-

ček da i ja nešto podijelim...


boža i ja nakon tretmana osvježavanja. ok, malo pretjerasmo, al... dobro će doć za kasnije

(tu je bila slika nevjerojatnih rezultata nevjerojatnog tretmana za pomlađivanje i svježinu duha, al zauzima pol stranice, pa bum maknula. toyboya ću još malo ostavit:)

Dvije strane novčića.

Uteturaš u stan nakon ekstatičnog veselja jer je prilika i lud si od sreće i od sebe i od ljudi, plešeš dok ti noge ne otpadnu, ljudi su divna šarena zveketava ogledalca i loše ne postoji, svijet je ritmično sretan zajedno s tobom, a onda utihne dok te hladan zrak vani podsjeća da zapravo ništa nije novo samo se kreće dalje i svjetla prema periferiji su sve siromašnija a ljudi sve pijaniji i poželiš i dalje lajati na njih, samo ti se ne pušta glas.
I tako koracima izubijanima od tuđih nogu i previskih potpetica dovučeš svoje fircigersko dupe u tihu misu stana, nemušto skidaš šminku (još su ti rakunski kolobari oko očiju), i pokušavaš isprati vodom iz sebe previše ulivenih maligana, pa u samosažaljivoj (ali ponosnoj) samoći pročitaš poruke čija slova ti redom žele divan novi, novi život kao da je nešto doista upravo počelo i zaželiš u sebi to isto i sebi i danu i svijetu i njima, ali dok ti tabani bride znaš sasvim dobro da je još samo jedan dan, i istovremeno se zbog toga osjećaš i sretno i tužno i zadovoljno što uopće osjećaš, jer znaš da nije zaista novi, novi ali se nadaš da ima šansu da zaista bude drugačiji od drugih, i vjeruješ u njega, jer...

mi to zaslužujemo.

Želim vam novo, novo.:)

:)

Link

Rezimiranja.

Ovaj put to ne radim na silu, niti zato što moram ili mislim da trebam.
Poklopilo se. Kraj godine i kraj faze.

Godina je bila iznenađujuća.
Nisam očekivala takvu. Niti bih si poželjela.
Svejedno, ponovo sam se uvjerila u ponešto: vrijedi vjerovati u „proći će“, jer apsolutno nema ničega što zub vremena neće poglodati bar do ravnodušnosti, ako već ne do zaborava.
Nije istina da imamo samo jedan život, čini mi se da ih proživljavamo sto. I svaki je različit. I kad nam se učini da je stoti na redu, odjednom dobijemo bonuse, naraste nam novi gušterski rep ili fantomsko rame dijagnosticira previše kila olova naspram premalo kila perja, i krene volja za igrati dalje.
Kad već, htjeli, ne htjeli, stalna samo mijena jest.

Uvjerila sam se i u to da zaista imamo svoje krajnje limite, kao i da za njih postoji operativa. Mislim da ću si sada vjerovati više. Veselim se tom što dolazi.
I veselim se jer mogu.

Prestara sam za misliti da će sve uvijek biti dobro, ali, fino je znati da kad više ne možeš nositi, bit će načina za spustiti dio tereta i rasporediti, prije nego se sasuješ do kraja.

Je, divan je.
Nadam se da će mi iduća godina biti jedna u kojoj ću to često misliti s lakoćom.


Link

linklinklink

Stara staroslavenska:

"tko pod sobom jamu kopa, sam u nju upada".
(ovo cu si tu stavit da me pika u oko kad otvorim, i da si mogu rec:"jesam si rekla".)

Link

jel ima još koji dejting sajt kojeg treba ovak zatuć ili je to to?:)

Pa ako bi se malo maknuli od ovog svijeta....
Old school bajka za odmorit se i razmislit

Link

Link

Mašina me melje, ručak me guši
U ćošku čarape dok veš se suši
U kuhinji suđa da se samo ruši
Smrde nam cipele ili netko puši?

Klinac zijeva
Drugi pjeva
Meni sijeva

Promjenu trebam, ne mrem ovo gledat
Il ću krepat ili se predat
Neću jaukat
Možda mjaukat

Di god se stavim, svi znaju gdje sam
Da, ja sam, evo, sad ću, jesam,
Šta moram baš raport svakoj šuši?
Lažne brkove nemam,
Al narasle mi magareće uši.

I tak, idem ja po konzumu, kad ugledam u onim plastičnim sisama rinfuzu slanutka. I baš si pomislim kak bi runda hummusa bila skroz ok.
I stavim ja vrećicu pod sisu i povučem otponac, kad počne kiša slanutka svud oko mene i poskakuje po todorićevim pločicama i svud u krugu par metara, da pasmater.
Pa na par sekundi stisnem oči i pomislim kak nitko nije vidio kak sam profulala naciljat sisu vrećicom pa se sve sasuslo.
A vidjeli su. Onda sam otišla potražit nekog tko radi tamo da se prijavim kak ne mogu naciljat vrećicu i nasut si slanutka, al nije bilo nikog, pa sam otišla dalje fićukajuć i nadajuć se da će ili mislit da nisam ja, ili bar nek se držim ko da sam namjerno.

I još sam u daljini vidjela dvije tinejđerke neodgojene kako šutaju slanutak po konzumu. Pa na drugom kraju konzuma potrpam u kolica stihijski, da prevladam sram i da se iskupum za slanutak trenutak, sve što ne trebam.

I onda me mali (njemu ludo smiješno, majkumu) otkuca teti na blagajni: "Mama je prosula slanutak, eno, tamo."

Bah.

1. rame se otkočuje, izgleda.
2. mogli ste mi reć da ću se na pragu četrdesete ukočit.
3. ajd, sve dok nije rigor mortis, mislim da mogu doteturat do praga pedesete.

iako, ne moram ja ništa.




love&live: Link

Klinac gleda "Vlak u snijegu". i sjetim se frenda koji je glumio u tom.

Svaki put kad se upoznavao s nekim, netko od nas bi dodao da je on onaj koji je glumio u "Vlaku u snijegu".

Jbt, što nas sve obilježava:)

Ako nekog zanima, dobro sam i nema ništ novog. Što znači i da nema ništ zanimljivog.
(Ko da bih vam rekla;)

Baš mi dobra ova stvar: Link