No nikad to nije išlo baš dugo ili bez unutarnjih previranja.

Sa svojom ogromnom glavom i alienskim čelom, građena kao blok cementa čim se udebljam koju kilu a udebljam se pod stresom, ja apsolutno nisam ljepotica iako mi mama zna reći da jesam + princeza i mačka.
Sigurno je da sam se nekima fizički sviđala, a i da se nekima nisam sviđala- tko je želio velike sise i guzice ili nešto slatko malo zgođušno, meni nije uletavao.
Tko se na mene napičio, vjerojatno je u meni vidio nešto privlačno.
No uvjeravati nekog da ga ja moram privući- bilo bi sick.

U samim vezama uvijek, uključivo postpartume ili gripe, trudila sam se biti uredna i dotjerana u granicama mogućnosti.
Nikad od mene Miss Portorika, ni blizu, ali moje su kilaže najbolje bile kad sam s nekim jer osjećam određenu obavezu i to me zbilja potiče. Neki obzir da se ne prelijevam po kauču.
Koliko je do mene, trudila sam se bez iznimke.
Par poteza nekom šminkicom i kap parfema, čista kosa, nisam od nekog modiranja ali čini mi se da sam znala i pogoditi neku boju majice i slično.
Dakle, svjesno sam nastojala, iz poštovanja prema partneru, ne biti raspad.
Doduše, moram priznati da ni da sam na pustom otoku što donekle i jesam, ne bih mogla podnijeti biti dlakava ili damfati na znoj.
Ali uvijek je tu bar mrvica onog "da ti budem lepa prosto da poludiš prosto da poludiš druge da ne ljubiš"

Zato i ja nakon svih iskustava, ne bih bila s muškarcem s čijim izgledom imam ozbiljan problem.
Također, ako u svoju pojavu ne ulaže i ne trudi se, takvog sjebanog nek ga gleda mamica i tetka Slađana iz Bg.

Osim tjelesne funkcionalnosti (dakle nikakvi sasušeni čudaci s grobarove lopate, niti čvarci koji zubima rješavaju tko zna kakve mentalne bugove pa potom ti drva sječeš jer "muško" je osaljeno kao odsječen kurac u tegli formaldehida)...
Rekla bih da je izgled važan.

Istina, svi polako idemo ka tome da je topčina u vezi kad igramo belu ili rukom pod rukom šetamo po andole ili aktivni ugljen.
I zaista je najvažnije da imaš s kim o čemu.

Ali ako ti je neprivlačan/neprivlačna, tak možeš pričati i sa strinom, chatgptom ili naprosto šugavom kumetinom. Šalim se, s kraljicom kumsy.
Danas jednostavno ne želim komplicirati s filozofijom i moralom- nisam jebeno Descartes niti Spinoza.
Ako mi tip nije napet jer je ružan, smrdljiv, sisat, nizak itd.- eto nije i možeš me preklat.

Ne želim se dovoditi u situacije da ikog npr.varam, da mi je odbojno u situacijama kad bi trebalo biti napeto, niti glumatati toleranciju da bi ubrzo eksplodirala činjenica da sam zanemarila nešto što je važno.
I ne, nije površnost. Biologija je.
I ne, nije spolno uvjetovano. I muškarac može biti tjelesno nedovoljno privlačan.

I od muškarca se očekuje da na nešto i liči ako bi ašikovao.
Naravno, i gabori karaju, ali na upitnim i kompleksnim temeljima kojima je u podlozi obično svašta, da li partneričina konfuzija i grizodušje oko "površnosti", da li materijalni interesi, blablabla.
Ali ako govorimo o onom jedinom seksi, da te žena želi i baš baš želi kao da si kebab nakon fajrunta na cajki...
Nemoš bit gabor, svinja, imat karijes dvojku, smrdit, ... nemoš buraz, nemoguće nikad.

Ma gle, ja sam nježna ali selektivno.
Biti nježan ne znači biti ni deluzoran, ni debilan.

Znam ja da zvučim kao rospija ali ja i ne krijem da jesam.
Postoje ljudi koji su nas maltretirali- imali zaštitu ličkog pravosuđa- kao doberman sam gonila do Visokog kaznenog suda i nema stajanja dok ne zapamte svoga boga zauvijek.
Misliš da sam za cent oprostila rodbini koja nam je 3 godine uzurpirala suvlasništva i parazitirala na imovini moje bebe? Pa jebemti smijala sam se i uživala dok su srali o tome da su završili u bolnici od stresa- ma nek ste, i u grobnici takva užasna govna koja bi bebi naudila. Nekaneka što bi babe rekle :)

Životinje koje ja zaista ne volim i nisam dio sveopće umobolne histerije- pa iako su mi gadljive te mačke s oklembešenim jajima i odvratne su mi i smrdljive- pritom nisu moje- pa ne bih večerala dok njih ne nahranim prvo i imam tamo bunkere neke s flis dekicama za te dosade. Neće gladne biti dok ja jedem sigurno, iako bih svašta dala da ne moram gledat te šuge. Nenene mačja hrana, jedu i biftek i svašta mater svoju jebale. Nek su site. Nit se daju maziti niti mi pada na pamet dirati ih, hejt je očit, ali brinem i o njima. Ne volim ih ni koliko je crnog pod noktom ali ne dam da im se išta dogodi, da ih vuk napada ja bih ga zubima. Nemaju ime nego ih kao družinu zovem MADAFAKERS. Dobro jutro madafakers.

Djeca su mi razmažena i ne dičim se time ali eto.
Oš Lacoste traperice, oš mi reći u žaru puberteta da sam STUPID MOM, oš mi skakat po kičmi...
Aj jebiga život je dovoljno u kurcu, pa jbg dok su djeca neka bude kako god mogu i čim god mogu mekano.

Ima neki stari deda par kuća do moje, stariji od Mojsija.
Nitko ga dva posto ne ferma, eto nema dana da bar pol sata s njim ne špreham i ne slušam njegove priče.
Da ne znam kak žurim, imam mengu, boli me umnjak... on drobi nejasne asocijacije i pol ga ne kužim..
Ne, imam za njega srca. Isto je i s babama, svačije boljke i patnje slušam, niš prek kurca, znači siđem s bajka i stanem pa ak treba i ćuku vremena.

Na kavu ni ne sjedam ako nemam za pošten bakšiš konobarici koja je tu došla jadna iz pizde materine.
Nikad ne serem niti pravim pitanje iako ne kuži hrvatski i usprkos vještoj pantomimi nijednom nije skužila kaj želim.
Popijem kakav god shit donese, može i proljev, jebe mi se.
Zahvalim ljubazno pa i pljesnem i pokažem gestom da je kava mwuah, što ću je ja jebat još.

