svemirska ljuljačka

gdje sam ono zametnula
škrabicu neispunjenih želja
ne bih po njoj detaljno
opipavala, mirisala, uzdisala
škicnula bih samo
ima li tebe tamo
a onda bih je hitro hitro
zatvorila
zamandalila
zapečatila
i ponovno zametnula
jer možda bih ja
htjela srušiti tvoje zidove
a možda bi ti
samo srušio moje snove

ne tako običan dan
lagano snen i osunčan
ne tako običan on
plah i zagonetan
a pohlepan
uh što volim
bez teških misli
bez teških riječi
bez onih dugih lanaca
obećanja i razočaranja
opet koračati stazom
nebu i zemlji uprkos

fakat zakaj
to muško biće
na kraju priče
uvijek neke čudne spike hiće?

Link
voda utire svoj put
miluje treperavo ramena i grudi
skriva se pospano u pupku
ljubi madež iznad koljena
klizi voda mazno
ali mapu sjenovitu i tajnu
iscrtati može tek po sjećanju

škrta je bila slast tvojih dodira
ljubavniče moj
još žeđam za tvojim mirisom
tvojim pogledima
tvojom tišinom
dok osluškujem nove korake
jesam li ti ikada trebala dopustiti
da uljezeš u moj san

ona:
uzlazi to jutro
ispod oblaka
iznad pogleda
uljuljano umiveno umišljeno
miriše na plavo i miriše na sivo
miriše na drveni stol i morsku sol
kratke uvojke i sjetne poglede
pjevuši to jutro skrivenim cvrkutom
korača meko i polako
uzmiče tama oko šumara
pobjeđuje novi dan
preko slova na jastuku
sve su dulje sjenke

on:
miriše svježe pokošena trava
okupana savršenom rosom
šalica tople kave u ruci
uživao sam jutros u dvorištu
a ti
upila si ovih dana
sve vjetrove sjevernih mora
svježe, daleke
strme litice, mirise mahovine
iz oka predrage gošće
iskonski početak svega
vidim na obalama tvojim

na horizontu sive katedrale
neki davni smješak plovi mislima
prsti pamte obrise glatke a čvrste
možeš reći da je sve to samo igra
zarobljena u venama
ljubav nije prijateljica
bas volim kako boli
donosis li kardamom ovoga puta?

hladne ruke?
prazan pogled?
mrtvu dušu?
super
baš takvog trebam
ljudi vide bez gledanja
čuju bez slušanja
pričaju bez riječi
pa hajde
volimo se bez ljubavi

do počinka ću još koji put izaći ispred kuće
pogledati zvjezdice što su visoko
mirnoća malog mjesta i tihe noći
ne znam sto ce mi od svega ovoga
najviše usfaliti jednoga dana
hoću li se zasititi svega
sumnjam
poznajem sebe možda samo malo
eh te sve moje tajne koje još nisam otkrio
veselim se novim susretima sa samim sobom
veselim se sebi
veselim se tebi

kakva te to melankolija zanosi ovih dana
prebacuješ planove već na iduću godinu
prate te iza sklopljenih vjeđa stvari
koje će ti nedostajati
a nisi ih se još ni nauživao
tkaju ta slova mrežu preko ekrana
zavaravam sebe da ih poznam
kao usne koje bi mi uspavale dušu
noći se sama ne veselim
samo umoru
a strah me i tebi

sh&d

na zidu svjetlucava igra sjenki
šire se kao pukotine između nas
dubljene sjećanjima
zaustavljene odlascima
konture želja mreže igara i strasti
jesam li ti ikada trebala dopustiti
da uljezeš u moj san
tišina nema eho

da pogodim što je
a ja griješim voljno
samo da te opet čujem kako se smiješ
a ja činim drsko
samo da te opet čujem kako uživaš
kako zrak i pogled trepere između nas
kako uzdah i trzaj nude spas
kao početak a ne kraj

izmice nevoljko i ova zima
i zemlja ti odgovara na pravi nacin
koljenima potiskujes posljednji humak
sladostrasno mrvis tu rahlu masu
u nosnicama taj miris
oporo i resko, drvenasto i muljasto
kao zena sto izvija ti se pod rukama

nisam prvo umočila prst
provjerila temperaturu
osjetila struju povodnja
procijenila mu snagu
nisam razmislila još ipak malo
prije no sam okrenula leđa
i ostavila sve ono
dosadno sigurno predvidivo
ma samo sam čvrsto ušetala
u to hladno bibavo varljivo blago
i u trenu se sklopilo nada mnom
to zamamno i mutno i opasno
zaboravih sve što volim i mrzim
sve što znam i ne znam
predah se toj rastućoj struji
sasvim lagano, mirna daha
znatiželjno i čeznutljivo
a onda je za sve već
ionako bilo prekasno

ponekad prerano zaspem pa se probudim u nebulozne sate i onda gledam, pišem ili čitam. a ponekad ujutro tog teksta više nema. ignorirala bih to najradije...a onda se sjetim one o šutnji..kladama ..i tako. no ovaj zapis neće biti u tom smjeru.

oni koji me čitaju od početka, a znam da ima takvih jer često i redovito komuniciramo o mojim stihovima, ponajviše daleko od javnosti, jasno je kako ja trebam...tražim ljubav. želim osobu. (ne ženika, zdrni). tražim i želim svu onu interakciju koja može proizaći iz navedenoga, u svoj punini i varijabilnosti. kako negativnoj tako i pozitivnoj. i kvalitetna svađa je isto na cijeni )). i ta potreba rekla bih... u pojedinim stihovima, čak i vrišti )). u drugim pak stihovima progovara realnost pojedinih iskustava u ovoj zemlji čudesa.

moj habitus, stečeno životno iskustvo, privatna, akademska i profesionalna postignuća, kao i porazi, sve one utakmice u nogama, ali i snažna crta optimizma i vedrine, oblikovali su me u jaku osobu. oblikovali su moje principe, vrijednosti i uvjerenja, moje predrasude i stereotipije. ali i svijest o njima kao i volju i sposobnost prema promjenama. borac sam samo takav...iako nisam konfliktna osoba, tu i tamo znam pokazati zube. a neke stvari nikad neću odšutjeti.

moja zadnja učiteljica je iskrica. odgojila me samo tako. očvrsnula i dodatno osnažila kao osobu. a bogme i dodatno učvrstila neke principe i stavove. i donijela nove uvide i spoznaje. nikad ne možemo biti sigurni što se onoj drugoj osobi događa, što ona zapravo misli i osjeća i što je nagoni na određena ponašanja.

dragi eteerniis, to se u velikoj mjeri vidi u tvom slučaju.

pojma nemam što je to od tebe načinilo takvu osobu kakvom se pokazuješ ovdje. koji su motivi za tvoje reakcije. što je u podlozi tvog ponašanja. tko si, što si i što ti misliš da postižeš. jer vizura većine ostalih se ipak razlikuje.
molim, želiš li me razriješiti neznanja i nedoumice? želiš li ti doista saznati tko sam ja?

evo, pozivam te. popijmo kavu. porazgovarajmo. pogledajmo se u oči. zijevajmo. nasmijmo se. posvađajmo se. potucimo se. šta ja znam. ali brate mili prestani me više uzimati u ta tvoja sve prljavija usta.
i da. poziv na kavu je ozbiljan. detalje možemo na pvt. ili ne. razumjet ću, nisu ni svi muškarci hrabri.

kakve krafne najviše volite?
ja najviše volim s pekmezom...ha dobro, i ove druge mogu probati ako baš moram, žrtvovati se, jel )))
ima li koga da ne voli krafne? i zašto to, pobogu? )))

za mene, najfinije krafne na svijetu rade poljaci! njihove tradicionalne krafne (pączek, pl. pączki) su velike, punog slatkog aromatičnog tijesta, pomalo jajolike, prelivene laganim sirupom od šećera, posute nasjeckanom narančinom ušećerenom koricom i punjene isključivo pekmezom od ruža. ma, prefine prefineeeee ))))

nekoliko godina sam radila vrlo često u varšavi....i uvijek sam gledala da se tamo nađem za tzv. "debeli četvrtak", ili kako to oni kažu, tłusty czwartek. za razliku od našeg pokladnog utorka, na četvrtak prije korizme, u čitavoj se poljskoj (a i u dijelu katoličke njemačke i vojvodine) jedu isključivo krafne čitavog dana...iako ponekad uz krafne peku i jedu i kroštule, "poderane gaće", baš poput naših.

ludo mi je bilo prvi puta vidjeti uvijek užurbane poljake i poljakinje kako hitaju na posao, svi sa najlonskim vrećicama punih krafni koje će pojesti tijekom radnog dana. u velikim trgovačkim lancima, u stotinama malih pekara i štandova, na ulicama, svugdje se najviše prodaju i kupuju krafne s ružinim pekmezom (ali ima i drugih). kao najzanimljivije pamtim (u ogromnoj carrefour trgovini u shoping centru zlata terasa), višemetarske piramide od poslaganih krafni, pokraj kojih su prodavačice stajale na ljestvama i dodavale krafne kupcima, nikad manje od 10tak komada, pa na više )))) i to od jutra do mraka.

veselim se skorašnjem posjetu samoborskoj fašničkoj republici i tamošnjim krafnama....no ne mogu čvrsto obećati da neće pasti i pokoja kremšnita...a što ću, kad sam slaba ))))

kugla je okrugla,
hajmo se naći
kod poznatog ugla
odigrati partiju, dvije,
fakat to dosadno nije,
tko izgubi rundu plaća,
a sve se s osmijehom vraća
kugla je okrugla
iz bilo kojeg ugla
ma kol'ko jal zavist i zloba
bila velika ili mala
vještina to je spretna
i zabava prava

a to što bejbi
k tebi pa skoro
više nitko ne bi
zasluga je samo tvoja
makar ti gnoj i žuč vrije
pljujuć i blateć druge
ni političarima
uzvisit se uspjelo nije
za razliku od
tako željenih komentara
i ostalog blogerskog mara
kopijama i lupetanjima tvojim
nema ni broja ni kraja
jezik ti bez pameti leti
shvati bejbi
kako siješ tako ćeš i žeti