balada botswana

možda jednom kada ostarimo vidimo da su sve borbe bile uzaludne

zašto nam je onda tako jako stalo

moramo li baš uvijek biti u krivu ili jednostavno samo se prepustiti i dopustiti drugima da budu

gore, gore i svi žele gore, a kada dođu gore onda bi dolje, dolje i svi bi onda dolje

baš sve što radimo mora imati značaj nekome drugome jer nama očito samo u trenutku ima smisao, zašto se tako lako odričemo smisla ili zaista sve niti nema smisao

opet utrke
opet porazi
opet neproslavljene pobjede jer ih ne vidimo

jednom ćemo se svemu vjerojatno samo nasmijati i reći vrijedilo je dok je trajalo

noc kao i svaka druga
mracna

ljubav kao i svaka druga
carobna

zivot kao i svaki drugi
jedini

rijeka kao i svaka druga
nemirna

ti kao i svaka druga
izgubljena

bezbroj riječi zamornih tekstova
ne mogu dočarati potjeru za značajem
vlastite uloge sumorna života

utrke s razumom ponekad završe
prekidom pa sivilo isčekivanja idućeg
pucnja za novi start prevlada samoća

utjeha tako daleka prijateljica iz noćnog
provoda dolazi tek kada pred našim očima
rođenje novoga početka gubi smisao

vječite petlje nedoživljenih slika koje negdje
na zidovima novo sagrađenih dvorana
prikazuju što je moglo biti da je krenulo drugim stazama

prekidi valova označavaju dodir nepreglednih
otoka na kojima uznemireni vapaji brodolomaca
rijetko dolaze do spasilačkih timova

pitanje da li ovo mora završiti kao iz scenarija
nesretnih filmova ili ćemo ipak ugledati trenutke
istinskih osmijeha prije posljednjih scena

nos ima ponos,
a ponos je dobio po nosu

nos je nekad ponos i po',
a ponos nikada nije po' nosa

ponos i nos
nos i ponos

njih dvoje,
a jedna glava

penezija
karastavci
virtualano
jutaranji
mediteranaski
marakaeš

:-) dobro jutro moja jedina moja predivna
Link

eh da, tako je prošao još jedan tjedan i kroz koju minutu smo i službeno u novom.

taman do granice zanimljivog, osvježenje pred sam kraj godi, a za idući susret obući će najljepše košulje jer i ona možda bude tu.

sve u svemu, marama iz marakeša njoj još nije potrebna, a možda bude uskoro. sve boje spektra polako okreću leđa javi.

odmorite jer sutra je novi dan u novom tjednu, a dobro znam da ne volite ponedjeljak jer tada je potrebno naći razlog za krenuti dalje, a to je ponekad baš zahtjevan zadatak.

sjetite se nje i njene marame iz marakeša možda ipak vrijedi pričekati i čuti što će ovoga puta otpjevati :-)

nekad kao i danas mislim zašto baš ja moram biti 3 puta kažnjen za svaki svoj krivi potez i gdje su to pravdu pisali kada su na meni najviše stranica potrošili.

nikada mi to neće biti jasno da netko drugi prođe ispod radara i to puno puta, možda se sve skupa ipak na kraju zbroji pa ja budem u preplati.

daj covjeku da svaki dan iznova izgradi kulu od pijeska i vidjeti ces da ce samo u prvih desetak dana gradjenja svaku novu nastojati poboljsati i dodatno ukrasiti kako bi bila ljepsa i funkcionalnija.

sve ostale nakon toga ce biti iste kao u proizvodnom pogonu da se zadovolji forma jucerasnje izgradnje.

oni vrlo vrlo rijetki koji nastave s poboljsanjima i izmjenama i nakon desetog dana su umjetnici, a svi ostali samo konzumenti ljubavi.

à propos ranijih komentara :-)

kronike izgubljenih listova
jesen u gradu zaleđenih breza

razdoblje obilja
snaga u skloništu uspjeha

vremena pohranjivanja
vremena važnosti i utjecaja

mladost u prolazu
koridori prema peronima očekivanja

život kao i nekada
tako malen, a značajan akterima

izist
popit

dvije strane
tri lica

prvo mjesto
sanduci taštine

previše buke zbog krivih stvari
neke strašne scene međusobnih optužbi

sve misli u bojama noćnog neba
istina nikada jeftinija

nikome zanimljiva priča o raju
trgovine u blještavilu

možda jednom postane smisleno

tako sam sretan da se uskoro nazire kraj radovima.
jedva cekam posjetiti ga i vidjeti kako mi se drzi najljepsi dvorac u europi.

sve ukazuje na to da bi ovdje moglo ozbiljno zaiskriti, u zraku se osjeca miris golotinje, a i psuje se pa vjerojatno je svima tlak fajn i samo se ceka da sigurnosni ventili propuste
Link
Link