Nijedan moj učenik nije imao zaključeno manje od 4 iz psihologije iako su mnogi zaslužili 0.
Srala sam po bilješkama u e-dnevniku i za najveće male jajare da su genijalci- znam ja da to negdje neka mama čita.
Jedan poluhuligan me pitao sa svjetlucavim očima nakon kaj je očito vidio bilješku- PROFKA JEL VI TO FAKAT MISLITE O MENI?
Rekla sam mu- mislim i više i bolje, ali ne smijem tu sastavak napisati.
Poslije toga učio je psihologiju kao lud, bio je u top 3 po znanju, i kad sam furala neke materijale bez pitanja ih je uzeo i nosio umjesto mene. To je bilo sjajno. Navodno je bio badass i jednu kolegicu je poslao u kurac...

Nisam kučka uvijek.
Ali kad jesam onda jesam.

Lika je hrvatska Sparta i di bih stigla da se svakom dam prčit?
Hej, na ranjenom vuku i zec bi kurac oštrio.
Probali su.
I uvijek će probavati, već netko, s pogrešnom računicom da je sama žena ranjiva ili da su djeca slabost i minus.
Probat će mi se nakačiti razne bitange, kako i probavaju.
Probat će mi pokrast štilovke iz garaže i uvjeriti me da prodam Insigniju za siću "jer se nakon xy kilometara pokvari", probat će mi zavuć kitu jer šta sad ja sam na selu i udovica....

Ali uvijek će dobiti svoga boga materinog :)
Imam ja sikiru za morone, imam i bombe.
Šalim se za bombe al zvuči jako!

...su sranja.
Uvjeravati nekog- ajde i Bože pomozi.
Vjerovati nekom- moraš biti idiot.

Dakle, uvijek imamo SAD. Ovdje i sad.

Vjerovati da će lijeni surfer završiti Strojarstvo jer je upao?
Da će inače inteligentan i fin tip prestati piti?
Pa naravno da hoće!

...dakle, gorespomenuti su završili ovako unatoč mojim pokušajima, vjerovanjima i nadanjima a nadasve dva predivna dečkića kakva ni izmaštati mogli nisu:
1. Nikad faks završio i radi u Irskoj najcrnje poslove jer ga više punac nije htio uzdržavati zahvalan što je oženio najružniju curu Hvara s poremećajem štitnjače i pripadajućom gušom itd. Pape renta sebi apartman a momak u skladištu rmba.
2. Ubio se. Par dana se spekuliralo je li to od zle sudbe, zle žene ili interakcije kontroverznog antidepresiva s teškom brljom... a onda ga se zaboravilo, zaključeno da je bio bolestan i jbg.

U biti stvari se rijetko mijenjaju nabolje.
Čak štoviše...

Ja mogu sad ući u baletnu akademiju Vaganova i obećati da ću uskoro imati 54 kg.
Bilo da ja u to vjerujem zaista, ili da to govorim da bi mi oni vjerovali...
Dobila bih nogom u guzicu i godinama bi se smijali onoj luđakinji koja je konstitucijom više bacačica diska nego balerina.
I pravo mi budi!

Probaj ući u Versace i obećati da buš jednom dofuro lovu.
Ili slična sranja.

Pretjerani optimizam uvijek je ludilo.
Ako se ne slažeš sa sadašnjom verzijom nekog- batali.

Jest, možda i u meni čuči potencijal vrhunske novinarke.
Možda učinim nešto ogromno.
Možda spasim nekom život.
Možda ispod 15kg viška leži graciozna ljepotica koja nikaddddd nije isplivala na površinu ali bude u 48oj da ti pamet stane: poput modela prelepa rasna gazela.
Možda u meni čuči Nobelovka.
Možda postanem humanitarka.
Književnica.
Možda mi jedan od sinova bude toliko bogat i moćan da ću imati bazen, saunu i teretanu u kući.
Možda... možda...!

Ali ja to nikom nemam što obećavati. Bilo bi suludo.

Zašto onda da ja vjerujem da će Akebono postati ovo i ono.
Ja ga znam kak hrpetinu nepokretnog truta, vazda sebi ugađa, spavanje nakon žderila jer probavlja kao piton kravu, kad se uspava to su pištanja, vriskovi i takvo hrkanje da ne znaš treba li zvati 194 ili vatrogasca da ga kranom ili veterinara jer je nilski konj.... što se događa....
Naravno da postoji šansa da padne ...jbt nekih 70kg... i da kaže evo kujo šta si srala, mamicu ti jebem, sad pati.

Veća je šansa, iskreno, da se na svu ovu muku i jad uključi maska s kisikom za spavanje, još edema, još prdeža...
I to je ta istina o stvarnosti s kojom sam se u ljubavnom smislu jako dugo natezala.

Jer bajke su tako super i imaju happy end.
Ne vjerujte ničijim obećanjima.
Ako trenutna situacija ne obećava- bit će vjerojatno i gore- pusti u pm.

Ja više nemam vremena za to i kad vidim luzera u meni se ne budi suosjećanje.
Ogrubilo me :)

Danas- da sam vlast? Takve bih hrge govana bacila u rudnik da bez naknade troše kalorije.
Pa ko im jebe trutovsku mamu. Zamisli koja umobolest se valja iza toga da u svoje tijelo nabiješ cca 100kg čistog sala.
Žderat, posrat se, hrkat i možda malo pametovat.

Ništa na veresiju djeco/ zapamtite, znam ja!

Ne znam je li bezobrazluk ili nesvjesnost, čak me i ne zanima.
Ljudi generalno vole iskoristiti... priliku, čovjeka, kako god.

Po meni je ipak stvar poremećene svijesti o stvarima.
Ljudi imaju pravo imati svoja viđenja sebe i drugih.
Na tebi je samo da kažeš je li to s tobom ok ili ne.
Postoje ljudi koji mogu o sebi halucinirati da su Madonna ili Michael Jackson, o tebi da si reptilian ... jbg svega ima.

Znači izgledaš kao rikishi master suma ali pritom ni to jer sumo je kontaktni sport.
Znaš buraz moj da tri godine nisi bio kadar 2 sata autom.
Ili mene podcjenjuješ/ ili sebe precjenjuješ...
Ali kom god sam ispričala okvirno, pokazala fotku, ljudi su doživjeli šok. Jedna mi je osoba rekla da bi me se odrekla da budem s takvim likom, da nema tih para da si to smijem od života napraviti, i da nabije na kurac debelu mrcinu koja iz uprđenog kreveta jedino kaj može je nazvati telefonom i kenjati (sisački naglasak: telefonijaaaada).

