Vila Sila

Volim čovjeka
20 godina starijega
Volim ga
A tako nešto ni u ludilu ne bi zamisliti mogla
Pa ipak on je kao najljepša noćna mora
Jako je star
Još starije izgleda
Lice mu grubo, hrastova kora savršeno obrijana
Prsti prenježni, ujutro mu se tresu sve dok ne popije rakiju i kavu i par tableta.
Koža skliska svilena, miriše na lavandu jer se pere samo tvrdim sapunom, i ne odustaje od njega valjda zato jer se rodio kad su ga izumili
Ima bezbojne male oči
Život mu ih je smanjio
Možda su mu nekad i bile malo zelene, no ne sjeća se više, davno je to bilo
Umorno lice
Ima veliki um
Ima mali ružni kurac koji izgleda ko labud dok glavu svine,umoran od godina napornog rada
Ne depilira se
Rijetka sjeda pijana stabla dlaka rastu mu oko jaja
Trbuh mu je nadut, iako kaka često i odmah nakon jela, u njega ja najviše volim zarit stopala i u jaja dok sjedimo ispred TV-a
Izgleda ko trudni pauk
Duga tanka ticala, a u sredini loptica
Temperatura tijela mu je savršena
Dok me zagrli, iste smo topline
36, 8°stupnjeva
Dok spavamo diše neprimjetno
Iz obzira prema meni, jer zna da me smeta što nekako zorom najviše ima miris kanalizacije kojom teče vino i rakija
Ja sred noći zahrčem
On ne
Gospodin je ipak
Ujutro u krevetu nekad namjerno prdnem
Da me ne traži intime
Ali on nikada ne pobjegne
Zagrli me još čvršće
Hrabar je
Voli me
Stvarno me voli
I ja volim njega


Autor : Vila Sila, 7.10. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

https://youtu.be/bR5u9jb0PJE

Prljava romantika

Bio si spreman biti samo Mašta, a ja Svašta sam htjela...a onda izvadila želje iz frižidera i rastopile se ko sladoled od vanilije...kapljale su mi po golim stopalima...gledala bespomoćno kako mi se želja za tobom cijedi iz prepona niz noge i koljena hladna a onda sve toplija...


I sada, rascvao se jastuk kada utonulo mi lice u njega...kosa se panično razbježala u svim smjerovima...a ja. ..umotana u deke nekoliko puta kao gusjenica...vrela i spremna...primati te use...pohotno i zahvalno...do jutra zarobljena tvojim krakovima, puna naših tekučina a nezasitna, sve dok zorom ne shvatiš da jebeš leptira:)


Autor : Vila Sila, 22.3. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Ljubav nema savjest

...bacila sam te , da bacila...tek nakon toga tražila sam razloge zašto bi mi mogao nedostajati...zašto...zašto...zašto...bio si mi prodoran...podatan i neobziran. Prepodatan. Preneobziran. Prečesto si zagazio na moje zabranjeno Sveto tlo, al ne iz zlobe, nego činio si to zbog neiskustva.

Da li je zločin iz neiskustva i dalje zločin, da li je svejedno zaslužio kaznu? 


Tvoj zločin je to što si me pokušavao razumijeti, pokušavao približiti se iako sam jasno davala na znanje da mi pogledi, osmijesi i zagrljaji stranaca samo stvaraju nelagodu...jer ja nisam nikad bila lako dostupna žena. Neobično je to što ljudi misle, da lijepe žene uvijek tuguju manje nego one koje nisu baš toliko lijepe , kao da im sama ljepota osigurava sreću i lijep život, baš...


Razmišljala sam o težini i složenosti tvog zločina...i jesam li te primjereno ili neprimjereno kaznila.

U tim mislima, zaspala sam, neodlučna.


