Svakodnevni izljev gluposti

Bila je zima, padala je kisa...
Moje misli lutale su daleko
u neka daleka prostranstva
kojima se kraj ne nadzire.

Samo sam ti zeljela reci da mi nedostajes...

Taj glupasti, naopaki, djecacki osmjeh koji bi me svaki put trgnuo iz tmine.
Te tvoje snazne ruke, koje bi ljecile svaku bol u meni, svaku ranu ozdravljale.
Onoga dana kad smo se sreli, rekao si: "Dobrodosla u moj zivot" :)

Tada nisam puno se obazirala na izreceno... Trebalo je vremana da shvatim tu recenicu.

Bio si moj mir i nemir, u jedno.
Moja polazna i zavrsna tocka, moj centar univerzuma.

Cesto te se sjetim sa blagim osmjehom na licu...
Svjetlosne godine su izmedju nas, debeli sloj crnice te pokriva...
Iako nisi tu, ti otisao nisi,dok je mene...