Sad budimo iskreni- nisam ni ja top pička niti je moj život jednostavan ni zgodan.
Ima se i meni tolerirati!

Ali radi se o tom nekom rasponu i konačno to kužim.

Napenali se na nekog na gausovoj krivulji ajde 5% lijevo ili desno od sebe.
Pritom tvoja pozicija NIJE mašta i nada što bi ti mogao biti... bi mogo da mogu bi znao da znam...
Dakle ja sam tog "biznismena" satima slušala o jahti Azimut- jebote ja nisam normalna bila- a pokriće je bilo da on igra Eurojackpot.
Iz sentimenta prema nekom humoru i pameti, u koju se ipak nisam osvjedočila jer se pretvorio u osaljenu vreću govana koja dijeli postelju s psom i sere telefonijaaaade pa misli da smo si nekaj...omg...
Ja sam tu, na podsmijeh i čuđenje okoline, vjerovala da će on spucat bar 30 kg dolje...
To se nije događalo, otišla sam u Liku itd.

U tom periodu on je ostario što je normalno, zbombao se jebo me pas 50 kg što je bolest, saznao i što se dogodilo, i kao recimo neki lijevi lik tu i tamo nazvao pa čak me i nasmijao jednom genijalnom forom. I to je super- poznanici.
Ali sad... zar osoba koja ti se nabacuje i želi biti shvaćena muškarcem a ne lijevom masnom žlundrom....
Pa jebem ti jel moguće da ne sjedneš u auto- ali nijednom godinama!
Pa i to je sasvim OK ali u kojoj to halucinaciji flertaš, govoriš o nekom što bi mi mogli, spominješ oralni seks...
Pa koji oralni seks, pa ispovraćaš se na taj prizor, to doslovno kao da bi se žena kao u filmu KINO LIKA išla jebati s krmkom.
Pa to bi trebao biti kurac od 110 cm da ga možeš pod tim talasima sala... ma fuj.

I ja ne volim biti okrutna.
Međutim nedavno sam osjetila koliko skupo možeš platiti, ti i tvoja djeca, neka RAZUMIJEVANJA.
NEKA VJEROVANJA DA ĆE BITI BOLJE.

Moj se alkoholičar objesio i boli me do neba i danas- ali na neki način... tamo je gdje je očito trebao biti: psihofarmaci, cuga, depresor živčanog sustava...
Fer bi bilo da se samoubijao bez obećanja i uključivanja drugih u to.
Ja to ne bih mijenjala ništa jer tu je moja beba, ali da sam bila tuka- bila sam.
Potpuno sam zanemarila neke doduše suptilne znakove, neke stvari sam zaključila da će ljubav promijeniti, umjesto dala petama vjetra!

Konačno sam naučila a to je baš moja kronična boljka, da trebam ozbiljno shvaćati neke stvari.

Krmčina prepasivna da u tri godine sjedne u auto i donese vrećicu Kiki bombona, prelijen da trepne na neke dane kad sam mislila da sam hodajuća rana, ... sa svojih 200 kg kojih ne mijenja nego se goji i goji...
Gdje to može izdobriti?
Nego da mu možda nakuhavam i dajem masku za kisik, da tražim kurčić pod tonama sala i to zovem seksom...

Ja ne znam tko je od nas dvoje budala- ali sigurno i ja koja sam učinila da se tip uopće usudi pomisliti,
No ovaj je put i on fulao ceo fudbal jer ja sam svoje lekcije grbačenja nesnađenih klošara (sve s psihologinjama svojstvenom izazovima i nadama- jebo nam pas mater), pošteno naučila.

Ma gle ja nekad namjerno upotrijebim žešće izraze i hiperbole, da poentiram.
Ako je netko takva pičkica da ga to vrijeđa, neka ode Dadi Milinoviću ginekologu s karakterom.

Suština mojih izlaganja nije imala namjeru vrijeđanja nego iskazivanje nekog mog manifesta klesanog u iskustvu, od kojih imam i brutalnih, mojih loših procjena koje su me bacile na koljena, mojeg sazrijevanja misli i stavova.
Vidiš, ja sam uvijek mislila da je dovoljno ODLUČITI imati neki stav.
Istina je da te do nekih promjena može dovesti ipak samo ono što je u tebe internalizirano kroz nekakvu lekciju.

Ja znam da moj blog čitaju određeni ljudi koji odavno imaju adresu preko whatsappa.
Zato i imam sve objave zaključane za komentiranje- mene ne zanima razmjena misli s nepoznatim "blogerima" koji ne znaju napisati ništa.
Ovo je moj papir koji je mogao biti na bilo kojem drugom servisu i koristim ga kao takvog, nije blog za blošku zajednicu debila s ovog sajta.
Naravno da sam ovim željela nešto, nekima, poručiti.

Da budem još jasnija, poruke su ove:

1. Ne uletavaj mi u život sad kad sam se iskoprcala iz tuga i težina, ako si im mirno svjedočio bez ikakve potrebe da bar simbolički iskažeš da mariš, i to u specifičnom periodu u kojem si ti imao saznanja da mi je najgore na svijetu, i kad se od tebe nije očekivalo da mi gradiš kule i gradove. Ako TAD nisi mogao posjesti svoje dupe u auto, ma ponuditi zamahnuti sjekirom (ama ne bi se oznojio, sve ja to mogu, ali ponuditi se?), pa kako ti nije neugodno smatrati da si dobrodošao meni na roštilj (kojeg možda sama trebam naložiti, hahaha... pas mater mene sram biti takvo muško a kurca nemam at all).

2. Ako si od sebe napravio vepra, ma kurac vepra... znači to su gabariti jednog Akebona, sumo-hrvača. Pritom je Akebono riknuo s 54 jer koje srce da izdrži da ti je postotak masnog tkiva 480% ... ja sam zadnja koja će ti se rugati za to. Ja sam ta koja se budi svako jutro s namjerom ketogene ali rijetko izdržim dulje od 2 tjedna i to su cjeloživotne jebade. Ali jebem se s tim. Ako si bio pretio i kad smo se znali a u tih par godina došao do toga da je nemoguće spoznati gdje ti je zglob, i da ne budem slikovita... pa oprosti ali nije fer.
Istina je i ta da nije to sve baš tako linearno- pokopala sam čovjeka s doslovno savršenih 190 cm i 90 kg.
Ali biti tako neodgovoran, opasna je stvarca.
Da si zlatan, ja ne bih voljela djeci, bar ne svjesno, priuštiti tipa koji ne može pružiti korak, čije apneje zvuče kao pomor stoke, i kojeg ćemo jer nema namjeru išta mijenjati vjerojatno ne uspjeti probuditi.
Ne želim tu opciju.
Znam, znam, umiru i vitki i u top formi, ubije te neka rakčina ili ti padne klavir na glavu...
Ali tako svjesno i bez odgovornosti ne utjecati na slona u prostoriji......
I smatram da je glupo inzistirati na detaljima, biti površna stoka koja broji sitnice i mane...
Ali kad čovjek ne liči na ljudsko biće jer proždire, pa potom od metaboličkih problema zahrče kao urokan teškom drogom, potom u snu pišti i vrišti kao klani prasac... a gle jbg ne pali to nikog normalnog.
Legitimno je reći i to da život u kući znači da bih očekivala da moj partner bude od koristi.
Ne da ja kosim i sve sama radim, pa još pride prinosim megakalorijske žderačine tipu koji nije sposoban dići guzicu sve i da hoće.
U biti, strašno sve skupa. I to sam konačno rekla.

Pošto sam i ja debela - 178cm/ 77 kg... dakle ja dajem pravo svakom da mu budem neprivlačna.
To su ipak dobrovoljne stvari.
San mi je naći tipa koji bi me eventualno u tom poticao mada ne treba jer meni je tu sve kristalno jasno.
Čak ne smatram pizdom tipa kojem bi smetalo niti bih se tu izvlačila na porode i genetike i ne znam šta.
A kamoli da se rasprasim na 150 kg- u tom slučaju ta osoba pristaje na rizike, stresove, strah, a o seksu kao seksu možemo samo maštati.
Treba biti samokritičan.
Sa 77 kg moram u jednodjelni i pareo- jbg.
Sa 65 mogu u bikini.
A sa 150 situacija je opet drugačija.
Obzirom na to da se to može mijenjati, u ekstremnim situacijama tu su i operacije želuca i Ozempic itd., obzirom da sve to postaje samo gore i gore, moj je razuman zaključak da je ekstremna pretilost tog tipa nešto što treba prihvatiti.
Nije to grbav nos ili ono da nam vrijeme svima naudi- neka borica, na licu nam vrag našara svoj trag...

Pa odakle takva nesvijest? Posla mi fotku bez majice, ja jela (keto) obrok i pljunula zalogaj.
Pa čovječe sivo-smeđa ti je faca, dlanovi kao da je netko rukavice napuhao.
Pa sjećam se molbi kad si bio xy kila lakši da prošetamo do Jaruna- ma nema kurčeve šanse, nikad ne doživjeh.
Valjda bi moj stariji sin bio paž koji kosi i radi muške poslove- pa koji kurac ćeš mi ti, da pričaju da sam fetišišt?
A do tebe je- ako je i bolest onda se obratiš doktoru- a ne radiš od sebe u faci sivosmeđu svinju koja u snu trese prozore hrkanjem i vrištanjem.
Dakle, tip je sve deblji- prihvatiš ili ne možeš prihvatiti jer očito je to tak kak je.
Pošteno je reći- ne mogu prihvatiti. Da je milijarder, da je najbolji ikad, a nije

Ovo je nametanje stila života.
Kao da u obitelji imamo npr.nepokretnu osobu.
Postoje stvari koje su nedajbože.
Ali kad muškarac u punoj snazi od sebe napravi invalida jer ŽDERE i pritom pali cigaretu za cigaretom...
Ma daj prijatelju, imaj duše i savjesti pa se takav ne kalemi nikom na grbu.


3. Ako su moji stavovi i za nekog pogrešni ili kruti, moji su i pripadaju mom identitetu kojeg čine i iskustva.
Zbilja ništa nije u želji da ikog vrijeđam, ali želim da sve bude jasno.

Link

Svima bih preporučila da budu direktni, iskreni, ne nužno sirovi i grubi, ali jasni.

Uzmimo za primjer nekakvih dogovora za kave reda radi.
Nemamo si uopće nas par više išta reći ni pametno ni zanimljivo.
Prestale smo odavno biti srodne.
Ali- četvrtkom kava JER SMO ETO BILE NA ISTOM FAKSU.
Preodavno sam se isključila iz toga bez suvišnih objašnjenja.
Ne zanimaju me slušanja o tome kak se sere po mužu, tračanja cura koje meni osobno fakat niš nisu skrivile, ...
I DVA SATA SVAKOG ČETVRTKA JE PUNO PREVIŠE ZA TO DA BI SE ISPOŠTOVALA NEKA HALUCINACIJA O BLISKOSTI AKO NEMA TEMELJA.

Puno je i energije i vremena javljati se polupanoj tetki koja je iz nekog razloga nakon udaje za tetka postala četnički nabrijana.
Za mene je to jedna budaletina i nema faking šanse da joj se javim.
Baba na block listi, ušteda vremena i energije kroz par godine je velika.

Nabrajati mogu u beskraj.
Dodajmo tu i likove kojima bi ko fol bilo kulturno odgovoriti na neka hofiranja.
Ma šta te boli kurac kaj radim, di bih stigla da svakom mučeniku dajem dnevne izvještaje o svojim koordinatama i problemima.
Daj skini mi se s kurca, daj budi realan, pa nisam ti ja tetka Slađana iz Beograda da te slušam s pažnjom.

Poanta je u tome da je vrijeme i energija dragocjeno.
Svi mislimo da smo strašno vječni i nepotrošivi.
A onda... ja sam vidjela izbliza. Samo odjednom grune šaka zemlje o onu drvenu kutijicu.
Gledaš u nevjerici je li zajebancija, ali ne, i nitko taj lijes više nitkada ne otvori, to je to.
Tak ćemo i mi, dragi moji!

Zato odsjecimo repove nepotrebnih odnosa.
Dogmi o rodbinama i obiteljima ako tu srodnosti ustvari nema.
Presjecimo besmislene navike.

Jer posvetiti se uvijek treba bitnome!

Moja dva dječaka neće uvijek trebati mamu kao sad.
Stariji će uskoro na limunadu s pičkicama, pa daj da ih rastežemo unedogled.
Pa normalno da je važno sve što mi ima reći moj mali, sve aute s registracijom 8 ćemo izbrojati, i nećemo žuriti jer važnijeg nema- jebe se mami za "važnije"!
Tko zna hoće li se tati vratiti rak, i koliko ću još dugo uživati u maminom fenomenalnom crnom humoru obzirom se kutija lijekova za srce povećava.
Ne želim se gubiti u nekim idiotskim tračevima s meni stranom osobom jer eto mi smo sestrične ili nam djeca idu skupa na sport.

Izmigoljim se. Ma čak se ni ne opravdavam više.
Točno znam što sam kome dužna, a istina je da je puno uzusa čisti idiotizam i žalibože.
Ja sve to odjebem zaista s guštom- moj život, moja pravila.
Ne podnosim nikakve planktone na mom kruzeru.


........
I još nešto.
Za sve postoji vrijeme.
Kad prođe momentum, za što nema neki datum nego više osjećaj... to je to.
Zato u životu ne treba biti lijen, trom, glup i uspavan.

Ne možeš se s 55 godina sjetiti da bi rađala.
Ne možeš zbog lijenosti prijatelju govoriti da nemaš vremena pa zaleći uz Netflix.
Ne ide.
Sve ima neke posljedice.

U životu imam nekakve bolide iz prošlosti.
Mislim da me zamišljaju puno sentimentalniju nego što jesam.
Ustvari ja sam užasno sentimentalna ali varijabla prostor-vrijeme me ne buni- teško se mirim s nekim gubitcima ljudi i odnosa, čuvena su moja pisma spašavanja prijateljstava, ili davanja prilika.
Jednom kad je to to- ja te ljude majke mi moje više ne poznam.
Ja svog prvog muža dobrih 10 godina nisam uguglala- nemam pojma ni je li živ jer mi alimentacije uplaćuje njegova mater.
Nikakva stalkanja, sanjarenja, gdje li je sad- to za mene ne postoji.
Nekako kad presječem to je apsolutno to- iako me svaki međuljudski krah kakvi se u životima neminovno događaju zaista boli i u stanju sam se boriti ma nekad i pomalo očajnički.
Ali kad sam osobu po svom kriteriju izgubila, kao da to brzo pregorim na visokim temperaturama, i zaista postane sterilno.

Kad mi se javi nakon 10 g tip koji u datom trenutku nije odreagirao kak je trebalo- ja se puknem smijat.
Prošao momentum.

Je li razlog taj kaj mu nekad nisam bila dovoljno dobra pa je gledao ima li boljih (naravno da nema, jajaro).
Je li bio u nekoj furki svojoj žešće.
Je li naprosto napušen zalegao i gledao NK Donji Dragonožec.
Ma nebitno frende, što je bilo bilo je tad.

Za sve postoji točno određeno vrijeme, kad se pokažeš u životu ili kao frajer ili kao šupak.
I zaista je sve to normalno i nezamjereno.
Ali svakih par godina javi se neki iz davnine kao da ga je I.Brlić Mažuranić sklepala.

Čekaj stari moj, mi se znamo? Ja sam svoja drva unosila sama, cjepala sama, samovala sama...
I ti bi, izvini nisam te shvatila, pičke i sarme, ili?
Kak da ne, evo sam te čekala, baš si me pozivom prekinuo u drkanju pičkice na tebe nezaboravnog.
Daj dođi al najavi se dan ranije da pripremim crveni tepih i buket orhideja za tebe genijalnog.
Samo mi javi bi li prvo tiramisu ili da ti popušim.

Da je koji valjao, valjao bi dok je bio bar malo mlađi.
Sad mi dolaze valjda da budem gerontodomaćica i kuham im žgance s kefirom za probavu.
Sad mi halucinirati o nekim mogućnostima za nas... pa radije ću čak gledati Antoniju Blaće na telki.

Dragi moji, postoji jedan zajeb s vremenom- prolazi.

Ne volim muškarce koji puno pričaju.
Odnosno, nemam ništa protiv toga da puno pričaju.
Ali ako je to sve što radimo, postaje pomalo osjećaj kao da je to moja strina Maca odnosno po kanadski Maria/Mary.

Moj pokojni Ita me osvojio nekim motima, a jedan od njih bio je ovaj.
Shvatio je da loše ložim (to je bilo tad, sad mogu aplicirati ložiti furune u samom Hadu).
Ode on doma, kad kroz neko vrijeme evo ga natrag.
Kutija puna triščica, i to sve jednake, savršene, uredno složene (bio je strašno pedantan).
Nije prosipao filozofiju oko toga što trebam naučiti, kako bi bolje bilo da živim u Bjelovaru ili Tokiju, niti je srao išta.
Nacrtao se tu i tu i odradio to i to da pomogne onako kako može, kako zna, i bez da cvilim ili moljakam.
Bio je frajer s tim triščicama, i ložila sam 10 dana kao iz šale koliko su odlične i suhe bile.

Ja doista nikad nisam bila tip dame u nevolji i psuju me moji rođeni roditelji kad shvate da sam srala da imam ovo i ono.
Uvijek radije priserem da nemam nikakvu frku.
Kontam- svatko ima svoje probleme, imam puno godina, centimetara, iq jedinica i kila da pijučem kao ptiče neko.
Uostalom, snađem se i ne smatram da meni itko treba išta uskakati.
Pa opet, ima jedna stvar koja me iritira.

U ovom proteklom periodu imala sam kojekakve savjetnike i dopisnike.
Odlično su znali npr.što s mojom imovinom, zašto ovdje živjeti ili ne, i svoju su brigu iskazivali beskrajnim laprdačinama.
Nije zamjereno, ali registrirano je - strina Maca.

Da je dvaput zamahnuo sjekirom ijedan od njih.
Da je dofurao kist i pomogao oko ograde sat vremena.
Ma da je išta.
Ali tetkaste laprdačine sa sigurnih distanci od mojih nedaća...
Ma daj nemoj frende, daj uzmi si papuče s perjem, satenski pink ogrtač i nabij si tampon u šule...

Ne volim. Nikako me nisu dotakli u tom nekom periodu kad bih ja kakva jesam do svemira uveličala i najmanju gestu.

I uvijek bih se sjetila paketa pedantno sređenih triščica.
I svakom dopisniku bih ljupko i ljubazno zahvalila na njihovim divnim savjetima i fantastičnim idejama.
U sebi bih mislila- kao što i mislim- srećo, u tebi tri grama kurca nema...
A jesi drag. Svojoj mamici i tetki Slađani iz Beograda.

Sve se, u biti, slaže u neki dojam.
Najveći debili mi nisu oni koji su ništa, ili nešto seruckali.
Ali tipovi koji su bezveze tako nešto pametovali a pritom zaključivali da su me zadužili, da su postali značajni, da smo si sad nešto... ajme, ne.
Ja sam konkretna žena i cijenim konkretne muškarce.
Pogotovo zadnjih godina u Lici gdje nema mlaćenja jezikom i filozofije, nego ugrijati kuću, počupati korov i svašta tako egzaktno i manualno.

Postala sam extra iziritirana seračinama.
Čemu? Valjda kad nema nešto na telki, pa malo da si likovi krate dane mudrovanjem o tom što bi oni na mom mjestu pametnoga učinili.
Preporučujem im vaginaletu i bon vojaž.