Malo iza ponoći, u nedefiniran san počeli su mi prodirati zvukovi...rušenja predmeta i iritantnog grebanja, ispočetka iz nedefiniranog smjera...možda sa tavana, možda iz hodnika, možda iz podruma, možda iz kupatila, možda sa prozora...ne znam...nisam se mogla oko pola sata ni snaći ni razbuditi se. Činilo se kao da nešto napada moju kuću sa svih strana. Tražila sam logično objašnjenje. Nagađala jel to neka ptica, možda mačak, miš nije...presnažno je i preglasno, preslabo da bi to bio čovjek. Nisam mogla odlučiti. A onda sam locirala napokon izvor buke kad se jasno začulo napadno grebanje po vratima moje sobe. Nešto je pokušavalo ući. Nešto. Ustala sam sa kreveta, previše ljuta i premalo prestrašena. Upalila sam svjetlo, i prehrabro otvorila vrata svoje sobe u mrak hodnika.

- Zašto si to učinila?-Čuo se glas sa poda , u visini mojih koljena. Bio je to moj mačak.

- Ma o čemu ti pričaš i što ti uopče radiš ovdje?

- Dobro ti znaš o čemu govorim. Zašto si to učinila?- Bio je uporan sa pitanjem.

- Ma što sam učinila?

- Znaš ti dobro što.- Nije odustajao.

- Izađi van, ajde, izađi - širom sam otvorila vrata na terasu - Izađi, što me gledaš? Hajde već jednom. Van!


Vratila sam se u sobu i prije nego sam opet legla, zapalila sam lučicu na staklenom stoliću kraj kreveta. Pokušavala sam zauzeti isti ugodan položaj na krevetu otprije i omatala se dekom . Još se nisam do kraja ni umirila kada se s druge strane vratiju opet začulo

- Zašto si to napravila?

 Zašto?

 Zašto?

 Zašto? - ponavljalo se pitanje šapatom, ponavljalo i ponavljalo, postalo nepodnošljivo.


Ustala sam još ljuća i još manje prestrašena nego prije i naglo otvorila vrata svoje sobe u mrak hodnika.


Sa poda, u visini mojih gležnjeva šumilo je šapatom postavljeno pitanje - Zašto?

Očekivala sam da je to opet moj mačak ušao nekako da me provocira, no ovoga puta, to nije bio on.

Morala sam kleknuti da bolje vidim, jer je svjetlost iz moje sobe ocrtavala samo malu siluetu izvora glasa.

- Kako si me našao?- pitala sam te, nedovoljno iznenađena što si ovdje, čak kao da sam te očekivala. Uzela sam te na dlan jer si i bio  samo malo veći od mog dlana. Nisam se čudila, unijela sam te u sobu. Na dlanu sam osjećala toplinu tvog sićušnog tijela.

- No, reci mi napokon, kako si me našao. - Pitala sam samo da bih imala razlog zašto se ljutiti na te.

- Imala si uključenu lokaciju.

- lažeš, ne uključujem je nikada.

- Da, ali ovaj puta jesi, pogledaj. - Pokazao si rukom na moj mobitel na stolu. I nehotice sam pogledala, i bio si u pravu, a onda sam se iznenadila i naljutila vidjevši da je pod moju traženu lokaciju upisano "Savjest".

- Budalo, nije smiješno. Zašto si došao? - Spustila sam te na stakleni stol kraj plamena lučice, da ti ne bude hladno, u sobi je bilo svježe. Ushodao si se po stolu.

- Pa da te pitam zašto?

- Što zašto?

- Zašto si me bacila?

- Ah to, pa zapravo nisam te bacila.

- Kako to misliš da nisi. Zadnji puta bila si jasna. Bacila si me.

- Da bi se nešto bacilo, prvo to moraš imati, a ja tebe nisam ni imala, ti cijelo vrijeme pripadaš drugoj. Nisam te bacila, samo sam te kaznila za to što te ionako ne mogu imati.

- Hm, moram priznat da mi to nije palo na pamet. Mislio sam da si u redu s tim što sam oženjen. Mislim, barem si ostavljala dojam takav.

- Jedno je dojam, a drugo je stvarnost. Dojam je iluzija kojom se može manipulirat, a stvarnost je konačno stanje. Sebična sam, ja ne dijelim. Uostalom, pogledaj se, ionako si premalen da bi me mogao zadovoljiti. - nasmijala sam se slatko.

- Velik sam toliko koliko sam ti bitan. Ako ću ti biti bitniji, bit ću i  veći. - uzvratio si mi jednako slatkim osmijehom.

- Govoriš kao

 učenik, koji je dobro upio sve moje lekcije.

- Zato sam i došao, da bar jednom dobijem tvoju nagradu.

- Nagradu za što, za narcisoidnost bi ti? Svašta. - nasmijala sam se opet. - A kakvu si to nagradu zamislio?

- Sasvim skromnu i jednostavnu - spavaj sa mnom. - Rekao si ovaj puta bez osmijeha.

- Može. Ionako je vrijeme za spavanje, već su 4 sata ujutro. - pa sam uzela sa police malenu  maramicu za brisanje naočala, stavila je na stol kraj lučice - Evo pokrij se time.

- Pa nisam to zamislio baš tako...stavi me kraj sebe na jastuk. - rekao si uvrijeđeno nekako.

- Premalen si, ako zaspim, mogu te nehotice i ubit.

- Riskirat cu. Stavi me kraj sebe, molim te.

- Nije ti to baš najpametnije.

- Molim te, samo me stavi kraj sebe. Bit ću budan cijelu noć, gledat svoju Kraljicu.

- Dobro, neka ti bude. - podigla sam te sa stola i stavila licem  između svojih grudi. - Jel dobro ovako?

- Savršeno. - Bio si zadovoljan.

- laku noć.

Zaspala sam, ali plitko...osjećaj topline među grudima gdje si ležao, držao me iznad sna. Toplina mi je zahvaćala sve veću površinu tijela, pretvarala se u ugodu, ugoda u uzbuđenje koje je raslo. Otvorila sam oči naglo i vidjela te kako mi snažno sišeš lijevu bradavicu i grebeš me oko nje svojim malim rukama. Razbudila sam se u trenu, duboko udahnula. Želja me zaposjela cijelu. Pustila sam da mi radiš i dalje to, čak ni kad je malo zaboljelo nisam te htjela prekidat. 

Usne su ti zahvačale sve dublje moju bradavicu...tada sam primijetila da si veći nego prije...pomislila da umišljam..ali ne...bio si sve veći i veći...tvoje tijelo postajalo je sve teže i toplije na meni...napokon...osjetila sam i tvoj kruti, vrući prodor duboko u sebi, savršeno nagli, a opet savršeno gladak i nježan, a onda savršeno grub. Dugo smo bili spojeni, u neprekidnom orgazmu koji je trajao neobično dugo. Ostali smo spojeni, mokri. Ja puna tebe, ti pun mene. Zaspali smo tako.


Ujutro, tvoje tijelo bilo je mnogo veće od mojeg, toplo zamotano oko mene.


 Disali smo skladno.