Gleda kroz prozor i puši.
Odjednom kaže E PA KOCKA JE BAČENA.
I niš, ode srat.
Cezar ili ništa!!!!

Mjesto odakle je moj tata je napušteno selo na Kordunu.
Rezultat je nešto između horora i s druge strane raja- takva divlja priroda, nekultivirana, nešto savršeno.
Tamo se uvijek osjećam kao Tarzan.

Tata ima ujaka koji ima tipa 500 godina.
Samouk je pa svira violinu ali istinski predobro.
Bistar je i podjebljiv, to je taj jedan specifičan kordunski mentalitet.
Taj humor bi realno uvrijedio i rasplakao ovako kulturne neke ljude iz Zg.
Vrlo po defaultu ratoborni i posprdljivi ljudi, ali nigdje nisam srela istovremeno tako mekane i nježne osobe.

Sjećam se kad je pile ušlo u procjep kamenog zida u sjeniku.
Imala sam možda 15 godina, 16.
Tamo se feštalo jer su moji zavrtili 2 janjca i bila je hrpica tih Kordunaša sa sela.
Tata nije bio tu jer je išao po još pića pošto tamo ljudi uglavnom loču.
Sad, to pile je upalo tamo i ja ga ne mogu dohvatiti

Seljaci glasni, pijani i međusobno agresivni.
Moja mama zove tatu da odmah dođe jer da je to sve ludo.
Tata ne pije pa se i on slaže načelno da su ludi ali kog da zove na seosku feštu nego rijetke preostale mještane.
Govori joj da ne može brže.
Shvaćam da tata neće brzo i da moram pitati ljude.

Uplakana dolazim do tog ogromnog drvenog stola od dasaka za kojim oni psuju najkrvavije i supijani kidaju janjetinu.
Zamolim ih da me poslušaju.
Kažem da je pile upalo u zid i da će umrijeti.
Plačem i kažem da sam ja kriva jer sam ga uzela mami.

Dakle iste sekunde. Svi. Svi do zadnjeg.
Pijani, gadni, ludi, sjebani...
Svi su ustali. Neki su se i rasplakali jer dite plače.
Svi su pošli tamo.
Vrlo vješto i začas razbili su neki komadić nečeg i izvadili pile pa sam ga odmah išla vratiti susjedovoj kokoši.

Bili smo svi sretni. Dragi su to ljudi ali moraš ih malo skužiti.

E sad tatin ujak.
On je ostao udovac i živi u tom selu tipa ima poljski wc.
Mislim da ima 30 kg i uvijek kad mu nudimo jesti kaže
MUČI!!! NEMAM ZUBOV!!!!

Ima sjeban kuk kojeg neće operirati jer jebe majku doktorima.
Šepa i ne želi nikakvo pomagalo nego ima neku granu.

Elem, čuje on što se meni dogodilo.
Vozim auto i sretnem ga kako s nekom granom šeta.
Izađem da ga izgrlim.
EJ. MALA MOJA. SVE ZNAM ALI ZNAM JEDNO. TI ĆEŠ IMAT DVA SOKOLA KAKA NIKO NEMA. TEBE ĆE BOG BLAGOSLOVITI I MAJKA BOŽJA.
Prima me za glavu i povuče nadolje jer je sitan, pa me poljubi u čelo.
Plave oči prepune suza, on plače.
MILJANO MOJE DITE S TOBOM JE UVIJEK BOG I SVE MOŽEŠ TI JESI ME ČULA

Zagrlim ga i poljubim. Nego šta sam nego čula.
Kupila sam mu ja u Karlovcu rahat lokum, datulje i banane i rekla da za to ne treba zube i popeljala ga.
Pa je i zbog toga plakao.

Objasnio mi je da je moj stariji sin tako lip KAO DA ĆE BIT PREDSJEDNIK AMERIKE BOKTEJEBA TAKIH NEMA PUNO.
Zamolila sam ga da mi nešto odsvira na violini.
U tom blatu sjebanom, neškolovan, prastar i šepav, odsvira on meni nešto tako lijepo, tako točno, tako tugaljivo...
I tako se rasplačem i ja.

Mi Kordunaši smo vam ustvari pičkice. Ali muči nemoj pričat!

Pa ne kužim baš pitanje.
Mora li to biti baš tako ili-ili?

1. Pametan
Ako je pametan, vjerojatno je i duhovit, suosjećajan, šarmantan...
Vjerojatno ne misliš na pamet tipa da samo zna računati korijene napamet.
To svakako puno znači, najviše od ova tri.
Ali ako je sve navedeno a ne postoji još neki element koji sačinjava specifično ljubavnu priču, ne bih nužno poželjela da mi bude partner.
Silno je pametan i moj gimnazijski profesor logike ali em je stariji od mog ćaće, em mi je do pazuha, smrdi mu iz usta...
Dakle, da je na nekoj ozbiljnoj razini pametan to je preduvjet jer zbilja nemam živaca za idiote, prezirem ih i izrugam.
Pa i kad odnos krene u privlačnosti i simpatiji i želji da istoleriram evidentno smanjenu inteligenciju muškarca- to ama baš nikad nije izdobrilo i uvijek bi brzo završilo u iziritiranosti, gnušanju i odjebu.
Sama po sebi pamet nije dovoljna- ako nekog rado slušam i fascinirana sam njegovim intelektom, to ne znači da sam kadra podložiti mu dan, postojanje i spolni organ, ili kremirati se s njim urna do urne.

3. Bogat
To bi bilo sjajno, zašto da ne, ne bih se bunila protiv toga da mi otvori neka vazda zatvorena vrata.
Ali opet- samo po sebi ne znači ništa.
Zamisli da je to neki kreten, bolid.
I sad ja tu imam neke zgodne vrećice iz super dućana, i mažem Chanelovu kremu čak i na guzicu, jedemo razne čudne školjke na jahti ili putujemo za vikend do Pariza na doručak a večera u Rimu.
Il kak to već ide- fakat ne znam.
Ali tip je npr.neko đubre zlobno, gabor jebeni, ili nešto tako- pa ja sve to plaćam nesrećom i slomom živaca i gutanjem knedli... ili lijekova za smirenje ili šta ja znam.
Hvala lijepo, ne!
Radije sebi mir u svojoj kući koja plače za krečenjem i novom stolarijom ali je tu mojih slatkih sitnica i gušteva, kad si spokojan i zadovoljan za čaroliju ti i ne treba puno osim raspoloženja, filter-vrećice čaja, kakva korica kruha s par kapi maslinovog ulja, na sretno lice i plava Nivea odradi posao, i to je temeljni kapital.
Na koji dodavati nije nužno, posebno ne ako se radi o trampi sreće, mira ili časti za kakvu fensi krpu.
Kad sam mršava i sretna, jebena sam u Temu vešu 2.05e s kuponom.
Kad nisam, ništa ne pomaže, kamoli takav gorak kompromis sa životom.
Plakati se može i u najljepšim hotelima, a i smijati se s gomilom neplaćenih računa i Najkicama pojačanim superljepilom
Ne vjerujete mi? Ali vjerujte mi.
Bez dinara u džepu znala sam imati trenutke, kroz cijeli svoj život, da bi mnogi guzice dali za taj osjećaj.
Lova je super ali samo pomoćni alat za kulise, za scenografiju, kostim.
Ali prava predstava.....to je viši nivo igre i sveobuhvatniji koncept.
Kupiti me se ne može novcem.

3. Lijep
Volim lijepa bića, ali jasno je da ni to nije dovoljno.
Da je kao Apolon, ako je to baš sve što nudi, ubrzo mi u glavi krene bubnjati: GONI GA U KURAC.
Tjelesnost je važna, ništa površno u tome nema, na lijepo se reagira pozitivno.
No ako se radi o dosadnoj copini bez dimenzije i karizme, ja bih radije da on pobere svoju prelijepu guzicu iz mog vidokruga i da samo lagano zalupi vratima i usput baci smeće ak nije problem.

Na ovu temu mi se pojadao prijatelj koji full želi a nekako osim poneke jebačine ne uspijeva naći se u suvislom partnerskom odnosu.

Odgovor je jednostavan- zato što u tvom životu nema mjesta za ljubav.

Netko bi sad pomislio- žestoka karijera. Ne nužno, mada to je fantastičan alat novog doba, jedan vid zablude o uspjehu kojim nam ispiru mozak kako bismo bili bolji potrošači i robovi.
Gledam baš na yt jednu divnu curu iz Ugande i koliko je sretna, zdrava i prelijepa jer joj je dovoljan 1 ležaj, 1 ručak, 1 ćup za vodu... kao što ti realno i je dovoljno, i kao što bismo actually svi dobro živjeli da nemamo mozgove isprane konzumerizmom.

Ne nužno ni karijera, ni egzistencijalna borba.
Na mjestu partnerskog odnosa može biti svašta.
Roditelji.
Kućni ljubimci.
Djeca.
Ti sam. Puno je ljudi popušilo SELF LOVE kao pametan stil života i na nezdrav način bave se sobom, sve se svodi na hranjenje svog dupeta, na svoj mir i relax... i ima to svoje čari dok je uklopljeno u ostatak života i umjereno. Ali kad je po sebi svrha, neminovan je osjećaj uzaludnosti, depresije i da te eventualno pod stare dane netko opelješi za keš, dohranjuje te netko tko jedva čeka da krepaš ili te proždru mačke među kojima se neke zovu Ivana i sl.

Dakle, ljubav je uvijek moguća dok za nju postoji mjesto.
I ne mora biti nauštrb ničega.
Znam ženu koja je imala troje djece iz tri braka, vrlo nekonvencionalna, uspješna, lijepa, pametna, zadovoljna... iako ne znam točne detalje, znam da su njena djeca zaista iskreno oduševljena svojim odrastanjem i da tu ništa nije bilo osobito kaotično kako na prvu zazvuči- žena je očito znala sve staviti na mjesto.

Naravno, postoje i ljudi koji tvrde da baš žele biti solo.
Čovjek nije za to stvoren, i to je neprirodno.
Nema ga tko nije želio npr.u djetinjstvu jednom imati nekog.
Ne postoji.
Onda se dogodio život i neka vrsta zastranjenja u zabludu ili pak nemoć.
Naravno da neki žive i bez zuba, bez nogu ili ruku, ali to je uvijek i bez iznimke neprirodno i ne radi se o punom obliku postojanja, radi se o hendikepu.
Čovjek koji je sebe uvjerio da je baš želio biti sam, ili je u teškoj traumi ili sebe laže jer bolje zvuči "tako želim" nego "nisam uspio".
I meni fali zub šest dolje lijevo ali priznat ću da mi fali, da kanim to riješiti, i neću reći ni sebi ni drugima da sam izabrala nemati kutnjak jer sam tako htjela.
Partnerski odnos je još jači nedostatak nego nijednog zuba nemati, duševni, smisleni

Teško se snaći u moru uloga a i u vlastitim problemima.
Ja sam osobno vrlo dobro svjesna koji su neki preduvjeti da se upustim u odnos.
Osobno smatram da je to mjesto još uvijek zauzeto mojim povremenim maštanjima o tome da je ovdje Ita.
Iako super funkcioniram i sve mi je jasno, taj jedan emotivni i energetski prostor još uvijek diskretno ispunjava miris njegove kreme za brijanje, još uvijek je ručni sat na počasnom mjestu itd.
To blijedi i omekšava; ali još je tu jedna ružičasta koža na mjestu gdje je bila krasta i rana.
Cijeli.

Postoji i kategorija ljudi koji bi željeli i imaju mjesto ali su naprosto preružni, glupi, neprivlačni itd.
Postoji to neko bolesno inzistiranje da svi imaju svoju ljepotu i vrijednost ali budimo realni, nisu svi dopadljivi.
Ima kretena, rugoba, jbg.
Te priče o down sindrom manekenima, psihički bolesnim psiholozima, ... gle aj ne serimo- postoji postotak populacije koji nije ni zakurac i može se jedino nadati u ljubavnom smislu da nađe slično nesretno biće npr.nakaradu, luđaka i sl.

Puno ljudi nije svjesno da su živote pokrpali zamjenama.
Da su se udali za svoje mačke, da su oženjeni majkom, da su u partnerskom odnosu s poslom.

Nikom nije za suditi, svi se u ovom ćumezu nastojimo snaći najbolje kako možemo.
Ali odgovor na pitanje mog frenda nije prokletstvo.
Na mjestu njegove partnerice koja ne dolazi, odavno je njegova obiteljska situacija s roditeljima koja ga opterećuje, sabija i kojoj s 42 godine nema hrabrosti reći "ovo nije moja priča, bar ne u toj mjeri".

Obzirom na to da je to njegova priča, energija mu je "ja svoju priču već imam".
Dok god skrećem pogled čim me netko sekundu duže pogleda jer je negdje na dnu mog srca još uvijek "volio bih da si tu, noćni program je na radiju..." dok god se, sve rjeđe ali još uvijek ipak ponekad, prišuljam ormaru u kojem sam sačuvala još jedino njegovu smeđu Bata kožnu pilot-jaknu...
Sve i da gola hodam, sve i da sam najslađa, sve da sam ne znam šta...
Ja oko sebe imam taj jedan "ne prilazi mi" plašt.
Neskriveno ja to dopunim i stajlinzima šumskog partizana, nadrkanom njuškom itd.

Ali nije da me nitko ne želi ili da su bačene čini na mene.
Na tom mjestu još uvijek postoji...ako ne on, onda preko stolice prebačena neka njegova stvarčica, kao da se pomalo nadam da bi se mogao i vratiti.
Ama ne ni što je to bila neka luda ljubav. Ta smrt, ta smrt, kako je odvratno nejasna...

Elem, kad stolica bude slobodna, sjest će netko, ili pitati da sjedne.
Nešto zauzima mjesto za ljubav, svakom tko je solo.

Najčešće ipak- taj novokomponovani beskarakterno hedonistički self love koncept, u oprečnosti sa svim plemenitim, pa i kršćanskim, ali iznad svega- životnim.
Život je da i drugome.
Život je da bude ljubavi, svake, i partnerske.

Bez toga, neslano je što je možda ok za tlak ali ipak u kurcu.
Srećom, tu su beskrajni šopinzi nepotrebnih stvari (pa za par mjeseci declutter) i siroti psi koji svakog kurca moraju trpjeti za zdjelicu hrane i vode...jel curka il dečko??? Pas je, mili moji. Pas i ništa više. Želi žderati i maše repom.

Pa i izraubani i umorni i ranjeni, svi normalni duhom ipak će reći, makar kroz zube ili potiho...... Živjela ljubav!

Pol decilitra rakije
Malo ishlapljele mineralne
Komad jabuke ajdared

Meni je OK voda, hvala.

Da, ofc, voda i glikogen. Međutim, idemo dalje do medalje.

Svaki dan jedem isto, a to je doručak.
Ostatak dana nezaslađeni čaj, kava, voda...

Recept:
Na kocki maslaca ispržim dosta slanine i avokado na kocke.
Umutim posebno 2 jaja i 2 žlice vrhnja s paprom i solju pa to prelijem na pržen špek i avokado.

Dajte malo da se sredimo, grdo je bit debel.
Najgore kad se hod pretvori u geganje.
Ima strašno puno debelih koji uopće ne kuže na kaj liče.
A liče na kurac.
Niste krupni niti imate jake kosti, to vam laže samo mamica i tetka Slađana iz Bg

Mene nitko ne može slagati da je masna famfulja zgodan prizor, crći ali ne odustati.
Debljina je mentalna i tjelesna bolest.
Optimalno sam izgledala sa 64 na 178 cm, ovo kasnije je jebeni brodolom.

Isto tako muški- kad krenete srati da ste jaki i krupni a imate sise kao paleolitička Venera, od debljine vam se na pregibima stvaraju crvaste bradavice a udovi vam izgledaju bez zglobova kao sjebanoj gumenoj bebi... shvatite da možete jedino platit kurvu pa da poslije u kantu od jupola povraća i plače dok se riba žičanom četkom.
Odvratno vas je vidjeti, a da ste strong vam je halucinacija na putu za ludilo.
Marš na dijetu ili u pičku materinu, raskvašeni bolesnici.
A bi jebali zgodne mačke? Je kak ne, svaka bu vam rasplitala šlaufe ne bi li došla do uznojenog miška.
Gadni ste jednako kao i žene, možda čak i gadniji jer se od vas ipak očekuje da nekog kurca fizički ste sposobni.

Odvratnjaci a posebno ovi kaj ne vide problem u tome da liče na Gargamela koji se naždro kvasca i koji fizionomijom podsjećaju na nešto između veprine i trudne krave- ali svejedno uletavaju ženskama.
Ovo je vaš znak da krenete na dijetu.

Mislite da vam je premalo? Ok padnite u nesvijest pa bute se digli i nastavili s dijetom.
Pojeli ste dosad za godinu-dve unaprijed, seronje gegavi.

Posebno vi niski- iako je debljina gadna u svim visinama- ali vama je baš najhitnije jer zgledate kao teletabisi.
Svima nam idete na kurac, samo vam neke ženske to neće reći.
Da nam je do takvih debelih tuljana, kupile bismo si vodeni krevet, jebe jednako dobro kao vi usaljeni gnojnici.

Puknite si dva muška šamara, ustanite s udubljenja na kauču, zadignite mješinu i krenite cuclati vodu.
Kad vam dođe žderati, pogledajte svoj jadan odraz u ogledalu i natočite si još vode.
Za par mjeseci mogli biste biti mobilniji pa nešto i trenkati bez da vas vaša raspičkana tjelesina boli.
Još malo pa još malo i bez odustajanja.
Ali ne halucinirajte da ste snažni, krupni i seksi.
U erotskom ste smislu odvratni, a kad ženska ide van s vama bed joj je jer ima osjećaj da ide na sajam stoke u Benkovcu.

Ako si u pupak možeš utočiti čašicu žestokog, imaš opciju sredit se ili navlačit šaku koja je uostalom fino topla i natečena jer ti je cirkulacija u kurcu. Good enough for you, bitno da ti je majoneze i krušine.
Dakle dečki, join me.

Sklešite se, youtube, telke, kladare i slična sranja mogu i bez vas.
Nađite ljubav prema sebi.
Život je nekad težak ali sigurno je teži ako si nejebičar, imaš trbuh kao pregaču, imaš sise kao stara Ciganka i gadiš se svima a iskreno i sebi osim ako si baš skrenuo.
Olakšaj si.
Jednom dnevno je dovoljno jesti, mnogi nemaju ni to.
Skroz dovoljno.

Svaka ženska koja te vidi u sebi misli "ma da, kak da ne, još bum tebe bedinala i prinosila ti nepokretnom u krevet da ždereš kao mitsko čudovište".
Ako je nešto kao i polujebeš, nada se da to nitko neće saznati plus zamišlja bilo kog i bilo šta.
Sam sebe diskvalificiraš u masi užitaka, od šetnje do seksa.
I onda kažeš da si krupan, umjesto da si bolestan.

Budi muško i ne pizdekaj. Osaljeno si otužno biće a istovremeno sva je moć u tebi.
Nemaj straha od gladi, u ovom trenutku na ovoj planeti milijuni djece neće ručati.
Budi muško, a debela oklembešena sisulja muško niie, jebiga.

Ak jedeš ko svinja, zgledaš ko svinja, rokćeš ko svinja, buraz svinja si na nekoj razini.
Grdo je, ali moć je u tebi.