Autor : Vila Sila, 15.3. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Idiote...
Na početku našeg vremena bio si brdo od 120 kila sočnog mesa,
i ja sam planinarila po tebi danima, gubila se nezasitna.
Idiote...
Ti dobro znaš da sam prije nego što si prešao na stočnu hranu,
obožavala svaku tvoju sivu i rozu stanicu.
Idiote...
Ti dobro znaš da me sad više ne možeš tražiti veliku ljubav
sa malenom zelenom kitom.
Niti me ne pali pranje mozga sa tvojom napornom, ofucanom
zdrava prehrana spikom.
Postao si samo smrdljiva para bez sjaja,
iznad kelja dok se kuha.
Ne može te se pojest ni sa šnitom mirisnog kruha.
Od pravog muškarca postao si ludi Stočojed što EKO hranu
svaki dan rasprostire po stolu, zbraja kalorije, stoji gol pred ogledalom i divi se kako postaje proziran a žile fluorescentno zelene i zlostavlja mozak meni, sebi i Bogu,
a ja za utjehu zbrajam orgazme pod tušem, pa kasnije u kuhinji mlatim krvave šnicle da ih bacim na vruću tavu da mi nadomjesti meso koje toliko volim jer ti si se pretvorio u jebeni Smoothy od peršina, cikle, i špinata, čak ti i kurac ima okus blitve, ni da ga prelijem čokoladom i šlagom ne može popravit tu strahotu.
Od sočne planine mesa koju sam toliko obožavala postao si lonac smrdljivog kelja, a da me to ikada palilo, jebala bi se vani sa Hrastom i sjedila na glavi zelja, a ne bi se sa tobom spetljala.
I sada dok te udišem smrdljiva paro iznad močvare kelja,
dođe mi da te sasušim u pećnici na sat i pola,
pa da se karamelizira ta Stočojedna glupost tvoja,
i da te stavim kao suvenir na Policu Promašaja.
Gledam te, blijed si i slab k'o lignja.
Ja sam već na sve spremna.
Za slučaj da odapneš,
smjestit ću te u vrtu,
u gredicu špinata i zelja.
Vjerojatno bi to i bila tvoja posljednja želja.

Amen


Autor : Vila Sila, 15.3. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

Dolina snova je i noćna mora, ne samo livada maslačaka, pčela i leptira.
Ona je labirint iz kojeg nema izlaza.
Ona je močvara od tople čokolade i zove te da utoneš u vječni počinak.
Ona je svi, sve i nitko i ništa.
Ona je stvarna...ona je san...ona je magla...ona je prašina na tvojoj strpljivosti.
Ona je nimfa...ona je spas...ona je zamka.
Ona je nestvarno stvarna.
Ona te ne treba ali te ima.
Ona je beskraj i kraj tvojih traženja.
Ona je nježna i nemilosrdna.

Ona je Vila Sila


Autor : Vila Sila, 15.3. 2022.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

https://www.elle.hr/lifestyle/poliamorija-mozemo-li-istodobno-voljeti-vise-
od-jedne-osobe/

U privatnom i poslovnom svijetu, njezin muškarac bio je toliko dominantan, da su i muškarci i žene i nehotice obarali pogled pred njim. Njoj je to bilo zabavno, a najviše ju je zabavljalo to što je pred njom bio posve nemoćan, bila je dominantnija, sadistički nepopustljiva, i to ga uvijek ispočetka ljutilo, zapravo mrzio je tu ludu crtu u njoj, a opet obožavao...obožavao je što mu je uvijek ispočetka davala razloge da ju kažnjava, a on je obožavao kažnjavati je, a ona je obožavala osvećivati se..i tako je taj čarobni krug bio uvijek savršeno zatvoren.
Jedne večeri htjela mu je dati poseban razlog da je kazni ; posjela ga za stol, dala čašu whiskeya u ruke, i nakon par gutljaja zavezala mu ruke iza leđa za stolac, nije se bunio već naviknut na njene igre...ali nikad nije postao potpuno imun..uvijek je ispočetka uspijevala iznenaditi...ali ovaj puta nije bio iznenađen,nego šokiran kad je u sobu ušao muškarac toliko bezobrazno sličan njemu, visok, kamena tijela i ponosna stava, a bezobrazno mlađi od njega. Ona je potpuno mirno i njemu pružila čašu...sjela je na stol...a on je navalio i zvijerski se zabijao u nju dok je njega vezanog gledala u oči i uživala u tome kako raste njegov bijes...i da..u prvi tren htio ju je ubiti...zadaviti i njega i nju..ali vec idući tren se pribrao i samo ju je bespomoćno nastavio obožavati...jer ona i jest bila Boginja...proklinjao je i slavio trenutak kad ju je u svoj život pustio...

ps...it is written especially for your education...

Autor : Vila Sila, 24.4. 2021.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana